Komentari

mistagogy.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • Skladna

    Živjeti s Bogom, dozvoliti Mu da nas vodi, ali i oblikuje, da nas uči, da nam ukazuje, da se ne odričemo već da nepotebno odbacimo...prihvaćanjem novoga napuštamo staro. Živjeti s Bogom znači: moliti, postiti, raditi i odmarati se, odreći se svega što se protivi Bogu i istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. Po meni, da bi se prešlo u ozračje prijateljstva s Bogom potrebno je proći kroz vatru, kroz kušnje koje se mogu jedino vjerom, ljubavlju prema Bogu i svemu onome što čovjeka i čovječanstvo uzdiže Bogu, nadvladati. Na prirodan način uskladiti svoju volju s Božjom, i spoznati Njegov plan za nas.

    avatar

    26.11.2008. (13:06)    -   -   -   -  

  • Miro

    Slažem se da se Pedesetnica može razumijeti samo u odnosu na Uskrs, kao što se Dekalog razumije u odnosu na Izlazak. Nažalost mi preskačemo određene etape u duhovnom životu i hoćemo imati duhovne darove, a ne želimo mjenjati sebe. Tako i duhovni darovi postaju "bogatstvo", koji puno puta štete, nego što koriste, jer nisu usmjereni na služenje bližnjem, nego nekoj vlastitoj afirmaciji, tj. nadogradnji bez prethodnog pražnjenja, kako ti reče. Trebalo bi se više okrenuti druženju s Riječju Božjom, nego traženju duhovnih poslastica. Mir i dobro!

    avatar

    27.11.2008. (12:15)    -   -   -   -  

  • Skladna

    Miro je lijepo to rekao.

    avatar

    27.11.2008. (13:34)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Duhovni zakon nije poslastica, nego nezasluženi Božji dar, koji se prima vjerom. Isto kao što Dekalog nije došao po zaslugama Izraelaca, jednako tako niti Pedesetnica nije nešto što se zasluži, nego što se vjerom prima. Mojsije kad je prvi put sišao sa Sinaja, naišao je na Izraelce kako se klanjaju zlatnom teletu I razulareno se ponašaju, pa je razbio ploče Zakona. Bilo je potrebno pokajanje. Jednako tako preduvjet krštenju u Duhu jeste pokajanje I pristajanje u vjeri obećanjima Božjim. Izvanredni darovi nisu stvar zasluge ili neke nadogradnje. I to nije preskakanje nekih etapa u duhovnom životu. Sveto Pismo, a osobito djela apostolska obilato govore o silasku Duha na neke koji još nisu niti poznavali osnove vjere. Do duhovnih darova se ne dolazi niti po zasluzi, niti su oni nadogradnja ili nagrada za svetost. Sasvim nešto drugo je kako se netko ponaša, tj. služi primljenim darom. .. uostalom kao i s bilo kojim drugim.
    Ne radi se tu o preskakanju etapa u duhovnom sazrijevanju. Svetost je jedno, a darovi drugo. Netko može biti svet čovjek, a da nema niti jedan izvanredan dar, a s druge strane egzorcist npr. može završiti u paklu, jer nije živio sveto. Netko može voziti skup automobil, a biti nemaran ili loš vozač, dok netko može voziti starog 'stojadina' i pri tom biti i vrstan vozač, i discipliniran učesnik u prometu. Netko se u skupom BMW-u može folirati i juriti kroz grad nedozvoljenom brzinom... Netko je rođen kao plemić, a netko i rođen i umro kao rob. Status ne određuje nečiju manju ili višu vrijednost, nego način na koji se odnose prema onome u čemu su i što imaju ili nemaju.

    avatar

    27.11.2008. (23:20)    -   -   -   -  

  • Skladna

    Nisam baš siguran u ovu dohovno-materijalnu poredbu, a nekako mi nije niti prihvatljivo da bi egzorcist mogao završiti u pakao. Kad bi on svojim životom sebi utirao put u pakao, značilo bi da moć koju ima nad zlim dusima ne dolazi od Boga po Kristu, snagom Duha Svetoga već od druge strane. S vašom zadnjom tvrdnjom se slažem.

    avatar

    28.11.2008. (09:47)    -   -   -   -  

  • Skladna

    "Sigurna" iz prethodnog komentara izgubila je "a", pa ga vraćam. Hvala na strpljenju.

