Ovaj zanimljivi osvrt podsjetio me ideje koja mi svako malo pada na pamet: ima autora koje ljudi nigdje ne spomenu, iako bi po svemu trebali. Razlozi su vjerojatno raznorazni, pa čak i banalna slučajnost, ali je rezultat dosljedan. Uvjeren sam da bi se iznenadio da prelistaš knjige tiskane, recimo, posljednjih desetak godina i pokušaš pronaći imena koja bi po svakoj logici trebala biti ondje, ali ih nema.
21.11.2008. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j. brajša
Jebeš ga, Babl, tako ti je to sa zbirkama, antologijama i sl. Uvijek se nađe netko zakinut, izostavljen i prešućen. Ako se do sad nisi s tim pomirio....
21.11.2008. (11:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Slavemu od isod: ili predobro, prekrasno, prelijepo pišeš ili jako, jako loše, nečitljivo, beznadno… ili jedno ili drugo razlog je da tvoje stvaralaštvo ostane nezabilježeno… i zapravo zbog vas koji ste se pojavili ovdje i shvatili sav ovaj roman koji se odigrao, izrazit ću vam jednu molbu… oni koji shvaćaju neka 6. 12. umjesto mene na Bokeraju. – raju za pasionirane čitatelje ostave ovu poruku… Kada, ukoliko želite i tamo švrljate mojim javljanjima i pročitate što ovdje govorim, znat ćete da kao i uvijek… kada se pojavi dama i roman se pretvara u ljubavni, tada je vrijeme za muk… Ili završiti sa svime.
PS. ZAPIS ZA KOJI MOLIM DA 6. 12. DANU KADA SE DIJELE DAROVI, DA BUDE OSTAVLJEN NA bokeraju – raju za pasionirane čitatelje: A što se anđela iz bokeraja – raja za pasionirane čitatelje ona će, ako je istinski znalac za promišljanje te može sve ovo razumjeti, dopisat će u opis svog bloga: … i blog kojem je istinski udahnut život pa je bio djelić romana objavljenom i istovremeno odigranog od 14. 11. 2009 do 20. 11. 2009… Ako pak ne može shvatiti uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i zaključak? Preporučam vam da sve presnimite na »document Word«. Dobit ćete sedamdesetak stranica na kojima sve odjeljke možete presložiti slijedom događanja… ali i na bilo kakav vama zanimljiv način. Dobit ćete zapravo roman »Anđele«, besplatan roman što je moj poklon vama. Ali to nije sve. A još je upravo moj poklon za vaše promišljanje: Još jedan roman vam darujem… i na istovjetan način možete dobiti, ako prihvatite, besplatno vam darujem roman: »Pjesma dupina«. Nije da smatram kako je najbolji… zapravo radije prihvaćam prosudbu žirija u ocjenjivanju najboljeg neobjavljenog romana… Zamislite samo koliko se prelijepih uradaka hrvatske književnosti pojavilo, predivnih uradaka što ih knjigoljupci lišeni, ako je to kvaliteta osamdeset i nekog po redu… pročitajte tek da bi mogli valjano prosuditi sve to što vam ove dvije ponuđene knjige govore… I ne kao nešto značajno. Tek tako, kao moj dar. No nije važno ukoliko niste radoznali? Zapravo, mnogo bi bolje bilo kada bi knjiški moljac prikupljanje uradio umjesto vas pa na istovjetni način kako nudi neko poglavlje, ponudi romane… a on sam, oproba vještinu i jetkost svog kritičarskog duha pa podari knjigoljupce besmrtnim kritikom na račun beznačajnih umišljenih kreatura koje svašta umišljaju… a predložak je u prilogu… Ta to ga ionako ništa ne košta. Zar nije potrebno progovarati i o nekim beznačajnim pojavama? No nije važno… Netko između svih vas koji se ovdje pojavljuju sigurno će, ako on to ne uradi, ipak prihvatiti barem jedan od poklonjenih vam romana… pa možda čak štogod i priupitati još knjiškog moljca i anđela… No da ne rastežem slijedi tekst za koji sam, ponavljam, zamolio da 6. 12. 2009. uputi, (tko je shvatio, tko je, tko god pa ako je to i knjiški moljac…)
