Jako dobra tema! Opća. Ja bih o pojedinačnom. O sebi. Ne tako davno fascinirala me tehnika! Sve sam željela imati. Što željela? Trebala!
Od prvobitnog prenosnog telefona, preko prvobitnog mobitela do današnjeg; video playera, televizora, plazme, digitalnih fotoaparata, video playera, CD playera, kazeta, disketa, CD-a…(samo ono što koristim, molim), A komp.? Što on pak ima u „trbuhu“? Ja bih tu nabrojila i medije sa svojim produženim pipcima koji me zaustave u bilo kojoj nakani, osim da se okrenem njima. (npr. tv ugasim, ali na tramvajskoj stanici dočeka me zgašena tema izložena u naslovu na kiosku).
To je teror što tehnika radi!!!
Jasno mi je da se znanošću i tehnikom zavladalo prirodom i ljudima. Ali da ja u svom domu postanem sluga tehnike je van pameti!!! Moram se spasiti! Nešto je ušlo u moje navike, nešto sam pretvorila u obavezu. Iz obaveze se mora korak po korak van. To je jedina prilika da se vratim od kuda sam krenula?!
Da je red u stvarima - red u glavi, doktrina je koje se držim. Stvarima su obuhvaćene zadaće i obaveze. Napominjem idem od sebe. Da bih završila zadano i posvetila se onome što mi srcu znači trebam: - pregledati 8 videokazeta (najčešće od 240 min.), na kojima se snimalo ono što treba pregledati i onda dati naslov ako se želi sačuvati - više komada CD-a, na kojima je opći naslov (npr.fotke), a da pojma nemam zašto ih čuvam - CD-a i videokazeta s nepregledanim filmovima - O..ho…ho..imam hrpu audi kazeta - iz kompa presnimiti obiteljske fotke po temama
Na Internetu (kompu) me čekaju: - dva bloga s kojim nisam ažurna (drugi sam otvorila jer je trebao biti zajednički nas više osoba okupljeni oko iste teme, nestali su odvukle ih neke njihove tehnike) - odgovarati na komentare - njegovati prijateljstva koja su se spontano dogodila, a vrijedna su njegovanja - ne stižem na nekoliko blogova kojima se trebam više dati od ležernog komentiranja (to su oni kod kojih se uloženi trud vraća) - na Forumu me čeka tema i grizem nokte - prazne i nedovršene stranice moje proze - prva stranica romana s naslovom i prvom rečenicom i zadnjom gdje je točka
I tako ništa ne stižem, vremena nemam, a sebe sam izgubila.
30.11.2008. (18:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Problem s tehnikom nije u tehničkim napravama, nego u načinu mišljenja koji svemu pristupa tehnički, odnosno instrumentalno. Suviše smo naviknuti na to da je dovoljno pritisnuti pravo dugme na daljinskom upravljaču da bi stvari postale onakvima kakve bismo mi u tom trenutku željeli. Pa svakom biću (i živim bićima, i umjetničkim djelima, i drugim ljudima, i duhovnim iskustvima) prilazimo s pitanjem ''gdje treba pritisnuti da dobijem to što hoću''? Drugim riječima, slažem se sa Schelerom. U trenutku kad su ljudi koji su mjero-davni izgubili svaku mjeru i prepustili i sebe i druge bez-mjernoj požudi i volji za moći, ''kola su iskočila iz tračnica''. I, već od tada, ''tehnika je nešto čime čovjek iz sebe ne vlada'', kao što reče Heidegger. Ali, ne prihvaćam njegov fatalizam: tehnika je nešto čime čovjek ne vlada samo zato što je čovjek sam nešto čime čovjek iz sebe ne vlada.
