Dakle navođenje malo samo-promidžbe knjiškog moljca izjavom: Izašao je novi broj ''Vijenca''(na svim kioscima, samo 10 kn) a u njemu i moja kritika – zapravo izaziva lagani osmjeh. Nije to podsmijeh. Nikako. Njegova je orijentacija vidljiva u ovim njegovim prevrtanjima u kojoj me nije pozdravio barem sa jednim: Prtljaj ti što ti trago, važno je to da se nešto događa… A ne događa se odista ništa. Niti knjigoljupci pokušavaju razotkriti što je na jelovniku štetočina u našoj književnosti… Što su to proždirali?! A niti se javljaju amputirani romanopisci. Znate li na što me to podsjeća? Na šalu u kojoj Tarzan skače s drva na drvo kroz prašumu, kad li puče lijana i on se rasu kao kristalna vaza kad slon uleti u staklaru. Skupe se životinje. Gledaju osakaćenog kralja pa započnu vijećati i promišljati što će sad. I kako to nema nimalo sličnosti sa saborskim odlukama ljudi i sličnim čovječnim u uljudbi odluče se uputiti vraču. Ipak je on umniji te može, ponavljam: ne kao tamo neki kukac, knjiški moljac u Vijencu , vidjeti ako… I tako odu vraču. Odnesu mu kralja životinja…. Nakon višesatnog pregleda vrač izađe iz kolibe i reče životinjama: - Kralj treba odsjeci ruku, nogu i spolovilo, jer su neizlječivo neupotrebljive. Na to uglas zavape životinje: -Pa može li se štogod drugačije? Pokrpati ga? Ta kako ćemo živjeti sa kraljem bogaljem? Vrač odgovori: - Može ali treba novu ruku, nogu i spolovilo! Među životinjama žamor pa muk. Odjednom istupi majmun pa veli: - Ma ja ionako koristim sva četiri uda kao da su ruke pa odsijecite meni stavite njemu. Snaći ću se već nekako i sa tri! -Dobro, reče vrač, a što ćemo za nogu? -Ja sam najbrža životinja na svijetu, reče gepard, uzmi moju nogu. Snaći ću se već ja sa tri! -Dobro, kaže vrač, a što ćemo za spolovilo? Opet nastane žamor pa muk. -Pa dobro, rede vrač, nećete valjda dozvoliti da vam kralj bude bez muškosti? Još veći žamor, ali ni nakon dugotrajnog mrmljanja ne javi se dragovoljac… ali odjednom istupi slon i veli: -Znate što, kada je to tako kako je, ja imam prijedlog: imam surlu od dva metra pa uzmite od nje komad, recimo od tridesetak centimetara… Ja to neću ni osjetiti, a Tarzanu će dobro doći takva oprema… Biti će pravi muškarčina. I tako vrač opskrbi kralja životinja protezama… Pa nakon dva tjedna oporavka Tarzan izađe iz kolibe vrača i kao pravi životinjski kralj stane pred svoje okupljene podanike te reče: -Hvala vam dragi moji vjerni prijatelji… Idem ja sad isprobati kako djeluju ti vaši dijelovi… Čim to reče vine se među drveće…. Životinje čekaju, a kada se napokon vratio njihov kralj radoznalo propitkuju:. - I kako djeluju? - Ma sve je prekrasno. Sa majmunskom rukom jurim i odbacujem se po lijanama preko lijana dvostruko brže nego sam koristeći svoju… Sa gepardovom nogom trčim dvostruko brže, ali ide na živce ovo novo spolovilo. Čim zastanem odmoriti se na tren, a ono istog trena počne čupati busenje i trgati travu pa mi ih gurati u stražnjicu.
20.11.2008. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:)
imka, na čemu si ti? ne spušta još, jel? daj amo recept!!
20.11.2008. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:)
ti bog mater, i mrtvilu posvemašnjem!
20.11.2008. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
štetA
Moljac, što je ovo, zar te Strahimir Primorac istisnuo iz Vjenca. Tebi ostavljaju da eventualno popratiš neke neozbilje da ne kažem priglupe knjige koje ozbiljnom su kritičaru ispod časti spomenuti. Izgleda da je netko došapnuo tim ljudim iz Vjenca, nemojte da vam kritiku ozbiljnih knjiga piše onaj tip što nije ni primirisao Filozofskom fakultetu, nemojte se više sramotiti. I, hop, eto, oni se odmah potrude i angažraju učenog, osvjedočenog starog kritičara Primorca. Iskreno, meni je to žalosno. Ako pisci mogu pisati bez da imaju završen ikakav fakultet, zašto bi kritičari morali imati baš svi do jednoga fakultet.
