19.11.2008. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Brojim. Ovo je već petnaesti odlomak romana koji raste na knjiškom moljcu, ali pojava ovog čini da pomalo likujem no ipak nastavljam pisati roman. Zamijetili ste pojavu raznih junaka, ali vjerujem da će se pojaviti i još njih koji će doprinijeti. Neki su simpatični, drugi nespretni, treći nevidljivi… Iskreno da vam priznam ni sam ne uviđam smisao mada sam prethodno naznačio smjernice. Nepoznat sam, stvaram badava i u beznadnom sam položaju. Ja sam najslobodniji umjetnik na ovome svijetu. Kada sam preživio pola stoljeća, još prošli tjedan vjerovao sam da samo maštam. Više to ne zamišljam, s a d a s a m i z m a š t a j. Svi oni romani u kojima su stvaraoci prepušteni vlastitim strepnjama i sumnjama kao da su izbrisane. Sva ta gomila knjiga po policama tek služi da se romanopisac poveže sa svojim čitaocima – pa ako je to i samo poneko tko zaluta… Što je, dakle, ovo? Ovo nije roman. Ovo su optužba, rogoborenje i prostakluci. Ovo nije roman u običnom smislu zaplitanja. Ne. Ovo je neprekidno brbljanje koještarija koje zamalo nemaju nikakvog smisla. Dobačena rukavica u suvremenom dobu u kojem više nema stvarnih dvoboja. Samozadovoljavanje napuhanog neznanca koji jebucka istaknute… kako god to tumačili Ponekad vam nudim grgoljenje rime, možda malo neskladno, ali u pjesničkom izrazu. Pjesmama ću ponekad prepričati sve ono za što neki ispisuju čitav roman… Da bi složili roman koje zaživi trebate prije svega imati materinji jezik. Morate imati zamisao i ponešto smutiti i začiniti. Nije potrebno imati rječnik stranih riječi ili mudrih izreka. Bitna je stvar h t j e t i riječima potaknuti izmaštaj. Prema tome ovo je roman, a ja sam romanopisac…. Za vas, knjigoljupci pišem. Za vas koji ste živi junaci pred vama koji se upravo sve više uzdiže na knjiškom moljcu… Rado bih da pišem zanimljivije, nježnije, ljepše, ali onda možda nikada ne bih privukao vašu pažnju i sve bi vas ostavilo hladnim. Ni ne bi bilo nade da se napiše ovaj roman. Ta o koliko ste romana i pisaca čuli od knjiškog moljca i pročitali uvodne ulomke u kojima naklapaju i ipak niste otrčali u knjižaru ili knjižnicu. Njihova su promišljanja ili previše lijepa, pametna, ono što (u dva odlomka prije ovog odlomka romana) WINK kaže J. BRAJŠi: »popuje«… ili pak, nasuprot spomenutom: nedovoljno… Ali nemoj se, dragi WINK dati zavarati promišljanjem J. BRAJŠE. Zar odista vjeruješ da nas može zavarati? Zar ti uzmakneš kad ti ruka dotakne ruže i prstić već zavučeš između latica samo zato jer ona uzvikuje NE, ah ne? Znaš li koji je problem takozvanih uglađenih sa kupljenim titulama? Oni zapravo ne znaju da je nasuprot ljubavi zaborav – odnosno ZABORAV, a ne mržnja je protivna ljubavi. Mržnja je tek stupanj jarosti, gnjeva, bjesnila… strast koja većini, ali ne svim ljudima tek samo nije ugodna… Oni zapravo nemaju ni srca ni osjećaj nizašto osim trpanja novca… I zato se nemoj začuditi kada knjiški moljac sve ovo razglasi… Ali razglasi i ti WINK jer upravo se o tome radi: treba uzburkati strasti pa ma kakve bile. A što se tiče čitanja sadržaja nekog romana, zar ga treba spaliti ako nije po ukusu? Zar nije, slijedom ovih riječi, dovoljno zaboraviti da postoji i ne proviriti u sadržaj?