    avatar

    28.11.2008. (09:49)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Vjerujem da bezbošci ne postoje. Vjera u neki drugi oblik u kojem se nazire božanska savršenost, svakako, ali puna odsutnost, to mi se čini kao alibi nemoći argumentiranja vlastite vjere, jer nije bit u pobijanju tuđega. Ono što poštujem je svjedočenje ljepote vlastitih vrijednosti, pa u tom smislu i odricanje od svega onoga što vlastito učenje ne poštuje, a zašto većina učitelji prkose vlastitom učenju, nije na meni da sudim, iako, ne mogu da ne primijetim. Ti znaš da ne aludiram na tebe osobno, ali neke sustavne nedosljednosti su zdravom razumu krajnje iritantne, neovisno o nekoj osobnoj čistoći, ali to čime se ogrću podložno je kritici i sudu, i logike, i vjere, a štofa je na žalost i više nego je čak i meni prihvatljivo. Ne može bogataš poučavati o vrijednosti skromnosti, baš kao ni čovjek bez obitelji o uzvišenosti iste, jednostavno, nije vjerodostojan. Ne kažem da svatko nema pravo na svoje mišljenje, ali neki su sustavi manipulacije raskrinkani već odavno. Ustrajati na njima nema dodirnih točaka sa logikom, ali strah bi već mogao biti sasvim realna osnova prešućivanja onoga što sasvim jasno vidimo.

    avatar

    28.11.2008. (23:18)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @skladna,
    tvrdnju da će se mnogi iznenaditi, kad dođu 'na onu stranu', koliko egzorcista ima u paklu, nisam izmislio ja, nego je to ustvrdio poznati egzorcist, koji je jedno vrijeme bio i službeni egzorcist Vatikana, o.Gabrijel Amort. Ta njegova tvrdnja se njegovoj nalazi u knjizi "Egzorcist govori".
    Uostalom, iz Evanđelja znamo kako će biti onih koji govore: "Ali, Gospodine, mi smo u tvoje ime izgonili zloduhe, ozdravljali bolesne...", no bit će im odgovoreno: Odlazite. Ne poznam vas. Bijah gladan, gol, bos... a vi me ne nahraniste, ne obukoste, ne odjenuste... itd. Ovo su riječi Isusa Krista. Dakle, darovi nemaju veze sa svetošću, nego su samo još veća odgovornost. Kome je puno dano, od njega će se više tražiti.