20.11.2008. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Dakle, ne obazirući se na sliku kojom je navedena šala navela ŠTETU da svate što je to što utrpati u stražnjice knjigoljupca rilce knjiškog moljca ja ću u svoj odgovor, zbog čiste provokacije tipa zar i ti sine to koristiš navesti odlomak iz petog poglavlja svog neobjavljenog romana »Apoteozan pristup«… Činjenica je da se ŠTETA ukazuje na, pretpostavljam, kupljenu titule. Kupovine mogu biti različite: sluganstvo, podobnost, novac… I iste te naime mnoge odbiju od škole pa ću tek onako zbog činjenice što ja gotovo tek prosječno pišem mada sam napisao iz zabave dosad četrnaest i pol, (u tih četrnaest i pol ubrajam ovaj i onaj roman koji spomenuh već, prekinuo sam radi ovog… No da ne zamaram spominjem da ni Pikaso ni Salvador Dali, Pisasaro, Monet, Manet… koliko god i kojim god pravcima želite poći nije završilo akademiju… puno književnika manje i više značajnih, ali vrlo rijetko u nečem što ima dodira sa studiranjem promišljanja kako bi to hrvatskim trebalo reći. Mogu zamisliti dakle koliki bi ljudi prasnuli u smijeh da pojedini likovi kažu da su studirali promišljanje? Vjerojatno me možete ispraviti, ali čini mi se da je Miroslav Krleža završio vojnu akademiju… Zapravo nisam siguran jer me to nije zanimalo. Njegov um je izvanredan bezobzira na bilo koju titulu… imao je ili ne. Činjenica je ŠTETA da je prava šteta da vi upravo tvrdnjom koju spominjete zapravo dokazujete na razumijete o čemu govorim. No pročitajte, molim vas, pa zatim možemo porazgovarati. A što se tiče nekog Strahomira Primorca, ovo je prvi put da čujem za nj. Zapravo osim Igora Mandića te nešto onog isto sa M… koji se bavi jednakim promišljanjem kakvim Igor Zidić… ništa ne znam. Zapravo ja sam umjetnik po opredjeljenju i kritičari me ne zanimaju. Oni neka se bave svojim poslom, a to je ovaj koji ja upravo poduzimam. No da ne dosađujem ŠTETA preporučam se sa štovanjem, preletite razvoj priče odozdo ka gore i uz to pročitajte navedeno. Što ćete zaključiti? Oblik posvemašne zbrke koje sam »presnimio« od Dos Pasosa. (da li uspješno ili bljutavo :) A što tek dvotočka zagrada rekla da zna da ja čak nisam dotjerao do mogućnosti polaganja mature pa spadam u nepotkovanu radnu snagu. (sinonim kvalifikacije) Dakle dvotočka zagrada bi rekla: Ide nepotkovan svijetom… No da ne pretjerujem slijedi dakle ulomak iz mog neobjavljenog romana Apoteozan pristup:
Govoriti o slikarskom svjetonazoru Antona Spirola pomalo je neukusno. Umjetnička nadahnuća bila su još u povoju. Razvila su se posve slučajno. Potječu iz doba što prethodi odlasku na ratište. Izmigoljili na svijetlo dana čim se zaposlio kao psihološki terapeut u popravnom domu. Objašnjavajući razumljivim stručnim izrazom bez grčko–latinskih kovanica neupućenima, opis rada bi glasio: oblikovao je slobodno vrijeme štićenika smanjenih obrazovno odgojnih sposobnosti posegnuvši za likovnim izražavanjem. Potaknuto stvaralaštvo tek će se puno kasnije oblikovati u apoteozan pristup kako je to Anton Spirol prozvao način vlastitog izražavanja. Ali, dragi moj čitaoče, ne trebate posezati u rječnik tuđica. Ako pojedino značenje tek slutite ili ne znate pravo smisao, izraz slobodno nadomjestite riječju: pizdarija. Neću vas zamarati stručnom terminologijom. Ta bi rečenica, primjerice, glasila: Neću vas zamarati stručnom pizdarijom. Smisao ništa ne gubi kako na razumljivosti, a tako i na nerazumljivosti sadržaja. Zapravo ovo djelo sustavno služi upotrebom tuđica kao stilskom figurom izričaja prostakluka. Koliko mi je poznato i sama znanost navodi da ljudi upotrijebe psovku ukoliko im je vokabular nedostatan i škrt pa se ne mogu običnim riječima izraziti. Što se znanstvenika tiče, snalazi ih ista sudbina. Prikrivaju vlastitu znanstvenu neupućenost tuđicama. Bace na traktate znanstvenih rasprava maglu i zamute jedva probavljivu kašu. No njihovi nerazumljivi uradci imaju kudikamo razorniji učinak ako se ozbiljno shvate. Tumačenja treba višeznačno: i ovako i onako. Ne ružite. Ne hrvamo se tu s glupavim posljedicama različitih zbrčkanih hipoteza kojekakvih tumačenja kaosa. Jednako odlučno odbacujem primisao da izloženo podrazumijeva rad i djelovanje autokracije prvog domovinskog predsjednika Tuđimira Franka. Nipošto. Zato se vratimo istraživanju predmeta. Sklonost ka slikarstvu Antona Spirola vodi puno dublje. U prošlost. Do njegove mladosti. Pripadao je rijetkim pojavama koji su sazrjele dok se još nije razbuktala pornografska industrija i sva sila golišavih časopisa i obilje erotskih filmova. Draži nagog ženskog tijela upoznao je prelistavajući likovne enciklopedije. Zamislite dakle mulca s debelom i golemom knjižurinom u lijevoj ruci, a desnom kako žestoko dr…