19.11.2008. (15:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riječ dana
http://img221.imageshack.us/img221/2374/rdjm0.jpg (Plan B, str. 84) dar za tebe ;)
19.11.2008. (15:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vinkl
Imka, jel se ti to malo furaš na novog Baretića? Kasniš, kasniš. On je već i ukoričio "roman koji je nastajao na blogu", samo, izgleda po onome što se može naći na Algoritmu, smisleno. No, ne padaj duhom, piši, piši, možda ćeš stići smisao i cjelinu, stil imaš, čak i nekakve ideje.
19.11.2008. (18:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brk
Imka jadni idiote, debilni epigone
19.11.2008. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Čini mi se da je to bio VINKL. Ponovno mi je izmakao stolicu ispod stražnjice. Moram ispraviti netočni navod. S druge pak strane uradak Baretića je ipak drugačiji. Zapravo ni ne pokušavam autorizirati ili naplatiti ovo. Zapravo pokrećem detektivsku priču, ako shvaćaš, u kojom pokušavam otkriti da li stvarno ta uvožena književnost toliko bolja od domaće koja jednostavno nema novaca da podnese teret obje… Što se pak tiče mojih pisanja ustvari sam zastao zbog ovoga. Naima pokušavam sam za sebe razjasniti na osnovama urota različitih interesnih grupa pa u slučajno prikupljenim detaljima izgraditi raznorazne obrise nalik… no ipak možda da ti zbog uvoda ovdje stavim osmo poglavlje pa će ti neka vrst Roberta Ludluma bez scena polusvijeta. No zašto ne… evo na primjer 8 poglavlje: 08 Svijet je pretrpan onima koji su mogli biti takvi kakvi nisu, mada su mogli postati ti koji nisu! Upoznajem sa tim začudnim otkrićem u prilično neobičnim okolnostima vrludanja misli. Njuškam uokolo u potrazi za temom koja bi uznemirila vašu radoznalost i našao sam se u jedno nedjeljno poslijepodne sa prodavačicom ljubavi – snubljen najstarijim zanatom na svijetu razodjeven na udaljenoj plaži. U ovom ili onom trenu neizbježno se javi potreba da moja prodavačica ljubavi obnovi ruž, usekne se ili zapali cigareta, a grabežljivac je već tu. Čuči u sjeni. Vreba poput privatnog istražitelja. Postavlja pitanja. Zašto svi krvožedno opisuju grijeh? Jesu li zubi kojim će nas dograbiti zdravi ili treba staviti keramičke navlake? Je li to istinski prikaz njihove vjere ili tek tamo neki svjetonazor iz samoposluge? Je li ljudski grijeh otkupljen zauvijek ili se kajanje odnosi samo na vrijeme prije raspeća? Jesu li iskreni ili varaju zbog lagodnog života? Jesu li poput guze ostarjele pohotnice, smežurane, mlohave, ravne i potreban im je zahvat plastične kirurgije, (ubrizgati silikon u stražnjicu) ili injekciju radi otapanja sala oko struka? Jesu li svećenici dovoljno uzvišeni ili je istina u njihovim ustima tek proteza kojom jezik blebeće 295 kilometara na sat? Je li nastupaju kao glumci na svjetlu pozornice ili je njihov nastup nevidljivi orkestar čiju glazbu treba dotjerati dirigentskim štapićima? Imaju li zdravu kožu ili su kao ova moja mlada prodavačica ljubavi bubuljice prekrili i zatim preplanuli ten u suncu? Ponekad bi poželio promatrati ljubav odvojeno od tijela. Zašto? Jer slutnja nevidljivog duhovnog života ne podrazumijeva isključivo zloupotrebe. Svjestan sam kako kler većinom ne pozira za reklamu. Duhovnici zastaju nad plijenom na uzvišenom mjestu i treba im samo dati vremena. Dopustiti im da sjede poput zaljubljenog lešinara nekoliko metara dalje od nas da razmotre situaciju. Ali pitanjima prethodi kupovina novina na kiosku – na naslovnici general – i opet debeli niz upitnika: Da li će uhićenik u sporu »dragulji« bit izručen? Da li će postati pokajnik nagodbom oko tajnih računa? Sa novinama pod miškom, a prodavačicom ljubavi pod drugom rukom šetao sam uz more – motao sam se sa predivnom strankinjom, nejasno se nadajući da će usputno trljanje nosića čudesno postati ljubavna priča. Moja tehnika upucavanja bila je da prodavačice ljubavi odvedem daleko. Na samotno mjesto u prirodi. Bez njihova dopuštenja. Uglavnom bi se bunile: što si umišlja taj uljez, taj bezvezni nasilnik, a tada sam im svojim bezazlenim naglaskom objašnjavao svoj položaj, nemoć, svoju potragu za krajnjom ljubavi i ljepotom s kojom bi velikodušno podijelio srce…
