evo jedna opaska iz "otpravljenog društva". još nisam stigla pročitati ni one prošlomjesečne tekstove o religiji, pa mi možda manjkaju krucijalni uvidi:), al primijetila bih da se ova arendtičina izjava s puno više utemeljenja može primijeniti na vjernike (a i ateiste k tome ne povezuje nužno nikakav istovjetni temeljni svjetonazor osim činjenice ateizma, dok vjernike da).
citirala bih ovu izjavu Bertranda Russella: "Znanost nam kaže ono što možemo znati, a to što možemo znati je vrlo malo. A, ako zaboravimo koliko toga ne možemo znati, postat ćemo neosjetljivi prema mnogim stvarima koje su od velikog značaja. Teologija nas, s druge strane, navodi na dogmatsko vjerovanje da znamo, kada, u suštini, ne znamo, i time stvara neku vrstu neprilične arogantnosti u odnosu na Univerzum.", kad ne bih znala da će se odmah javiti netko s pričom o dogmatizmu znanosti, a u krajnjoj liniji, uopće sad ne želim pisati o opreci znanost-vjera, nego o nečem drugom.
naime, posve mi je nejasno otkud taj doživljaj vjere kao snažnog poticaja mašti i kao neprikosnovenog navigatora do "suštinskih pitanja", te fundamentalnog "začaravatelja svijeta" u onom pozitivnom (veberovskom ili ne, svejedno) smislu riječ čar – po meni, i mašta i ostale "više duhovne strasti", pa čak i one koje zovemo moralom, samo su sputane tim infantilnim autoritarnim i reducirajućim konceptom, mitskom, predfilozofskom sviješću u najgorem smislu te riječi (koju karakterizira olako pronalaženje i uzimanje zdravo za gotovo nepostojećih ili nategnutih uzročno-posljedičnih veza, reduciran osjećaj osobne odgovornosti, iracionalni strahovi i paranoje, pa otud i agresije, čežnja za autoritetom, tupo samozadovoljstvo u okrilju nekoga/nečega "višeg", fobija od humora i satire na vlastiti račun, infantilne fiksacije, strah od pitanja, itd.) štetnim, među ostalim, i zato jer formira posljedični mentalni sklop, formira prenezapitane ljude, nespremne na težinu sumnji, s djetinjastom hijerarhiziranom vizurom svijeta, interpretiranog prvenstveno prema stupnju moći/svemoći, da o ostalim srednjovjekovnim momentima ne pričam. dakle, često spominjanu dihotomiju (hiper)racionalnost-vjera smatram potpuno promašenom. činjenica je da je svijet, kao takav, sasvim dovoljno začaran, na raznim razinama, i uz sve znanstvene spoznaje, ili ako hoćete, unatoč njima. i ta činjenica ne uvodi nužnost vjere (a još manje vjerske histerije) u priču.
pardn maj fenč, ali rekla bih da vjera formira, već tisućama godina, mentalne obrasce za koje me ne bi čudilo da uskoro, kada ih se, što u nekim mogućim perspektivama nije nimalo nevjerojatno, izmiksa s tehnološkim napretkom, odvedu ovaj svijet u 15 pičaka materinih, pa i dalje.
apsolutno ničega ni na koji način kreativnog ni seksi mi nema u svemu tome (apropos pojma seksi - glam dimensions i moć/svemoć su ionako dijelovi vjerskih učenja koji, nažalost, najviše fasciniraju mase, na svjesnoj ili nesvjesnoj razini), a ako ne govorimo o tome, nego o drugom obrazu i njegovom okretanju, kruhu i kamenju, to jest moralno impresivno, slažem se, ali postojali su i gandhi i masa drugih anonimnih ljudi koji su život dali za nešto i nekoga, autonomno i neovisno o u pustinji smišljenim/naslijeđenim i za primitivne ljude smišljenim bajkama s poučnom moralkom, tako da u 21. stoljeću apsolutno ne vidim potrebu za dubokim poštivanjem, nužnim ozbiljnim shvaćanjem i tretiranjem (i "tolerancijom" koja ide do mjere izbjegavanja bilo kakve kritike vjere i crkve na idejnoj /tolerira se samo ona na operativnoj/ razini u javnoj sferi) nečega što čovjeka na bolestan i srednjovjekovan način raspolovljuje (raspolavlja?), k tome napola – ili barem četvrtinom - prešućuje, i indoktrinira, uvjerava u uspavljujuće nebuloze, nečega što fanatika i dogmatika (iako ne tim riječima, naravno) in fact prikazuje kao ideal kojem treba težiti, dakle, tretiranja nečeg takvog kao ultimativnog moralnog vodiča i oslonca.
listom SVE ono za što netko misli da vjera time obogaćuje ili oplemenjuje svijet postoji ionako u ljudima neovisno o vjeri, i sve to ne bi nestalo ako se napokon napuste te skučujuće koordinate i interpretacije svijeta/duha.
