Komentari

putkasvjetlu.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • 1977 godina

    Da, teoretski je to jako dobro obrazloženo i na jednostavan način tako naizgled komplicirana stvar prikazana. Samo se s jednom konstatacijom ne slažem a ta je da si trebala možda ostati samo sa "Starijim"...bez "Dražesnog". Duboko u sebi i sama znaš da nije tako ali time nekako varaš onaj osjećaj nemoći kada poželiš da stvari i situacije budu drugačije. Zar ne?
    Itekako ti je potreban "Dražesni" jer zasigurno sada ne bi imala iskustvo dražesti u svom životu, barem ne takvo-zar ne? A on možda opet bez tebe i svih tvojih a opet vaših ne bi imao priliku biti Dražesni. Vjeruj da je sve baš onako kako treba biti. Ni više ni manje. :o)))

    avatar

    26.11.2008. (14:42)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Pokušavaš svima ugoditi, pokušavaš sve oko sebe učiniti sretnima. Pogotovo svoje najbliže. Ali ne možeš živjeti njihove živote, i ne možeš znati što osjećaju i žele sve dok ti ne kažu ili ne pokažu. Tako i ti moraš Dražesnom reći i izreći sve dvojbe, želje i razmišljanja. Koliko god se voljeli, ne možete si čitati misli. Nama si to objasnila razumno i razložno, nema razloga da njemu ne objasniš na isti način. :))))

    avatar

    26.11.2008. (14:47)    -   -   -   -  

  • Katja

    Pjesma je rekla sve.

    avatar

    26.11.2008. (23:04)    -   -   -   -  

  • Ema

    Mislim da je s vama sve ok. Da mu je i biološki otac, došlo bi vrijeme u kojem bi njhov odnos ponekd dolazio do vrenja...pa tako sve do izlaska iz puberteta, uz mnogo majčinog mudrog pomirivanja strana. Dakle, sve je normalno i nema VAŠI i NAŠI. Dražesni je njegov tajo. Kakav pogled ti daš, takav će otprilike i sin imati.

    avatar

    26.11.2008. (23:47)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Nemoj se razjedati krivnjom! Zar misliš da djeca koja odrastaju uz oba biološka roditelja nemaju probleme u odrastanju? Naravno da je različit od ovo dvoje mlađih... a tome su razlog godine u koje je ušao i njegova osobnost. Normalno je i da si ponekad pokuša pomoći situacijom što "nema oca". Klinci su dosjetljivi i traže svoje mjesto pod suncem. A normalno je i da Dražesni ne nasjeda na te fore... ako mu je pristupio čistog srca i daje sve od sebe.
    Ti si tu u najškakljivijoj situaciji... jer si uvijek negdje između. No to se dešava svima nama.
    Odrastanje mladih nikada nije bilo nešto neprijećeno... a čini mi se da je to danas još izraženije... zbog društvenog ozračja. Znam da ti je teško... ali moraš sačuvati sebe. Nemoj se ovijati krivnjom... jer tada ćeš izgubiti osmijeh.... a nitko od njih ne treba tužnu i previše zabrinutu majku. Puno ljubavi imaš.... pretvori je u razgovore... sa Starijim... s Dražesnim... i sve će to biti dobro. Naprosto moraš izdržati taj period odrastanja. On je još po nečemu u nezahvalnoj situaciji. Prvi je koji probija led u obitelji u svim tim situacijama koje znače pubertet. Ovo dvoje će imati već uhodan teren... iako nemoj se zavaravati da i oni neće imati svoje faze i situacije kojima će ti remetiti mir.
    Jedan moj poznanik uvijek govori: "Mala djeca piju mlijeko, a velika piju krv." :)))) Ružna je izreka.... ali često je se sjetim. :)
    Drž se Sanja! Nisi kriva! Glavu gore!

    avatar

    26.11.2008. (23:50)    -   -   -   -  

  • galeb

    Krasno pišeš...napiši Dražesnom ono što ne umiješ kazati, voli te-razumijet će te.Budite
    zajedno roditelji za svu vašu dijecu! I vjeruj mi, komplikovano je i teško odrastati sa
    svojom djecom i napravit od njih dobre i uspiješne osobe.

