Čestitam na kolumni:)! , to je super, a što se tiče bloga, ah, čuj, mislim da je ono što si meni rekla zapravo jedino pravo, dok te zabavlja piši, a ipak, što se tiče komentatora, mogla si ga obrisati kad je počeo se tako ponašati, tvoj blog je tvoj prostor, no ti znaš najbolje ipak :), pozdrav!
23.11.2008. (18:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
You go, girl! Oko anonimnih proljeva - rekoh ti - ako ti se ne da, ja ću ih brisati i gotovo. Ne daj da te tako nešto uspori ili, nedajbože, zaustavi.
23.11.2008. (19:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
obzirom da se Imka pojavio uz tekst o mojoj skromnoj knjizi te da je pisao moje ime malim slovom ili ga podrugljivo izokretao(MESUR)što sam sve pokušao okrenuti na šalu,stati čak na Imkinu stranu:nalazim za shodno i kao moralnu obvezu štovani Imka da Vas baš ja zamolim da odustanete od svojih komentara, ja se eto neću više pojavljivati a vlasnica bloga neka obriše, ako je to vaš uvijet,svoj komentar moje,kažem,skromne i nevažne knjige;hoću da vjerujem kako ste samo imali nakanu da na jedan neobičan način objavite svoj roman ili što već pišete; Imka,molim Vas kao čovjeka,kao nekoga tko ipak piše :pustimo ovu divnu djevojku da svojim divnim darom i nesebičnim trudom raduje istinske ljubitelje književnosti i nastavi svoju plemenitu,doista korisnu i rijetku misiju širenja znanja,kulture,svoj informativno-edukativni rad i popularizaciju knjiga i književnosti
23.11.2008. (19:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eh, da, i tebe su dotakle 'bla(o)godati' bloganja. savjet : ignoriraj budale, zar misliš da itko normalan uopće čita te gluparije od tog IMKE? pa i moj je blog pun njegovih bljezgarenja ali nije mi palo na pamet to uopće čitati. ignoriranje ti je jedini učinkovit način borbe protiv toga. kad uvidi da nitko ne odgovara na njegove gluposti, skužit će da ih zapravo nitko ne čita, i prestat će...
24.11.2008. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Palo mi je na pamet doduše kpipejstat sve to što je on napisao i objavit na nekom blogu pod nekim imenom, pa nek tamo flejma. No ipak sam odustao od te ideje.
24.11.2008. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma jasno, samo sam ja mekana ko zečja šapica i sve me pogađa :)
24.11.2008. (15:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Čestitam na kolumni . A glede bloga nemam Vam ništa novo reći. Sve su već rekli knjiški moljac i ostali. Ja ću kao i dosad biti vjerni čitalac tvoje kolumne na književnost.org.
24.11.2008. (16:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kruška
Oprostite tužni skupe zbog nejasnoća. Ako nekog vrijeđam to je onaj tko mrzi hrvatski izričaj. Vi nikako ne spadate među pojave koje takvima smatram. Ako je u vašoj duši drugačije to ne mogu vidjeti jer vas ne gledam u oči… Ali to ne mogu reći o onima kojima je uvreda upućena mada se nisu javili. Što se njih tiče, da. Upravo sam Vas drugačije doživio. Vi da ste ljubitelji hrvatske književne riječi. Za Vas sam povjerovao da Vi niste prijatelji mrzitelja hrvatskog izričaja… Čak me ni ovime ne možete razuvjeriti od takve pomisli. Od da ste tek površni čitatelji. A da niste već bi prelistali više od sedamsto stranica… Zapravo nisam se htio ni javljati, a još manje pravdati. No kako gospodin Mensur veli meni imena nisu važna. Značaj više pridajem činu. No ovdje nije upitan svjetonazor. Svi ste vi odista drage duše zatočene u virtualnom svijetu gdje ne vrijede svjetovna pravila. Savjet umjetnosti mu je pomalo blizak. Pa umjesto da ste ponositi ulogama kojima vas je zaskočio čin što ga uopće nisam planirao; a u raspodjeli netko mora igrati loše momke – vi se nabacujete samoljubljem. Kada prođu svi ti dani »mekoće kao zečja šapica« možda ćete tada uvidjeti da ni virtualni anđele ni knjiški moljac – niste obasipani uvredama. Vrijeđani su