tolerancija prema religijama, koje su, svaka ponaosob, jasno, suštinski i inherentno netolerantne (jer svaka "zna tko je pravi bog, a ostale su u zabludi"), što onda (istu tu fundamentalnu svjetonazorsku netolerantnost) ucijepljuju i svojim pastvicama, od najmanjih nogu, pa one kroz tu prizmu gledaju i razne druge stvari, kopiraju te obrasce i na "nevjerske teme" (hm, al netko će reći da takvih uopće nema, hihi) dakle, tolerancija prema njima tipa ove britanske benevolentnosti prema dražesnim šerijatskim običajčićima (koja ispižđuje mnoge engleze, i to ne, kako bi ih neki optužili, zbog zapadnjačke islamofobije, nego zbog slobodarstva i vjere u inherentno dostojanstvo i autonomni moralni kapacitet čovjeka) može svijet odvesti samo u (još veći) mrak.
19.11.2008. (05:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne kažem ja da nema u ljudskoj duši tog nečega što napaja/blaži/tješi religija, u krajnjoj liniji obećanje besmrtnosti duše nije zanemariva stvarčica, ali ipak, sve se skupa po mom može mirne savjesti svesti na onu opijum za narod. a droge su, što god tko rekao o iluzijama koje nam omogućavaju da preživimo, štetne;). ili, ako nećete marksove definicije, nazovimo to slavnom samoskrivljenom nezrelošću. i da, ne poznajem apsolutno nikoga koga je vjera učinila boljim čovjekom nego li je prije "inicijacije" bio. sve uskogrudnosti, zlobe, narcizmi i malograđanštine fino se ugnijezde i u tamjanom (ili čime god) nadahnutoj "mistici".
možda bi mi se otkrile nove dimenzije stvari da sam pročitala ono ciprino o vjeri, al eto nisam.:)
ispričavam se ako sam povrijedila bilo čije osjećaje, obećavam, neću više pisati, sretno pri istraživanju na fejsu (tu fejsu)!
19.11.2008. (05:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marx, veli Tarik Haverić, ne tvrdi da je religija “opijum za narod” (“Opium für Volke”; Filipović kaže “za mase”), već “opijum naroda” (“Opium des Volkes”): ne daju je narodu eksploatatori da bi ga držali u pokornosti, već narod sam za njom poseže (za razliku od “hrane za životinje”, “hrana životinjâ” ne podrazumijeva čuvara zoološkog vrta).
19.11.2008. (08:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lečena, Lečeni, zadnji put si spomenuo riječ nebuloze na ovom blogu, a ne da si ih čital kod Ouspenskog! Ali da ti/ vam dobrohotno objasnim, koliko vama skicofrenicima (hemičar, hemičarka) čovjek može išta objasniti, naročito dobrohotno: Ono što je bitno jest uloga Facebooka kao organona povratka kulturnim izvorima koji će nam pomoći da pronađemo pravi put kroz šumu zavodljivih reklamnih simulakruma naše virtualne stvarnosti – po svaku cijenu, kuiš? Glede Lestvice, mogu ti citirati jednu pjesmu Vesne Parun:
Dosada ili tko zna kakav dan
U pjesmi koju nikad neću napisati Ima jezero već ostarjelo Od rose nevidljivih cvjetova koji Spuštaju nefunkcionalne ljestve Sve dublje u mene, u neki grad Do nevesele statue proljeća Zelenog bubnjara koji čeka U dronjcima, na vojničkoj kiši, Negdje gdje su se staromodne suze Umorile i postale mržnja.
19.11.2008. (09:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Točno, Derza, ali ja sam počeo od poznatih činjenica, da olakšam ionako složene stvari. Recimo, vidim da se uopšte ne zna tko je Jovan Lestvičnik i što je to Lestvica. Evo prve informacije: Lestvica je najčitaniji podvižnički priručnik svih vremena. Iguman sinajskog manastira Svete Katarine, sa mesta na kome se Bog javio proroku Mojseju, napisao je delo koje je postalo kamen-međaš u istoriji Crkve. "Lestvica" se doživljava kao opomena svakom maloverju i raslabljenosti i poziv na život u istini i pravdi Božjoj. "Početak molitve sastoji se u tome da se pomisli koje pristupaju odbiju kratkim rečima onog trenutka kada se pojave. Sredina je da razum bude samo u onome čto se molitvom govori ili misli. Savršenstvo molitve je otimanje ka Gospodu" - poručuje veliki učitelj Crkve, Sveti Jovan Lestvičnik, iguman sinajski.
Ne razumem kako se ove lekcije ne znaju. Pa to su prapočeci Vaseljene. Uostalom, naša lepa Nikolina o tome je pisala kadikad. Jeste.
19.11.2008. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I kad smo konačno kod Lestvice, podviga i podvižništva, uvedimo i objasnimo jošte jedan naročit pojam:
Stranstvovanje
Stranstvovanje je nepovratno napuštanje svega u našem zavičaju što se suprotstavlja našoj težnji da dostignemo cilj pobožnosti. To je skromno ponašanje, skrivena mudrost, pamet koja ne trubi o sebi, sakriven život, nevidljiv cilj, nemo razmišljanje, skromnost u prohtevima, žudnja za mučenjem, podloga bogočežnjivosti, obilje ljubavi, poricanje taštine, dubina ćutanja.