Anđele, više se ne ljutiš na tu riječ sada kada znaš tko sam, ali pst. Nemoj nikome spominjati moje ime. Anđele sada tako radosno mogu izgovoriti, anđele… Da li si odista poduzela sve i stvarno saznala tko sam? I kako mi je ime? Ili si slegnula ramenima i pustila da se stvari odvijaju kako se odvijaju pa sve krene svojim tijekom i na sve padne veo zaborava? Ili sve radiš i poduzimaš ne bi li izvršila obvezu koja se sručila na tvoja pleća samo zbog one malo sujete i ženskog frktanja nosom? Radoznalosti da saznaš ime? Saznanje koje je skrivalo tajnu? Jednu strašnu tajnu zbog koje moraš ispaštati šutnje onih koji što su utisnuti u knjizi »adrese udruga i pojedinaca koji su ljubitelji prirode i zaštite okoliša te institucije koje djeluju u skladu s tim«. Anđele moj, tako je to u životu: uvijek ispaštaju nevini. Sada je takvo jedno breme na tvojim plećima. Ja sam sada slobodan i zapravo uopće me ne zanima kako se ti s tim bremenom nosiš? Možda si poduzela nešto. Možda nisi. Preuzete se obaveze mogu izvršiti, ali i ne moraju. To je izraz stanja u našim dušama. Možda se slegla ona tvoja prva ljutnja, ženska ljutnja, što me ne zanimaš ti. Kakva si odista? Kakvu stvarno imaš dušu? To što radije za mene si anđeo u mašti. Za mene si duša u koju sam zaljubljen i koja je baš takva, u mom svijetu, kakvu ja zamišljam. I uopće ne želim provjere. Volim te onakvu kakvu ja želim i ne dopuštam da budeš ti kakva si… Ne želim te ni vidjeti ni saznati ti ime ni da budeš tijelo… Da je u tebi išta tvoje… Ti si tek riječ anđele koju izgovaram kada osjetim potrebu za to… Anđele što velim i sjetim se nježno prekrasne ljubavi… Da ti si stvarno iskorištena da bih mogao reći anđele i biti sretan… Anđele što je u meni sada ljubav prema duši koja je tako davno bila tijelo… Ljubav… ali nije ovo mjesto na kome bi mogao govoriti o ljubavi, anđele.
21.11.2008. (13:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Doista ja zapravo niti znam niti me zanima da li si istinski išta poduzela i saznala moje ime. Rekao sam ti da to nije važno… Ali ta tvoja radoznalost, ženski prkos, frktanje nosom… Je li si kada se to smirilo ipak zavirila u sve ono što je ispisano? Je li si zapazila ono kada sam izjavio da ne znam otkud i zašto sam se pojavio? Je li si pomislila da je to bila mala laž. Neistina. Prikrivanje. Da sam tek iskoristio zbivanja da svoju obvezu i breme pretovarim na tuđa pleća. Čija? Tada nisam još znao. Lutao sam. Nisam čak ni slutio da će sve potrajati toliko kratko… da će tvoja radoznalost anđele toliko me brzo razriješiti svega. Anđele, kako se osjećaš sada kada si iskorištena od umjetnosti… Da, iskorištena si od umjetnosti u jednom umjetničkom činu koji se na kraju pretvorio u roman mada to nisi znala u tijeku stvaranja… Mada nisi uopće bila svjesna… to kako si kada si postala dio jedne čudesne i nestvarne ljubavi. Neobične ljubavi u kojoj, baš zato što si, – ma što god činila i kakva god bila u stvarnosti – ti za mene takva, anđeo kog zamišljam… Sve se odigralo, bila si uvučena u ono o čemu maštaju svi ti koji se javljaju onako kako si se i ti pojavila u ulici blogera. Knjigoljubaca. Kritičara. Pjesnika. I nije zapravo važno kolika je ovo