mrzitelji hrvatskog izričaja i lijepe naše, a Vas među takve stvorove ja niti ubrajam niti ću… Ne tu, sada i u ovom kratkom vremenu što je već povijest IMKE. (No i što se tog nadimka tiče, samo da pažljivije čitate mogli bi pronaći trag: tko se iza svega krije.) Zapravo sada već hitam u projekt toliko već iza mene da sada već navukao sam drugačiju masku i kostim koji sa svime ovime ničim nije povezano. Roman »anđele« je gotov. Krenuo je svojim putem sakupljanja milodara za one kojima je potrebito. Nikada nisam zlorabio tugu ili bijes te nevolju, oluju i stradanja kojima sam bio svjedok. Nikada ih nisam zvao pa ih isto tako ni ne mogu naplaćivati. Ali opet se ponavljam izričući svoje već izrečene životne stavove… Zato već se kreveljim tim novim nadimkom! Možda štogod bude i za moj džep?! Sve ono blago rečeno tužno, dogodilo se, kao što već rekoh tek zato da istovarim vlastito breme na tuđa pleća… A što se anđela tiče: Obaveze se zaista mogu, a i ne moraju uraditi? Čak i takve koje se nametnu nasilno. Bez traženja. Ili pitanja. I njih je moguće izbjeći mada ima ponešto dobrote, ljubavi i ljepote u izvršavanju. Kada je na kraju puta plemenit čin. Zar uistinu toliko smo mi važniji? Zapravo gotovo pa ne mogu vjerovati da nije u pravu meni jako, jako, neobično jako i silovito draga poznanica i pjesnikinja Slavica Lončarić koja mi je osobno poklonila, donijela dok je bila na ljetovanju u mjestu gdje najviše boravim, obje svoje knjige pjesama, a u drugoj »Kaplja od soli« u pjesmi »Za dišpet kaže«:
Kada mi život uprti breme, muke i tuge koloplet, glavu ću dignut, prigazit vrime, ma ne za ludu, – za dišpet.
I ja vjerujem anđele, da će na samome kraju sve baš dogoditi kao u pjesmi. A svome kolegi knjiškome moljcu reci da je baš ON najveći krivac kolopleta slučaja koje te zadesilo kao grom iz vedra neba. Njegova navada da priča nevažno, a prešuti važno. Ili zbog umišljaja u kojem sebi pridajemo preveliku ulogu?! Središte zbivanja?! Ili se sve odigrava zato jer svi mi živimo poput grafita koji kaže: »Obožavam rad. Već iz dana u dan, tjedna u mjesec, godinama ležim i gledam ljude kako rade!«?
24.11.2008. (20:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
25.11.2008. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
()
Oni koji su se ovoga vikenda zatekli u Londonu, mogli su vrijedno umjetničko djelo pokupiti doslovce na cesti. Naime, britanski je umjetnik Adam Neate parolu Umjetnost narodu proveo u praksu.
Cijelu je noć uzduž i poprijeko Londona ostavljao svoja umjetnička djela. Uz nekoliko pomoćnika, umjetnik je prolaznicima ostavio oko tisuću radova, procijenjenih na gotovo milijun funta.
27.11.2008. (11:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
()
Sokrat je sa sofistima provodio seminare iskustva. Naime, izjavom «Ja znam, da ništa ne znam» sugovornika silio da dokaže što tvrdi. Dakle beznačajnost. Nepoznatost. Za Sokrata je ta osnova bila Agathon. Iskonsko dobro. To znači: istina. Nasuprot njemu, sofisti su smatrali da je istina ono što njima koristi. Kad govoriš, imaj na umu Sokrata. Došao je da razori koban utjecaj sofista. Bez njega, Kali juga bila bi još destruktivnija. Sokrat je došao razoriti moć i utjecaj sofista koji su naučavali da ne postoji istina, ne postoji darma… Kako je Sokrat to činio? Kako je oduzeo moć svojim protivnicima? Ljubavlju! Znao je kako će završiti njegova pojava. Unatoč što nije rekao niti jednu lošu riječ o onima koji su mu htjeli naštetiti i koji mu i naštetiše. Sasvim suprotno, o svojim je protivnicima uvijek pozitivno govorio i isticao njihove pozitivne osobine. Sofisti su se, međutim, protiv Sokrata borili svim sredstvima. Nedostatak znanja ima uvijek loše, a često i zlokobne posljedice. Razlog je jer je čovjeku najveći neprijatelj neznanje. Što si veća neznalica, tim više vjeruješ da nešto znaš. Što ljudi više vjeruju da nešto