— Jovan Lestvičnik, Lestvica, Pouka III
Stranstvovanje je nastalo kao posledica hodočašća, prilikom dalekih putovanja ka svetim mestima. Podvig stranstvovanja je podrazumevao odricanje od svih udobnosti i svih načina sticanja materijalnih dobara, kao i prihvatanje siromaštva. Stranstvovanjem se čovek uči da ne prianja za svet, zato se kaže da je "stranstvovanje majka bespristrašća".[1] Čovek je dobrovoljno postajao siromašan sledeći Hristove zapovesti: nije ni sejao ni žnjeo već se u potpunosti prepuštao Božijoj volji.
Stranstvovanje je odvajanje od svega da bi se misli načinile nerazdvojnim od Boga.
— Jovan Lestvičnik, Lestvica, Pouka III
Stranstvovanje je religijska praksa odlaženja u tuđinu i napuštanja svega poznatog (prijatelja, porodice, zavičaja). Sreće se u pravoslavnom hrišćanstvu i u mnogim drugim religijama.
Odvajanje od bližnjih se ne vrši iz mržnje, nego radi izbegavanja štete koju bismo s njima mogli pretrpeti. Ko se po odricanju od sveta i dalje sreće sa svetovnim ljudima, ili živi u njihovoj blizini, prlja svoje srce misleći na njih.
19.11.2008. (10:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Overlook možemo da prevedemo i kao tihovanje. Šta je sad tihovanje? Tihovanje je okretanje pažnje unutrašnjem svetu, da bi se dosegnulo Carstvo nebesko, odnosno stanje blažene i čiste svesti i postojanja koje je skriveno duboko u nama. Zasniva se na rečima Jevanđelja: „Carstvo je Božije unutra u vama“ (Luka 17,21).
Naše Carstvo nije od ovoga Sveta i zato mi na njemu nemoš da se smirimo; odatle Seobe. Sve da ceo Svet nastanimo, i opet ne bismo bili pri sebi, jer naša je iskonska otadžbina - vasiona! Jer, mada Šantić kaže:
I svuda gde je srpska duša koja, Tamo je meni otadžina moja, Moj dom i moje rođeno ognjište.
ipak je Zemlja "ostrvo smrti", a svaki čovek je zalogaj, koji na kraju krajeva proguta nenasita smrt, "vsejadica smert", kako kaže prepodobni Justin Ćelijski. "Neka kosmička zavera postoji protiv naše planete, jer se nigde u vasioni ne umire osim na zemlji." Stoga, kao što kaže Milutin Bojić u svojoj pesmi 'Sejači':
I Vaseljena njiva naša posta Za seme časti - koje suncu siže. Gospode, kazne zar ne beše dosta? Vreme je žetvi, dan kosidbe stiže, Vreme da ploča s grobova se diže.
19.11.2008. (10:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pesma "Sejači" antologijska je i programatska pesma; govori o nama, što smo bili i kuda idemo, i šta će tamo da radimo. Pročitajmo je zajedno:
Sejači
Ko lutalice koje kletve prate, S dalekog juga, sa sudbinom Jova, Evo nas k tebi, naš ledeni brate! Oholi, mada bez roda i krova, Čekamo smeli svoja groblja nova.
Kroz vekove smo krv neštedno lili: Još angorske su poljane rumene I klanci Karsta što su krv nam pili: Jedrenske seni, stidom oblivene, Panonske kliču rane zatrvene.
I još se redom naše kosti seju Po ostrvima i u vode strane, U pustinjama gde samumi veju, I hladnoj stepi. I, kad sunce stane, S lešina naših site beže vrane.
A vatre drevne, zgašene i sive, Uzdahom šilju poslanice mukle. Mrtvace tamo ostavismo žive. I ko Ahasfer, koga Gospod ukle, Tražimo ravni do u beskraj pukle.
I Vaseljena njiva naša posta Za seme časti - koje suncu siže. Gospode, kazne zar ne beše dosta? Vreme je žetvi, dan kosidbe stiže, Vreme da ploča s grobova se diže.
Ko lutalice koje patnje prate, S čežnjivog juga, sa sudbinom Jova, Evo nas k tebi, naš ledeni brate! Oholi, mada bez roda i krova, Spremni smo groblja da sejemo nova.
