Komentari

izvorbezvode.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • CRNI BLOG KOMUNIZMA

    Pa jako zanimljiva tema koja često okupira moje misli, na pr. trenutak prije nego što čovjek ima sudar u automobilu, pa vrtiš film natrag je li se moglo bolje voziti, opreznije, ali ako nisi kriv badava razmišljanja ali ipak bi čovjek volio vratiti tren ispred trenutka samog događaja i izbjeći ga; ili na pr. trenutak smrti voljene osobe. 100 puta, 1000 puta čovjek bi volio i želio se vratiti u trenutke prije smrti voljene osobe, možda bi joj čovjek mogao bolje pomoći da ne umre prije vremena, na pr, zbog neke bolesti, možda, možda, možda, ali ne ide. Kad dođe taj trenutak to je to, i ostaju samo lijepe uspomene na voljenu osobu koja nas je napustila, a u životu ju više nećemo upoznat jer je jedinstvena i nezamjenjiva. No, nosiš je u srcu dok živiš i nitko ti je ne može iščupat, barem to. Lijep pozdrav!

    avatar

    23.11.2008. (20:05)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    @CBK : uvijek iz tvojih komentara izvire toplina i ljudskost . Pozdrav tebi

    avatar

    23.11.2008. (21:19)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Mislim da nam se to dešava svima. U svim teškim trenucima... spoznajama, naša svijest zavrišti i rado bi pobjegla od tuge, boli, vlastite ili tuđe greške. No taj unutrašnji krik traje kratko i pretvara se tugu... ponekad i beznađe. A ono što slijedi iza toga je potreba za novim jutrom.... mirenje sa novonastalim stanjem i spoznaja da život ide dalje... drugačiji... ali ipak naš....

    avatar

    23.11.2008. (23:31)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    u takvim trenutcima uvijek sam u onom prije
    nikako da shvatim
    ali prođe
    život to kad tad sredi

    lijepi pozdravi

    avatar

    24.11.2008. (10:13)    -   -   -   -  

  • bobata

    Jedan trenutak može da ti promjeni život
    i na bolje i na gore....
    Razmišljam često o tome... šta bi bilo da je bilo...
    Pozdrav

    avatar

    24.11.2008. (12:19)    -   -   -   -  

  • fancy

    "Pa onda pokušate zamrznuti trenutak ,
    ne dopustiti mu da se pomakne i pokaže ."

    Točno tako....

    Topli pozdrav i osmjeh ostavljam :))

    avatar

    24.11.2008. (14:07)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Ah, koliko puta... U tekstu je majstorski "zamrznut" taj trenutak.

    avatar

    24.11.2008. (16:02)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Da, naročto kad izgubiš voljenu osobu...dugo, dugo se sva tvoja nutrina opire saznanju da ga više nema, ali ipak nakon nekog vremena prihvatiš neko novo saznanje a to je, da je ljubav ostala i da je samo promijenila oblik i da je ta osoba još uvijek tu - ne više materijalno, ali tim više u nekom paralelnom svijetu, koji te na kraju obogaćuje ako ga srcem prihvatiš...)))

    avatar

    24.11.2008. (18:18)    -   -   -   -  

  • Tražeći sebe

    i onda jednom dozvoliš slikama da opet krenu...ali....

    avatar

    25.11.2008. (11:41)    -   -   -   -  

  • smiling cricket

    Često razmišljam o tome. U zadnje vrijeme nesvjesno projiciram takve mogućnosti, pa zatim uvijek shvatim kako treba uživati iskreno svaki trenutak (osobito sa obitelji), jer sve je tako krhko.

    avatar

    25.11.2008. (16:03)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Zašto ne pomisliti kad se dogodi nešto lijepo, koliko onda traju osjećaji. pozdrav ti ostavljam. p

    avatar

    25.11.2008. (16:47)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Kad bi mogli vratiti trenutke u kojima se desilo nešto loše i pogubno i ispraviti to, mislim da bi red na takvom šalteru bio beskrajan.
    Možda i duži nego na šalteru za vraćanje lijepih trenutaka.
    Proteklo vrijeme zaista djeluje kao vječnost, a ponekad se čini kao da je jučer bilo. :-))))
    Hvala ti što si bila jedna od onih koji su me ohrabrili za ulazak u ovaj blogosvijet.

    avatar

    25.11.2008. (19:41)    -   -   -   -  

  • zoki

    Jako često pomislim na takve trenutke...da mi je vratiti kolo života,da bar na tren bude opet kao što je nekad bilo..svi na okupu..A moram reči da su ova dječica najveći dar:-))))
    Lijep pozdrav:-))

    avatar

    25.11.2008. (20:53)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Da razmišljala sam , kako nam možda samo jedan poziv ili posjet može promijeniti život; na bolje ili na gore i onda razmišljamo o onom trenutku prije toga...pozdravljam te

    avatar

    27.11.2008. (13:53)    -   -   -   -  

  • brodjanka

    Okusila sam puno toga...ali tek kad čovjek dođe na rub,kad osjeti istininsku nemoć,shvati da sve ono drugo,što mu je predstavljalo problem,zapravo to i nije!!Ne zato što je ono što ti se događa baš sada najteže,već što uistinu to jest to....!Ali primjer ne bih sad ovdje iznosila,vjerovatno ti je poznat sa mog bloga..zato već godinama drugačije gledam na sve..na život općenito..pozdrav veliki!!Svaštara

    avatar

    27.11.2008. (15:58)    -   -   -   -  

  • primakka

    istina - često tako pomislim. ali postoji i druga strana: ako je ono strašno zamijenilo ono stanje prije - nestat će i njega, a nama preostaje učiti iz loših situacija. nazad se, nažalost, ne može.

    avatar

    27.11.2008. (16:45)    -   -   -   -  

  • angie

    Puno puta sam tako razmišljala. Ali se treba nositi sa situacijom kakve je, bolja ili gora, ništa dobro i ništa loše ne traje zauvijek, sve je prolazno:))))

    avatar

    27.11.2008. (18:29)    -   -   -   -  

  • bistra

    Kad bismo bar mogli, ne zamrznuti trnutak, nego događaje vratiti na početak. Ostaju samo sjećanja istovremeno bolna i draga jer one koji su obilježili naš život nosit ćemo u srcima
    zauvijek. Topli pozdrav u ovo hladno maglovito jutro.

    avatar

    30.11.2008. (06:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...