    @dražeN :),
    Slažem se da bezbošci ne postoje. Onaj tko tvrdi da nema Boga, on nema znanja, a time niti dokaza za tu tvrdnju, nego on VJERUJE DA BOGA NEMA. Dakle, i on je vjernik, u neku ruku. Sumnja je mjesto gdje se iskreni ateist i iskreni vjernik susreću. Ukoliko se neki vjernik jednog dana 'odmetne' i odbaci svoja dotadašnja uvjerenja, on se neće moći osloboditi sumnje i pitanja: A ŠTO AKO IPAK...? Onaj tko se ne želi suočiti s ovim pitanjem je u najmanju ruku licemjer, a krajnji oblici diskriminacije se očituju u opetovanoj netrpeljivosti prema svjedocima koji ispovjedaju svoja uvjerenja. Najviše što mogu jeste iznijeti svoje razmišljanje, svoj pogled, stajalište... imati svoj stav prema nečem ili nekom, i to je sve. Moja sloboda prestaje gdje započinje tuđa. Sasvim druga stvar je ukoliko netko ulazi u moj, ili nečiji tuđi 'kazneni prostor'. Moja je dužnost reagirati i upozoriti ga riječju, pa čak i primjeniti i neka druga sredstva ukoliko riječ nije dovoljna, no u redovitim okolnostima treba se zadržati na (kako Crkva kaže) NAVJEŠTAJU Radosne Vijesti, kako vlastitim životom, tako i riječju svjedočanstva. Naravno da postoje i oni koji znaju biti dosadni i nametljivi, nasrtljivi. Takvi će drugog više udaljiti od mogućnosti da upozna Isusa Krista, nego što će ga privući. Naravno da znamo da je u tom slučaju po srijedi zloporaba vjere koja se koristi za vlastitu afirmaciju... jedno govore, a drugo rade.
    No, dopusti mi jednu malu digresiju glede tvoje opaske o ovim nevjerodostojnim svjedocima. Znamo da je vrijeme borbenog teoretskog ateizma iza nas i da je on izgubio bitku. (Sad su se mnogi prerušili u agnostike.) No, budući su izgubili bitku na 'filozofskoj ravni', sada su se okrenuli jednoj suptilnijoj i podmuklijoj metodi, a to je NE UPUŠTATI SE U RASPRAVE S VJERNICIMA , NEGO IH DISKREDITIRATI KAO VJERODOSTOJNE SVJEDOKE ONOG ŠTO ISPOVJEDAJU. Nekad je 'dovoljno' izreći jednu manu ili nedosljednost, pa da se postigne željeni efekat, To čine oni koji cijede komarca, a proždiru devu. Zato mi se nameće pitanje samo od sebe: Tko to koga manipulira?
    Moguće da se stječe dojam kako su određeni likovi ili sustavi (kako hoćeš) RASKRINKANI VEĆ ODAVNO i da je ustrajavanje hoda tim Putem na granici zdrave pameti, no ta 'patka' važi za one koji su već debelo zagazili s Puta u stranputicu i izgubili se u magli izrelativiziranih vrijednosti.
    Nisu sljedbenici Puta izrelativizirali vrijednosti, nego upravo suprotno, njegovi protivnici. Ta i takva kukavička jaja kod mene ne prolaze.
    Slažem se da bi strah mogao biti realna osnova prešućivanja onog što sasvim jasno vidimo. No, što je to što vidimo? Zalutala guska u magli izrelativiziranih vrijednosti jedino što vidi jeste DA NE VIDI. Nažalost, ona tvrdi da vidi puno šire i dalje, pa stoga krivnja OSTAJE NA NJOJ.
    Jedino rješenje koje joj preostaje jeste za početak da kaže sama sebi: A ŠTO AKO IPAK ...!?

    avatar

    30.11.2008. (00:31)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Rasprava mi nije strana, ni mrska, a mene uistinu ne muči "što ako", i zapravo, što da ti kažem, ne mogu te zvati prijateljem, iako na jedan sasvim određeni način osjećam sasvim prijateljsku sklonost prema tebi. Ne znam si to baš dobro objasniti, ali kao što rekoh, jednostavno to sjećam. Tome dodatno, poštujem te u punini tvog razmišljanja, i nikako te ne bi htio povrijediti, a iskreno se nadam da to i neću. U tebi vidim ljubav, istinu, nenasilje i mir, a ja se od srca tome klanjam. Oprosti što sam možda neiskren u tom smislu da u ovom trenutku ne tražim razlike. Neka je blagoslovljen tvoj put i trud na promicanju dobra, i imaš moju punu podršku. Čak si utvaram da si toga svjestan. Moj naklon i srdačan pozdrav.