19.11.2008. (10:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svojedobno (2003.) mi je u Quorumu zabunom izašao jedan tekst kojeg sam se odrekao - i to stoga što sam isti taj tekst u trenutku slabosti bio poslao na jedan natječaj, što smatram bijednim i nečasnim činom. Kako god: evo tog okaljanog teksta, ekskluzivno za Vaseljenu:
ELEKTRONIČKO PISMO BOGU u spomen na Johannesa Baadera
Prima (To): bog@raj.com Naslov (subject): Konačno sam Te pronašao! Tekst poruke: Dobri Bože! Moram Ti se izjadati - Tebi, čije je Srce Srdaca: srce mi se uvijek iznova gasi ugledam li (nehotice!) facetni prizor bezumna Anarhijina haračenja posrnulim Internetom! Ovdje gdje su cvrkutale plahe plave ptice dok smo usamljeni slutjeli uspjeh usporedne sjetve i sanjali nekompetitivnost; ovdje gdje su se uremetile ure ter se od astralne studeni tresu umirovljeni dusi; ovdje, u soporu mrtvog prnjavora, u espirandu posljednjega posta, gdje se zlovirusi kote dok u pikselima moralna guba paluca… Evo sjedim pred ekranom, sav uzdrhtao od mogućnosti da sam Te konačno pronašao, i to nakon epske potrage kako po zemaljskim i izvanzemaljskim prostranstvima, tako i po unutrašnjim krajolicima, i već bijah izgubio ikoju nadu, kadli negdje pročitah da je u ranome 20. stoljeću izvjesni Johannes Baader napisao pismo Isusu Kristu, sinu Tvojemu. Ja znadem da to nije isto kao pisati Tebi, usprkos Vašoj konsupstancijalnosti. Stoga ne vjerujem da je dadaist Baader dobio odgovora, jerbo sumnjam u čistotu njegovih intencija, u ispravnost usmjerenosti njegova buntovnog, revolucionarnog duha. Usto, onomad se nije znalo za Internet (zahvalan sam Ti što si mi dao da živim u vremenu koje mi omogućava da Ti se ovako neposredno obratim!) Međutim, opsjednut sam mišlju koja me ispunja nelagodom i nepovjerenjem u vlastite motive - naime, da sam (po duhu) nastavljač Baaderovih divljih, anarhičnih pothvata. Volio bih da me razuvjeriš… Oklijevam - ne znam hoću li umjeti podnijeti onih par sekundi iščekivanja-nad-iščekivanjima koje će uslijediti nakon što kliknem na naredbu ''pošalji''. Jer, ispostavi li se da nisi ovdje, bojim se da ću svisnuti od silna razočaranja. A dogodi li se da ipak primiš ovu poruku, kako ću na kraj s bijesnom olujom čuvstava što će me snaći? O, daj mi snage da Te se usudim dotaći, makar me to stajalo života - njegova će svrha ionako biti ispunjena… Za kraj Te još molim da mi (ukoliko preživim) pošalješ integralno e-izdanje Biblije, sa svicima s Crnoga Mora i svime neobjavljenim. Unaprijed hvala, tvoj Johannes Baader
* * * Vaša poruka je uspješno poslana!
(P.S. Pričica ima i alternativni završetak:
* * * Hi. This is the qmail-send program at yahoo.com. I'm afraid I wasn't able to deliver your message to the following addresses. This is a permanent error; I've given up. Sorry it didn't work out. (...))
19.11.2008. (16:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odlično, zapravo se nemaš čega sramiti. Možeš to isto pismo sada poslati na adresu Dragog Bloga. P.S. Mislim da je Bog ionako tih dana bio na godišnjem odmoru u Raju na Zemlji, u zemlji zalazećeg sunca ili vječnog svitanja (prvo Nemanja, drugo Hribar), na čijim bi granicama trebao biti natpis: Stranče, ljudi i događaji u ovoj zemlji sasvim su fikcionalni, i svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima sasvim je slučajna.
19.11.2008. (18:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovdje me fejsbuk potsjeća na Platonovu špilju. Pronalaskom Boga ostavljamo fejsbuk, a Boga ne možemo pronaći bez fejsbuka. Pritišćem x na internetu, izlazim iz kuće, a kad tamo sunce. Nego pao mi je napamet tekst danas iz Slobodne o vidjelici iz Međugorja. Svaki da joj se Gospa ukazuje i još je pita je li smeta. Zamišljam je golu usred predigre, a dolazi Gospa, i pita je je li smeta? Ma ne - reče vidjelica - samo se ti raskomoti, sad ću ja.
19.11.2008. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemanja and Almutasim are now friends. @dr. Jatogen: mislim da je adresa bila pogrešna, trebalo je pisati .org! Valjda raj nije komercijalna domena da ima ekstenziju .com? Ako je tako, to je propast raja.
