Ja nikada nisam doživjela što i Vukovarci, mada je i kod nas bilo grozno, ali tragedija koju su oni proživjeli je prestrašna. Ni danas ne mogu pogledati snimke stradanja, a da mi se duša opet ne lomi i opet teku rijeke suza. A ja sam to samo na snimci gledala. Koliko je tek teško ljudima koji su te pregrozne strahote doživjeli! Vukovarci, i svi ostali hrabri ljudi i branitelji lijepe naše, zaslužni ste što smo na svojim ognjištima ostali, a ne rastjerani po svijetu!
Tragedija Vukovar i Vukovaraca nastavljala se i godinama poslije rata. Oni što su otišli među prvima, bolje su prošli. Oni što su posljednji iz njega uspjeli izaći, često su završavali u hotelskim sobama i barakama kojegdje po Hrvatskoj, ondje doživljavajući nove tragedije i smrti, noseći godinama preteški križ izbjeglištva i osjećaja odbačenosti od svih.
No, upravo sam slušala Vukovraskog gvardijana i njegov govor probudio je nadu. Vukovarci mole i s Bogom i svojim gvardijanom, dobrim ljudima koji ih dolaze hrabriti -Zlatkom Sucem i drugim od Boga poslanim ljudima, oni ipak uspijevaju preživjeti sve, rane pomalo iscjeljuju, opraštaju, ali ne smijemo nikada zaboraviti sve što se dogodilo. Trebamo svi učiti djecu da svoje vole i svojim se ponose, tuđe ne diraju, da se kao narod držimo zajedno i pomažemo jedni drugima.
Neka Bog blagoslovi Vukovar, Vukovarce, neka im u srcima vlada mir konačno i neka im duše izliječi od dubokih rana! Sjetimo se svih stradalih - i poginulih i živih koji nose svoje stradanje duboko ranjeni, molimo za njih, iz srca, često, ne samo na ovaj dan. Bog je milostiv, čuje i daje i čini ono što ljudi ne mogu ili neki ne žele učiniti. Neka u Vukovaru čuda čini, da zacijele srca i procvate grad!
18.11.2008. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pitanje veliko; pitanje života. Jednom je to pitanje stvarnost bila... stvarnost na životima nevinih ljudi. Ja se pitam: 'Osjeća li se itko kriv za to što se desilo; za živote mladih ljudi i ćitavih obitelji što su mirno živjeli na tim prostorima?' Odgovor je potreban, da bi prepoznali uzroke i sprijećili ponavljanje. Moja sućut i tuga i priziv razuma ...:(...:)
18.11.2008. (13:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Veliko HVALA...hrabrim iskrama svijetlosti ,koje su svoju mladost, hrabrost, vjerovanje ,snagu i život dali vjerujući u jedan bolji i pravedniji život,,Hvala ,svim takvim ljudima, i da se nikada ne zaboravi...
18.11.2008. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odgovori na mnoga pitanja ne donose utjehu. Pravde ljudske najčešće nema (Haag je opet donio neke nesuvisle osude), no Božja pravda je spora, ali sve stigne, prije ili kasnije. Bog postoji. Sve vidi i ne šuti. I svakome vrati po onome što je učinio, bilo dobro, bilo zlo.
Utjeha neka svima onima koji su poginuli za nas i svima koji još žive teško ranjeni od svih Vukovarskih, Škabrnjskih, Voćinskih, Pakračkih, Brodskih, Osječkih, Okučanskih, Vrličkih, Polačkih, Zadarskih, Šibenskih, Karlovačkih, Dubrovačkih i svih strašnih nespomenutih stradanja može biti samo da gledaju nas kako s ponosom živimo u ovoj predivnoj zemlji, zahvalni njima i trudeći se pomoći jedni drugima, vršiti sve svoje obveze i poslove dobro, da bi ova zemlja uistinu procvjetala i djecu odgajati u ljubavi i za ljubav, ali i naučiti da misle svojom glavom, da ne idu krivim putem, za krivim ljudima kao guske u magli (zar nisu i ovaj rat pokrenuli ludi pojedinci, koji su zaveli mase zanešenih plitkih sljedbenika koji su po nama pucali, a do jučer s nama živjeli?).
