Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Pokojnici i pijanci

    Tko citira Frosta, taj je sjajan!!!

    avatar

    28.11.2008. (00:06)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Gospon profesor, krenuo sam ja već davno. Zapravo, vremenski i ne toliko davno koliko se čini, jer je tegotno, jer je ponekad razočaravajuće, jer sam često osamljen. Ali ne bih nikako volio to promijeniti. Nije mi žao što nisam pošao onom drugom, utabanom stazom. Jer unutarnje zadovoljstvo i sklad ne možeš kupiti ni platiti ugodom , ni vanjskim materijalnim bogatstvima. Ne žalim se. Ne tražim ni plaću. Prestao sam očekivati razumijevanje. Pohvale još manje. Ako se nešto od toga i desi zadovoljan sam. Zadovoljan sam ako se i ne desi jer znam koliko je ovaj neutabani put ispravan i koliko pomaže i vrijedi ne samo meni već i ljudima oko mene.

    Pjesma je izvrsna, nisam ju prije imao priliku čitati.

    avatar

    28.11.2008. (01:23)    -   -   -   -  

  • Kućanica u Japanu

    Sjajno. Pa kad smo vec kod citata, dopusti mi da parafraziram po sjecanju:

    'Probijati se kroz zaraslo granje - tesko je.
    Hodati utabanom stazom - dosadno je.'
    Na nama da biramo...

    'Vaznije je postavljati pitanja nego dobiti odgovor' - Buddha

    Zasluzeno na cool listi! Cestitam!

    avatar

    28.11.2008. (14:05)    -   -   -   -  

  • admin

    Posjeti i ti ekipu na novom forumu www.tipkalica.com!!! Čekamo te, pozz.

    avatar

    28.11.2008. (14:30)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ja više volim:
    Stopping By Woods On A Snowy Evening

    Whose woods these are I think I know.
    His house is in the village though;
    He will not see me stopping here
    To watch his woods fill up with snow.
    My little horse must think it queer
    To stop without a farmhouse near
    Between the woods and frozen lake
    The darkest evening of the year.
    He gives his harness bells a shake
    To ask if there is some mistake.
    The only other sound's the sweep
    Of easy wind and downy flake.
    The woods are lovely, dark and deep.
    But I have promises to keep,
    And miles to go before I sleep,
    And miles to go before I sleep.

    čak sam je i slobodno preveo:

    Pred šumom u snježnu večer
    Znam ja čija je ovo šuma
    Onog što stanuje blizu mog kuma
    Al on ni ne zna, tako mi svega
    Da gledam mu šumu prepunu snijega.
    A moj konjović misli da sam lud
    Kad stadoh tu gdje svršava put
    Kraj šume, jezera - ne znam mu ime
    Smrzlo se evo na prvi dan zime
    Zvoni konjović mjedenim zvoncem
    Vapi za štalom il' konjskim stolcem
    Jedino čujem još kako se šulja
    Lak povjetarac, gromka pahulja

    Baš lijepa šuma, duboka, tamna
    Ali moja obećanja davna
    Ispunit moram
    Još mnogo milja do cilja
    Koliko još tko zna
    Do sna

    avatar

    28.11.2008. (16:17)    -   -   -   -  

  • buha

    nije da ne pratim sa divljenjem ideje : rad za opće dobro, kretanje neutabanim stazama.. putovanje do cilja... i postavljanje pitanja ...Ma dečki . odoste vi polako u poetične krugove na vodi, zatalasju se na tren pa se smire. Dođe neko mudro životno doba, prebrode se sva ta loša i neuspjela iskustva.. I shvatiš da se pomaci u životu čine tek malim koracima. bar to vrijedi za nas obične smrtnike. Pa shvatiš da su snovi ISTO ŠTO I ŽIVOT: nedokučivi, tajnoviti a ipak imaju vrlo logična objašnjenja. A taj rad za opće dobro .. hahahaaa.. ma nemojte nasmijati nekoga tko se sjeća tih priča o općem dobru - jako dobro. Sad mi se čini da bi bila sretna da svatko radi na svojem radnom mjestu savjesno. To bi bio zaista rad za opće dobro. Kad uzmete koliko ih je kralo za SVOJE dobro. .. i nemojte mi previše sanjati.