znaju tim su više uvjereni u zablude. Ovo je na prvi pogled začuđujuće. No ubrzo se pokaže logično. Tko ne zna, ne zna niti što ne zna, a niti da ne zna, kao niti to da je neznalica. On vjeruje da zna, jer ne zna što ne zna. Upravo je takav slučaj bio kod sofista. Sofisti su bili akrobati govora, ali i neznalice. Znali su se vrlo okretno služiti riječima. No slično Homeru, u svom vidokrugu nisu imali istinu… Zato Sokrat nije govorio sofistima da bi imao pravo, nego da na svjetlo dana iznese istinu. Kako se ponašao? Nije isticao svoje beskrajno znanje, nego se držao onog svog poznatog: «Ja znam da ništa ne znam!» «Ako je Sokrat bio ravan Tvorcu, ako je znao, zašto je govorio: Ja znam da ništa ne znam!? Nije li to u osnovi bila laž?» Ovo je jako važno pitanje. Čim bi Sokrat nešto rekao, pokazalo bi se koliko zna. Ključ je poznate izreke u riječi Ja. Izreka kaže: «Ja ništa ne znam. Nasuprot meni Stvoritelj zna!» Sokrat je zakoračio u svijet smatrajući da on kao osoba ništa ne zna, a sve to što zna, zna samo zato što mu to kaže njegov daimonion, njegov dobar duh. To je bio jedan dio istine. Drugi je bio u spoznaji da samo znanje nikoga ne može uvjeriti. Riječi su gotovo uvijek, slabije od djela. Posebno ako se radi o neznalicama, onima koji ne vjeruju kao i onima koji su samouvjereni odnosno uvjereni u svoj ego, nešto objasni. Moramo opet u obzir uzeti razliku između ega i Sebstva. Istina uvijek koristi Sebstvu, ali ne obavezno i egu. Jedna od najvećih životnih istina glasi da se ego jednog dana mora rastočiti, najkasnije prilikom smrti. Shvatljivo je da ego ovo znanje i ovu istinu ne želi prihvatiti. Sai
27.11.2008. (13:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
Čestitam na kolumni:)! , to je super, a što se tiče bloga, ah, čuj, mislim da je ono što si meni rekla zapravo jedino pravo, dok te zabavlja piši, a ipak, što se tiče komentatora, mogla si ga obrisati kad je počeo se tako ponašati, tvoj blog je tvoj prostor, no ti znaš najbolje ipak :), pozdrav!
23.11.2008. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koja riječ sponzora
You go, girl!
Oko anonimnih proljeva - rekoh ti - ako ti se ne da, ja ću ih brisati i gotovo. Ne daj da te tako nešto uspori ili, nedajbože, zaustavi.
23.11.2008. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
obzirom da se Imka pojavio uz tekst o mojoj skromnoj knjizi te da je pisao moje
ime malim slovom ili ga podrugljivo izokretao(MESUR)što sam sve pokušao
okrenuti na šalu,stati čak na Imkinu stranu:nalazim za shodno i kao moralnu
obvezu štovani Imka da Vas baš ja zamolim da odustanete od svojih komentara,
ja se eto neću više pojavljivati a vlasnica bloga neka obriše, ako je to
vaš uvijet,svoj komentar moje,kažem,skromne i nevažne knjige;hoću da vjerujem kako
ste samo imali nakanu da na jedan neobičan način objavite svoj roman ili što već pišete;
Imka,molim Vas kao čovjeka,kao nekoga tko ipak piše :pustimo ovu divnu
djevojku da svojim divnim darom i nesebičnim trudom raduje istinske
ljubitelje književnosti i nastavi svoju plemenitu,doista korisnu i rijetku
misiju širenja znanja,kulture,svoj informativno-edukativni rad i popularizaciju
knjiga i književnosti
23.11.2008. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
eh, da, i tebe su dotakle 'bla(o)godati' bloganja.
savjet : ignoriraj budale, zar misliš da itko normalan uopće čita te gluparije od tog IMKE? pa i moj je blog pun njegovih bljezgarenja ali nije mi palo na pamet to uopće čitati. ignoriranje ti je jedini učinkovit način borbe protiv toga. kad uvidi da nitko ne odgovara na njegove gluposti, skužit će da ih zapravo nitko ne čita, i prestat će...
24.11.2008. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjiški moljac
naravno da znam da će, kad pročita ovaj moj komentar, zasuti moj blog uvredama, ali jasno ti je kako će proći ti komentari?
ignoriranjem...