20.11.2008. (00:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pravi razlog samurajskih filmova
evo jedna opaska iz "otpravljenog društva". još nisam stigla pročitati ni one prošlomjesečne tekstove o religiji, pa mi možda manjkaju krucijalni uvidi:), al primijetila bih da se ova arendtičina izjava s puno više utemeljenja može primijeniti na vjernike (a i ateiste k tome ne povezuje nužno nikakav istovjetni temeljni svjetonazor osim činjenice ateizma, dok vjernike da).
citirala bih ovu izjavu Bertranda Russella: "Znanost nam kaže ono što možemo znati, a to što možemo znati je vrlo malo. A, ako zaboravimo koliko toga ne možemo znati, postat ćemo neosjetljivi prema mnogim stvarima koje su od velikog značaja. Teologija nas, s druge strane, navodi na dogmatsko vjerovanje da znamo, kada, u suštini, ne znamo, i time stvara neku vrstu neprilične arogantnosti u odnosu na Univerzum.", kad ne bih znala da će se odmah javiti netko s pričom o dogmatizmu znanosti, a u krajnjoj liniji, uopće sad ne želim pisati o opreci znanost-vjera, nego o nečem drugom.
naime, posve mi je nejasno otkud taj doživljaj vjere kao snažnog poticaja mašti i kao neprikosnovenog navigatora do "suštinskih pitanja", te fundamentalnog "začaravatelja svijeta" u onom pozitivnom (veberovskom ili ne, svejedno) smislu riječ čar – po meni, i mašta i ostale "više duhovne strasti", pa čak i one koje zovemo moralom, samo su sputane tim infantilnim autoritarnim i reducirajućim konceptom, mitskom, predfilozofskom sviješću u najgorem smislu te riječi (koju karakterizira olako pronalaženje i uzimanje zdravo za gotovo nepostojećih ili nategnutih uzročno-posljedičnih veza, reduciran osjećaj osobne odgovornosti, iracionalni strahovi i paranoje, pa otud i agresije, čežnja za autoritetom, tupo samozadovoljstvo u okrilju nekoga/nečega "višeg", fobija od humora i satire na vlastiti račun, infantilne fiksacije, strah od pitanja, itd.) štetnim, među ostalim, i zato jer formira posljedični mentalni sklop, formira prenezapitane ljude, nespremne na težinu sumnji, s djetinjastom hijerarhiziranom vizurom svijeta, interpretiranog prvenstveno prema stupnju moći/svemoći, da o ostalim srednjovjekovnim momentima ne pričam. dakle, često spominjanu dihotomiju (hiper)racionalnost-vjera smatram potpuno promašenom. činjenica je da je svijet, kao takav, sasvim dovoljno začaran, na raznim razinama, i uz sve znanstvene spoznaje, ili ako hoćete, unatoč njima. i ta činjenica ne uvodi nužnost vjere (a još manje vjerske histerije) u priču.
pardn maj fenč, ali rekla bih da vjera formira, već tisućama godina, mentalne obrasce za koje me ne bi čudilo da uskoro, kada ih se, što u nekim mogućim perspektivama nije nimalo nevjerojatno, izmiksa s tehnološkim napretkom, odvedu ovaj svijet u 15 pičaka materinih, pa i dalje.
apsolutno ničega ni na koji način kreativnog ni seksi mi nema u svemu tome (apropos pojma seksi - glam dimensions i moć/svemoć su ionako dijelovi vjerskih učenja koji, nažalost, najviše fasciniraju mase, na svjesnoj ili nesvjesnoj razini), a ako ne govorimo o tome, nego o drugom obrazu i njegovom okretanju, kruhu i kamenju, to jest moralno impresivno, slažem se, ali postojali su i gandhi i masa drugih anonimnih ljudi koji su život dali za nešto i nekoga, autonomno i neovisno o u pustinji smišljenim/naslijeđenim i za primitivne ljude smišljenim bajkama s poučnom moralkom, tako da u 21. stoljeću apsolutno ne vidim potrebu za dubokim poštivanjem, nužnim ozbiljnim shvaćanjem i tretiranjem (i "tolerancijom" koja ide do mjere izbjegavanja bilo kakve kritike vjere i crkve na idejnoj /tolerira se samo ona na operativnoj/ razini u javnoj sferi) nečega što čovjeka na bolestan i srednjovjekovan način raspolovljuje (raspolavlja?), k tome napola – ili barem četvrtinom - prešućuje, i indoktrinira, uvjerava u uspavljujuće nebuloze, nečega što fanatika i dogmatika (iako ne tim riječima, naravno) in fact prikazuje kao ideal kojem treba težiti, dakle, tretiranja nečeg takvog kao ultimativnog moralnog vodiča i oslonca.
listom SVE ono za što netko misli da vjera time obogaćuje ili oplemenjuje svijet postoji ionako u ljudima neovisno o vjeri, i sve to ne bi nestalo ako se napokon napuste te skučujuće koordinate i interpretacije svijeta/duha.
tolerancija prema religijama, koje su, svaka ponaosob, jasno, suštinski i inherentno netolerantne (jer svaka "zna tko je pravi bog, a ostale su u zabludi"), što onda (istu tu fundamentalnu svjetonazorsku netolerantnost) ucijepljuju i svojim pastvicama, od najmanjih nogu, pa one kroz tu prizmu gledaju i razne druge stvari, kopiraju te obrasce i na "nevjerske teme" (hm, al netko će reći da takvih uopće nema, hihi) dakle, tolerancija prema njima tipa ove britanske benevolentnosti prema dražesnim šerijatskim običajčićima (koja ispižđuje mnoge engleze, i to ne, kako bi ih neki optužili, zbog zapadnjačke islamofobije, nego zbog slobodarstva i vjere u inherentno dostojanstvo i autonomni moralni kapacitet čovjeka) može svijet odvesti samo u (još veći) mrak.
