Komentari

knjigoljub.blog.hr

Dodaj komentar (3)

Marketing


  • imka

    O veliki bože. Zar to ne navodi čovjeka da se osjeti moćan? Kakvo pravo imate vi knjigoljupci kada tvrdite da je besmisleno moje spočitavanje? Kradete moju nadu, zadirete u moju vjeru o dobroti duše. Isisavate moje zamisli i držite me za svoju zabavu. Društvo gunđala i zloća? Za koga me vi smatrate? Je li sam ja plaćeni zabavljač od kojeg se neprekidno zahtjeva da izigrava neku mudru potkovu na kopitu mrtvog konja koji izvodi posljednji trzaj pred vašim nosom? Je li sam sužanj, kupljen i plaćen, da bih gmizao potrbuške pred vama besposličarima i stavlja pred vaš pogled sve što radim i što znam? Jesam li ja neka djevojčura u kupleraju od koje traže da zadigne haljinu? Ili skine grudnjak na zahtjev svakog prištavog tatinog sina koji se tu slučajno zatekne?
    I ja sam čovjek koji želi živjeti junačkim životom. I svojim vlastitim rukama oblikovati i stvarati podnošljiviji svijet. Ako u nekom trenutku slabosti, predaha ili nužde, puštam paru – mrvu kipućeg bijesa koji se hladi riječima – zanosim maštanjem sakriven od pogleda – ili prihvatite to tako ili me napustite… ali ovdje i sada NEMOJTE ME GNJAVITI!
    Ja sam sanjar – trebaju mi ostvarenja. Potrebno mi je ponekad i malo mira. Potrebno mi je da uronim u svoju sramotu i očaj. Usamljenost. Trebam žubor valova koji zapljuskuju žal i šetnice uz more bez društva. Bez razgovora. Da stanem licem u lice sam sa sobom i…
    I da je glazba mi glazba mog srca bude društvo. Što želite od mene? Kada imam što reći onda to i kažem. Kada mogu nešto dati, ja to poklonim.
    Vaša bezobzirna oskudnost prevrće mi stomak! Vaši me priznanje ponižava. Vaše me riječi truju. Nikome ne dugujem ništa. Još samo tek prije sna tiho ću nažvrljati pitanje knjiškom moljcu:
    DA LI BI MI ZLATNA RIBICA ISPUNILA SAMO JEDNU MALU SKROMNU ŽELJU

    Bila bi to jedna najdraža
    bez očiju,
    nosa,
    usta
    i ušiju
    koja ni kose nema da joj pada preko grudi
    i prekriva
    lijepe,
    male,
    podatne dojke
    koje isto nema
    pa nitko ni ne zna da li je poželjna.
    Kako nema ni usta
    ne može reći što bi.
    Uostalom to i ne zna
    jer nema
    ni oči
    ni uši
    pa ne vidi
    niti čuje ni zna
    da li itko,
    osim nje same,
    postoji,
    a kamo li da je moguće da se štogod poželi…
    Nema čak ni ruke,
    kojima bi dodirivala
    a ni riblji rep umjesto nogu
    pa tako ne može kao sirena otplivati u daleki svijet.
    Uostalom
    Nema ni noge,
    kao ni trbuha
    ni leđa.
    Niti tijelo.
    Ništa,
    baš ništa nema:
    ni glave ni pameti…

    Uopće ništa
    i nikoga nema
    osim mene
    koji maštam i pričam o njoj,
    ma da ni sam ne znam o kome se radi

    Tek samo pitam:
    Ima li uopće takvo neko, izuzetno biće?
    zlatnu ribicu
    kad u šalici crne kave za vrijeme nedjeljnog doručka sa suprugom ispliva na površinu
    da samo meni ispuni jednom jednu jedinu malu skromnu nesebičnu želju…

    avatar

    20.11.2008. (17:55)    -   -   -   -  

  • .

    .

    avatar

    20.11.2008. (19:02)    -   -   -   -  

  • ..

    ...

    avatar

    21.11.2008. (11:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...