08.12.2008. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lucija: ''Heidegger naglašava da se posredstvom tehnike ne mogu postići atehničke individualno-ljudske ili socijalne svrhe. Tehničke naprave postaju određujuće za ono čemu služe, pridavajući svemu tehničku odrednicu.'' Tvoje bi se iskustvo moglo uklopiti u ovu njegovu tezu: mada ti polaziš od toga da tehnika služi tebi u kreativne i društvene svrhe (održavanje prijateljstava, objavljivanje autorskih tekstova i sl.), ipak bi se moglo reći da su ogromne mogućnosti objavljivanja i komunikacije koje otvara tehnika uvelike prividne. Čini se kao da objavljujemo nešto svoje, i kao da čitamo nešto od drugih - ali, čitamo li se doista? Komuniciramo li doista? Ili ta naša ''komunikacija'' tek služi - kako tvrdi Heidegger - proširenju tehnike, njenom razvoju, dakle nečemu ne-ljudskome? Ja vjerujem da ponekad (ali, doista tek ponekad) i ovakvi tehnikom posredovani vidovi komunikacije mogu uspjeti, i stvoriti zbiljsko zajedništvo među ljudima. U tom smislu, vjerujem da je Heideggerova teza pretjerana, i da tehnika - doduše rijetko - može služiti i izvan-tehničkim, doista ljudskim svrhama.
09.12.2008. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Može Davore, zaista može služiti. I trebamo tehniku da nam služi u ljudske svrhe. Da nema tehnike mnogo toga što je ljudsko ne bi bilo moguće. I mnogo toga ljudskog uz tehniku će biti još moguće. Ali slažem se da je ona veliko iskušenje, uostalom kao svaka druga moć. Ljudi padaju pod tim iskušenjima. Ali to je više njihov problem nego problem same tehnike. Lucija i Davore, koristim tehniku da vas toplo pozdravim, da izrazim radost što mogu opet svoje misli dijeliti s vama.
09.12.2008. (11:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaže Lucija u prethodnom postu kako je čitala stare postove, i da su ''komentari biseri'' - taj kompliment ipak najviše pripada tebi. Dobro je imati te u blizini (pa i ovako, posredovano tehnikom). :)
10.12.2008. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozdravljam ja tehniku! Od koristi mi je. Na radost! Da nije, evo ovdje i sada, ne bih s vama razgovarala i našla se u istoj temi. Ako se zaustavim samo na nas ovdje, tehnici mogu zahvaliti da se mogu vratiti i u prošlost. U Ambijentu gdje se ispijao pjenušac, a Davor nas vodio od trga k vrtu. Skoknem k Miljeu, Platonove sjene čekaju, a domaćin nam otvori Edipov prozor spoznaje…. Vivjanina poezija koja se potvrđuje u našim raspoloženjima…evo samo mi, koliko imamo zahvaliti tehnici? Ja sam i na blog stavila taj komentar, tu bol tehnike. Moja je pogreška što ju ne reduciram i ona me zarobila. Grozim se, npr., koliko ljudi vole slati sms-ove koji ne pomiču ni komunikaciju niti je vijest. Onda moram odgovoriti jer sam fino odgojena i nikad kraja… o ostaloj tehnici koja mi je ušla u svakodnevnicu da ne spominjem… eh! Da se pohvalim, u prolazu gradom besplatne novine odbijam, čitanje žutila me nervira i još mi oduzmu vrijeme, recimo vrijeme vožnje autobusom… imam pametnija posla… Sad uživam pridružiti vam se, biti s vama, i mogućnost da možemo promijeniti lokal i preči u Otkrivanje lica kruga, kod Miljea, ili kod Vivi odmoriti dušu, za to nam je tehnika ključ! Problem je u nama! (meni!) Ha!
13.12.2008. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo čestitam na izvrsnom postu još izvrsnije teme. Ovo je tema na koju bi se trebao zamisliti svaki čovjek jer je svaki pod utjecajem tehnike. Nova mi je spoznaja da je o tome pisao Marx. Ja smatram da Heidegger nije u krivu, niti mu je izjava pretjerana. Naime, kako on to vješto daje da zvuči u "kući bitka" rijeka je na centrali, ne obrnuto. Teleološka narav ovih stvari je ključna. Ovo još više razrađuje spomenuti Mumford i prezapostavljeni Aldous Huxley. Naime, mi se sad nalazimo u nekom srednjem svijetu između prirodnog i, recimo tako, Matrixa.
Mnogi ljudi uvelike služe tehnologiji jer su podložni onima kojima se tehnika podlaže. Tehnika, mediji i sl. zatupljuje većinu osobnosti jer im pruža lažne svjetove i realnosti. Primjer je ogromna količina besmislenih i bespotrebnih informacija kojima se ljude stalno šopa, koje uostalom već iritantno stoje ispod ovog prostora gdje pišem komentar. Samo sam jedan klik od toga da prestanem misliti. Mnogo je lakše kliknuti na jedan od parova sisa koja se tu reklamiraju!