19.11.2008. (05:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pravi razlog samurajskih filmova
ne kažem ja da nema u ljudskoj duši tog nečega što napaja/blaži/tješi religija, u krajnjoj liniji obećanje besmrtnosti duše nije zanemariva stvarčica, ali ipak, sve se skupa po mom može mirne savjesti svesti na onu opijum za narod. a droge su, što god tko rekao o iluzijama koje nam omogućavaju da preživimo, štetne;). ili, ako nećete marksove definicije, nazovimo to slavnom samoskrivljenom nezrelošću. i da, ne poznajem apsolutno nikoga koga je vjera učinila boljim čovjekom nego li je prije "inicijacije" bio. sve uskogrudnosti, zlobe, narcizmi i malograđanštine fino se ugnijezde i u tamjanom (ili čime god) nadahnutoj "mistici".
možda bi mi se otkrile nove dimenzije stvari da sam pročitala ono ciprino o vjeri, al eto nisam.:)
ispričavam se ako sam povrijedila bilo čije osjećaje, obećavam, neću više pisati, sretno pri istraživanju na fejsu (tu fejsu)!
19.11.2008. (05:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hemicar
mozda da probas kratki put ludila;).. da nisi ti reinkarnacija ouspenskog.. zadnjiput sam tam procital take nebuloze
19.11.2008. (08:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Marx, veli Tarik Haverić, ne tvrdi da je religija “opijum za narod” (“Opium für Volke”; Filipović kaže “za mase”), već “opijum naroda” (“Opium des Volkes”): ne daju je narodu eksploatatori da bi ga držali u pokornosti, već narod sam za njom poseže (za razliku od “hrane za životinje”, “hrana životinjâ” ne podrazumijeva čuvara zoološkog vrta).
19.11.2008. (08:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Lečena, Lečeni, zadnji put si spomenuo riječ nebuloze na ovom blogu, a ne da si ih čital kod Ouspenskog!
Ali da ti/ vam dobrohotno objasnim, koliko vama skicofrenicima (hemičar, hemičarka) čovjek može išta objasniti, naročito dobrohotno:
Ono što je bitno jest uloga Facebooka kao organona povratka kulturnim izvorima koji će nam pomoći da pronađemo pravi put kroz šumu zavodljivih reklamnih simulakruma naše virtualne stvarnosti – po svaku cijenu, kuiš?
Glede Lestvice, mogu ti citirati jednu pjesmu Vesne Parun:
Dosada ili tko zna kakav dan
U pjesmi koju nikad neću napisati
Ima jezero već ostarjelo
Od rose nevidljivih cvjetova koji
Spuštaju nefunkcionalne ljestve
Sve dublje u mene, u neki grad
Do nevesele statue proljeća
Zelenog bubnjara koji čeka
U dronjcima, na vojničkoj kiši,
Negdje gdje su se staromodne suze
Umorile i postale mržnja.
19.11.2008. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DerzaFanistori
Svijet je puno manji od toga.
19.11.2008. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Točno, Derza, ali ja sam počeo od poznatih činjenica, da olakšam ionako složene stvari.
Recimo, vidim da se uopšte ne zna tko je Jovan Lestvičnik i što je to Lestvica.
Evo prve informacije:
Lestvica je najčitaniji podvižnički priručnik svih vremena. Iguman sinajskog manastira Svete Katarine, sa mesta na kome se Bog javio proroku Mojseju, napisao je delo koje je postalo kamen-međaš u istoriji Crkve. "Lestvica" se doživljava kao opomena svakom maloverju i raslabljenosti i poziv na život u istini i pravdi Božjoj. "Početak molitve sastoji se u tome da se pomisli koje pristupaju odbiju kratkim rečima onog trenutka kada se pojave. Sredina je da razum bude samo u onome čto se molitvom govori ili misli. Savršenstvo molitve je otimanje ka Gospodu" - poručuje veliki učitelj Crkve, Sveti Jovan Lestvičnik, iguman sinajski.
Ne razumem kako se ove lekcije ne znaju. Pa to su prapočeci Vaseljene. Uostalom, naša lepa Nikolina o tome je pisala kadikad. Jeste.
19.11.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Pazi ovo što je i mene zgranulo! Koliko stepena dijeli mene i Obamu, za kojega do prije nekoliko mjeseci nisam i čuo? TRI!
19.11.2008. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Babl, rekao sam ti da ne znam O'bamu! Pa ti si stvarno nemoguć. Obama pa Obama!
Koristim ovu prigodu da na zabilježim sljedeće Danteove riječi, kad sam već kod Nikoline pisao o njegovim mističnim ljestvama:
O voi che avete gl’intelleti sani,
Mirate la dottrina che s’asconde
Sotto il velame delli versi strani!