Umjesto svakodnevnih kritiziranja, od kojih ionako nikakvog rezultata nema, možemo moliti za one koji vode ovu zemlju, za sve koji odlučuju o bilo čemu, da njihove odluke budu bolje, pod Božjim vodstvom. Svi zajedno smo male kapi, koje slivene u jedan veliki, moćni slap mnogo toga dobroga mogu učiniti, pa neka to bude na spomen svima koji su kroz vjekove ginuli da bi mi živjeli, njima na spomen, neka se svatko od nas ustrano trudi biti bolji čovjek, i voljeti ljude u svom okruženju, danas i svaki slijedeći dan svojih života.
18.11.2008. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sedamanest godina, skroz si me iznenadio. uvijek mi je to tu negdje, taj rat i bol, mislim da se nikad necu udaljiti, za mene ce uvijek biti kao da je proslo cetiri, pet godina. nisam osjetila nista na svojoj kozi i ne mogu ni zamisliti kroz sto su ljudi prolazili, a i danas prolaze, ali sam tolik suze izlila na tv i slike tih kolona, tuznih lica. znam da nama djeci u sklonistima nitko nije nista govorio a pjesma 'lupi petama' mi je bila tako carobna, nestvrana. bila sam uvjerena da se nikad necemo izvuci iz tog ocaja. ali jesmo, uz Bozju pomoc i pomoc svih onih nevjerojatnih ljudi. hvala vam dragi nasi. nikad vas necemo zaboraviti, ni vukovar, ni sve ostale obitelji, ljude i gradove. nasa djeca mozda nece osjecati isto sto i mi, ali sjecanja ne mogu samo tako nestati.
18.11.2008. (14:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi S, toliko tuge mi budi i tako zivo boli sjecanje na Vukovar... Citam ovaj tvoj tekst, pa onda komentare i jednostavno nemam rijeci... Opet samo tuga... Nisam iz Hrvatske, ali sam tek Vukovarom spoznala i shvatila da zlo, ono demonsko i najcrnje, uistinu postoji... I danas se sjecam snimaka koji su mi jezu u kicmi, svakoj cestici bica, izazivali... Komentari Julijane7 tacno opisuju ono sto i sama osjecam... Da Bog da se nikada i nikome ne ponovilo, a vjerujem da ce Bog znati da kazni svako zlo, bas kao sto i dobro nagradjuje...
Pozdrav od srca ostavljam i nadam se da je viroza bar malo popustila...
18.11.2008. (17:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana7 eto, kao da si nastavila moje misli.....hvala ti...
Mladen Odgovori neće vratiti vrijeme u nazad, ali, slažem se potrebni su!!! Potrebni su da se sutra, opet, ne dogodi isto!! Hvala ti....
pockemon da...HVALA im...i nikada se ne smije zaboraviti....
Julijana7 Odgovori donose razumjevanje, koje na žalost, za mnoge stvari , izostalo je...... i zato, baš zato te žrtve ne smiju biti zaboravljene........ oni, odgovori neće dati utjehu, ali možda, jednom nekome budu putokaz kako ne treba....kako se može drugačije....nadam se i vjerujem u to
onitsown da 17 godina draga.... i, sa suzom u oku sjećam se dječice u skloništu, koja nisu shvaćala što se događa.... samo su vidjeli uplašena lica majki, djedova, baki.....očevi...njih nije bilo..branili su njihov dom....nekada, kad sam se zatekao s njima, igrali smo se....nisu shvaćali što se događa, i to je dobro..ali nisu, iguran sam zaboravili ona lica.., molitve... i naravno da nikoga nećemo zaboraviti...to je najmanje što možemo.....
MellySanija lijepo je vidjeti da je neko izvan Hrvatske suosječao tih dana....sjećam se kako je svijet mlako reagirao..ali ljudskom srcu ne možeš naređivati...lijepo je to bilo pročitati Melly...hvala ti......... I, dao Bog....ne ponovilo se!!!!
Hvala na pozdravu, i ja tebi uzvraćam..a viroza...bojim se da to nije samo to..ali, tu sam;)) hvala ti...
18.11.2008. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puno bi toga imala za reći, ali možda bolje da šutim. Iskreno, žao mi je svih koji su poginuli, koje je rat na bilo koji način dotaknuo i bojim se, kad bi se isti probudili, što bi rekli??? Bolje da spavaju i sanjaju jer ubijeni bi bili po drugi put da vide za što su dali svoje živote. Neka im je laka Hrvatska zemlja i slava svima koji su stali na oltar domovine da je brane.