20.11.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Naravno da ste pomislili i na sliku iz prethodnog poglavlja. Ipak, Anton Spirol nije bio baš neki pristaša kubizma. Neka vas to ne čudi. Svi običavamo reći da volimo glazbu. Pa ako niste baš strastveni ljubitelj gange i narodnjaka, a susjed pak na katu iznad pusti zagušujući zvuk dražih vam ozbiljnih nota simfonije ili opere, ipak ćete mu provalit u stan i zapucati iz kalašnjikova kuda puklo da puklo i da bog da zauvijek zamuklo. Anton Spirol tada još nije bio ni vješt ni priznati slikar. Možda se čak ni ne bi mogao smatrati umjetnikom. Ni živio nije od slikarstva. Naprosto bi za vlastito zadovoljstvo volio slikati lijepe, sočne i nabrekle pičke. Što bi urodilo tek ponekom zgodom u kojoj bi omastio brk. Volio se prepustiti sanjarenjima u kojima život provodi u slikanju. Slikao bi čak i badava, samo da mu tko osigura hranu i džeparac. Unatoč nekoliko uljenim bojama oslikanih platna to da je slikar ipak još naprosto nije bila istina. Slikanje je bila zapravo tek pusta izlika. Bolje rečeno, posredovalo u obrađivanju modela. Od svih najviše je volio služavke Cigančice koje bi mu uvijek drugu poslao Dobrmir Jarak, oženjen direktor servisa za održavanje ureda i radnog prostora. Iznajmljivao je uglavnom čistačice. Na pospremanje stana pretvorenog u slikarski atelje, neoženjenog prijatelja iz djetinjstva Antona Spirola, dovodio bi odabrane besplatno. Nije ih bilo lako nagovoriti na poziranje. A kada bi ih obrlatio još je teže bilo ih uvjeriti da se obnaže i prebace nogu preko naslona i zadrže se u takvom položaju neko vrijeme. Dobrimir Jarak uvijek je bio pun pohotljivih planova, snivajući, kako bi rekao Antonu Spirolu, da se omrsi. Kao što je spomenuto, Anton Spirol je imao izvanredan njuh za Cigančice. Kada bi je namjestio u kakav neobičan položaj, – da se saginje kao da podiže s poda rub tepiha pod koji će pomesti prašinu ili da će isprati mrlju zdrobljenog komarca na zidu, – dao bi ugljen i blok za skiciranje Dobrimiru Jarku i pokazao neko zgodno mjesto, odakle bi, pretvarajući se da crta obrise njene figure, (za što nije bio sposoban), pario oči na biranim anatomskim dijelovima, ispunjavajući papir različitim črčkarijama. Nakon kratkog odmora, modelu bi zajedno pomagali ponovno zauzimanje položaja. To je iziskivalo nježne dodire rukama kada bi na primjer spuštali ili podizali guzicu ili još malo više raskrečili nogu... – Mislim da je to tako dobro Esmeraldo, – začu samog sebe u svom prisjećanju Anton Spirol pošto je promeškoljio njeno dupe dovodeći je u razbludan položaj. – Nećeš još dugo trebati ostati u tom položaju, – dodao bi namignuvši joj. – Trebaš usredotočiti na sostratospenetracijsku ratifikaciju. Izraz je imao magični prizvuk znanstvenog sukusa u ušima Esmeralde. – Gospodine, hoćemo li danas vježbati ratifikaciju stratospenetrola? Pitanje je uputila uz čarobni osmijeh kada ju je slučajno susreo na ulici dok je žurio na posao. Kao da ga je upitala: gospodine, hoćemo li danas vježbati pizdariju? Usporilo ga je to neobično iskazivanje ljubaznosti no ipak je, neodlučno, nastavio dalje. Ljudi izbjegavaju otkrivati kakvi su. Uvijek jedan pred drugim navuku masku. Doduše, ponekad, ali samo ponekad, maska pusti korijene u tkivo glumca. Postane prava koža i dogodi se preobraćanje u prikazu. Nešto nalik Bogu u izgledu pekara koji zamijesi tijesto i ispeče čovjeka. To se odigralo u životu Antona Spirola. Uživio se u predodžbu o sebi kao stvaraocu. Gradio se za slikara usavršenog u izradi ženskog akta. Slikama golih ženski ukrašavao zid kupaonice kako bi, u pristalom ozračju, djelotvornije ispraznio crijeva. Čudesno kako jedna stvar uvijek vodi drugoj. Fenomen globalnog značenja podčinjen je specifičnom djelovanju. Odabrana vizije koji se tiče pojave klasičnog promatranja nezaobilazno zaobilazi interakciju.