Inferno, IX. 61-63.
19.11.2008. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
I kad smo konačno kod Lestvice, podviga i podvižništva, uvedimo i objasnimo jošte jedan naročit pojam:
Stranstvovanje
Stranstvovanje je nepovratno napuštanje svega u našem zavičaju što se suprotstavlja našoj težnji da dostignemo cilj pobožnosti. To je skromno ponašanje, skrivena mudrost, pamet koja ne trubi o sebi, sakriven život, nevidljiv cilj, nemo razmišljanje, skromnost u prohtevima, žudnja za mučenjem, podloga bogočežnjivosti, obilje ljubavi, poricanje taštine, dubina ćutanja.
— Jovan Lestvičnik, Lestvica, Pouka III
Stranstvovanje je nastalo kao posledica hodočašća, prilikom dalekih putovanja ka svetim mestima. Podvig stranstvovanja je podrazumevao odricanje od svih udobnosti i svih načina sticanja materijalnih dobara, kao i prihvatanje siromaštva. Stranstvovanjem se čovek uči da ne prianja za svet, zato se kaže da je "stranstvovanje majka bespristrašća".[1] Čovek je dobrovoljno postajao siromašan sledeći Hristove zapovesti: nije ni sejao ni žnjeo već se u potpunosti prepuštao Božijoj volji.
Stranstvovanje je odvajanje od svega da bi se misli načinile nerazdvojnim od Boga.
— Jovan Lestvičnik, Lestvica, Pouka III
Stranstvovanje je religijska praksa odlaženja u tuđinu i napuštanja svega poznatog (prijatelja, porodice, zavičaja). Sreće se u pravoslavnom hrišćanstvu i u mnogim drugim religijama.
Odvajanje od bližnjih se ne vrši iz mržnje, nego radi izbegavanja štete koju bismo s njima mogli pretrpeti. Ko se po odricanju od sveta i dalje sreće sa svetovnim ljudima, ili živi u njihovoj blizini, prlja svoje srce misleći na njih.
19.11.2008. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Overlook možemo da prevedemo i kao tihovanje.
Šta je sad tihovanje?
Tihovanje je okretanje pažnje unutrašnjem svetu, da bi se dosegnulo Carstvo nebesko, odnosno stanje blažene i čiste svesti i postojanja koje je skriveno duboko u nama. Zasniva se na rečima Jevanđelja: „Carstvo je Božije unutra u vama“ (Luka 17,21).
Naše Carstvo nije od ovoga Sveta i zato mi na njemu nemoš da se smirimo; odatle Seobe.
Sve da ceo Svet nastanimo, i opet ne bismo bili pri sebi, jer naša je iskonska otadžbina - vasiona!
Jer, mada Šantić kaže:
I svuda gde je srpska duša koja,
Tamo je meni otadžina moja,
Moj dom i moje rođeno ognjište.
ipak je Zemlja "ostrvo smrti", a svaki čovek je zalogaj, koji na kraju krajeva proguta nenasita smrt, "vsejadica smert", kako kaže prepodobni Justin Ćelijski.
"Neka kosmička zavera postoji protiv naše planete, jer se nigde u vasioni ne umire osim na zemlji."
Stoga, kao što kaže Milutin Bojić u svojoj pesmi 'Sejači':
I Vaseljena njiva naša posta
Za seme časti - koje suncu siže.
Gospode, kazne zar ne beše dosta?
Vreme je žetvi, dan kosidbe stiže,
Vreme da ploča s grobova se diže.
19.11.2008. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Pesma "Sejači" antologijska je i programatska pesma; govori o nama, što smo bili i kuda idemo, i šta će tamo da radimo. Pročitajmo je zajedno:
Sejači
Ko lutalice koje kletve prate,
S dalekog juga, sa sudbinom Jova,
Evo nas k tebi, naš ledeni brate!
Oholi, mada bez roda i krova,
Čekamo smeli svoja groblja nova.
Kroz vekove smo krv neštedno lili:
Još angorske su poljane rumene
I klanci Karsta što su krv nam pili:
Jedrenske seni, stidom oblivene,
Panonske kliču rane zatrvene.
I još se redom naše kosti seju
Po ostrvima i u vode strane,
U pustinjama gde samumi veju,
I hladnoj stepi. I, kad sunce stane,
S lešina naših site beže vrane.
A vatre drevne, zgašene i sive,
Uzdahom šilju poslanice mukle.
Mrtvace tamo ostavismo žive.
I ko Ahasfer, koga Gospod ukle,
Tražimo ravni do u beskraj pukle.
I Vaseljena njiva naša posta
Za seme časti - koje suncu siže.
Gospode, kazne zar ne beše dosta?
Vreme je žetvi, dan kosidbe stiže,
Vreme da ploča s grobova se diže.
Ko lutalice koje patnje prate,
S čežnjivog juga, sa sudbinom Jova,
Evo nas k tebi, naš ledeni brate!