18.11.2008. (18:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riječi tišine i ja bi svašta rekao, vjeruj mi...ali, baš zbog ovih ljudi... i dobro si rekla....bolje da spavaju...u mislima su im ostali snovi....snovi zbog kojih su zaspali.....a njihove obitelji, najmiliji...sigurno imaju pitanja.......... Ja sam imao sreću....tu sam, mnogi moji prijatelji nisu.....i boli to....jako.........pogledati njihove obitelji, njihovu djecu, sad već djevojke i mladiće.... i kada traže priču..Smotani, pričaj.....teško je.....
18.11.2008. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki
Hvala svima koji su dali život za domovinu,hvala Vukovarcima,sućut obitelji i onima koji još traže svoje najmilije.Laka vam bila ova Hrvatska zemlja...svjetlost vječna svjetlila vam. Lijep pozdrav tebi Smotani i nadam se da je ozdravljenje na vidiku:-))
18.11.2008. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram biti dobro. Ljubav MORA pobjediti! Grlim Te:))
18.11.2008. (21:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Quince
Vukovar
Stoji grad Pod kišom čelika, ognja i smrti Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad Stoji grad Vječan ko narod ponosno stoji I posljedne dane dušmanu broji Vukovar, Vukovar
Iz majčinog krika sloboda se rađa I uskoro bijela zaplovit će lađa Do sunca Iz krvi i bola nikut ce cvijeće I nikada narod zaboravit neće Vukovar Stoji grad !!
http://www.youtube.com/watch?v=JgF77XenwhA
18.11.2008. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoje iznimni gradovi zahvaljujući svojim građanima, ljudima koji su veći i od samog života. Danas je dan kada se sjećamo ranjenog grada i opet se događa čudo, postajemo tužni i gordi u isti mah svjesni žrtve onih kojih više nema i onih koji su ostali za njima. Blagoslovljen je grad koji ima takve ljude.
19.11.2008. (00:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...dokle god bude onih koji će čuvati ovakve tihe straže u srcima... ...Vukovar će živjeti...neće umrijeti... ...živjet će svi gradovi ...sva mjesta...u srcima onih koji će bdjeti za njih...
..a vrijednost jedne čestitke....ispisane malom ručicom ...odzvanja nakon pročitanog čak i u meni.... ...Blagoslovi koji su ostali...žive ... ...i ti blagoslovljen budi u ovo jesenje hladno jutro...
19.11.2008. (07:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki Hvala im.... i laka im Hrvatska zemlja hvala na pozdravu...a ozdravljenje...bit će:))
mirjam .... u zajedničkoj molitvi za Vukovar, Škabrnju........i sve koji su život dali za našu Domovinu.................
BTB!!!
Topli ti pozdrav šaljem
viam inveniam i ja potpisujem Mladena......... Da draga, ljubav sve pobjeđuje! Zagrljaj ti šaljem:))
Quince Kad god čujem tu pjesmu, ili samo pomislim na nju trnci me prođu, suze krenu..a ja, kao da se vratim u one dane... kao da sam u Vinkovcima, Osijeku..... Hvala ti
Magdalena nećemo i ne smijemo..i ne samo Vukovar......... niti jedno stradanje, niti jednu žrtvu!
onakojatrcisvukovima hvala, pozdrav
živjeti svoj život da, neka snaga kao da se iznova rađa. Volio bih tu snagu vidjeti u tim istim ljudima koji su na čelu kolone bili u mimohodu i na čelu kolone u obnovi grada i života!!
Magdalena slažem se makar i tiho, ali nikada više ne smijemo dozvoliti da se ponovi.......i, ne , ne zaboraviti.... a čestitka....ona je nešto što, u te dane kad sam sam, shvatim da ipak, negdje neko misli na mene, da sam ipak u životu nekome, makar malo, osvijetlio dan, unio neku radost... i to, to mi je najveći poklon tih dana.....:))
odmor za umorna srca hvala ti draga....hvala.... i, moram priznati...srce i sijećanja su pomogli.... vratili me u te dane... pozdrav:)
19.11.2008. (08:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema me
smotani STOP vrlo dobro ! STOP tenkisti se NIKAD ne predaju! STOP garant pobeđujemo ! STOP
18.11.2008. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Ja nikada nisam doživjela što i Vukovarci, mada je i kod nas bilo grozno, ali tragedija koju su oni proživjeli je prestrašna. Ni danas ne mogu pogledati snimke stradanja, a da mi se duša opet ne lomi i opet teku rijeke suza.