20.11.2008. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Keti
Tko kaže da Božo nema fakultet, pa završio je ugostiteljski fakultet u Opatiji i radi u mjenjačnici u Puli, pardon turiostičkom uredu
20.11.2008. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Dakle draga KETI ukoliko je riječ o gazdi knjiškog moljca ja ti zapravo pokušavam objasniti koliko se tajanstvenih mogućnosti pruža u razotkrivanju stvarnog značenja… upravo prijevodom tituliranih pojavi javi se neodoljiv sklop. Zabavan. Zgodu po kojoj bi recimo zapravo postavilo mnoštvo stvari na svoje. Pomisli malo na JAKO POTKOVANE U PROMIŠLJANJU… koji su te podučavali.. Da li odista ne nadovezuješ za mnoštvo takvih izraz konj ili magarac? Za koliko bi zapravo njih rekla JAKO POTKOVAN U PROMIŠLJANJU ČOVJEK? Zapravo upravo iznosim da nije stvar u ciljanju da je moja prosudba o nekome je ovakva ili onakva. Radi se naime o tome kako su se mnogi sakrili iza krinke nečega zamatajući to u lažnu uzvišenost, a čemu naročito sudjeluju pojave poput rugobe uvrštavanja u hrvatsku književnost… jer kada bi samo prevela njihov novinarski izričaj… umirala bi od smijeha. Zapravo uvođenje te Historiske čitanke ili kako se već zove neka ta zbirka ti osiromašuješ za sve ono predivno klizanje i primislima što se pojave… Nema tih riječi kojima skliznemo točno tamo kuda bi nas mašta trebala povesti. Ako se tako vratimo na onaj sporedni lik TUŽIBABU DESU pa ponovimo njenu izjavu »moljac, imaš spamera koji se potisuje imka i u koji u svojim nečitkim eskapadama« u kratko MOLJAC IMAŠ SPODOBU KOJA PONEKAD CILJANO I KRAJNJE PRIMITIVNO VRIJEĐA LJUDE OD JAKO DOLJE PREMA GORE… na što pomisliš? Ja na drznika koji hvata žensku za neko mjesto pa ruku zavlači ispod suknje… Sve ostalo nije važno, a opet je jako važno razobličiti zapravo one koji nam otimaju takve mogućnosti klizanja mislima, one što omataju bezvezarije u nerazumljive i nejasne rečenice bez imalo nagovještaja takve mašte… Jer ne znači to biti zločest ako se veselo nasmiješ. I ne treba da pritom čovjek zlo prosuđuje. Zar ti ne poštuješ vlastitog oca, ako se nasmiješ jer je ližući sladoled zagnjurio nosom u tuljac zbog prolaznika ispred?. Nenadano je zastao. Što se mene tiče ja ću nastaviti zujanje po njegovom svijetu. Još je uvijek jednako lijep na pristojni staromodni način. Nema niti jednog vodenog kreveta, nikakav bojler za toplu vodu… Niti zavrtanj ispao iz glave?! Niti francuski ključ. To je još uvijek isti onaj stari svijet u koji veselo zalaze knjigoljupci na svetkovinu vina i bluda. Otkrivam kako me tješi i osvježava kretanje među ovim stvorenjima. Žive u vlastitim porama. Pozadina je stalna i čvrsta poput samog svjetla. Osjećam to jasno dok šećem niz blog tražeći kakvo javljanje. Dok bludna tišina vabi i lovi i dok mi odjek te tišine navodi da zadrhtim. Da li je to zato tako mudro ili su im tek rekli da šutnja je zlato? Ne, vrlo rijetko se može naići na razložno promišljanje u bilo gdje, gdje je to više ili manje poželjno. Dakle ovo bi moglo biti i stanovito pitanje za VINKL koja mi je izmakla stolicu ispod stražnjice: Kako se Baretić nosio sa time? Ili da li je on zapravo prepisivao vlastita promišljanja što bi mu pala napamet? Onda to zapravo i nema, ama baš nikakve veze s ovim. Ovo je DETEKTIVSKI ROMAN… a isljeđivanje koje se u njemu javlja zahtjeva knjigoljupce. I u ovom istraživanju postoji mogućnost da nestanem. Postoji ta mogućnost ako se pojave drugi zanimljiviji pripovjedači koji će pružiti dokaz, valjani dokaz svojim pisanjem koji će voditi vrhuncu, raspletu i zaključku. Ali dok ne dođe to vrijeme, prinuđen sam da ova mjesta ja ispunjavam vlastitim koještarijama…. Promišljanjima. Pitanjima… Zapravo, zar vam sve ovo ne djeluje i pomalo čudno? Sumnjivo? To da li je odista točan broj sudionika VBZ-a? Možda su zbog oglušavanja otišli u Beograd naručiti roman? Doima se kao da je odista razlog prenapuhanog iznošenja netočnog podatka. I za razliku od krivog navoda na koji me VINKL upozorio, čini mi se da sve to može biti puno, puno pogubnije… Čime se dakle može potkrijepiti njihovo navođenje? Ne smatrate li da bi knjiški moljac, koji se istinski zalaže za dobrobit knjigoljubaca, ipak trebao svoje rilce zabosti u to pitanje?
20.11.2008. (16:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Zapravo dvotočka zarez i Keti te dugoročno spavanje knjiškog moljca me navodi da vam predložim jednu igru. Za što slijedom izrečenog glasate: Da li je gazda ovog bloga dobro potkovani mislilac jako potkovani knjiški moljac potkovani konj nepotkovani magarac, patka… što god rekli zgodno je da se zabavimo i zaigramo dok ne otvori novi prozor. Barem će saznati što promišljaju o njemu. Da ne bude zabune, moje je mišljenje da je nepotkovani knjiški moljac, ali se stvari mogu izmijeniti… Zapravo, ako se mene pita, ovdje je manje važan knjiški moljac, a više moja radoznalost koliko vas slijedi radnju. Upravo mi nedostaje VINK. On je toliko pouzdan ispravljač krivih navoda da bi me mogao uputiti koliko je takva igra prisutna… I za ono gdje spominjem Miroslava Krležu? I slikare? Možda sam negdje pogriješio? Ne želim iznositi netočne tvrdnje. S druge pak strane ne želim prešutjeti kada me štogod pogrešno zavede… zapravo ovo mijesto u romanu mi ne izgleda nimalo podesno za bilo što drugo nego kruha i igara!
20.11.2008. (16:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Super mi je kad netko piše Vjenac, ostatak komentara nisam niti uspjela popratiti od tog šoka. Vijenac upravo danas primila poštom, pročitala. Svidio mi se mladi pjesnik Zrinušić kojega nisam uspjela upoznati. Djeluje onako djedovski dobroćudno.