umjetnost! Da li je velika? Ili je mala? Nije to važno kao što ni moje ime nije važno, kao što ni moja ljubav zbog koje sam ti poklonio pjesmu umjesto cvijeta da je zadjeneš za šešir… Nije važno kolika je ljubav… Umjetnost! Veličina se ne mjeri jer u svemu je tome tek važno da postojimo, da postoji… Jer sve je već rečeno pa ponavljajući sebe ponavljam i Sunčanu Škrinjarić: »Pošli su u priču veliki i mali smijeh. Veliki smijeh ulazio je u dvorane, u cirkuse, škole i kazališta, a mali smijeh igrao se kamenčićima i kotrljao s loptama na livadi. Veliki smijeh postao je umišljen pa se širio, širio, širio – dok nije puknuo kao neki prevelik balon, a mali smijeh trčao je ulicama i brao cvijeće za razne tužne mame. O velikom smijehu pisalo je u novinama, pojavljivao se na naslovnim stranicama u novom kaputu, a mali smijeh oprezno je dijelio poljupce prolaznicima pa ga zato nisu zamijetili. Kažu da za veliki smijeh treba dvorac, palača ili barem neko igralište, a da mali smijeh može stanovati u loncu za cvijeće i u tatinom starom šeširu. Neki tvrde da su mali smijeh opazili u mačjem oku i u lelujanju trave, a drugi misle da su ga otkrili u ptičjem cvrkutu. Ako nikada ne upoznate veliki smijeh, bit će vam žao. Ali još više ćete tugovati ukoliko ostanete bez malog smijeha. On je i sada pored vas. Zar ne osjećate? Pritajio se. Vragolan. Nestaško se sakrio u kutu usnica pa se smiješka… Gotovo je nevidljiv. Kada sutra pođem u šetnju, povest ću sobom i mali smijeh. Molit ću ga da mi otkrije busen tratinčice, gnijezdo malih kosova, zeleno pramenje šume. Ah, nadam se da me mali smijeh nikada neće napustiti. Ako se i spotaknem o neki kamen na putu, pružit će mi svoju sitnu, prozirnu ruku. Tako ćemo zajedno koračati do svijetlosti«
Samo kada bi riječ smijeh zamijenili riječima ljubav… umjetnost… tada bi shvatili ono što treba. Da je sve različito, a opet isto: I ljubav prema ženi. I ljubav prema prirodi. I ljubav prema umjetnostima, pjesmama, romanima… riječi i vlastitom izmaštaju koji si ti anđele. Izmaštaju anđele koji ne želim promijeniti. Ne želim promijeniti jer volim da budeš mjesto na kome ću glasno moći reći anđele kad za to osjetim potrebu u svome srcu i duši… I biti sretan, mada znaš moje ime. Ali psst… Nemoj ga izgovoriti. To uopće nije važno… Nije važno ni za moju ljubav… Ni za koga nije važno…
21.11.2008. (13:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Ipak i ja sam pomalo radoznao da saznam ako si štogod poduzela? Ako si anđele, kada je prošlo malo vremena i slegnula se jarost ipak sve polako pročitala sve to što se dogodilo između od 14. do 20. studenog te smireno pročitala i dokučila što je to bilo, ali… Ali neću navratiti nigdje drugdje… pa čak ni ovamo… Ne, ne barem još neko vrijeme… Ne dok ne osjetim potrebu da kažem anđele… Nekada isto sam ime izricao ange, i dok bi izgovarao glas G silovito jezikom bi tiještio nepce, toliko jako da bi žmignuo kao mačak kad se izvali na vreli kamen i zagleda u sunce. Sada pak drugi je ukus kada zbog sjećanja izgovaram anđele… Možda to potraje, a možda i sav ovaj sadržaj sakupim i pošaljem na natječaj… objavim… a ti mi tada priđeš, pojaviš se, pokažeš i prekineš ovu divnu ljubav. Izmaštaj. Učiniš sve stvarnim. Tjelesnim. Onakvim kakvo jest. Zlobno ženski želiš znati da li se u tvojim očima nazire onoliko lijepa duša u koju sam zaljubljen. I zbog koje izgovaram