    avatar

    28.11.2008. (21:33)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Pokojnici i pijanisti: hajde, ne pretjeruj! :))

    @ zbunjen: a ima i knjiga od onog istog autora kojeg sam ti već preporučio, a zove se The Road Less Travelled (ili u našem prijevodu Put do ljubavi). Također preporučam :)

    @ Kućanica: hvala. Drago mi je da pratiš...:)

    @ pametni zub: a sjećaš se onog filma negdje krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih, s Charlesom Bronsonom, o ruskim agentima "spavačima" koji godinama žive u Amrici kao obični građani, a onda se "aktiviraju" kad ima netko odrecitira The woods are lovely, dark and deep. But I have promises to keep, And miles to go before I sleep, And miles to go before I sleep? Sjajan film, lijep primjer onodobne američke paranoje.

    @ buhin.blog: to što netko krade za svoje dobro neće me spriječiti da u okvirima vlastitih snaga napravim nešto (posve anonimno, to mi je najdraže) za opće dobro. Ti radi na svom radnom mjestu savjesno – to je tvoj dio. Već sam pisao o tome, čitaj lektiru :))

    avatar

    28.11.2008. (23:20)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    @buhin.blog, kada se nešto radi iz zadovoljstva, čiste savjesti, radilo se to o općem dobru ili ne, radi se jer je tako ispravno. Netko će krasti i sa time može živjeti. Ima ih koji će raditi još i gore stvari i sa time će moći živjeti. Ja ne bih mogao živjeti u laži (pri tome ne mislim na sitne laži kao što ovdje neću iznijeti svoje ime niti ustanovu u kojoj radim :-)), već na suštinske laži. Nisam sanjar. Već sam dosta toga radio volonterski za dobro zajednice. Ne mogu biti odgovoran za opačine društva u kojem živim samo zato što sam dio njega iako se svim silama trudom boriti se protiv tih opačina. Kada bi većina nas postupala tako ne bi bilo potrebe da se smijemo svima onima koji rade pošteno, postupaju savjesno i kojima je dobrobit zajednice isto toliko važna koliko i vlastita. Možda je to i smiješno - ali ja mislim da je zapravo žalosno da ti je to smiješno. Zar smo tako nisko pali?

    avatar

    29.11.2008. (01:09)    -   -   -   -  

  • ludlud

    Opće dobro? Hmm, pridružio bih se buhi u mudrom oprezu. Opće dobro je velika fraza i koliko pamtim slabo je što dobra donijela, vjerojatno zbog tog nesretnog pridjevka "opće". Treba se čuvati mesijanskog kompleksa ili komesarske rigidnosti. Jer: iskaliti frustraciju kroz blog, zaliječiti se psihički pisanjem, nadahnuti pokojeg pojedinca koji će čitati, razmijeniti misli... - to je dobro. I dovoljno. Svako opće uz neko dobro unaprijed smrdi na nekakvo nametanje nečega nekomu. A nametanje, hebatga, nije dobro iako je opće. :)))

    avatar

    29.11.2008. (01:11)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    @ludlud, moram reći da ne primjećujem ničije nametanje iako možda neki misle da se u naznakama nešto nameće. Liječenje kokmpleksa je u redu u svakom slučaju. U redu je ako se i štitimo smatrajući da nam se nešto nameće. Postoji jednostavno rješenje - ne prihvatiti.

    Član sam udruge koja duži niz godina radi volonterski za dobrobit drugih (ne vlastitu) i ne znam kako bih taj rad zvao. Ako je i to nametanje nečega nekomu - kako se onda izboriti za većinu građanskih prava koja nam neće biti servirana na pladnju. Koliko god je teško ispravno postupati još je teže slušati optužbe zbog nekakvih skrivenih namjera i nametanja pod krinkom općeg dobra.

