mene bi nekak više zanimalo nekaj o kuhinji u književnosti
19.11.2008. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
pa zar je nemoguće ovo što se uzlazno nudi nazvati KUHINJOM U KNJIŽEVNOSTI? no istom mjerom kojom to knjiški moljac izbjegava, tako ću ja o promidžbi "ića i pića" pa potom zamoliti WINK-a... zapravo ovo uporno čačkanje po mojim opscenim maštarijama koje knjiški moljac toliko uporno pokušava izazvati spominjanjem jednako loših piskarala kao što sam i ja sam… i zbog čega ne vidim razlog da meni ili mnoštvu od mene boljih domaćih pisaca da komentar za autorstvom u najmanju ruku jednakog užitka…dakle što da uradim tom pohotljivom knjiškom moljcu. Malo ću ga ostaviti na cjedilu pa ću ga zanemariti da se cmolji u svom soku. Sada bih radije da se javiš ti i još vas nekoliko likova koji se zabavljate. Niste li zamijetili kako se ono nekoliko sporednih likova poput TUŽIBABE i J:BRAJŠE više ne javlja. Jadnici ili su odista toliko sporedni koliko su se ovdje pojavili ili su pak toliko nemušti da bilo što kažu… pa se stide što zapravo budno prate događaj, ali ne razumiju o čemu je riječ: ROMAN KOJI SE RAZVIJA TAKO DA USE U ULOMCIMA POJAVE DIJELOVI ROMANA KOJIMA SU ROMANOPISCI IZ LIJEPE NAŠE SUDJELOVALI NA vbz-ovom natječaju… i tako raskrinka prijevara, prijetvornost i pokvarenost… Svjestan sam da ponavljam i dosadno tupim, ali… Ali i taj poziv je neki način da vidim ako klepećem u prazno ili?... Zapravo sada mi pada napamet da malko promijenim ploču pa paralelno žalovanje stranih pisaca u prijevodima i temi kako to izriče jezik naš svagdašnji kažem načinom prepričavanja šale kakvu su tankoćutni knjigoljupci uočili na jednom mjestu u ovom romanu u nekoliko poglavlja prije. Dakle, svako naredno poglavlje ipak nosi nešto novo. Evo upravo se pojavilo dva oružja kojim golicam pohotljivog knjiškog moljca: neobično prepričavanje šale i pjesma. Ali ne brinite… ima toga još. (Objašnjenje kako mi se oblik prepričavanja šala nametnuo objasnit ću drugi put. Sad tek toliko da spomenem da sam ih nazvao BAOPIS i da se nižu jedni za drugim pa ću zbog predočavanja ipak iznijeti dva zaredom… iz te svoje neobjavljene knjige) Evo dakle zabave za sve one junake koji će se pojaviti u ovom romanu (ili su se već pojavili): Nježna duhovna ljubav
Živjele u eto takvom zajedničkom domaćinstvu vaza i pepeljara pa jednom povedu razgovor o pametnim i nepametnim stvarima te se dotaknu i ženske teme prigodom čega pepeljara upita: – Pitam se da li druge žene upotrebljavaju oguljenu ili neoguljenu bananu? – Ne znam, ja je ne upotrebljavam, – javi se vaza tko zna na kakvu to upotrebu banane pomišljajući… Pa dok je njena mila, luckasta draga postavila na stol na terasi večeru pepeljara ne postavi slijedeće pitanje u nizu: A da li pri toj upotrebi zamišlja gorilu ili čimpanzu jer je ta umilna vaza, mršteći nos i odmahujući buketom cvijeća zanosnog mirisa pepeljari rekla: – Jao pepeljaro kako si ružna. A još si i k tome prepuna gadosti. I povrh svega još i odvratno smrdiš. Zar ne bi, umjesto opušaka, mogla držati štogod drugo? – Pa nisam ja oduvijek takva. Čim su me uradili, umjesto da me stave u izlog prodali su me pušaću… – zastane u govoru kao da ne želi ni misliti o sebi i svojoj hudoj sudbini pa se preda nekom posve drugačijem sanjarenju – opčine je čudesna, divna i nestvarna zdanja na nebu u suton. Prošapuće kao večernju molitvu neku tajanstvenu poruku: – Sve te prekrasne opsjene oblaka govore gotovo isto toliko čarobne riječi ljubavi kao i neobuzdana kosa moje dragane, te šašave vile zelenih očiju… No ni ne završi misao kad li je protrese žestok udarac pesnicom u leđa. Začinjen je umilno-romantičnim glasom nježne ljubavi njene dragane: – Hoćeš li već jednom pojesti tu juhu, ti prokleta, luckasta trgovkinjo oblacima… – Ali ne! Pa ali zašto tako brzo, odjednom i naprečac? Pa ja više nisam mlada planinarka koja se gubi u prvim maglama na vrhuncu. U oblacima užitaka… Čak ni do sladoleda da ga za desert poližem ne stižem... Premorim se već poslije prvog orgazma!
Sada ću kao zanemarivanje osvrta, a zapravo nadmetanje tek spomenuti da sam prepričavanje šala na način u kome se stvari javljaju umjesto ljudi nazvao BAOPIS-om, a u knjizi koju mi nitko nije želio objaviti one se nižu jedna za drugom načinom koji čete shvatiti pročitavši posljednju rečenicu prethodne koja je naslov za narednu… način 1001 noći… Možda i nije baš nešto iznimno, a da li je … odista toliko iznimnije?