24.11.2008. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koja riječ sponzora
Palo mi je na pamet doduše kpipejstat sve to što je on napisao i objavit na nekom blogu pod nekim imenom, pa nek tamo flejma. No ipak sam odustao od te ideje.
24.11.2008. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
ma jasno, samo sam ja mekana ko zečja šapica i sve me pogađa :)
24.11.2008. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Čestitam na kolumni . A glede bloga nemam Vam ništa novo reći. Sve su već rekli knjiški moljac i ostali. Ja ću kao i dosad biti vjerni čitalac tvoje kolumne na književnost.org.
24.11.2008. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kruška
Oprostite tužni skupe zbog nejasnoća. Ako nekog vrijeđam to je onaj tko mrzi hrvatski izričaj. Vi nikako ne spadate među pojave koje takvima smatram. Ako je u vašoj duši drugačije to ne mogu vidjeti jer vas ne gledam u oči…
Ali to ne mogu reći o onima kojima je uvreda upućena mada se nisu javili. Što se njih tiče, da.
Upravo sam Vas drugačije doživio. Vi da ste ljubitelji hrvatske književne riječi. Za Vas sam povjerovao da Vi niste prijatelji mrzitelja hrvatskog izričaja…
Čak me ni ovime ne možete razuvjeriti od takve pomisli. Od da ste tek površni čitatelji. A da niste već bi prelistali više od sedamsto stranica…
Zapravo nisam se htio ni javljati, a još manje pravdati. No kako gospodin Mensur veli meni imena nisu važna. Značaj više pridajem činu. No ovdje nije upitan svjetonazor. Svi ste vi odista drage duše zatočene u virtualnom svijetu gdje ne vrijede svjetovna pravila. Savjet umjetnosti mu je pomalo blizak.
Pa umjesto da ste ponositi ulogama kojima vas je zaskočio čin što ga uopće nisam planirao; a u raspodjeli netko mora igrati loše momke – vi se nabacujete samoljubljem.
Kada prođu svi ti dani »mekoće kao zečja šapica« možda ćete tada uvidjeti da ni virtualni anđele ni knjiški moljac – niste obasipani uvredama.
Vrijeđani su mrzitelji hrvatskog izričaja i lijepe naše, a Vas među takve stvorove ja niti ubrajam niti ću…
Ne tu, sada i u ovom kratkom vremenu što je već povijest IMKE. (No i što se tog nadimka tiče, samo da pažljivije čitate mogli bi pronaći trag: tko se iza svega krije.) Zapravo sada već hitam u projekt toliko već iza mene da sada već navukao sam drugačiju masku i kostim koji sa svime ovime ničim nije povezano. Roman »anđele« je gotov. Krenuo je svojim putem sakupljanja milodara za one kojima je potrebito. Nikada nisam zlorabio tugu ili bijes te nevolju, oluju i stradanja kojima sam bio svjedok. Nikada ih nisam zvao pa ih isto tako ni ne mogu naplaćivati. Ali opet se ponavljam izričući svoje već izrečene životne stavove…
Zato već se kreveljim tim novim nadimkom! Možda štogod bude i za moj džep?!
Sve ono blago rečeno tužno, dogodilo se, kao što već rekoh tek zato da istovarim vlastito breme na tuđa pleća…
A što se anđela tiče: Obaveze se zaista mogu, a i ne moraju uraditi? Čak i takve koje se nametnu nasilno. Bez traženja. Ili pitanja. I njih je moguće izbjeći mada ima ponešto dobrote, ljubavi i ljepote u izvršavanju. Kada je na kraju puta plemenit čin.
Zar uistinu toliko smo mi važniji?
Zapravo gotovo pa ne mogu vjerovati da nije u pravu meni jako, jako, neobično jako i silovito draga poznanica i pjesnikinja Slavica Lončarić koja mi je osobno poklonila, donijela dok je bila na ljetovanju u mjestu gdje najviše boravim, obje svoje knjige pjesama, a u drugoj »Kaplja od soli« u pjesmi »Za dišpet kaže«:
Kada mi život
uprti breme,
muke i tuge
koloplet,
glavu ću dignut,
prigazit vrime,
ma ne za ludu,
– za dišpet.
I ja vjerujem anđele, da će na samome kraju sve baš dogoditi kao u pjesmi.
A svome kolegi knjiškome moljcu reci da je baš ON najveći krivac kolopleta slučaja koje te zadesilo kao grom iz vedra neba. Njegova navada da priča nevažno, a prešuti važno.
Ili zbog umišljaja u kojem sebi pridajemo preveliku ulogu?! Središte zbivanja?!