    avatar

    27.11.2008. (00:48)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Jako te dobro razumijem.
    Mi žene ponekad od svojih "dražesnih" očekujemo da sami shvate kako se osjećamo, šta mislimo. Puno smo kompliciranije od muškaraca, a oni nas često ne mogu razumjeti. I onda nastaje jaz.
    Teško je balansirati između svih njih i još biti sretna i nasmijana. Znam to, imam takvo iskustvo. Međutim, nije nemoguće. Obično je vrlo jednostavno. Iskrenim razgovorom puno se toga da riješiti. I nemoj misliti da nemaš pravo na samu sebe, o itekako imaš mila. Bez obzira na djecu i muža. Svi mi imamo potrebu za sitnim zadovoljstvima, pa nije nam jedina uloga biti mama.
    Reći ću ti iskreno: djeca strašno iscrpljuju. Uzmu nam i posljednji atom snage. Zato ih poneki put treba staviti na svoje mjesto i ne dozvoliti im njihovo egoistočno mišljenje da posjeduju roditelje. Njihovo odrastanje zna biti itekako teško za nas roditelje. Pogotovo one faze puberteta kad misle da su najpametniji, a u biti su jako bedasti. Nisi ni prva ni zadnja koja se "bori" s tom fazom. No čuvaj se, imaš još dvoje mlađe djece koji će također doći u tu fazu i za koje isto tako trebaš imati strpljenja.
    Pusam te. I nadam se da ćeš uspjeti doći. Znam da će svima biti jako drago.

    avatar

    27.11.2008. (11:17)    -   -   -   -  

  • one love one life

    Teško je to. Ali svaki iskaz ljubavi koji napraviš prema starijem.. on će znati cijeniti..makar možda neće znati pokazati i izraziti riječima to što osječa. Sigurno mu treba puno više pokazivati ljubav i pažnju nego srednjem i malenoj jer je u većoj potrebi za ljubavlju u koju nije siguran i zato vrišti za pažnjom jer na taj način.. kad mu dazte pažnju on se odsjeća voljen. Kada misli da nema dovoljno pažnje on to vjerojatno poistovječuje sa manjkom ljubavi i zato opet pokušava skrenuti pažnju na sebe.. i tako u krug.
    To može biti dosta teško osobito kad smo i sami nakrcani problemima i manjkom pažnje. Možda bi pomoglo da mu probaš iskreno reći koliko ga voliš, koliko ti znači i da ako si nekada umorna ili ovakva ili onakva da to ne znači da ga ne voliš.. nego samo da sada kad si ti takva trebaš malo njegove ljubavi i pažnje. Sretno i hrabro naprijed.

    avatar

    27.11.2008. (12:24)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Sanja dirnula si me, a napisat ću ti i zašto . . .

    avatar

    27.11.2008. (13:49)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Ovako: ja imam jednog muža i jednog sina. Njegovog. I uglavnom su ko magneti istog pola. Ustvari, stalno se sukobljavaju, a ja između njih ko unprofor. Ponekad mi se čini da su alergični jedan na drugog. Tata nikad nije zadovoljan, stalno prigovara a sin.....sin je jednom rekao da bi nam bilo bolje bez tate..... Ja se nadam da su ti sukobi samo prolazna faza odrastanja i dokazivanja malog i prihvaćanja starog. čest je to slučaj u odnosu očeva i sinova. Kod vas je teže jer "on nije njegov". Mi mame smo tu da štitimo djecu, čini mi se, a očevi da ih natjeraju da odrastu što u konačnici i nije loše. Proći će to. Možda bi mu Dražesni jedino trebao, s obzirom na situaciju, u razgovoru reći da i njega voli i smatra svojim kao i Srednjeg i Malenu. Ja sam Buntovniku rekla da mi njega bezuvjetno volimo čak i kad se svađamo, da ga ne volimobilo bi nam svejedno šta se s njim događa.......i bla lba bla.....znaš i sam ostatak, ali, mislim da to djeci treba reći.
    Drži se, odrast će oni! Poljubac!

    avatar

    27.11.2008. (16:08)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Čitan i mislin, ma vidi pametnjakovića Starijeg, zna on di triba udrit kako bi bilo po njegovu.
    Tu valja bit oprezan, ne dat mu da koristi situaciju koje zapravo i nema jer mu ništa na svitu ne fali s tajon.