A ja sam to samo na snimci gledala. Koliko je tek teško ljudima koji su te pregrozne strahote doživjeli! Vukovarci, i svi ostali hrabri ljudi i branitelji lijepe naše, zaslužni ste što smo na svojim ognjištima ostali, a ne rastjerani po svijetu!
Tragedija Vukovar i Vukovaraca nastavljala se i godinama poslije rata. Oni što su otišli među prvima, bolje su prošli. Oni što su posljednji iz njega uspjeli izaći, često su završavali u hotelskim sobama i barakama kojegdje po Hrvatskoj, ondje doživljavajući nove tragedije i smrti, noseći godinama preteški križ izbjeglištva i osjećaja odbačenosti od svih.
No, upravo sam slušala Vukovraskog gvardijana i njegov govor probudio je nadu.
Vukovarci mole i s Bogom i svojim gvardijanom, dobrim ljudima koji ih dolaze hrabriti -Zlatkom Sucem i drugim od Boga poslanim ljudima, oni ipak uspijevaju preživjeti sve, rane pomalo iscjeljuju, opraštaju, ali ne smijemo nikada zaboraviti sve što se dogodilo. Trebamo svi učiti djecu da svoje vole i svojim se ponose, tuđe ne diraju, da se kao narod držimo zajedno i pomažemo jedni drugima.
Neka Bog blagoslovi Vukovar, Vukovarce, neka im u srcima vlada mir konačno i neka im duše izliječi od dubokih rana! Sjetimo se svih stradalih - i poginulih i živih koji nose svoje stradanje duboko ranjeni, molimo za njih, iz srca, često, ne samo na ovaj dan. Bog je milostiv, čuje i daje i čini ono što ljudi ne mogu ili neki ne žele učiniti. Neka u Vukovaru čuda čini, da zacijele srca i procvate grad!
18.11.2008. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Pitanje veliko; pitanje života. Jednom je to pitanje stvarnost bila... stvarnost na životima nevinih ljudi. Ja se pitam: 'Osjeća li se itko kriv za to što se desilo; za živote mladih ljudi i ćitavih obitelji što su mirno živjeli na tim prostorima?' Odgovor je potreban, da bi prepoznali uzroke i sprijećili ponavljanje.
Moja sućut i tuga i priziv razuma ...:(...:)
18.11.2008. (13:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pockemon
...Veliko HVALA...hrabrim iskrama svijetlosti ,koje su svoju mladost, hrabrost, vjerovanje ,snagu i život dali vjerujući u jedan bolji i pravedniji život,,Hvala ,svim takvim ljudima,
i da se nikada ne zaboravi...
18.11.2008. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Odgovori na mnoga pitanja ne donose utjehu. Pravde ljudske najčešće nema (Haag je opet donio neke nesuvisle osude), no Božja pravda je spora, ali sve stigne, prije ili kasnije.
Bog postoji. Sve vidi i ne šuti. I svakome vrati po onome što je učinio, bilo dobro, bilo zlo.
Utjeha neka svima onima koji su poginuli za nas i svima koji još žive teško ranjeni od svih Vukovarskih, Škabrnjskih, Voćinskih, Pakračkih, Brodskih, Osječkih, Okučanskih, Vrličkih, Polačkih, Zadarskih, Šibenskih, Karlovačkih, Dubrovačkih i svih strašnih nespomenutih stradanja može biti samo da gledaju nas kako s ponosom živimo u ovoj predivnoj zemlji, zahvalni njima i trudeći se pomoći jedni drugima, vršiti sve svoje obveze i poslove dobro, da bi ova zemlja uistinu procvjetala i djecu odgajati u ljubavi i za ljubav, ali i naučiti da misle svojom glavom, da ne idu krivim putem, za krivim ljudima kao guske u magli (zar nisu i ovaj rat pokrenuli ludi pojedinci, koji su zaveli mase zanešenih plitkih sljedbenika koji su po nama pucali, a do jučer s nama živjeli?).