19.11.2008. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Ponekad bi bilo poželjno da doticaj protječe u dodirima bez riječi i bez pitanja: Bave li se najstarijim zanatom? Je li su spremne pružati nježnost? Prodaju li iskrenu ljubav? Žele li sućut sa starcem, ah, eto tako nemoćno ispruženog na oblucima žala obližnjeg primorskog gradića? Predivan je dan, a u gradiću iz šale što umećem, stanovnici nisu baš kreposni. Župnik je premoren od ispovijedi svojih župljana. Uvijek se vrti oko preljuba pa zato jednom u nedjeljnoj propovijedi izjavi: - Od sada, ne želim čuti ni spomen o preljubi na ispovjedi. Ako to jednostavno opet čujem da neko prizna prevaru svog supružnika i ako to ne prestane ja ću promijeniti župu svoje službe! Smiješna strana otkriva moj majmunski položaj. Stvara osjećaj suučesništva u šali. Danas je nedjelja, a moja se nevjera ne računa. Prodavačica ljudi dodiruje moju nosinu svojim nosićem. Ona stvara dojam nježnosti. Za njom javit će se putenost. I ispreplest ćemo pohotljivo udove – kao ljubavnici. I svećenik iz šale je obljubljen. Zbog te se ljubavi sastaju vjernici nakon mise. Ah! mon cher ami, m'aimez-vous toujours ? kaže mi prodavačica ljubavi namignuvši okom pa tvrdog izgovora ponovi: Ah dragi prijatelju, da li me još uvijek ljubite? Que je crains que non ! odgovorim nepriličnog naglaska pa tečnije promrmljam: Bojim se ne! Na neki se način taj nemušti francuski jezik pokazuje ranjivost i ponukanost da se odgovori na znak nakane da se doživi ljubav i pokaže odnos prema njoj. U najvećoj krčmi stanovnici gradića iz šale odlučuju da i dalje nastave nestašni, grješni život, ali priznati preljub, za grijeh u ispovjedi treba koristiti tajni opis. Dogovore se da kad tko spolno zgriješi prizna to kao poskliznuo se, pao na zemlju i tako slikovito opiše grešnu zgodu… To me podsjeti na nezadovoljstvo moje supruge. Nervira je muž, propalica drugorazrednog životnog stila na koji ju je osudio, ali… Ali ja se nisam htio opet upuštati u opasni ljubavni umetak i upregnuti pa raditi kao životinja… Ne! Radije živim ovako: životom jadnika utopljenom u besmisao. Sam bog zna da sam dovoljno beznačajan i da mi još samo preostaje postati grešan... Tjedan dana kasnije na ulici svećenik susreće gradonačelnika kome veli: - Poštovani gradonačelniče, baš mi je drago što Vas vidim. Trebam Vam nešto reći: Vi trebate nešto poduzeti. Ulice su odjednom postale jako skliske. Većina župljana stalno se tuži kako kliže i pada… Kad je moja prodavačica ljubavi saznala da sam greškom prirodi starosjeditelj i još k tome bez novca, gotovo zaplače od veselja. Izgleda da je svuda i svakuda tražila takvu žrtvu… Gradonačelnik iz te nestvarne šale nije mogao ni pomoći ni suzdržati smijeh. Prasnuo je čim je čuo primjedbu dobroćudnog i lakovjernog župnika… Ja mojoj prodavačici ljubavi još i pripomažem u zabludi da će svoj plijen lako strpati u torbu. No bezazleni svećenik se ne obazire i pokušava naglasiti važnost novonastalog problema Pretpovijesna je to ljudska gesta u kojoj se lovac preobrati u lovinu. A bezazlen i prostodušan svećenik u šali nepokolebivo i pomalo ljutito nastavi govoriti: - Ne bi se trebali tome smijati gradonačelniče. Konačno, upravo se ovaj tjedan, Vaša