20.11.2008. (19:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Dakle navođenje malo samo-promidžbe knjiškog moljca izjavom: Izašao je novi broj ''Vijenca''(na svim kioscima, samo 10 kn) a u njemu i moja kritika – zapravo izaziva lagani osmjeh. Nije to podsmijeh. Nikako. Njegova je orijentacija vidljiva u ovim njegovim prevrtanjima u kojoj me nije pozdravio barem sa jednim: Prtljaj ti što ti trago, važno je to da se nešto događa…
A ne događa se odista ništa. Niti knjigoljupci pokušavaju razotkriti što je na jelovniku štetočina u našoj književnosti… Što su to proždirali?!
A niti se javljaju amputirani romanopisci. Znate li na što me to podsjeća? Na šalu u kojoj Tarzan skače s drva na drvo kroz prašumu, kad li puče lijana i on se rasu kao kristalna vaza kad slon uleti u staklaru. Skupe se životinje. Gledaju osakaćenog kralja pa započnu vijećati i promišljati što će sad. I kako to nema nimalo sličnosti sa saborskim odlukama ljudi i sličnim čovječnim u uljudbi odluče se uputiti vraču. Ipak je on umniji te može, ponavljam: ne kao tamo neki kukac, knjiški moljac u Vijencu , vidjeti ako…
I tako odu vraču. Odnesu mu kralja životinja….
Nakon višesatnog pregleda vrač izađe iz kolibe i reče životinjama:
- Kralj treba odsjeci ruku, nogu i spolovilo, jer su neizlječivo neupotrebljive.
Na to uglas zavape životinje:
-Pa može li se štogod drugačije? Pokrpati ga? Ta kako ćemo živjeti sa kraljem bogaljem?
Vrač odgovori:
- Može ali treba novu ruku, nogu i spolovilo!
Među životinjama žamor pa muk. Odjednom istupi majmun pa veli:
- Ma ja ionako koristim sva četiri uda kao da su ruke pa odsijecite meni stavite njemu. Snaći ću se već nekako i sa tri!
-Dobro, reče vrač, a što ćemo za nogu?
-Ja sam najbrža životinja na svijetu, reče gepard, uzmi moju nogu. Snaći ću se već ja sa tri!
-Dobro, kaže vrač, a što ćemo za spolovilo?
Opet nastane žamor pa muk.
-Pa dobro, rede vrač, nećete valjda dozvoliti da vam kralj bude bez muškosti?
Još veći žamor, ali ni nakon dugotrajnog mrmljanja ne javi se dragovoljac… ali odjednom istupi slon i veli:
-Znate što, kada je to tako kako je, ja imam prijedlog: imam surlu od dva metra pa uzmite od nje komad, recimo od tridesetak centimetara… Ja to neću ni osjetiti, a Tarzanu će dobro doći takva oprema… Biti će pravi muškarčina.
I tako vrač opskrbi kralja životinja protezama…
Pa nakon dva tjedna oporavka Tarzan izađe iz kolibe vrača i kao pravi životinjski kralj stane pred svoje okupljene podanike te reče:
-Hvala vam dragi moji vjerni prijatelji… Idem ja sad isprobati kako djeluju ti vaši dijelovi… Čim to reče vine se među drveće….
Životinje čekaju, a kada se napokon vratio njihov kralj radoznalo propitkuju:.
- I kako djeluju?
- Ma sve je prekrasno. Sa majmunskom rukom jurim i odbacujem se po lijanama preko lijana dvostruko brže nego sam koristeći svoju… Sa gepardovom nogom trčim dvostruko brže, ali ide na živce ovo novo spolovilo. Čim zastanem odmoriti se na tren, a ono istog trena počne čupati busenje i trgati travu pa mi ih gurati u stražnjicu.
20.11.2008. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:)
imka, na čemu si ti? ne spušta još, jel? daj amo recept!!
20.11.2008. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:)
ti bog mater, i mrtvilu posvemašnjem!
20.11.2008. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
štetA
Moljac, što je ovo, zar te Strahimir Primorac istisnuo iz Vjenca. Tebi ostavljaju da eventualno popratiš neke neozbilje da ne kažem priglupe knjige koje ozbiljnom su kritičaru ispod časti spomenuti. Izgleda da je netko došapnuo tim ljudim iz Vjenca, nemojte da vam kritiku ozbiljnih knjiga piše onaj tip što nije ni primirisao Filozofskom fakultetu, nemojte se više sramotiti. I, hop, eto, oni se odmah potrude i angažraju učenog, osvjedočenog starog kritičara Primorca. Iskreno, meni je to žalosno. Ako pisci mogu pisati bez da imaju završen ikakav fakultet, zašto bi kritičari morali imati baš svi do jednoga fakultet.
20.11.2008. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Dakle, ne obazirući se na sliku kojom je navedena šala navela ŠTETU da svate što je to što utrpati u stražnjice knjigoljupca rilce knjiškog moljca ja ću u svoj odgovor, zbog čiste provokacije tipa zar i ti sine to koristiš navesti odlomak iz petog poglavlja svog neobjavljenog romana »Apoteozan pristup«… Činjenica je da se ŠTETA ukazuje na, pretpostavljam, kupljenu titule. Kupovine mogu biti različite: sluganstvo, podobnost, novac…
I iste te naime mnoge odbiju od škole pa ću tek onako zbog činjenice što ja gotovo tek prosječno pišem mada sam napisao iz zabave dosad četrnaest i pol, (u tih četrnaest i pol ubrajam ovaj i onaj roman koji spomenuh već, prekinuo sam radi ovog… No da ne zamaram spominjem da ni Pikaso ni Salvador Dali, Pisasaro, Monet, Manet… koliko god i kojim god pravcima želite poći nije završilo akademiju… puno književnika manje i više značajnih, ali vrlo rijetko u nečem što ima dodira sa studiranjem promišljanja kako bi to hrvatskim trebalo reći. Mogu zamisliti dakle koliki bi ljudi prasnuli u smijeh da pojedini likovi kažu da su studirali promišljanje? Vjerojatno me možete ispraviti, ali čini mi se da je Miroslav Krleža završio vojnu akademiju… Zapravo nisam siguran jer me to nije zanimalo. Njegov um je izvanredan bezobzira na bilo koju titulu… imao je ili ne.