Umjesto svakodnevnih kritiziranja, od kojih ionako nikakvog rezultata nema, možemo moliti za one koji vode ovu zemlju, za sve koji odlučuju o bilo čemu, da njihove odluke budu bolje, pod Božjim vodstvom. Svi zajedno smo male kapi, koje slivene u jedan veliki, moćni slap mnogo toga dobroga mogu učiniti, pa neka to bude na spomen svima koji su kroz vjekove ginuli da bi mi živjeli, njima na spomen, neka se svatko od nas ustrano trudi biti bolji čovjek, i voljeti ljude u svom okruženju, danas i svaki slijedeći dan svojih života.
18.11.2008. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....
sedamanest godina, skroz si me iznenadio. uvijek mi je to tu negdje, taj rat i bol, mislim da se nikad necu udaljiti, za mene ce uvijek biti kao da je proslo cetiri, pet godina. nisam osjetila nista na svojoj kozi i ne mogu ni zamisliti kroz sto su ljudi prolazili, a i danas prolaze, ali sam tolik suze izlila na tv i slike tih kolona, tuznih lica. znam da nama djeci u sklonistima nitko nije nista govorio a pjesma 'lupi petama' mi je bila tako carobna, nestvrana. bila sam uvjerena da se nikad necemo izvuci iz tog ocaja. ali jesmo, uz Bozju pomoc i pomoc svih onih nevjerojatnih ljudi. hvala vam dragi nasi. nikad vas necemo zaboraviti, ni vukovar, ni sve ostale obitelji, ljude i gradove. nasa djeca mozda nece osjecati isto sto i mi, ali sjecanja ne mogu samo tako nestati.
18.11.2008. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MellyS
Dragi S, toliko tuge mi budi i tako zivo boli sjecanje na Vukovar... Citam ovaj tvoj tekst, pa onda komentare i jednostavno nemam rijeci... Opet samo tuga... Nisam iz Hrvatske, ali sam tek Vukovarom spoznala i shvatila da zlo, ono demonsko i najcrnje, uistinu postoji... I danas se sjecam snimaka koji su mi jezu u kicmi, svakoj cestici bica, izazivali... Komentari Julijane7 tacno opisuju ono sto i sama osjecam... Da Bog da se nikada i nikome ne ponovilo, a vjerujem da ce Bog znati da kazni svako zlo, bas kao sto i dobro nagradjuje...
Pozdrav od srca ostavljam i nadam se da je viroza bar malo popustila...
18.11.2008. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
creativa na čast domovini
Julijana7 eto, kao da si nastavila moje misli.....hvala ti...
Mladen Odgovori neće vratiti vrijeme u nazad, ali, slažem se potrebni su!!! Potrebni su da se sutra, opet, ne dogodi isto!! Hvala ti....
pockemon da...HVALA im...i nikada se ne smije zaboraviti....
Julijana7 Odgovori donose razumjevanje, koje na žalost, za mnoge stvari , izostalo je...... i zato, baš zato te žrtve ne smiju biti zaboravljene........ oni, odgovori neće dati utjehu, ali možda, jednom nekome budu putokaz kako ne treba....kako se može drugačije....nadam se i vjerujem u to
onitsown da 17 godina draga.... i, sa suzom u oku sjećam se dječice u skloništu, koja nisu shvaćala što se događa.... samo su vidjeli uplašena lica majki, djedova, baki.....očevi...njih nije bilo..branili su njihov dom....nekada, kad sam se zatekao s njima, igrali smo se....nisu shvaćali što se događa, i to je dobro..ali nisu, iguran sam zaboravili ona lica.., molitve...
i naravno da nikoga nećemo zaboraviti...to je najmanje što možemo.....
MellySanija lijepo je vidjeti da je neko izvan Hrvatske suosječao tih dana....sjećam se kako je svijet mlako reagirao..ali ljudskom srcu ne možeš naređivati...lijepo je to bilo pročitati Melly...hvala ti......... I, dao Bog....ne ponovilo se!!!!
Hvala na pozdravu, i ja tebi uzvraćam..a viroza...bojim se da to nije samo to..ali, tu sam;)) hvala ti...
18.11.2008. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
riječi tišine
Puno bi toga imala za reći, ali možda bolje da šutim. Iskreno, žao mi je svih koji su poginuli, koje je rat na bilo koji način dotaknuo i bojim se, kad bi se isti probudili, što bi rekli???