Oholi, mada bez roda i krova,
Spremni smo groblja da sejemo nova.
19.11.2008. (10:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Svojedobno (2003.) mi je u Quorumu zabunom izašao jedan tekst kojeg sam se odrekao - i to stoga što sam isti taj tekst u trenutku slabosti bio poslao na jedan natječaj, što smatram bijednim i nečasnim činom. Kako god: evo tog okaljanog teksta, ekskluzivno za Vaseljenu:
ELEKTRONIČKO PISMO BOGU
u spomen na Johannesa Baadera
Prima (To): bog@raj.com
Naslov (subject): Konačno sam Te pronašao!
Tekst poruke:
Dobri Bože!
Moram Ti se izjadati - Tebi, čije je Srce Srdaca: srce mi se uvijek iznova gasi ugledam li (nehotice!) facetni prizor bezumna Anarhijina haračenja posrnulim Internetom! Ovdje gdje su cvrkutale plahe plave ptice dok smo usamljeni slutjeli uspjeh usporedne sjetve i sanjali nekompetitivnost; ovdje gdje su se uremetile ure ter se od astralne studeni tresu umirovljeni dusi; ovdje, u soporu mrtvog prnjavora, u espirandu posljednjega posta, gdje se zlovirusi kote dok u pikselima moralna guba paluca… Evo sjedim pred ekranom, sav uzdrhtao od mogućnosti da sam Te konačno pronašao, i to nakon epske potrage kako po zemaljskim i izvanzemaljskim prostranstvima, tako i po unutrašnjim krajolicima, i već bijah izgubio ikoju nadu, kadli negdje pročitah da je u ranome 20. stoljeću izvjesni Johannes Baader napisao pismo Isusu Kristu, sinu Tvojemu. Ja znadem da to nije isto kao pisati Tebi, usprkos Vašoj konsupstancijalnosti. Stoga ne vjerujem da je dadaist Baader dobio odgovora, jerbo sumnjam u čistotu njegovih intencija, u ispravnost usmjerenosti njegova buntovnog, revolucionarnog duha. Usto, onomad se nije znalo za Internet (zahvalan sam Ti što si mi dao da živim u vremenu koje mi omogućava da Ti se ovako neposredno obratim!) Međutim, opsjednut sam mišlju koja me ispunja nelagodom i nepovjerenjem u vlastite motive - naime, da sam (po duhu) nastavljač Baaderovih divljih, anarhičnih pothvata. Volio bih da me razuvjeriš… Oklijevam - ne znam hoću li umjeti podnijeti onih par sekundi iščekivanja-nad-iščekivanjima koje će uslijediti nakon što kliknem na naredbu ''pošalji''. Jer, ispostavi li se da nisi ovdje, bojim se da ću svisnuti od silna razočaranja. A dogodi li se da ipak primiš ovu poruku, kako ću na kraj s bijesnom olujom čuvstava što će me snaći? O, daj mi snage da Te se usudim dotaći, makar me to stajalo života - njegova će svrha ionako biti ispunjena… Za kraj Te još molim da mi (ukoliko preživim) pošalješ integralno e-izdanje Biblije, sa svicima s Crnoga Mora i svime neobjavljenim.
Unaprijed hvala,
tvoj
Johannes Baader
* * *
Vaša poruka je uspješno poslana!
(P.S. Pričica ima i alternativni završetak:
* * *
Hi. This is the qmail-send program at yahoo.com.
I'm afraid I wasn't able to deliver your message to the following addresses.
This is a permanent error; I've given up. Sorry it didn't work out.
(...))
19.11.2008. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Odlično, zapravo se nemaš čega sramiti.
Možeš to isto pismo sada poslati na adresu Dragog Bloga.
P.S.
Mislim da je Bog ionako tih dana bio na godišnjem odmoru u Raju na Zemlji, u zemlji zalazećeg sunca ili vječnog svitanja (prvo Nemanja, drugo Hribar), na čijim bi granicama trebao biti natpis: Stranče, ljudi i događaji u ovoj zemlji sasvim su fikcionalni, i svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima sasvim je slučajna.
19.11.2008. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marole
Ovdje me fejsbuk potsjeća na Platonovu špilju. Pronalaskom Boga ostavljamo fejsbuk, a Boga ne možemo pronaći bez fejsbuka. Pritišćem x na internetu, izlazim iz kuće, a kad tamo sunce.
Nego pao mi je napamet tekst danas iz Slobodne o vidjelici iz Međugorja. Svaki da joj se Gospa ukazuje i još je pita je li smeta. Zamišljam je golu usred predigre, a dolazi Gospa, i pita je je li smeta? Ma ne - reče vidjelica - samo se ti raskomoti, sad ću ja.
19.11.2008. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aparatczyk
Nemanja and Almutasim are now friends.
@dr. Jatogen: mislim da je adresa bila pogrešna, trebalo je pisati .org! Valjda raj nije komercijalna domena da ima ekstenziju .com? Ako je tako, to je propast raja.
20.11.2008. (00:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...