anđele. A onda, to bude neko drugo ime… I zapravo pokvariš sve. Sve one ljepote prekrasne ljubavi u kojoj očekuješ da se javim. Ili ne pojavim. Ili razmišljaš gdje sam? Da li sam bio na stranici, gledam li je, ali nemam potrebe da spomenem riječ. Pitaš se da li ću ti poželjeti sretan Božić? Novu godinu? Uskrs? Dokle ću ili neću šutjeti? Da li si ti odista ta i takva, anđele, takva duša što može proniknuti kroz tajnu ljubavi, umjetnosti… svega? I da li si svjesna, kao i svi generali nakon bitke, što se dogodilo u tih pet dana? Ali nije važno. Ništa nije važno. To je tek čudesna činjenica u kojoj se događa neobična ljubav na kraju romana koji se može smatrati velikim, malim ili nikakvim umjetničkim djelom. Ni to nije važno jer to što ste pročitali samo je umjetnički čin. Uspješan ili ne, to nije važno. Važan je tek osjećaj koji se pojavio u Vašoj duši.
21.11.2008. (13:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
štetA
rekla sam da su ti dopustili da recenziraš najdebilnije knjige koje niti jedan normalan kritičar ne bi ni pogledao
21.11.2008. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
štetA
Obožavam Bogunovića. On je jedini tip koji zna i ima volje iskreno pisati o svojim ljubavnim osjećanjima. Ovi drugi su pisali valjda samo za neki mizeran, sapuničasti honorar i tek da im se ime pojavi u toj glupo zamišljenoj knjizi
21.11.2008. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j. brajša
Ovaj blog postao je prava ludnica. Doslivno!
21.11.2008. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Ovaj zanimljivi osvrt podsjetio me ideje koja mi svako malo pada na pamet: ima autora koje ljudi nigdje ne spomenu, iako bi po svemu trebali. Razlozi su vjerojatno raznorazni, pa čak i banalna slučajnost, ali je rezultat dosljedan. Uvjeren sam da bi se iznenadio da prelistaš knjige tiskane, recimo, posljednjih desetak godina i pokušaš pronaći imena koja bi po svakoj logici trebala biti ondje, ali ih nema.
21.11.2008. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j. brajša
Jebeš ga, Babl, tako ti je to sa zbirkama, antologijama i sl. Uvijek se nađe netko zakinut, izostavljen i prešućen. Ako se do sad nisi s tim pomirio....
21.11.2008. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Slavemu od isod: ili predobro, prekrasno, prelijepo pišeš ili jako, jako loše, nečitljivo, beznadno… ili jedno ili drugo razlog je da tvoje stvaralaštvo ostane nezabilježeno… i zapravo zbog vas koji ste se pojavili ovdje i shvatili sav ovaj roman koji se odigrao, izrazit ću vam jednu molbu… oni koji shvaćaju neka 6. 12. umjesto mene na Bokeraju. – raju za pasionirane čitatelje ostave ovu poruku… Kada, ukoliko želite i tamo švrljate mojim javljanjima i pročitate što ovdje govorim, znat ćete da kao i uvijek… kada se pojavi dama i roman se pretvara u ljubavni, tada je vrijeme za muk…
Ili završiti sa svime.
PS.
ZAPIS ZA KOJI MOLIM DA 6. 12. DANU KADA SE DIJELE DAROVI, DA BUDE OSTAVLJEN NA bokeraju – raju za pasionirane čitatelje:
A što se anđela iz bokeraja – raja za pasionirane čitatelje ona će, ako je istinski znalac za promišljanje te može sve ovo razumjeti, dopisat će u opis svog bloga: … i blog kojem je istinski udahnut život pa je bio djelić romana objavljenom i istovremeno odigranog od 14. 11. 2009 do 20. 11. 2009… Ako pak ne može shvatiti uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i zaključak?