Problem nije, dakle, u samoj tehnologiji, nego u tome kako se ona sustavno koristi za zatupljivanje ljudi. Naravno, to nije nikakav apsolut. Tehnologija može biti pozitivna i korisna kao u ovom trenutku i datom slučaju tvoga bloga, ali je činjenica da njena široka uporaba većinom teži u suprotnom smjeru, tj. da se čovjeka potčini stroju, da ga se liši ličnosti. Drugim rječima, da je se oblikuje, zapravo depersonalizira osobu.
Komunistički otvoren sustav "drug Tito misli na sve i za sve" (ergo, ne treba misliti), zamjenjuje drugi implicitan i prikriveniji kapitalistički "vip, sve zbog vas" (ergo, opet ne treba misliti). Kao što čovjek manje pamti brojeve, kad ih može memorirati u mobitel, tako i razmišljanje i znanje zapostavlja kad (misli da) mu nisu potrebni, netko drugi neka se misli.
Ne želim reći da je to apsolut, niti mislim da je to htio Heidegger, ali velika većina upućuje na veliku opasnost. Sama činjenica da mass media, tehnološki uvjetovani oblikuje javno mijenje po volji političara i njihovih tajkuna saveznika, govori dovoljno. Tvrdim da se ljude s ciljem bombardira dolje danim: Amy Winehouse, Paris Hilton, banalno, banana, banalno, banalno, opet banana....
Nadam se da nisam bio previše mučan. Uskoro namjeravam, a nadam se da i hoću, objaviti post u kojemu će biti ista tema kao ovdje, samo više putem književnosti (poglavito Huxley).
Usput, sve najbolje za blagdane tebi i svima koji su ti dragi!
25.12.2008. (19:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Jako dobra tema! Opća. Ja bih o pojedinačnom. O sebi. Ne tako davno fascinirala me tehnika! Sve sam željela imati. Što željela? Trebala!
Od prvobitnog prenosnog telefona, preko prvobitnog mobitela do današnjeg; video playera, televizora, plazme, digitalnih fotoaparata, video playera, CD playera, kazeta, disketa, CD-a…(samo ono što koristim, molim), A komp.? Što on pak ima u „trbuhu“? Ja bih tu nabrojila i medije sa svojim produženim pipcima koji me zaustave u bilo kojoj nakani, osim da se okrenem njima. (npr. tv ugasim, ali na tramvajskoj stanici dočeka me zgašena tema izložena u naslovu na kiosku).
To je teror što tehnika radi!!!
Jasno mi je da se znanošću i tehnikom zavladalo prirodom i ljudima.
Ali da ja u svom domu postanem sluga tehnike je van pameti!!!
Moram se spasiti! Nešto je ušlo u moje navike, nešto sam pretvorila u obavezu. Iz obaveze se mora korak po korak van.
To je jedina prilika da se vratim od kuda sam krenula?!
Da je red u stvarima - red u glavi, doktrina je koje se držim. Stvarima su obuhvaćene zadaće i obaveze.
Napominjem idem od sebe. Da bih završila zadano i posvetila se onome što mi srcu znači trebam:
- pregledati 8 videokazeta (najčešće od 240 min.), na kojima se snimalo ono što treba pregledati i onda dati naslov ako se želi sačuvati
- više komada CD-a, na kojima je opći naslov (npr.fotke), a da pojma nemam zašto ih čuvam
- CD-a i videokazeta s nepregledanim filmovima
- O..ho…ho..imam hrpu audi kazeta
- iz kompa presnimiti obiteljske fotke po temama
Na Internetu (kompu) me čekaju:
- dva bloga s kojim nisam ažurna (drugi sam otvorila jer je trebao biti zajednički nas više osoba okupljeni oko iste teme, nestali su odvukle ih neke njihove tehnike)
- odgovarati na komentare
- njegovati prijateljstva koja su se spontano dogodila, a vrijedna su njegovanja
- ne stižem na nekoliko blogova kojima se trebam više dati od ležernog komentiranja (to su oni kod kojih se uloženi trud vraća)
- na Forumu me čeka tema i grizem nokte
- prazne i nedovršene stranice moje proze
- prva stranica romana s naslovom i prvom rečenicom i zadnjom gdje je točka
I tako ništa ne stižem, vremena nemam, a sebe sam izgubila.