supruga triput poskliznula, i pala… Možda se početkom pisanja pojavila primisao da sam na pragu rješavanja problema opstojnosti ljudi. Mislio da sam na putu da na njih ukažem kažiprstom. Slučajno se ta zamisao i nekako stoljećima prije zatekla na svodu la Cappella Sistina u Vatikanu gdje je Michelangelo Buonaroti sakrio je tajnu šifru sastavljenu od mističnih židovskih simbola i skrivenih uvreda na račun Pape. Rabin Benjaminu Blech, izvanredni profesor na Talmud Yeshiva University iz New York-a i Roy Doliner, vodič u Vatikanu otkrili su to izučavajući veliko djelo renesansnog umjetnika iz 16. stoljeća. Kapela je, kažu, sagrađena kao Sveti hram u Jeruzalemu i predstavlja "izgubljenu okultnu poruku uopćene ljubavi". Fresku koju je umjetnik četiri godine radio na 1.300 kvadratnih metara tavanice sadrži oblike što podsjećaju na hebrejska slova. Likovi Davida i Golijata nacrtani u položaju koji podsjeća na slovo gimel – simbol snage u drevnom učenju Kabale. Da to nije slučajno potkrjepljuju tvrdnjom kako drvo života, u skladu sa drevnom židovskom tradicijom, nije jabuka već smokva… Život ipak ide dalje.
19.11.2008. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Prodavačica ljubavi i ja razgolitimo se i legnemo na prostirku od vlastite odjeće. Svaki za sebe, ali jedno pored drugog. Međusobno se odmjeravamo. Moglo bi se to nazvati požudom. Barem s moje strane. Gledam u njena raširena stopala i klizim duž nogu do razdjeljka izloženog pogledu… I dok tako ležim na odjeći rasprostrtoj po oblucima i tek kupljenim novinama pod glavom, prodavačica ljubavi ustaje, prilazi, klekne, položi moju glavu u svoje krilo, uzme časopis i glasno počne čitati: Poduzetnik koji je nabavljao oružje u domovinskom ratu kaže da je pozvan u ured predsjednika gdje su mu pokazali dijamante. Bili su u tri torbe, jednoj manjoj i dvije poveće. Donio ih je kardinal Novac za dobavu oružja bio je hitno potreban. Napravljeni su mikrofilmovi svih dragocjenosti Manje drago kamenje bilo je uredno upakirano u baršunastim vrećicama, a vredniji uredno složeni. Uzeo je njih šest kao uzorke s kojima je namjeravao dogovoriti prodaj, a zatim taj poduzetnik koji je radio kao operativac u nabavi oružja spominje da je prvo pokušao dogovoriti prodaju u Beču. Odnio je tih šest dijamanata na procjenu u draguljarnicu gdje je, čim je drago kamenje pregledano, upozoren da ih više nikamo ne nosi kako ne bi izgubio glavu U svakom poslu pa tako i obradi dijamanata postoji »rukopis« koji odaje tajnu podrijetla… Uzorke je kasnije nosio u Johannesburg no ni ondje ih nije mogao prodati. Pokušao je, također bezuspješno, u Meksiku. Problem nije bio u tome da su bili lažni, već njihova povijest. Cjelokupni promet dijamanata u svijetu su pod nadgledaju Židovi... Kako prodaja nije uspjela, uzorci su vraćeni i onda su pohranjeni u sef pod nadležnošću generala koji je optužen da ih je kasnije ukrao. Njihova je vrijednost bila neusporedivo veća od iznosa kojim se tereti general, barem osam puta… Svijet je dakle, pretrpan onima koji su mogli biti takvi kakvi nisu, mada su mogli postati ti koji nisu! To je mnogo gore od zatrpanosti onima koji su barem jedanput bili…
19.11.2008. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
što se BRKA tiče tek da omasti brk kažem mu hvala i: Idu ćevapčić i sarma ulicom pa se ona spotakne i padne, a on kaže: Baš si smotana.
19.11.2008. (20:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska svirala
slažem se, dobro piše jelenić
21.11.2008. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kike
Dobar je Božo jelenić, dobro piše
21.11.2008. (21:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uzda nica
dobar je antej jelenić. dobro piše.