    Bilo bi dobro kada bi se u Hrvatskoj bar svaki pojedinac izborio za svoja vlastita, građanska prava, ne mora za opće, društveno dobro. Kada bi u trgovini dao do znanja trgovcu da vara i ne dopustio mu to, kada bih na općini tražio da mi izdaju dokument na kojeg imam pravo u određenom zakonskom roku, kada bi novinaru dokazao da laže i kada ne bi prihvatio šefov prijedlog koji je posve pogrešan samo zato što ga je šef predložio. Ne davao mito liječniku ili sucu. Uredno čekao svoj red na pošti ili banci a ne preguravao se preko njega (ili ne dozvolio preguravanje)... Tada bi stvari stajale puno bolje nego što danas stoje. Čuveni smo po tome da prekrižimo ruke ili sjedimo pred televizorom i onda čekamo da nam država ili netko drugi servira sva ta prava. Najgore je od svega što se ljutimo i negodujemo (doduše većinom u kuloarima, za javni istup se treba malo i potruditi) jer eto nemamo sve što bismo trebali (iako ruku na srce, nismo ništa ni poduzeli po tom pitanju). I onda se nađe poneko tko se za takva prava bori - i ne samo zbog sebe - i gle čuda taj je još sumnjiviji od indolentnih i nezainteresiranih gunđala.

    Opreza istina nikada dosta. Postali smo toliko oprezni da u velikom strahu ništa niti ne poduzimamo. Socijalna senzibilnost teži u nulu dok paranoja juri u plus beskonačno.

    avatar

    29.11.2008. (03:08)    -   -   -   -  

  • ludlud

    @Zbunjen: sve što spominješ je dobro. Selektivno, ograničeno i konkretno, k tome još i nesebično. Nametanje na koje upozoravam skriva se iza fraze "opće dobro" i koja, kao lijepa iskrivljenica originalne Platonove ideje, služi kao pritisak na ljude da "služe" višim ciljevima, a to se vrlo lako može pretvoriti u bilo što. Jedno od minornih iskrivljavanja je tipična psihološka zamka u koju humanitarac može upasti: počinje čestitati samom sebi jer radi za "opće dobro". Oprezno s time, nemoguće je dovoljno naglasiti mudrost onog savjeta "neka ne zna desnica što radi ljevica" (ili obrnuto).
    Oprez nije isto što i strah, a socijalna senzibilnost nije nužno plemenitost.
    Ali ne želim polemizirati oko toga. Samo ponavljam: dok je konkretno, dobro je, apstraktne fraze ne vode nikamo.
    A što se pojedinaca (pogotovo u Hrvatskoj) tiče, neka svaki izvoli misliti svojom glavom i zauzeti se za svoja prava. Moje upozorenje na oprez može nekome izgledati paranoično, ne tiče me se, ali svakako nije optužba za skrivene namjere. Jer ako si ti kao humanitarac sit slušanja optužbi, i ja sam, sa svoje strane, sit moralnih prodika humanitaraca i raznih popravljača društva kako sam nešto trebao ili nisam trebao napraviti. Čemu oni, ruku na srce, jesu skloni i što jest nametljivo. A što je najgore, podsjeća na stil kojim se služe oni lupeži i razbojnici što sjede na vlasti i kojima su prepuna usta društvenog i općeg dobra.
    Zato još jednom: ostavimo se te priče.

    avatar

    29.11.2008. (12:29)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    @ludlud Nisam humanitarac, udruga u kojoj radim nije humanitarnog karaktera, već je građanska udruga. Nigdje nisam rekao da sam sit slušanja bilo kakvih optužbi i prodika, samo tvrdim da je to naša svakodnevnica. Navikao sam se na nju. Nadam se da ne smatraš kako ti namećem grižnju savjesti jer niti jedna moja poruka na ovom blogu nije time odisala. Bar ne s moje strane. Zagovarao sam pojedinačno djelovanje a što se tiče "općeg dobra" ono će naravno biti uspostavljeno puno prije ako - kao i sam veliš - svaki pojedinac postupa prema savjesti.