    avatar

    30.11.2008. (15:24)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Čovjek JESTE I JOŠ UVIJEK NIJE. U svom traganju za PUNINOM sasvim je logično da dok se služi razumom upotrebljava sumnju kao nešto normalno sve dok ne pronađe Put koji ga iznova uvodi u istinu koja ga i oslobađa i ispunja, te čini od njega cjelovitog čovjeka. Do idealne cjelovitosti on ne može stići pa živio još deset puta duže nego što živi sada. Apsurdno je očekivati da na zemlji živi kao u nebu. Zato je sumnja pomoću koje pretpostavlja da nešto jeste ili nije sasvim razumljiva i razumu svojstvena. I to nije nešto što muči u doslovnom smislu, nego u poticajnom. Sasvim nešto drugo je kad sumnja nadvlada i razum i osjećaje (prestane služiti razumu), pa izrasta u nemir, tjeskobu, muku, malodušje, očaj-beznađe... Međutim kad znaš da ISTINA JESTE, onda takvoj sumnji koja vodi do gubitka nade i smrti duha, klonuća... nema mjesta iz jednostavnog razloga što ISTINA ima odgovor i rješenje na svaku dilemu.
    Ponekad je dovoljno ne biti grčeviti tragatelj za istinom, koji se nakon izvjesnog vremena umori i odustane (poravni), koliko dopustiti njoj da nas pronađe i oslobodi od naših laži, predrasuda ili štetnih nagnuća. A budući istina i ljubav nisu odvojive, logično je pretpostaviti sljedeće: ISTINA=LJUBAV=OSOBA, tj. da iza stvorenog reda stvari stoji UM, a ne neka neosobna sila. Prihvaćanjem OSOBE ja na uvid dobijam ISTINU, ne toliko racionaliziranjem, koliko po prihvatanju OBJAVE. Ono što razlikuje kršćanstvo od drugih religija jeste to da su sve one izrekle neki svoj doživljaj ili razmišljanje o Bogu i ponudile svoj recept. Kršćanstvo jedino govori (što je logično) o Bogu (Put, Istina i Život) koji je došao među nas i OBJAVIO nam se. Jer ukoliko Bog Jeste i ukoliko je On Ljubav, ne bi li to bilo nešto normalno i razumljivo? Ovo je u startu temeljna razlika između kršćanstva-vjere i religija kao ljudskih tvorevina.
    Sasvim mi je normalno , kad već to tako jeste, otvoriti svoje srce toj Osobi, i dopustiti joj da 'ovlada' mojim životom, jer su moji puti tako često izvan Puta, a njegovi iznad mojih koje ja tako često ne razumijem, sve dok ih vjerom ne prihvatim. Tek tada KAO OSVJEDOČENJE u mom životu oni se pokažu vjerodostojni. Još niti jednom se nisam razočarao u Njega. Ono što kod sebe najviše doživljavam kao problem jeste moja ne/spremnost na podložnost zahtjevima Božje Riječi, .. moj neposluh. Taj praiskonski poriv 'htjeti biti poput Boga' je u meni još uvijek prisutan, tako da puno puta.. nekad svjesno, a nekad nesvjesno... želim biti svoj, neovisan.. pa i od njega.
    Prateći tvoje upise... došao sam do zaključka: Kad bi ti imao tu milost da si Ga susreo kao živog i osobnog.. da bi bio puno, puno veći zaljubljenik ove Istine, nego što to ja jesam.

    P.S. Ni meni rasprave nisu strane. U polemike pak ne ulazim, osim u izuzetnim situacijama.
    Hvala na podršci. Mir ti i dobro!

    avatar

    30.11.2008. (21:19)    -   -   -   -  

  • Skladna

    Duhovna blog misao, ovo:
    Ono što kod sebe najviše doživljavam kao problem jeste moja ne/spremnost na podložnost zahtjevima Božje Riječi, .. moj neposluh. Taj praiskonski poriv 'htjeti biti poput Boga' je u meni još uvijek prisutan, tako da puno puta.. nekad svjesno, a nekad nesvjesno... želim biti svoj, neovisan.. pa i od njega.
    P.S. Ni meni rasprave nisu strane. U polemike pak ne ulazim, osim u izuzetnim situacijama.
    ste vi rekli o sebi, a da nije možda prvo kazna za drugo, odnosno, rekli ste da ste nespremni na podložnost zahtjevima Božje Riječi...da želite biti svoji...u polemike ne ulazite. Koliko sam mogla zamijetiti vi ne ulazite ni u one polimike u koje biste kao vjernik trebali. Nije li polemika javno, pismeno ili usmeno suprotstavljanje mišljenja pri prosuđivanju o stvarima, pojavama i djelima od općeg ili osobnog interesa. Možda, iz nekog razloga ne prepoznajete opći interes, možda, iz nekog razloga u općem interesu vidite osobni...ne znam da li moram naglasiti da vam svako dobro želim, da vam želim ukazati na mogućnost postojanja kamena spoticanja...za sebe molim oslobođenje od kamena spoticanja...s dobrom namjerom...