19.11.2008. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Brojim. Ovo je već petnaesti odlomak romana koji raste na knjiškom moljcu, ali pojava ovog čini da pomalo likujem no ipak nastavljam pisati roman. Zamijetili ste pojavu raznih junaka, ali vjerujem da će se pojaviti i još njih koji će doprinijeti. Neki su simpatični, drugi nespretni, treći nevidljivi…
Iskreno da vam priznam ni sam ne uviđam smisao mada sam prethodno naznačio smjernice.
Nepoznat sam, stvaram badava i u beznadnom sam položaju. Ja sam najslobodniji umjetnik na ovome svijetu. Kada sam preživio pola stoljeća, još prošli tjedan vjerovao sam da samo maštam. Više to ne zamišljam, s a d a s a m i z m a š t a j.
Svi oni romani u kojima su stvaraoci prepušteni vlastitim strepnjama i sumnjama kao da su izbrisane.
Sva ta gomila knjiga po policama tek služi da se romanopisac poveže sa svojim čitaocima – pa ako je to i samo poneko tko zaluta…
Što je, dakle, ovo? Ovo nije roman. Ovo su optužba, rogoborenje i prostakluci. Ovo nije roman u običnom smislu zaplitanja. Ne. Ovo je neprekidno brbljanje koještarija koje zamalo nemaju nikakvog smisla. Dobačena rukavica u suvremenom dobu u kojem više nema stvarnih dvoboja. Samozadovoljavanje napuhanog neznanca koji jebucka istaknute… kako god to tumačili
Ponekad vam nudim grgoljenje rime, možda malo neskladno, ali u pjesničkom izrazu. Pjesmama ću ponekad prepričati sve ono za što neki ispisuju čitav roman…
Da bi složili roman koje zaživi trebate prije svega imati materinji jezik. Morate imati zamisao i ponešto smutiti i začiniti. Nije potrebno imati rječnik stranih riječi ili mudrih izreka. Bitna je stvar h t j e t i riječima potaknuti izmaštaj.
Prema tome ovo je roman, a ja sam romanopisac….
Za vas, knjigoljupci pišem. Za vas koji ste živi junaci pred vama koji se upravo sve više uzdiže na knjiškom moljcu…
Rado bih da pišem zanimljivije, nježnije, ljepše, ali onda možda nikada ne bih privukao vašu pažnju i sve bi vas ostavilo hladnim. Ni ne bi bilo nade da se napiše ovaj roman.
Ta o koliko ste romana i pisaca čuli od knjiškog moljca i pročitali uvodne ulomke u kojima naklapaju i ipak niste otrčali u knjižaru ili knjižnicu. Njihova su promišljanja ili previše lijepa, pametna, ono što (u dva odlomka prije ovog odlomka romana) WINK kaže J. BRAJŠi: »popuje«… ili pak, nasuprot spomenutom: nedovoljno…
Ali nemoj se, dragi WINK dati zavarati promišljanjem J. BRAJŠE.
Zar odista vjeruješ da nas može zavarati?
Zar ti uzmakneš kad ti ruka dotakne ruže i prstić već zavučeš između latica samo zato jer ona uzvikuje NE, ah ne?
Znaš li koji je problem takozvanih uglađenih sa kupljenim titulama? Oni zapravo ne znaju da je nasuprot ljubavi zaborav – odnosno ZABORAV, a ne mržnja je protivna ljubavi. Mržnja je tek stupanj jarosti, gnjeva, bjesnila… strast koja većini, ali ne svim ljudima tek samo nije ugodna… Oni zapravo nemaju ni srca ni osjećaj nizašto osim trpanja novca… I zato se nemoj začuditi kada knjiški moljac sve ovo razglasi… Ali razglasi i ti WINK jer upravo se o tome radi: treba uzburkati strasti pa ma kakve bile.
A što se tiče čitanja sadržaja nekog romana, zar ga treba spaliti ako nije po ukusu?
Zar nije, slijedom ovih riječi, dovoljno zaboraviti da postoji i ne proviriti u sadržaj?
19.11.2008. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riječ dana
http://img221.imageshack.us/img221/2374/rdjm0.jpg (Plan B, str. 84) dar za tebe ;)
19.11.2008. (15:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vinkl
Imka, jel se ti to malo furaš na novog Baretića? Kasniš, kasniš.