Ili se sve odigrava zato jer svi mi živimo poput grafita koji kaže:
»Obožavam rad. Već iz dana u dan, tjedna u mjesec, godinama ležim i gledam ljude kako rade!«?
24.11.2008. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Čestitam na kolumni, to je jako lijepo :)))
Pozdrav, Bugenvilija
25.11.2008. (17:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čudni novi svijet
čestitam na kolumni.
25.11.2008. (19:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
zahvaljujem na čestitkama! :)
25.11.2008. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
()
Oni koji su se ovoga vikenda zatekli u Londonu, mogli su vrijedno umjetničko djelo pokupiti doslovce na cesti. Naime, britanski je umjetnik Adam Neate parolu Umjetnost narodu proveo u praksu.
Cijelu je noć uzduž i poprijeko Londona ostavljao svoja umjetnička djela. Uz nekoliko pomoćnika, umjetnik je prolaznicima ostavio oko tisuću radova, procijenjenih na gotovo milijun funta.
27.11.2008. (11:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
()
Sokrat je sa sofistima provodio seminare iskustva. Naime, izjavom «Ja znam, da ništa ne znam» sugovornika silio da dokaže što tvrdi. Dakle beznačajnost. Nepoznatost.
Za Sokrata je ta osnova bila Agathon. Iskonsko dobro. To znači: istina. Nasuprot njemu, sofisti su smatrali da je istina ono što njima koristi.
Kad govoriš, imaj na umu Sokrata. Došao je da razori koban utjecaj sofista. Bez njega, Kali juga bila bi još destruktivnija. Sokrat je došao razoriti moć i utjecaj sofista koji su naučavali da ne postoji istina, ne postoji darma… Kako je Sokrat to činio? Kako je oduzeo moć svojim protivnicima? Ljubavlju! Znao je kako će završiti njegova pojava. Unatoč što nije rekao niti jednu lošu riječ o onima koji su mu htjeli naštetiti i koji mu i naštetiše. Sasvim suprotno, o svojim je protivnicima uvijek pozitivno govorio i isticao njihove pozitivne osobine.
Sofisti su se, međutim, protiv Sokrata borili svim sredstvima.
Nedostatak znanja ima uvijek loše, a često i zlokobne posljedice. Razlog je jer je čovjeku najveći neprijatelj neznanje. Što si veća neznalica, tim više vjeruješ da nešto znaš. Što ljudi više vjeruju da nešto znaju tim su više uvjereni u zablude. Ovo je na prvi pogled začuđujuće. No ubrzo se pokaže logično. Tko ne zna, ne zna niti što ne zna, a niti da ne zna, kao niti to da je neznalica. On vjeruje da zna, jer ne zna što ne zna. Upravo je takav slučaj bio kod sofista. Sofisti su bili akrobati govora, ali i neznalice. Znali su se vrlo okretno služiti riječima. No slično Homeru, u svom vidokrugu nisu imali istinu…
Zato Sokrat nije govorio sofistima da bi imao pravo, nego da na svjetlo dana iznese istinu. Kako se ponašao? Nije isticao svoje beskrajno znanje, nego se držao onog svog poznatog: «Ja znam da ništa ne znam!»
«Ako je Sokrat bio ravan Tvorcu, ako je znao, zašto je govorio: Ja znam da ništa ne znam!? Nije li to u osnovi bila laž?» Ovo je jako važno pitanje. Čim bi Sokrat nešto rekao, pokazalo bi se koliko zna. Ključ je poznate izreke u riječi Ja. Izreka kaže: «Ja ništa ne znam. Nasuprot meni Stvoritelj zna!» Sokrat je zakoračio u svijet smatrajući da on kao osoba ništa ne zna, a sve to što zna, zna samo zato što mu to kaže njegov daimonion, njegov dobar duh. To je bio jedan dio istine. Drugi je bio u spoznaji da samo znanje nikoga ne može uvjeriti. Riječi su gotovo uvijek, slabije od djela. Posebno ako se radi o neznalicama, onima koji ne vjeruju kao i onima koji su samouvjereni odnosno uvjereni u svoj ego, nešto objasni.
Moramo opet u obzir uzeti razliku između ega i Sebstva. Istina uvijek koristi Sebstvu, ali ne obavezno i egu. Jedna od najvećih životnih istina glasi da se ego jednog dana mora rastočiti, najkasnije prilikom smrti. Shvatljivo je da ego ovo znanje i ovu istinu ne želi prihvatiti.
Sai
27.11.2008. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...