    avatar

    27.11.2008. (19:03)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    čitam, čitam, razmišljam... pa mi se čini da nemam pojma o čemu razmišljam i da ne znam obući sve to u riječi. pa pogledam što su drugi napisali i čini mi se da je to - to i da su oni znali mnogo bolje izraziti što i sama osjećam nakon pročitanog posta.
    i ostavljam osmijeh i zagrljaj.. onako iskren... i znam da negdje u srcu točno

    znaš što i kako i da znaš da se ovakve stvari mogu događati i onda (i vrlo često onda) kad su biološki roditelji prisutni. koliko puta zaželjeh imati neke druge roditelje. koliko puta mi je moj tata bio pretežak, i moja mama prestrašna.... i koliko sam puta željela biti negdje drugdje i s nekim drugim..
    eto... mnogima od nas je tako. upravo tako...
    ljubim....

    avatar

    27.11.2008. (21:43)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Slaba sam ja pomoć u takvim situacijama, jer Bogu hvala nisam nikad morala odlučivati za druge, ali ipak mislim da sve to što si nama rekla trebaš reći i suprugu - on će sigurno razumjeti...i ako ništa drugo, zajedno ćete pokušati riješiti nedoumice Starijeg.
    Zagrljaj ti ostavljam...)))))))))))

    avatar

    28.11.2008. (12:39)    -   -   -   -  

  • jedna mala tipkovnica

    Ispustih uzdah ...

    Teško je dat pametan odgovor kad su djeca i ljubav u pitanju . Ne znam koliko je starijem godina - al znam da moj stariji zna koji put bez razloga dizat tenzije .
    Ako je pred pubertetom onda su hormoni počeli divljat, a današnja djeca znaju koji put iskorištavat tu razapetost kako bi ispunili svoje zahtjeve.Koji put se služe i ucjenjivanjima - a mi moramo tada isključiti srce i ukljjučit razum.

    Osim toga - on ima tatu koji ga je prihvatio kao svoga ...da ništa drugo tvoj muž u njemu voli i vidi dio tebe :-)))

    Ostavljam poljubac i nisi ti ništa falila što si se ponovno udala - jer tvoj najstariji , ma koliko sad izgledalo da ste vezani , kad pronađe ženu svog života od tebe će otići.A ako njemu treba razlog da u kući budu tenzije - onda se upitaj što tvoj Stariji uistinu želi?

    Pubertet treba preživit i nemoj se krpiti mislima što bi da si....imaš supruga i nemoj kroz sve to prolaziti sama.

    Još jedan veliki poljubac za klince !

    avatar

    28.11.2008. (21:40)    -   -   -   -  

  • lučica

    Čitam i čitam..pa komentari svi pozitivni i ohrabrujući. Nije ti lako, znam .Tvoj osjećaj krivnje je tako opipljiv. Ali što bi bilo..kad bi bilo.. ma znaš i sama da se nesmije razmišljati u tom pravcu.
    Nemam nekakav posebno pametan savjet. Svi te trebaju, i srednji i malena i muž..ali mislim da te sad najviše treba najstariji. Pošto sam ja kao osoba totalno neegoistična (i vjerojatno tu nisam u pravu), sad bi na prvo mjesto stavila najstarijeg. Muž bi trebao to razumjeti i podržati te.
    Eto..tako ja mislim.pozdravljam te

    avatar

    29.11.2008. (21:01)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    ostavljam iskren nedjeljni pozdrav... onako u prolazu... od srca...
    zagrljaj :))

    avatar

    30.11.2008. (11:19)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    U svemu tome tebi je najgore..treba znat i moći svima ugoditi..a mi? Gdje smo tu mi?
    I ja sam takva svima sve a sebi ništa!

    avatar

    30.11.2008. (11:23)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    znam da te bas taru sad misli o tome,jer da nije ne bi ovde pisala o tome
    pametnog savjeta nemam,stvarno ne znam sta rec
    samo da taj stariji u svojim pubertetskim godinama izdrzi i nek sve krene kako triba
    kad odraste znat ce cijenit to sta ima sad
    do tad........valjda triba puno ljubavi i strpljenja

    avatar

    30.11.2008. (20:43)    -   -   -   -  

  • ANCHI, i to je život !

    Jedno kratko UH...nije ti lako al ne znam ni kako naći riješenje. Nisam ti od pomoći jer te ne znam ovaj puta savjetovati.
    Možda...kažem možda je najbolje djelovati po nastaloj situaciji koja nije uvijek ista pa prema tome tu savijeta nema, nego izbor.

    avatar

    01.12.2008. (14:25)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Željela bih ti reći nešto lijepo i ohrabrujuće i drago mi je što su to rekli i svi prije mene.
    Odrastanje je bolno , ali i prolazno. Glavu gore , draga Sanja.
    Pozdrav

    avatar

    02.12.2008. (21:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...