Preporučam vam da sve presnimite na »document Word«. Dobit ćete sedamdesetak stranica na kojima sve odjeljke možete presložiti slijedom događanja… ali i na bilo kakav vama zanimljiv način. Dobit ćete zapravo roman »Anđele«, besplatan roman što je moj poklon vama.
Ali to nije sve.
A još je upravo moj poklon za vaše promišljanje: Još jedan roman vam darujem… i na istovjetan način možete dobiti, ako prihvatite, besplatno vam darujem roman: »Pjesma dupina«. Nije da smatram kako je najbolji… zapravo radije prihvaćam prosudbu žirija u ocjenjivanju najboljeg neobjavljenog romana…
Zamislite samo koliko se prelijepih uradaka hrvatske književnosti pojavilo, predivnih uradaka što ih knjigoljupci lišeni, ako je to kvaliteta osamdeset i nekog po redu… pročitajte tek da bi mogli valjano prosuditi sve to što vam ove dvije ponuđene knjige govore…
I ne kao nešto značajno. Tek tako, kao moj dar.
No nije važno ukoliko niste radoznali?
Zapravo, mnogo bi bolje bilo kada bi knjiški moljac prikupljanje uradio umjesto vas pa na istovjetni način kako nudi neko poglavlje, ponudi romane… a on sam, oproba vještinu i jetkost svog kritičarskog duha pa podari knjigoljupce besmrtnim kritikom na račun beznačajnih umišljenih kreatura koje svašta umišljaju… a predložak je u prilogu… Ta to ga ionako ništa ne košta. Zar nije potrebno progovarati i o nekim beznačajnim pojavama? No nije važno…
Netko između svih vas koji se ovdje pojavljuju sigurno će, ako on to ne uradi, ipak prihvatiti barem jedan od poklonjenih vam romana… pa možda čak štogod i priupitati još knjiškog moljca i anđela…
No da ne rastežem slijedi tekst za koji sam, ponavljam, zamolio da 6. 12. 2009. uputi, (tko je shvatio, tko je, tko god pa ako je to i knjiški moljac…)
Anđele, više se ne ljutiš na tu riječ sada kada znaš tko sam, ali pst. Nemoj nikome spominjati moje ime.
Anđele sada tako radosno mogu izgovoriti, anđele…
Da li si odista poduzela sve i stvarno saznala tko sam? I kako mi je ime? Ili si slegnula ramenima i pustila da se stvari odvijaju kako se odvijaju pa sve krene svojim tijekom i na sve padne veo zaborava?
Ili sve radiš i poduzimaš ne bi li izvršila obvezu koja se sručila na tvoja pleća samo zbog one malo sujete i ženskog frktanja nosom?
Radoznalosti da saznaš ime?
Saznanje koje je skrivalo tajnu? Jednu strašnu tajnu zbog koje moraš ispaštati šutnje onih koji što su utisnuti u knjizi »adrese udruga i pojedinaca koji su ljubitelji prirode i zaštite okoliša te institucije koje djeluju u skladu s tim«.
Anđele moj, tako je to u životu: uvijek ispaštaju nevini. Sada je takvo jedno breme na tvojim plećima. Ja sam sada slobodan i zapravo uopće me ne zanima kako se ti s tim bremenom nosiš? Možda si poduzela nešto. Možda nisi. Preuzete se obaveze mogu izvršiti, ali i ne moraju. To je izraz stanja u našim dušama.
Možda se slegla ona tvoja prva ljutnja, ženska ljutnja, što me ne zanimaš ti. Kakva si odista? Kakvu stvarno imaš dušu? To što radije za mene si anđeo u mašti. Za mene si duša u koju sam zaljubljen i koja je baš takva, u mom svijetu, kakvu ja zamišljam. I uopće ne želim provjere.