30.11.2008. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Problem s tehnikom nije u tehničkim napravama, nego u načinu mišljenja koji svemu pristupa tehnički, odnosno instrumentalno. Suviše smo naviknuti na to da je dovoljno pritisnuti pravo dugme na daljinskom upravljaču da bi stvari postale onakvima kakve bismo mi u tom trenutku željeli. Pa svakom biću (i živim bićima, i umjetničkim djelima, i drugim ljudima, i duhovnim iskustvima) prilazimo s pitanjem ''gdje treba pritisnuti da dobijem to što hoću''? Drugim riječima, slažem se sa Schelerom. U trenutku kad su ljudi koji su mjero-davni izgubili svaku mjeru i prepustili i sebe i druge bez-mjernoj požudi i volji za moći, ''kola su iskočila iz tračnica''. I, već od tada, ''tehnika je nešto čime čovjek iz sebe ne vlada'', kao što reče Heidegger. Ali, ne prihvaćam njegov fatalizam: tehnika je nešto čime čovjek ne vlada samo zato što je čovjek sam nešto čime čovjek iz sebe ne vlada.
08.12.2008. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
A evo i današnja vijest na temu.
Ali, naravno, pa nije to nešto tako jako zabrinjavajuće, proizvest ćemo valjda u laboratoriju neke zamjene...
09.12.2008. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
@Lucija: ''Heidegger naglašava da se posredstvom tehnike ne mogu postići atehničke individualno-ljudske ili socijalne svrhe. Tehničke naprave postaju određujuće za ono čemu služe, pridavajući svemu tehničku odrednicu.'' Tvoje bi se iskustvo moglo uklopiti u ovu njegovu tezu: mada ti polaziš od toga da tehnika služi tebi u kreativne i društvene svrhe (održavanje prijateljstava, objavljivanje autorskih tekstova i sl.), ipak bi se moglo reći da su ogromne mogućnosti objavljivanja i komunikacije koje otvara tehnika uvelike prividne. Čini se kao da objavljujemo nešto svoje, i kao da čitamo nešto od drugih - ali, čitamo li se doista? Komuniciramo li doista? Ili ta naša ''komunikacija'' tek služi - kako tvrdi Heidegger - proširenju tehnike, njenom razvoju, dakle nečemu ne-ljudskome?
Ja vjerujem da ponekad (ali, doista tek ponekad) i ovakvi tehnikom posredovani vidovi komunikacije mogu uspjeti, i stvoriti zbiljsko zajedništvo među ljudima. U tom smislu, vjerujem da je Heideggerova teza pretjerana, i da tehnika - doduše rijetko - može služiti i izvan-tehničkim, doista ljudskim svrhama.
09.12.2008. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razgovarajmo o krugu
Može Davore, zaista može služiti. I trebamo tehniku da nam služi u ljudske svrhe. Da nema tehnike mnogo toga što je ljudsko ne bi bilo moguće. I mnogo toga ljudskog uz tehniku će biti još moguće. Ali slažem se da je ona veliko iskušenje, uostalom kao svaka druga moć. Ljudi padaju pod tim iskušenjima. Ali to je više njihov problem nego problem same tehnike.
Lucija i Davore, koristim tehniku da vas toplo pozdravim, da izrazim radost što mogu opet svoje misli dijeliti s vama.
09.12.2008. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Kaže Lucija u prethodnom postu kako je čitala stare postove, i da su ''komentari biseri'' - taj kompliment ipak najviše pripada tebi. Dobro je imati te u blizini (pa i ovako, posredovano tehnikom). :)
10.12.2008. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Pozdravljam ja tehniku! Od koristi mi je. Na radost! Da nije, evo ovdje i sada, ne bih s vama razgovarala i našla se u istoj temi. Ako se zaustavim samo na nas ovdje, tehnici mogu zahvaliti da se mogu vratiti i u prošlost. U Ambijentu gdje se ispijao pjenušac, a Davor nas vodio od trga k vrtu. Skoknem k Miljeu, Platonove sjene čekaju, a domaćin nam otvori Edipov prozor spoznaje…. Vivjanina poezija koja se potvrđuje u našim raspoloženjima…evo samo mi, koliko imamo zahvaliti tehnici?