Činjenica je ŠTETA da je prava šteta da vi upravo tvrdnjom koju spominjete zapravo dokazujete na razumijete o čemu govorim. No pročitajte, molim vas, pa zatim možemo porazgovarati. A što se tiče nekog Strahomira Primorca, ovo je prvi put da čujem za nj. Zapravo osim Igora Mandića te nešto onog isto sa M… koji se bavi jednakim promišljanjem kakvim Igor Zidić… ništa ne znam. Zapravo ja sam umjetnik po opredjeljenju i kritičari me ne zanimaju. Oni neka se bave svojim poslom, a to je ovaj koji ja upravo poduzimam.
No da ne dosađujem ŠTETA preporučam se sa štovanjem, preletite razvoj priče odozdo ka gore i uz to pročitajte navedeno.
Što ćete zaključiti? Oblik posvemašne zbrke koje sam »presnimio« od Dos Pasosa. (da li uspješno ili bljutavo :) A što tek dvotočka zagrada rekla da zna da ja čak nisam dotjerao do mogućnosti polaganja mature pa spadam u nepotkovanu radnu snagu. (sinonim kvalifikacije) Dakle dvotočka zagrada bi rekla: Ide nepotkovan svijetom…
No da ne pretjerujem slijedi dakle ulomak iz mog neobjavljenog romana Apoteozan pristup:
Govoriti o slikarskom svjetonazoru Antona Spirola pomalo je neukusno. Umjetnička nadahnuća bila su još u povoju. Razvila su se posve slučajno. Potječu iz doba što prethodi odlasku na ratište. Izmigoljili na svijetlo dana čim se zaposlio kao psihološki terapeut u popravnom domu. Objašnjavajući razumljivim stručnim izrazom bez grčko–latinskih kovanica neupućenima, opis rada bi glasio: oblikovao je slobodno vrijeme štićenika smanjenih obrazovno odgojnih sposobnosti posegnuvši za likovnim izražavanjem.
Potaknuto stvaralaštvo tek će se puno kasnije oblikovati u apoteozan pristup kako je to Anton Spirol prozvao način vlastitog izražavanja. Ali, dragi moj čitaoče, ne trebate posezati u rječnik tuđica. Ako pojedino značenje tek slutite ili ne znate pravo smisao, izraz slobodno nadomjestite riječju: pizdarija. Neću vas zamarati stručnom terminologijom. Ta bi rečenica, primjerice, glasila: Neću vas zamarati stručnom pizdarijom. Smisao ništa ne gubi kako na razumljivosti, a tako i na nerazumljivosti sadržaja.
Zapravo ovo djelo sustavno služi upotrebom tuđica kao stilskom figurom izričaja prostakluka.
Koliko mi je poznato i sama znanost navodi da ljudi upotrijebe psovku ukoliko im je vokabular nedostatan i škrt pa se ne mogu običnim riječima izraziti. Što se znanstvenika tiče, snalazi ih ista sudbina. Prikrivaju vlastitu znanstvenu neupućenost tuđicama. Bace na traktate znanstvenih rasprava maglu i zamute jedva probavljivu kašu. No njihovi nerazumljivi uradci imaju kudikamo razorniji učinak ako se ozbiljno shvate. Tumačenja treba višeznačno: i ovako i onako. Ne ružite. Ne hrvamo se tu s glupavim posljedicama različitih zbrčkanih hipoteza kojekakvih tumačenja kaosa. Jednako odlučno odbacujem primisao da izloženo podrazumijeva rad i djelovanje autokracije prvog domovinskog predsjednika Tuđimira Franka. Nipošto. Zato se vratimo istraživanju predmeta.
Sklonost ka slikarstvu Antona Spirola vodi puno dublje. U prošlost. Do njegove mladosti. Pripadao je rijetkim pojavama koji su sazrjele dok se još nije razbuktala pornografska industrija i sva sila golišavih časopisa i obilje erotskih filmova. Draži nagog ženskog tijela upoznao je prelistavajući likovne enciklopedije.
Zamislite dakle mulca s debelom i golemom knjižurinom u lijevoj ruci, a desnom kako žestoko dr…
20.11.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Naravno da ste pomislili i na sliku iz prethodnog poglavlja. Ipak, Anton Spirol nije bio baš neki pristaša kubizma. Neka vas to ne čudi. Svi običavamo reći da volimo glazbu. Pa ako niste baš strastveni ljubitelj gange i narodnjaka, a susjed pak na katu iznad pusti zagušujući zvuk dražih vam ozbiljnih nota simfonije ili opere, ipak ćete mu provalit u stan i zapucati iz kalašnjikova kuda puklo da puklo i da bog da zauvijek zamuklo.