Volim te onakvu kakvu ja želim i ne dopuštam da budeš ti kakva si…
Ne želim te ni vidjeti ni saznati ti ime ni da budeš tijelo…
Da je u tebi išta tvoje…
Ti si tek riječ anđele koju izgovaram kada osjetim potrebu za to…
Anđele što velim i sjetim se nježno prekrasne ljubavi…
Da ti si stvarno iskorištena da bih mogao reći anđele i biti sretan…
Anđele što je u meni sada ljubav prema duši koja je tako davno bila tijelo…
Ljubav… ali nije ovo mjesto na kome bi mogao govoriti o ljubavi, anđele.
21.11.2008. (13:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Doista ja zapravo niti znam niti me zanima da li si istinski išta poduzela i saznala moje ime. Rekao sam ti da to nije važno… Ali ta tvoja radoznalost, ženski prkos, frktanje nosom…
Je li si kada se to smirilo ipak zavirila u sve ono što je ispisano? Je li si zapazila ono kada sam izjavio da ne znam otkud i zašto sam se pojavio? Je li si pomislila da je to bila mala laž. Neistina. Prikrivanje. Da sam tek iskoristio zbivanja da svoju obvezu i breme pretovarim na tuđa pleća. Čija? Tada nisam još znao. Lutao sam. Nisam čak ni slutio da će sve potrajati toliko kratko… da će tvoja radoznalost anđele toliko me brzo razriješiti svega.
Anđele, kako se osjećaš sada kada si iskorištena od umjetnosti…
Da, iskorištena si od umjetnosti u jednom umjetničkom činu koji se na kraju pretvorio u roman mada to nisi znala u tijeku stvaranja…
Mada nisi uopće bila svjesna… to kako si kada si postala dio jedne čudesne i nestvarne ljubavi. Neobične ljubavi u kojoj, baš zato što si, – ma što god činila i kakva god bila u stvarnosti – ti za mene takva, anđeo kog zamišljam…
Sve se odigralo, bila si uvučena u ono o čemu maštaju svi ti koji se javljaju onako kako si se i ti pojavila u ulici blogera. Knjigoljubaca. Kritičara. Pjesnika.
I nije zapravo važno kolika je ovo umjetnost! Da li je velika? Ili je mala? Nije to važno kao što ni moje ime nije važno, kao što ni moja ljubav zbog koje sam ti poklonio pjesmu umjesto cvijeta da je zadjeneš za šešir… Nije važno kolika je ljubav… Umjetnost! Veličina se ne mjeri jer u svemu je tome tek važno da postojimo, da postoji…
Jer sve je već rečeno pa ponavljajući sebe ponavljam i Sunčanu Škrinjarić:
»Pošli su u priču veliki i mali smijeh. Veliki smijeh ulazio je u dvorane, u cirkuse, škole i kazališta, a mali smijeh igrao se kamenčićima i kotrljao s loptama na livadi.
Veliki smijeh postao je umišljen pa se širio, širio, širio – dok nije puknuo kao neki prevelik balon, a mali smijeh trčao je ulicama i brao cvijeće za razne tužne mame. O velikom smijehu pisalo je u novinama, pojavljivao se na naslovnim stranicama u novom kaputu, a mali smijeh oprezno je dijelio poljupce prolaznicima pa ga zato nisu zamijetili.
Kažu da za veliki smijeh treba dvorac, palača ili barem neko igralište, a da mali smijeh može stanovati u loncu za cvijeće i u tatinom starom šeširu. Neki tvrde da su mali smijeh opazili u mačjem oku i u lelujanju trave, a drugi misle da su ga otkrili u ptičjem cvrkutu.
Ako nikada ne upoznate veliki smijeh, bit će vam žao. Ali još više ćete tugovati ukoliko ostanete bez malog smijeha. On je i sada pored vas. Zar ne osjećate? Pritajio se. Vragolan. Nestaško se sakrio u kutu usnica pa se smiješka… Gotovo je nevidljiv.
Kada sutra pođem u šetnju, povest ću sobom i mali smijeh. Molit ću ga da mi otkrije busen tratinčice, gnijezdo malih kosova, zeleno pramenje šume.