Ja sam i na blog stavila taj komentar, tu bol tehnike. Moja je pogreška što ju ne reduciram i ona me zarobila. Grozim se, npr., koliko ljudi vole slati sms-ove koji ne pomiču ni komunikaciju niti je vijest. Onda moram odgovoriti jer sam fino odgojena i nikad kraja… o ostaloj tehnici koja mi je ušla u svakodnevnicu da ne spominjem… eh! Da se pohvalim, u prolazu gradom besplatne novine odbijam, čitanje žutila me nervira i još mi oduzmu vrijeme, recimo vrijeme vožnje autobusom… imam pametnija posla…
Sad uživam pridružiti vam se, biti s vama, i mogućnost da možemo promijeniti lokal i preči u Otkrivanje lica kruga, kod Miljea, ili kod Vivi odmoriti dušu, za to nam je tehnika ključ! Problem je u nama! (meni!) Ha!
13.12.2008. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Još jedna vijest uz temu.
17.12.2008. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Algon Cordy
Prvo čestitam na izvrsnom postu još izvrsnije teme. Ovo je tema na koju bi se trebao zamisliti svaki čovjek jer je svaki pod utjecajem tehnike. Nova mi je spoznaja da je o tome pisao Marx.
Ja smatram da Heidegger nije u krivu, niti mu je izjava pretjerana. Naime, kako on to vješto daje da zvuči u "kući bitka" rijeka je na centrali, ne obrnuto. Teleološka narav ovih stvari je ključna. Ovo još više razrađuje spomenuti Mumford i prezapostavljeni Aldous Huxley. Naime, mi se sad nalazimo u nekom srednjem svijetu između prirodnog i, recimo tako, Matrixa.
Mnogi ljudi uvelike služe tehnologiji jer su podložni onima kojima se tehnika podlaže. Tehnika, mediji i sl. zatupljuje većinu osobnosti jer im pruža lažne svjetove i realnosti. Primjer je ogromna količina besmislenih i bespotrebnih informacija kojima se ljude stalno šopa, koje uostalom već iritantno stoje ispod ovog prostora gdje pišem komentar. Samo sam jedan klik od toga da prestanem misliti. Mnogo je lakše kliknuti na jedan od parova sisa koja se tu reklamiraju!
Problem nije, dakle, u samoj tehnologiji, nego u tome kako se ona sustavno koristi za zatupljivanje ljudi. Naravno, to nije nikakav apsolut. Tehnologija može biti pozitivna i korisna kao u ovom trenutku i datom slučaju tvoga bloga, ali je činjenica da njena široka uporaba većinom teži u suprotnom smjeru, tj. da se čovjeka potčini stroju, da ga se liši ličnosti. Drugim rječima, da je se oblikuje, zapravo depersonalizira osobu.
Komunistički otvoren sustav "drug Tito misli na sve i za sve" (ergo, ne treba misliti), zamjenjuje drugi implicitan i prikriveniji kapitalistički "vip, sve zbog vas" (ergo, opet ne treba misliti). Kao što čovjek manje pamti brojeve, kad ih može memorirati u mobitel, tako i razmišljanje i znanje zapostavlja kad (misli da) mu nisu potrebni, netko drugi neka se misli.
Ne želim reći da je to apsolut, niti mislim da je to htio Heidegger, ali velika većina upućuje na veliku opasnost. Sama činjenica da mass media, tehnološki uvjetovani oblikuje javno mijenje po volji političara i njihovih tajkuna saveznika, govori dovoljno. Tvrdim da se ljude s ciljem bombardira dolje danim: Amy Winehouse, Paris Hilton, banalno, banana, banalno, banalno, opet banana....
Nadam se da nisam bio previše mučan. Uskoro namjeravam, a nadam se da i hoću, objaviti post u kojemu će biti ista tema kao ovdje, samo više putem književnosti (poglavito Huxley).
Usput, sve najbolje za blagdane tebi i svima koji su ti dragi!
25.12.2008. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...