On je već i ukoričio "roman koji je nastajao na blogu", samo, izgleda po onome što se može naći na Algoritmu, smisleno.
No, ne padaj duhom, piši, piši, možda ćeš stići smisao i cjelinu, stil imaš, čak i nekakve ideje.
19.11.2008. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brk
Imka jadni idiote, debilni epigone
19.11.2008. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Čini mi se da je to bio VINKL. Ponovno mi je izmakao stolicu ispod stražnjice. Moram ispraviti netočni navod. S druge pak strane uradak Baretića je ipak drugačiji. Zapravo ni ne pokušavam autorizirati ili naplatiti ovo. Zapravo pokrećem detektivsku priču, ako shvaćaš, u kojom pokušavam otkriti da li stvarno ta uvožena književnost toliko bolja od domaće koja jednostavno nema novaca da podnese teret obje…
Što se pak tiče mojih pisanja ustvari sam zastao zbog ovoga. Naima pokušavam sam za sebe razjasniti na osnovama urota različitih interesnih grupa pa u slučajno prikupljenim detaljima izgraditi raznorazne obrise nalik… no ipak možda da ti zbog uvoda ovdje stavim osmo poglavlje pa će ti neka vrst Roberta Ludluma bez scena polusvijeta. No zašto ne… evo na primjer 8 poglavlje:
08
Svijet je pretrpan onima koji su mogli biti takvi kakvi nisu, mada su mogli postati ti koji nisu!
Upoznajem sa tim začudnim otkrićem u prilično neobičnim okolnostima vrludanja misli. Njuškam uokolo u potrazi za temom koja bi uznemirila vašu radoznalost i našao sam se u jedno nedjeljno poslijepodne sa prodavačicom ljubavi – snubljen najstarijim zanatom na svijetu razodjeven na udaljenoj plaži.
U ovom ili onom trenu neizbježno se javi potreba da moja prodavačica ljubavi obnovi ruž, usekne se ili zapali cigareta, a grabežljivac je već tu. Čuči u sjeni. Vreba poput privatnog istražitelja. Postavlja pitanja.
Zašto svi krvožedno opisuju grijeh?
Jesu li zubi kojim će nas dograbiti zdravi ili treba staviti keramičke navlake?
Je li to istinski prikaz njihove vjere ili tek tamo neki svjetonazor iz samoposluge?
Je li ljudski grijeh otkupljen zauvijek ili se kajanje odnosi samo na vrijeme prije raspeća?
Jesu li iskreni ili varaju zbog lagodnog života? Jesu li poput guze ostarjele pohotnice, smežurane, mlohave, ravne i potreban im je zahvat plastične kirurgije, (ubrizgati silikon u stražnjicu) ili injekciju radi otapanja sala oko struka? Jesu li svećenici dovoljno uzvišeni ili je istina u njihovim ustima tek proteza kojom jezik blebeće 295 kilometara na sat? Je li nastupaju kao glumci na svjetlu pozornice ili je njihov nastup nevidljivi orkestar čiju glazbu treba dotjerati dirigentskim štapićima? Imaju li zdravu kožu ili su kao ova moja mlada prodavačica ljubavi bubuljice prekrili i zatim preplanuli ten u suncu?
Ponekad bi poželio promatrati ljubav odvojeno od tijela. Zašto? Jer slutnja nevidljivog duhovnog života ne podrazumijeva isključivo zloupotrebe. Svjestan sam kako kler većinom ne pozira za reklamu.
Duhovnici zastaju nad plijenom na uzvišenom mjestu i treba im samo dati vremena. Dopustiti im da sjede poput zaljubljenog lešinara nekoliko metara dalje od nas da razmotre situaciju.
Ali pitanjima prethodi kupovina novina na kiosku – na naslovnici general – i opet debeli niz upitnika:
Da li će uhićenik u sporu »dragulji« bit izručen? Da li će postati pokajnik nagodbom oko tajnih računa?