    O konkretnim akcijama na ovom blogu ne mogu pričati. Naravno da ću onda nužno povremeno upasti u apstrakcije. Ovaj blog nije namijenjen moraliziranju, moji odgovori također nisu bili pisani s tim namjerama. U čemu je problem?

    avatar

    29.11.2008. (18:22)    -   -   -   -  

  • buha

    problem je u nedefiniranosti pojma "opće dobro" . ako to znači djelovanje u humanitarnim udrugama , reći ću vam: o njima ne mislim ništa dobro. istina je poneki ljudi koji su u potrebi , budu pomognuti .Ali ja imam i ovakva iskustva da se nekima toliko svidjela ta pomoć "s neba" da nisu htjeli uprti sve svoje snage da si sami pomogu. A na kraju , bogati humanitarci , na taj način sebi pribavljaju društveni ugled za male pare i peru svoju savjest. Daleko bi bilo bolje da se svi slojevi ugroženih i sa posebnim potrebama ljudi , namire i egzistencijalno osiguraju iz stalnih , državnih fondova.. Kao uostalom sve ostale zajedničke potrebe u zdravstvu i školstvu npr. Pojedinci koji žele biti mecene i donatori imali bi još uvijek mogućnosti za "humanitaran rad" ..
    @gospon profesor, moja je lektira ovog časa odlična knjiga M. stojića :Rječnik za petak i subotu ; zgb.2004. preporučujem i vama , kolega . Čini se da još dosta morate shvatiti o danas i ovdje.. društvancu.
    @ludlud.. miljama udaljeni ste , dragi , od toga šta vam kaže nik..

    avatar

    29.11.2008. (23:12)    -   -   -   -  

  • Sanjar

    Ovaj naš mali prijepor oko općeg dobra pokazuje jednu tipičnu karakteristiku današnjeg vremena: zbrku oko pojmova i opće nepovjerenje.
    Mislim da bi danas pod pojmom općeg dobra trebalo podrazumijevati vrijednosti sadržane u deklaraciji o ljudskim pravima. Njoj bi trebalo pridodati i mnogo manje poznatu i manje popularnu deklaraciju o ljudskim dužnostima ( može se pronaći na internetu ). Kad se te dvije deklaracije usporede i pokušaju iskombinirati, vidi se sva složenost i dinamika ljudskih odnosa. Ako se privremeno zanemare detalji, iskrsava jedan opći princip poznat još od davnina ( u moderno vrijeme je samo nanovo formuliran ): Zajednica ( odnosno društvo i kultura ) bi trebala pojedincu omogućiti život dostojan čovjeka i razvoj njegovih najboljih kvaliteta i vrlina, dok bi pojedinac istovremeno doprinosio životu zajednice prema svojim najboljim mogućnostima.
    Premda ovaj princip može izgledati utopijski, oni koji nešto znaju o tome kažu da bez njegove mudre primjene ništa ne može funkcionirati i ljudsko društvo upada u krajnosti koje mu priskrbljuju mnogo patnje i bola. Ako pogledamo samo današnje vrijeme i teška iskustva totalitarizma i njegovu suprotnost, radikalni, bešćutni individualizam, mnogo toga će nam biti jasno…
    Na žalost, kao što je poznato, najteže je pronaći srednji put…

    avatar

    30.11.2008. (09:42)    -   -   -   -  

  • Smijeh je tražila...

    Čovjek koji padne na cesti, treba nečiju ruku da ustane.
    Kad mu je pružimo, on teško da će razmišljati o tome zašto smo mu je pružili.
    Sjećat će se samo da mu je netko pomogao.
    Jesmo li mi bili tek zaneseni entuzijast, ili budala, ili samoljubivi egomanijak koji se hrani dobrim djelima, u konačnici je, onome kome smo pomogli, potpuno nebitno.

    avatar

    30.11.2008. (10:37)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    sjećam se mutno... Telefon?

    avatar

    30.11.2008. (11:09)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ pametni zub: da, aktivirao ih je izvjesni Delchimsky (Dalchimsky) telefonskim pozivima; odrecitirao bi im stihove i oni bi krenuli dići kakvu trafostanicu u zrak. Ali Bronson, uz Prljavog Harryja drugi veliki heroj moga djetinjstva, došao mu je glave i spasio demokraciju.

    avatar

    30.11.2008. (18:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...