Heracles, as the mythical figure of the »Übermensch«, roams the forest »alone to battle the animal.« He soon realizes, however, that »the forest was the animal« which sized him up from head to toe. Heiner Müller describes how society's power structures size up and colonize the body and thereby its own entanglement. No longer comprehensible in the context of imagery, the conflicts create a horror, a wake which in turn reveals to the subject the fascination of being subjectless.
Heracles suddenly realizes that he has become a part of the Hydra, partly responsible for the disaster's function. A growth in the body of the Hydra, he is captured as well as safe in her lap. As he begins to cut the cord, to leave the lap that protects as well as holds him in order to achieve his own identity, he falls into conflict with the Hydra. At the same time he is afraid to refuse and begins to ‚rebuild' himself in hurried obedience.
22.11.2008. (17:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidim u guglarijama da je netko dospio na Vaseljenu traživši sajtove koji bi mu kazali više o temi: miljenko jergovic kratak sadržaj mama leone. Evo, stari, ja bum ti pomogel, mislim, ono... Imaš olovku i papir? Evo:
Mama ti je Leone!
Je l' ti dovoljno kratak sadržaj?
22.11.2008. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stroke, Stroke, a gdje su mandarine? Čitam ovu priču stalno iznova i stalno mi na pamet, u različitim rečenicama, padaju neke moguće priče koje te rečenice inspiriraju. Recimo, ovaj dio: ...i svagda se iz svojih ruševina iznovice sastavljajući, gradeći sebe opetovano, ponekad se pogrešno sastavljao, lijevu šaku na desnu ruku, karličnu kost na nadlakticu, glasovi koji mu pjevaju u uho, korovi glasova drži se okvira pusti paru odustani ili radi toga što mu je dosadno vazda istom šakom na istoj ruci odsijecati svagda iznovice izrastajuće pipke-hvataljke skalpele krute okovratnike, uspravljati patrljke, škiljave stupove krvi, pokadšto je odugovlačio s ponovnom izgradnjom sebe u žudnom iščekivanju potpunog ništenja s nadom u ništa, beskrajnu pauzu,... Palo mi je na pamet da bi mogao napisati priču o nekakvom praškom piscu iz naraštaja prije Kafkinog...čekaj, sada mi pada na pamet: recimo, da je to rukopis zagubljene, ili možda svjesno skrivene Meyrinkove priče - moža nije htio vrijeđati javni ukus, a možda nije htio naruštiti javnu predstavu o sebi - o piscu, ili spisateljici, ili bolje: o spisateljici koja se gradi da je pisac, i preko dana u svom građanskom životu ostvaruje karijeru prominentnog novinara, što joj kao ženi ne bi bilo moguće, da bi u privaciji svoje intime, kao u Pillow Book, po tijelu svoga ljubavnika, nekog Franza, činovnika..., ispisivala tekst djela Kabbala Denudata, Christiana Knorra von Rosenrotha. Franz se s njome šali, nazivajući je Ariouth, imenom gnostičkog boštva koje spominje Pistis Sofia. Stvar prestaje biti šaljiva s prvim naznakama tjelesnih promjena: Franzovo se zdravlje narušava, i tajanstvena Ariouth panično počinje ispisivati stalno nove i nove kombinacije zapisa po njegovom tijelu, ne bi li povratila status quo ante. Franzov život postaje kaos, o čemu i sam počinje pisati, u romanu radnog naslova: Proces. Tjelesne promjene uvjetuju teksutalne, i, čini se, obratno: Ariouth i Franz počinju pomno proučavati hebrejski i palografske slojeve Rosenrothova teksa, zapažajući čudesne korelacije između teksta i tijela, ili preciznije mijena u jednom i drugom. Zapis priče stalno se iznova rekonfigurira, i njegova faktura doskora počinje sličiti na rečenicu:...ponekad se pogrešno sastavljao, lijevu šaku na desnu ruku, karličnu kost na nadlakticu, glasovi koji mu pjevaju u uho, korovi glasova drži se okvira pusti paru odustani ili radi toga što mu je dosadno vazda istom šakom na istoj ruci odsijecati svagda iznovice izrastajuće pipke-hvataljke skalpele krute okovratnike, uspravljati patrljke, škiljave stupove krvi... Tu je negdje i kraj priče, jer čitatelj razabire a) da su Ariouth i Franz iščezli, rastvorili se u tekstu, i b) da je i sam jedno od njih, ili u sretnijem slučaju oboje.
23.11.2008. (16:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stroke
ovo je dobar primjer kako majstori pišu. zato ne bih sada o hrvatskim piscima. subota je i ne želim si je kvariti. oš mandarina?