Sa novinama pod miškom, a prodavačicom ljubavi pod drugom rukom šetao sam uz more – motao sam se sa predivnom strankinjom, nejasno se nadajući da će usputno trljanje nosića čudesno postati ljubavna priča. Moja tehnika upucavanja bila je da prodavačice ljubavi odvedem daleko. Na samotno mjesto u prirodi. Bez njihova dopuštenja. Uglavnom bi se bunile: što si umišlja taj uljez, taj bezvezni nasilnik, a tada sam im svojim bezazlenim naglaskom objašnjavao svoj položaj, nemoć, svoju potragu za krajnjom ljubavi i ljepotom s kojom bi velikodušno podijelio srce…
19.11.2008. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Ponekad bi bilo poželjno da doticaj protječe u dodirima bez riječi i bez pitanja: Bave li se najstarijim zanatom? Je li su spremne pružati nježnost? Prodaju li iskrenu ljubav? Žele li sućut sa starcem, ah, eto tako nemoćno ispruženog na oblucima žala obližnjeg primorskog gradića?
Predivan je dan, a u gradiću iz šale što umećem, stanovnici nisu baš kreposni. Župnik je premoren od ispovijedi svojih župljana. Uvijek se vrti oko preljuba pa zato jednom u nedjeljnoj propovijedi izjavi:
- Od sada, ne želim čuti ni spomen o preljubi na ispovjedi. Ako to jednostavno opet čujem da neko prizna prevaru svog supružnika i ako to ne prestane ja ću promijeniti župu svoje službe!
Smiješna strana otkriva moj majmunski položaj. Stvara osjećaj suučesništva u šali. Danas je nedjelja, a moja se nevjera ne računa. Prodavačica ljudi dodiruje moju nosinu svojim nosićem. Ona stvara dojam nježnosti. Za njom javit će se putenost. I ispreplest ćemo pohotljivo udove – kao ljubavnici.
I svećenik iz šale je obljubljen. Zbog te se ljubavi sastaju vjernici nakon mise.
Ah! mon cher ami, m'aimez-vous toujours ? kaže mi prodavačica ljubavi namignuvši okom pa tvrdog izgovora ponovi: Ah dragi prijatelju, da li me još uvijek ljubite?
Que je crains que non ! odgovorim nepriličnog naglaska pa tečnije promrmljam: Bojim se ne!
Na neki se način taj nemušti francuski jezik pokazuje ranjivost i ponukanost da se odgovori na znak nakane da se doživi ljubav i pokaže odnos prema njoj.
U najvećoj krčmi stanovnici gradića iz šale odlučuju da i dalje nastave nestašni, grješni život, ali priznati preljub, za grijeh u ispovjedi treba koristiti tajni opis. Dogovore se da kad tko spolno zgriješi prizna to kao poskliznuo se, pao na zemlju i tako slikovito opiše grešnu zgodu…
To me podsjeti na nezadovoljstvo moje supruge.
Nervira je muž, propalica drugorazrednog životnog stila na koji ju je osudio, ali…
Ali ja se nisam htio opet upuštati u opasni ljubavni umetak i upregnuti pa raditi kao životinja…
Ne! Radije živim ovako: životom jadnika utopljenom u besmisao.
Sam bog zna da sam dovoljno beznačajan i da mi još samo preostaje postati grešan...
Tjedan dana kasnije na ulici svećenik susreće gradonačelnika kome veli:
- Poštovani gradonačelniče, baš mi je drago što Vas vidim. Trebam Vam nešto reći: Vi trebate nešto poduzeti. Ulice su odjednom postale jako skliske. Većina župljana stalno se tuži kako kliže i pada…
Kad je moja prodavačica ljubavi saznala da sam greškom prirodi starosjeditelj i još k tome bez novca, gotovo zaplače od veselja. Izgleda da je svuda i svakuda tražila takvu žrtvu…
Gradonačelnik iz te nestvarne šale nije mogao ni pomoći ni suzdržati smijeh. Prasnuo je čim je čuo primjedbu dobroćudnog i lakovjernog župnika…
Ja mojoj prodavačici ljubavi još i pripomažem u zabludi da će svoj plijen lako strpati u torbu.
No bezazleni svećenik se ne obazire i pokušava naglasiti važnost novonastalog problema
Pretpovijesna je to ljudska gesta u kojoj se lovac preobrati u lovinu.