Ah, nadam se da me mali smijeh nikada neće napustiti. Ako se i spotaknem o neki kamen na putu, pružit će mi svoju sitnu, prozirnu ruku. Tako ćemo zajedno koračati do svijetlosti«
Samo kada bi riječ smijeh zamijenili riječima ljubav… umjetnost… tada bi shvatili ono što treba. Da je sve različito, a opet isto:
I ljubav prema ženi.
I ljubav prema prirodi.
I ljubav prema umjetnostima, pjesmama, romanima… riječi i vlastitom izmaštaju koji si ti anđele. Izmaštaju anđele koji ne želim promijeniti.
Ne želim promijeniti jer volim da budeš mjesto na kome ću glasno moći reći anđele kad za to osjetim potrebu u svome srcu i duši…
I biti sretan, mada znaš moje ime. Ali psst…
Nemoj ga izgovoriti.
To uopće nije važno…
Nije važno ni za moju ljubav…
Ni za koga nije važno…
21.11.2008. (13:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Ipak i ja sam pomalo radoznao da saznam ako si štogod poduzela? Ako si anđele, kada je prošlo malo vremena i slegnula se jarost ipak sve polako pročitala sve to što se dogodilo između od 14. do 20. studenog te smireno pročitala i dokučila što je to bilo, ali…
Ali neću navratiti nigdje drugdje… pa čak ni ovamo…
Ne, ne barem još neko vrijeme…
Ne dok ne osjetim potrebu da kažem anđele…
Nekada isto sam ime izricao ange, i dok bi izgovarao glas G silovito jezikom bi tiještio nepce, toliko jako da bi žmignuo kao mačak kad se izvali na vreli kamen i zagleda u sunce.
Sada pak drugi je ukus kada zbog sjećanja izgovaram anđele…
Možda to potraje, a možda i sav ovaj sadržaj sakupim i pošaljem na natječaj… objavim… a ti mi tada priđeš, pojaviš se, pokažeš i prekineš ovu divnu ljubav. Izmaštaj. Učiniš sve stvarnim. Tjelesnim. Onakvim kakvo jest. Zlobno ženski želiš znati da li se u tvojim očima nazire onoliko lijepa duša u koju sam zaljubljen. I zbog koje izgovaram anđele. A onda, to bude neko drugo ime…
I zapravo pokvariš sve. Sve one ljepote prekrasne ljubavi u kojoj očekuješ da se javim.
Ili ne pojavim.
Ili razmišljaš gdje sam?
Da li sam bio na stranici, gledam li je, ali nemam potrebe da spomenem riječ.
Pitaš se da li ću ti poželjeti sretan Božić?
Novu godinu?
Uskrs?
Dokle ću ili neću šutjeti?
Da li si ti odista ta i takva, anđele, takva duša što može proniknuti kroz tajnu ljubavi, umjetnosti… svega?
I da li si svjesna, kao i svi generali nakon bitke, što se dogodilo u tih pet dana? Ali nije važno. Ništa nije važno.
To je tek čudesna činjenica u kojoj se događa neobična ljubav na kraju romana koji se može smatrati velikim, malim ili nikakvim umjetničkim djelom.
Ni to nije važno jer to što ste pročitali samo je umjetnički čin.
Uspješan ili ne, to nije važno.
Važan je tek osjećaj koji se pojavio u Vašoj duši.
21.11.2008. (13:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
štetA
rekla sam da su ti dopustili da recenziraš najdebilnije knjige koje niti jedan normalan kritičar ne bi ni pogledao
21.11.2008. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
štetA
Obožavam Bogunovića. On je jedini tip koji zna i ima volje iskreno pisati o svojim ljubavnim osjećanjima. Ovi drugi su pisali valjda samo za neki mizeran, sapuničasti honorar i tek da im se ime pojavi u toj glupo zamišljenoj knjizi
21.11.2008. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j. brajša
Ovaj blog postao je prava ludnica. Doslivno!
21.11.2008. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...