Anton Spirol tada još nije bio ni vješt ni priznati slikar. Možda se čak ni ne bi mogao smatrati umjetnikom. Ni živio nije od slikarstva. Naprosto bi za vlastito zadovoljstvo volio slikati lijepe, sočne i nabrekle pičke. Što bi urodilo tek ponekom zgodom u kojoj bi omastio brk. Volio se prepustiti sanjarenjima u kojima život provodi u slikanju. Slikao bi čak i badava, samo da mu tko osigura hranu i džeparac. Unatoč nekoliko uljenim bojama oslikanih platna to da je slikar ipak još naprosto nije bila istina. Slikanje je bila zapravo tek pusta izlika. Bolje rečeno, posredovalo u obrađivanju modela.
Od svih najviše je volio služavke Cigančice koje bi mu uvijek drugu poslao Dobrmir Jarak, oženjen direktor servisa za održavanje ureda i radnog prostora. Iznajmljivao je uglavnom čistačice. Na pospremanje stana pretvorenog u slikarski atelje, neoženjenog prijatelja iz djetinjstva Antona Spirola, dovodio bi odabrane besplatno. Nije ih bilo lako nagovoriti na poziranje. A kada bi ih obrlatio još je teže bilo ih uvjeriti da se obnaže i prebace nogu preko naslona i zadrže se u takvom položaju neko vrijeme. Dobrimir Jarak uvijek je bio pun pohotljivih planova, snivajući, kako bi rekao Antonu Spirolu, da se omrsi.
Kao što je spomenuto, Anton Spirol je imao izvanredan njuh za Cigančice. Kada bi je namjestio u kakav neobičan položaj, – da se saginje kao da podiže s poda rub tepiha pod koji će pomesti prašinu ili da će isprati mrlju zdrobljenog komarca na zidu, – dao bi ugljen i blok za skiciranje Dobrimiru Jarku i pokazao neko zgodno mjesto, odakle bi, pretvarajući se da crta obrise njene figure, (za što nije bio sposoban), pario oči na biranim anatomskim dijelovima, ispunjavajući papir različitim črčkarijama.
Nakon kratkog odmora, modelu bi zajedno pomagali ponovno zauzimanje položaja. To je iziskivalo nježne dodire rukama kada bi na primjer spuštali ili podizali guzicu ili još malo više raskrečili nogu...
– Mislim da je to tako dobro Esmeraldo, – začu samog sebe u svom prisjećanju Anton Spirol pošto je promeškoljio njeno dupe dovodeći je u razbludan položaj.
– Nećeš još dugo trebati ostati u tom položaju, – dodao bi namignuvši joj. – Trebaš usredotočiti na sostratospenetracijsku ratifikaciju.
Izraz je imao magični prizvuk znanstvenog sukusa u ušima Esmeralde.
– Gospodine, hoćemo li danas vježbati ratifikaciju stratospenetrola?
Pitanje je uputila uz čarobni osmijeh kada ju je slučajno susreo na ulici dok je žurio na posao. Kao da ga je upitala: gospodine, hoćemo li danas vježbati pizdariju?
Usporilo ga je to neobično iskazivanje ljubaznosti no ipak je, neodlučno, nastavio dalje.
Ljudi izbjegavaju otkrivati kakvi su. Uvijek jedan pred drugim navuku masku. Doduše, ponekad, ali samo ponekad, maska pusti korijene u tkivo glumca. Postane prava koža i dogodi se preobraćanje u prikazu. Nešto nalik Bogu u izgledu pekara koji zamijesi tijesto i ispeče čovjeka. To se odigralo u životu Antona Spirola. Uživio se u predodžbu o sebi kao stvaraocu. Gradio se za slikara usavršenog u izradi ženskog akta. Slikama golih ženski ukrašavao zid kupaonice kako bi, u pristalom ozračju, djelotvornije ispraznio crijeva.
Čudesno kako jedna stvar uvijek vodi drugoj. Fenomen globalnog značenja podčinjen je specifičnom djelovanju. Odabrana vizije koji se tiče pojave klasičnog promatranja nezaobilazno zaobilazi interakciju.
20.11.2008. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Keti
Tko kaže da Božo nema fakultet, pa završio je ugostiteljski fakultet u Opatiji i radi u mjenjačnici u Puli, pardon turiostičkom uredu
20.11.2008. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Dakle draga KETI ukoliko je riječ o gazdi knjiškog moljca ja ti zapravo pokušavam objasniti koliko se tajanstvenih mogućnosti pruža u razotkrivanju stvarnog značenja… upravo prijevodom tituliranih pojavi javi se neodoljiv sklop. Zabavan. Zgodu po kojoj bi recimo zapravo postavilo mnoštvo stvari na svoje. Pomisli malo na JAKO POTKOVANE U PROMIŠLJANJU… koji su te podučavali.. Da li odista ne nadovezuješ za mnoštvo takvih izraz konj ili magarac? Za koliko bi zapravo njih rekla JAKO POTKOVAN U PROMIŠLJANJU ČOVJEK?
Zapravo upravo iznosim da nije stvar u ciljanju da je moja prosudba o nekome je ovakva ili onakva. Radi se naime o tome kako su se mnogi sakrili iza krinke nečega zamatajući to u lažnu uzvišenost, a čemu naročito sudjeluju pojave poput rugobe uvrštavanja u hrvatsku književnost… jer kada bi samo prevela njihov novinarski izričaj… umirala bi od smijeha.