    avatar

    01.12.2008. (14:53)    -   -   -   -  

  • duhovnamisao

    pozdrav

    avatar

    03.12.2008. (17:01)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @Skladna,
    kao prvo ... drago mi je da ti nemaš ovaj problem. Tako da bi lijepo bilo čuti kako si ga se ti riješila.
    Kao drugo, ne znam tko je taj koji bi za sebe mogao reći da je i vršitelj svega onoga čega je bio slušatelj!? Npr. sv.Franjo je sebe smatrao najvećim grešnikom i pri tom je to stvarno, a ne prijetvorno mislio.
    zatim,... razlikujem raspravu od polemike. U raspravi se nešto nastoji raspraviti (postojanje iskrenosti i ljubavi prema istini), dok su polemike često puta jalove i ne donose rezultate, nego naprotiv još više drugog 'utvrđuju' u tvrdoglavoj nepokornosti (još više ga zatvaraju za istinu). Polemike se često znaju primjetiti kod 'farizejskih kršćana' u kojima sve vrca od 'pravednosti'. U njima se nastoji dokazati tko ima pravo, tako da osim dokazivanja vlastite pravednosti, njih karakterizira i često izricanje optužbi na račun drugog. A znamo da je Isus rekao da naša pravednost mora biti veća od farizejske. Ona pak nije isticanje vlastitih kvaliteta kao rezultat zasluge, nego skrušeno prihvaćanje milosti kao nezasluženi dar. Naša pravednost dolazi po opravdanju koje je Isus izborio za sve, a čije iskustvo imaju oni koji više drže do dužnosti, a manje do prava. A tko to drži više do dužnosti? Uglavnom su to oni koji puno ljube, jer im je puno oprošteno. Do pravednosti prije stižu 'javni grešnici', nego pravednici (koji svjedoče u svoje ime) koji svoj osjećaj vrijednosti grade na aplauzima svijeta. Tko se nastoji svidjeti svijetu, ne može se svidjeti Bogu (to ne znači da ga Bog ne voli). Moje mišljenje je , dakle, da ljudi skloni polemici imaju OVAJ problem 'pravednosti'. Njima polemika odgovara jer hrani njihovu 'pravednost' i osjećaj superiornosti, dok ponizan čovjek zastaje pred 'kaznenim prostorom' tuđe slobode. On raspravlja samo ako s druge strane postoji dobra volja za razjašnjenjem.
    Suprotno stavu polemike jeste SVJEDOČENJE, a obrazlaganje nade koja je u nama slijedi kad netko drugi od nas zatraži da je obrazložimo, tj. kad je otvoren za istinu.
    Ako ništa... mislim da je ovo dovoljno da ukaže na to da MOŽDA NIJE PO SRIJEDI PRETPOSTAVLJANJE ZAJEDNIČKOG OSOBNOM INTERESU, nego da je po srijedi jednostavno takav i takav stav.
    Mi drugog ne možemo promjeniti. To Bog radi. Najviše što možemo jeste svjedočiti riječju i djelom, te imati svoj stav. ... i naravno, moliti...

    avatar

    05.12.2008. (00:39)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    @duhovnamisao,
    pozdrav i tebi. Smjerno u Kristu!

    avatar

    05.12.2008. (00:40)    -   -   -   -  

  • Skladna

    Po meni, i rasprava i polemika znače isto...mogu imati pozitivan ili negativan predznak, pa tako one s negativnim predznakom ili su jalove ili su osobno obojene, vode ih sebeljubive i ambiciozne osobe. Polemike s pozitivnim predznakom su poželjne i potrebne, ali ih rijetki vole i vode ...

    avatar

    05.12.2008. (14:47)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Polemike s pozitivnim predznakom su poželjne i potrebne, ali ih rijetki vole i vode ...
    _______________________

    I ja bih volio da jednog dana moje riječi budu kanali preko kojih do drugoga stiže oslobođenje.

    avatar

    05.12.2008. (17:20)    -   -   -   -  

  • Halil

    Lijepo! "Gospode,tvome se milosrdju žarko utječemo:zagovorom sv.b.Nikole čuvaj nas od svih opasnosti života da bez zapreke idemo putem spasenja. Po Kristu Gospodu našem. Amen."

    avatar

    06.12.2008. (14:19)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Amen!