A bezazlen i prostodušan svećenik u šali nepokolebivo i pomalo ljutito nastavi govoriti:
- Ne bi se trebali tome smijati gradonačelniče. Konačno, upravo se ovaj tjedan, Vaša supruga triput poskliznula, i pala…
Možda se početkom pisanja pojavila primisao da sam na pragu rješavanja problema opstojnosti ljudi. Mislio da sam na putu da na njih ukažem kažiprstom. Slučajno se ta zamisao i nekako stoljećima prije zatekla na svodu la Cappella Sistina u Vatikanu gdje je Michelangelo Buonaroti sakrio je tajnu šifru sastavljenu od mističnih židovskih simbola i skrivenih uvreda na račun Pape. Rabin Benjaminu Blech, izvanredni profesor na Talmud Yeshiva University iz New York-a i Roy Doliner, vodič u Vatikanu otkrili su to izučavajući veliko djelo renesansnog umjetnika iz 16. stoljeća. Kapela je, kažu, sagrađena kao Sveti hram u Jeruzalemu i predstavlja "izgubljenu okultnu poruku uopćene ljubavi". Fresku koju je umjetnik četiri godine radio na 1.300 kvadratnih metara tavanice sadrži oblike što podsjećaju na hebrejska slova. Likovi Davida i Golijata nacrtani u položaju koji podsjeća na slovo gimel – simbol snage u drevnom učenju Kabale. Da to nije slučajno potkrjepljuju tvrdnjom kako drvo života, u skladu sa drevnom židovskom tradicijom, nije jabuka već smokva…
Život ipak ide dalje.
19.11.2008. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Prodavačica ljubavi i ja razgolitimo se i legnemo na prostirku od vlastite odjeće. Svaki za sebe, ali jedno pored drugog. Međusobno se odmjeravamo. Moglo bi se to nazvati požudom. Barem s moje strane.
Gledam u njena raširena stopala i klizim duž nogu do razdjeljka izloženog pogledu…
I dok tako ležim na odjeći rasprostrtoj po oblucima i tek kupljenim novinama pod glavom, prodavačica ljubavi ustaje, prilazi, klekne, položi moju glavu u svoje krilo, uzme časopis i glasno počne čitati:
Poduzetnik koji je nabavljao oružje u domovinskom ratu kaže da je pozvan u ured predsjednika gdje su mu pokazali dijamante. Bili su u tri torbe, jednoj manjoj i dvije poveće. Donio ih je kardinal Novac za dobavu oružja bio je hitno potreban. Napravljeni su mikrofilmovi svih dragocjenosti
Manje drago kamenje bilo je uredno upakirano u baršunastim vrećicama, a vredniji uredno složeni.
Uzeo je njih šest kao uzorke s kojima je namjeravao dogovoriti prodaj, a zatim taj poduzetnik koji je radio kao operativac u nabavi oružja spominje da je prvo pokušao dogovoriti prodaju u Beču.
Odnio je tih šest dijamanata na procjenu u draguljarnicu gdje je, čim je drago kamenje pregledano, upozoren da ih više nikamo ne nosi kako ne bi izgubio glavu
U svakom poslu pa tako i obradi dijamanata postoji »rukopis« koji odaje tajnu podrijetla…
Uzorke je kasnije nosio u Johannesburg no ni ondje ih nije mogao prodati. Pokušao je, također bezuspješno, u Meksiku. Problem nije bio u tome da su bili lažni, već njihova povijest.
Cjelokupni promet dijamanata u svijetu su pod nadgledaju Židovi...
Kako prodaja nije uspjela, uzorci su vraćeni i onda su pohranjeni u sef pod nadležnošću generala koji je optužen da ih je kasnije ukrao. Njihova je vrijednost bila neusporedivo veća od iznosa kojim se tereti general, barem osam puta…
Svijet je dakle, pretrpan onima koji su mogli biti takvi kakvi nisu, mada su mogli postati ti koji nisu!
To je mnogo gore od zatrpanosti onima koji su barem jedanput bili…
19.11.2008. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
što se BRKA tiče tek da omasti brk kažem mu hvala i:
Idu ćevapčić i sarma ulicom pa se ona spotakne i padne, a on kaže: Baš si smotana.
19.11.2008. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska svirala
slažem se, dobro piše jelenić
21.11.2008. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kike
Dobar je Božo jelenić, dobro piše
21.11.2008. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...