Zapravo uvođenje te Historiske čitanke ili kako se već zove neka ta zbirka ti osiromašuješ za sve ono predivno klizanje i primislima što se pojave…
Nema tih riječi kojima skliznemo točno tamo kuda bi nas mašta trebala povesti.
Ako se tako vratimo na onaj sporedni lik TUŽIBABU DESU pa ponovimo njenu izjavu »moljac, imaš spamera koji se potisuje imka i u koji u svojim nečitkim eskapadama« u kratko MOLJAC IMAŠ SPODOBU KOJA PONEKAD CILJANO I KRAJNJE PRIMITIVNO VRIJEĐA LJUDE OD JAKO DOLJE PREMA GORE… na što pomisliš? Ja na drznika koji hvata žensku za neko mjesto pa ruku zavlači ispod suknje…
Sve ostalo nije važno, a opet je jako važno razobličiti zapravo one koji nam otimaju takve mogućnosti klizanja mislima, one što omataju bezvezarije u nerazumljive i nejasne rečenice bez imalo nagovještaja takve mašte… Jer ne znači to biti zločest ako se veselo nasmiješ. I ne treba da pritom čovjek zlo prosuđuje. Zar ti ne poštuješ vlastitog oca, ako se nasmiješ jer je ližući sladoled zagnjurio nosom u tuljac zbog prolaznika ispred?. Nenadano je zastao.
Što se mene tiče ja ću nastaviti zujanje po njegovom svijetu. Još je uvijek jednako lijep na pristojni staromodni način. Nema niti jednog vodenog kreveta, nikakav bojler za toplu vodu… Niti zavrtanj ispao iz glave?! Niti francuski ključ. To je još uvijek isti onaj stari svijet u koji veselo zalaze knjigoljupci na svetkovinu vina i bluda. Otkrivam kako me tješi i osvježava kretanje među ovim stvorenjima. Žive u vlastitim porama. Pozadina je stalna i čvrsta poput samog svjetla. Osjećam to jasno dok šećem niz blog tražeći kakvo javljanje. Dok bludna tišina vabi i lovi i dok mi odjek te tišine navodi da zadrhtim. Da li je to zato tako mudro ili su im tek rekli da šutnja je zlato? Ne, vrlo rijetko se može naići na razložno promišljanje u bilo gdje, gdje je to više ili manje poželjno. Dakle ovo bi moglo biti i stanovito pitanje za VINKL koja mi je izmakla stolicu ispod stražnjice: Kako se Baretić nosio sa time? Ili da li je on zapravo prepisivao vlastita promišljanja što bi mu pala napamet? Onda to zapravo i nema, ama baš nikakve veze s ovim. Ovo je DETEKTIVSKI ROMAN… a isljeđivanje koje se u njemu javlja zahtjeva knjigoljupce.
I u ovom istraživanju postoji mogućnost da nestanem.
Postoji ta mogućnost ako se pojave drugi zanimljiviji pripovjedači koji će pružiti dokaz, valjani dokaz svojim pisanjem koji će voditi vrhuncu, raspletu i zaključku. Ali dok ne dođe to vrijeme, prinuđen sam da ova mjesta ja ispunjavam vlastitim koještarijama….
Promišljanjima.
Pitanjima…
Zapravo, zar vam sve ovo ne djeluje i pomalo čudno? Sumnjivo? To da li je odista točan broj sudionika VBZ-a? Možda su zbog oglušavanja otišli u Beograd naručiti roman? Doima se kao da je odista razlog prenapuhanog iznošenja netočnog podatka. I za razliku od krivog navoda na koji me VINKL upozorio, čini mi se da sve to može biti puno, puno pogubnije…
Čime se dakle može potkrijepiti njihovo navođenje? Ne smatrate li da bi knjiški moljac, koji se istinski zalaže za dobrobit knjigoljubaca, ipak trebao svoje rilce zabosti u to pitanje?
20.11.2008. (16:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Zapravo dvotočka zarez i Keti te dugoročno spavanje knjiškog moljca me navodi da vam predložim jednu igru. Za što slijedom izrečenog glasate: Da li je gazda ovog bloga
dobro potkovani mislilac
jako potkovani knjiški moljac
potkovani konj
nepotkovani magarac, patka… što god rekli zgodno je da se zabavimo i zaigramo dok ne otvori novi prozor. Barem će saznati što promišljaju o njemu. Da ne bude zabune, moje je mišljenje da je nepotkovani knjiški moljac, ali se stvari mogu izmijeniti…
Zapravo, ako se mene pita, ovdje je manje važan knjiški moljac, a više moja radoznalost koliko vas slijedi radnju. Upravo mi nedostaje VINK. On je toliko pouzdan ispravljač krivih navoda da bi me mogao uputiti koliko je takva igra prisutna… I za ono gdje spominjem Miroslava Krležu? I slikare? Možda sam negdje pogriješio? Ne želim iznositi netočne tvrdnje. S druge pak strane ne želim prešutjeti kada me štogod pogrešno zavede…
zapravo ovo mijesto u romanu mi ne izgleda nimalo podesno za bilo što drugo nego kruha i igara!
20.11.2008. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
Super mi je kad netko piše Vjenac, ostatak komentara nisam niti uspjela popratiti od tog šoka. Vijenac upravo danas primila poštom, pročitala. Svidio mi se mladi pjesnik Zrinušić kojega nisam uspjela upoznati. Djeluje onako djedovski dobroćudno.
20.11.2008. (19:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...