    avatar

    06.12.2008. (15:12)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Za ravnopravnu raspravu su potrebni neki preduvjeti. Minimum je uvažavanje sugovornika. Na žalost, mnogi na to ipak nisu spremni. Ako si ne priznamo činjenicu da samo pretpostavljamo i vjerujemo, nema tu prostora za dijalog. Tvrdnja da nešto ozbiljno znamo jednostavno nema realnih osnova, ma kako se nama naš osobni osjećaj činio uvjerljiv. I zato se opet vraćam na ono da prostodušno podržavam dijela koja vode dobru. Jedno od njih je iskreni i istinski pokušaj da se bude bolji, a biti bolji vjernik ili čovjek meni zvuči sasvim prihvatljivo, dapače, pod uvjetom da se radi o osobnoj borbi, a ne o borbi sa drugima, jer svjedočiti je jedno, a nasilno nametati nešto sasvim drugo. Lijep ti pozdrav i svako dobro :)

    avatar

    06.12.2008. (17:13)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Od vjernika se očekuje da svojim životom svjedoči za istinu do koje je došao po vjeri. Istina je da neki dođu do spoznanja, ali ne i do primjene, jer ne žele biti poslužitelji i upravitelji povjerenih dobara, nego se često ponašaju kao gospodari onoga što su primili kao nezasluženi dar. Nasuprot njima ima mnogo onih koji samozatajno, u poniznosti i s ljubavlju ispunjaju časove dana, jer se osjećaju i jer zaista i jesu veliki dužnici Ljubavi. Kad sam govorio o sumnji kao mjestu susreta između vjernika i nevjernika, pri tom nisam mislio na sumnju kao temeljno opredjeljenje. Ona kao takva je svojstvena agnostiku, ali ne i vjerniku. Sumnje se nitko ne može riješiti u apsolutnom smislu... ta ograničeni smo i nismo idealni, savršeni. Sumnja kao mjesto sastanka između vjernika i ateiste je nešto što im je zajedničko, bilo to u manjem ili većem procentu. Stoga je ona 'polazišna' točka od koje kreće rasprava. Onaj tko to ne priznaje nije spreman za razgovor.
    Za jednog vjernika se ne može reći da on samo pretpostavlja i vjeruje, iz jednostavnog razloga jer vjernik po vjeri do nečega ili nekoga dolazi, a to znači da ima određeno iskustvo, tj. spoznaju... koja potvrđuje ono na što ga i sam razum upućuje. To najbolje ilustrira Sveto Pismo kad kaže u knjizi Mudrosti :
    "Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zaključiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj. Jer prema veličini i ljepoti stvorova možemo, po sličnosti, razmišljati o njihovu Tvorcu. Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeći Boga i želeći ga naći; živeći među djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo naličje stvari jer vide toliko ljepote. Pa ipak, oprostiti im ne treba: jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!" (Mudr 13, 1-9)

    Naravno da se ovo ne odnosi na tebe, jer ti reče: " Vjerujem da bezbošci ne postoje. Vjera u neki drugi oblik u kojem se nazire božanska savršenost, svakako, ali puna odsutnost, to mi se čini kao alibi nemoći argumentiranja vlastite vjere.."
    Po meni, glavni problem je vezan uz ODGAĐANJE , tj. nespremnost na promjenu samog sebe. A obrata nema bez priznanja i pokajanja.
    Ovo pak nedostaje jer ima puno ljudi koji nemaju iskustvo da su bezuvjetno voljena bića, pa im stoga priznanje pogreške izgleda samo kao pothranjivanje osjećaja manje vrijednosti i davanje drugom materijala za osudu. Kršćanstvo je u ovom pogledu zahtjevno. Isus kaže da tko ne izgubi 'svoj' život da istinski neće niti naći. Govor o križu je za mnoge ludost i sablazan. Mentalitet ovog svijeta prizna samo one koji dolaze u 'svoje ime', koji su napuhani, koji svjedoče za sebe, koji daju sami sebi etiketu pravednika, koji pokazuju više drskosti i odsustvo straha od posljedica za učinjena ne/djela. Čak su spremni i na svakojaka odricanja samo da bi zadovoljili svoju taštinu i osjećaj VEĆE vrijednosti.
    Prva stvar koju jedan obraćenik mora savladati jeste pobijediti u sebi taj strah od svijeta koji će o njemu iznositi svakojake komentare kad počne priznavati Boga pred ljudima.
    Drago mi je vidjeti da nisi od onih koji ne uvažavaju svoje sugovornike i njihova uvjerenja.

    avatar

    07.12.2008. (23:10)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Nekad sam i ja slušao nešto poput ovog:

    Lyrics | Abigail lyrics - Losing My Religion lyrics

    avatar

    07.12.2008. (23:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...