19.11.2008. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
mene bi nekak više zanimalo nekaj o kuhinji u književnosti
19.11.2008. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
pa zar je nemoguće ovo što se uzlazno nudi nazvati KUHINJOM U KNJIŽEVNOSTI?
no istom mjerom kojom to knjiški moljac izbjegava, tako ću ja o promidžbi "ića i pića" pa potom zamoliti WINK-a... zapravo ovo uporno čačkanje po mojim opscenim maštarijama koje knjiški moljac toliko uporno pokušava izazvati spominjanjem jednako loših piskarala kao što sam i ja sam… i zbog čega ne vidim razlog da meni ili mnoštvu od mene boljih domaćih pisaca da komentar za autorstvom u najmanju ruku jednakog užitka…dakle što da uradim tom pohotljivom knjiškom moljcu. Malo ću ga ostaviti na cjedilu pa ću ga zanemariti da se cmolji u svom soku. Sada bih radije da se javiš ti i još vas nekoliko likova koji se zabavljate.
Niste li zamijetili kako se ono nekoliko sporednih likova poput TUŽIBABE i J:BRAJŠE više ne javlja. Jadnici ili su odista toliko sporedni koliko su se ovdje pojavili ili su pak toliko nemušti da bilo što kažu… pa se stide što zapravo budno prate događaj, ali ne razumiju o čemu je riječ: ROMAN KOJI SE RAZVIJA TAKO DA USE U ULOMCIMA POJAVE DIJELOVI ROMANA KOJIMA SU ROMANOPISCI IZ LIJEPE NAŠE SUDJELOVALI NA vbz-ovom natječaju… i tako raskrinka prijevara, prijetvornost i pokvarenost…
Svjestan sam da ponavljam i dosadno tupim, ali…
Ali i taj poziv je neki način da vidim ako klepećem u prazno ili?...
Zapravo sada mi pada napamet da malko promijenim ploču pa paralelno žalovanje stranih pisaca u prijevodima i temi kako to izriče jezik naš svagdašnji kažem načinom prepričavanja šale kakvu su tankoćutni knjigoljupci uočili na jednom mjestu u ovom romanu u nekoliko poglavlja prije. Dakle, svako naredno poglavlje ipak nosi nešto novo. Evo upravo se pojavilo dva oružja kojim golicam pohotljivog knjiškog moljca: neobično prepričavanje šale i pjesma. Ali ne brinite… ima toga još.
(Objašnjenje kako mi se oblik prepričavanja šala nametnuo objasnit ću drugi put. Sad tek toliko da spomenem da sam ih nazvao BAOPIS i da se nižu jedni za drugim pa ću zbog predočavanja ipak iznijeti dva zaredom… iz te svoje neobjavljene knjige)
Evo dakle zabave za sve one junake koji će se pojaviti u ovom romanu (ili su se već pojavili):
Nježna duhovna ljubav
Živjele u eto takvom zajedničkom domaćinstvu vaza i pepeljara pa jednom povedu razgovor o pametnim i nepametnim stvarima te se dotaknu i ženske teme prigodom čega pepeljara upita:
– Pitam se da li druge žene upotrebljavaju oguljenu ili neoguljenu bananu?
– Ne znam, ja je ne upotrebljavam, – javi se vaza tko zna na kakvu to upotrebu banane pomišljajući…
Pa dok je njena mila, luckasta draga postavila na stol na terasi večeru pepeljara ne postavi slijedeće pitanje u nizu: A da li pri toj upotrebi zamišlja gorilu ili čimpanzu jer je ta umilna vaza, mršteći nos i odmahujući buketom cvijeća zanosnog mirisa pepeljari rekla:
– Jao pepeljaro kako si ružna. A još si i k tome prepuna gadosti. I povrh svega još i odvratno smrdiš. Zar ne bi, umjesto opušaka, mogla držati štogod drugo?
– Pa nisam ja oduvijek takva. Čim su me uradili, umjesto da me stave u izlog prodali su me pušaću… – zastane u govoru kao da ne želi ni misliti o sebi i svojoj hudoj sudbini pa se preda nekom posve drugačijem sanjarenju – opčine je čudesna, divna i nestvarna zdanja na nebu u suton. Prošapuće kao večernju molitvu neku tajanstvenu poruku:
– Sve te prekrasne opsjene oblaka govore gotovo isto toliko čarobne riječi ljubavi kao i neobuzdana kosa moje dragane, te šašave vile zelenih očiju…
No ni ne završi misao kad li je protrese žestok udarac pesnicom u leđa. Začinjen je umilno-romantičnim glasom nježne ljubavi njene dragane:
– Hoćeš li već jednom pojesti tu juhu, ti prokleta, luckasta trgovkinjo oblacima…
– Ali ne! Pa ali zašto tako brzo, odjednom i naprečac? Pa ja više nisam mlada planinarka koja se gubi u prvim maglama na vrhuncu. U oblacima užitaka… Čak ni do sladoleda da ga za desert poližem ne stižem... Premorim se već poslije prvog orgazma!
Sada ću kao zanemarivanje osvrta, a zapravo nadmetanje tek spomenuti da sam prepričavanje šala na način u kome se stvari javljaju umjesto ljudi nazvao BAOPIS-om, a u knjizi koju mi nitko nije želio objaviti one se nižu jedna za drugom načinom koji čete shvatiti pročitavši posljednju rečenicu prethodne koja je naslov za narednu… način 1001 noći… Možda i nije baš nešto iznimno, a da li je … odista toliko iznimnije?
19.11.2008. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...