22.11.2008. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hoću. Naprosto ne mogu odbiti, bilo bi nepristojno. A i iz lokalpatriotskih razloga.
22.11.2008. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Heracles, as the mythical figure of the »Übermensch«, roams the forest »alone to battle the animal.« He soon realizes, however, that »the forest was the animal« which sized him up from head to toe. Heiner Müller describes how society's power structures size up and colonize the body and thereby its own entanglement. No longer comprehensible in the context of imagery, the conflicts create a horror, a wake which in turn reveals to the subject the fascination of being subjectless.
Heracles suddenly realizes that he has become a part of the Hydra, partly responsible for the disaster's function. A growth in the body of the Hydra, he is captured as well as safe in her lap. As he begins to cut the cord, to leave the lap that protects as well as holds him in order to achieve his own identity, he falls into conflict with the Hydra. At the same time he is afraid to refuse and begins to ‚rebuild' himself in hurried obedience.
22.11.2008. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Vidim u guglarijama da je netko dospio na Vaseljenu traživši sajtove koji bi mu kazali više o temi: miljenko jergovic kratak sadržaj mama leone.
Evo, stari, ja bum ti pomogel, mislim, ono...
Imaš olovku i papir?
Evo:
Mama ti je Leone!
Je l' ti dovoljno kratak sadržaj?
22.11.2008. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Stroke, Stroke, a gdje su mandarine?
Čitam ovu priču stalno iznova i stalno mi na pamet, u različitim rečenicama, padaju neke moguće priče koje te rečenice inspiriraju. Recimo, ovaj dio:
...i svagda se iz svojih ruševina iznovice sastavljajući, gradeći sebe opetovano, ponekad se pogrešno sastavljao, lijevu šaku na desnu ruku, karličnu kost na nadlakticu, glasovi koji mu pjevaju u uho, korovi glasova drži se okvira pusti paru odustani ili radi toga što mu je dosadno vazda istom šakom na istoj ruci odsijecati svagda iznovice izrastajuće pipke-hvataljke skalpele krute okovratnike, uspravljati patrljke, škiljave stupove krvi, pokadšto je odugovlačio s ponovnom izgradnjom sebe u žudnom iščekivanju potpunog ništenja s nadom u ništa, beskrajnu pauzu,...
Palo mi je na pamet da bi mogao napisati priču o nekakvom praškom piscu iz naraštaja prije Kafkinog...čekaj, sada mi pada na pamet: recimo, da je to rukopis zagubljene, ili možda svjesno skrivene Meyrinkove priče - moža nije htio vrijeđati javni ukus, a možda nije htio naruštiti javnu predstavu o sebi - o piscu, ili spisateljici, ili bolje: o spisateljici koja se gradi da je pisac, i preko dana u svom građanskom životu ostvaruje karijeru prominentnog novinara, što joj kao ženi ne bi bilo moguće, da bi u privaciji svoje intime, kao u Pillow Book, po tijelu svoga ljubavnika, nekog Franza, činovnika..., ispisivala tekst djela Kabbala Denudata, Christiana Knorra von Rosenrotha. Franz se s njome šali, nazivajući je Ariouth, imenom gnostičkog boštva koje spominje Pistis Sofia. Stvar prestaje biti šaljiva s prvim naznakama tjelesnih promjena: Franzovo se zdravlje narušava, i tajanstvena Ariouth panično počinje ispisivati stalno nove i nove kombinacije zapisa po njegovom tijelu, ne bi li povratila status quo ante. Franzov život postaje kaos, o čemu i sam počinje pisati, u romanu radnog naslova: Proces. Tjelesne promjene uvjetuju teksutalne, i, čini se, obratno: Ariouth i Franz počinju pomno proučavati hebrejski i palografske slojeve Rosenrothova teksa, zapažajući čudesne korelacije između teksta i tijela, ili preciznije mijena u jednom i drugom. Zapis priče stalno se iznova rekonfigurira, i njegova faktura doskora počinje sličiti na rečenicu:...ponekad se pogrešno sastavljao, lijevu šaku na desnu ruku, karličnu kost na nadlakticu, glasovi koji mu pjevaju u uho, korovi glasova drži se okvira pusti paru odustani ili radi toga što mu je dosadno vazda istom šakom na istoj ruci odsijecati svagda iznovice izrastajuće pipke-hvataljke skalpele krute okovratnike, uspravljati patrljke, škiljave stupove krvi... Tu je negdje i kraj priče, jer čitatelj razabire a) da su Ariouth i Franz iščezli, rastvorili se u tekstu, i b) da je i sam jedno od njih, ili u sretnijem slučaju oboje.
23.11.2008. (16:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...