Bolje da spavaju i sanjaju jer ubijeni bi bili po drugi put da vide za što su dali svoje živote.
Neka im je laka Hrvatska zemlja i slava svima koji su stali na oltar domovine da je brane.
18.11.2008. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
Riječi tišine i ja bi svašta rekao, vjeruj mi...ali, baš zbog ovih ljudi... i dobro si rekla....bolje da spavaju...u mislima su im ostali snovi....snovi zbog kojih su zaspali.....a njihove obitelji, najmiliji...sigurno imaju pitanja..........
Ja sam imao sreću....tu sam, mnogi moji prijatelji nisu.....i boli to....jako.........pogledati njihove obitelji, njihovu djecu, sad već djevojke i mladiće.... i kada traže priču..Smotani, pričaj.....teško je.....
18.11.2008. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki
Hvala svima koji su dali život za domovinu,hvala Vukovarcima,sućut obitelji i onima koji još traže svoje najmilije.Laka vam bila ova Hrvatska zemlja...svjetlost vječna svjetlila vam.
Lijep pozdrav tebi Smotani i nadam se da je ozdravljenje na vidiku:-))
18.11.2008. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Hvala !
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
18.11.2008. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Definitivno potpisujem Mladena.
Moram biti dobro. Ljubav MORA pobjediti! Grlim Te:))
18.11.2008. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Quince
Vukovar
Stoji grad
Pod kišom čelika, ognja i smrti
Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vječan ko narod ponosno stoji
I posljedne dane dušmanu broji
Vukovar, Vukovar
Iz majčinog krika sloboda se rađa
I uskoro bijela zaplovit će lađa
Do sunca
Iz krvi i bola nikut ce cvijeće
I nikada narod zaboravit neće
Vukovar
Stoji grad !!
http://www.youtube.com/watch?v=JgF77XenwhA
18.11.2008. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ne zaboravimo nikad Vukovar. Nemam puno riječi....tek zahvalu srca, za svaku patnju koju su podnijeli Vukovarci za sve nas.
18.11.2008. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onakojatrcisvukovima
tako lijepo napisano....
18.11.2008. (22:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Postoje iznimni gradovi zahvaljujući svojim građanima, ljudima koji su veći i od samog života.
Danas je dan kada se sjećamo ranjenog grada i opet se događa čudo, postajemo tužni i gordi u isti mah svjesni žrtve onih kojih više nema i onih koji su ostali za njima.
Blagoslovljen je grad koji ima takve ljude.
19.11.2008. (00:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
...dokle god bude onih koji će čuvati ovakve tihe straže u srcima...
...Vukovar će živjeti...neće umrijeti...
...živjet će svi gradovi ...sva mjesta...u srcima onih koji će bdjeti za njih...
..a vrijednost jedne čestitke....ispisane malom ručicom ...odzvanja nakon pročitanog čak i u meni....
...Blagoslovi koji su ostali...žive ...
...i ti blagoslovljen budi u ovo jesenje hladno jutro...
19.11.2008. (07:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
predivno....jednostavno sam pročitala bez daha i ostala bez riječi............predivno napisano prijatelju.....:-))))
19.11.2008. (07:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
zoki Hvala im.... i laka im Hrvatska zemlja
hvala na pozdravu...a ozdravljenje...bit će:))
mirjam .... u zajedničkoj molitvi za Vukovar, Škabrnju........i sve koji su život dali za našu Domovinu.................
BTB!!!
Topli ti pozdrav šaljem
viam inveniam i ja potpisujem Mladena.........
Da draga, ljubav sve pobjeđuje!
Zagrljaj ti šaljem:))
Quince Kad god čujem tu pjesmu, ili samo pomislim na nju trnci me prođu, suze krenu..a ja, kao da se vratim u one dane... kao da sam u Vinkovcima, Osijeku..... Hvala ti
Magdalena nećemo i ne smijemo..i ne samo Vukovar......... niti jedno stradanje, niti jednu žrtvu!
onakojatrcisvukovima hvala, pozdrav
živjeti svoj život da, neka snaga kao da se iznova rađa. Volio bih tu snagu vidjeti u tim istim ljudima koji su na čelu kolone bili u mimohodu i na čelu kolone u obnovi grada i života!!
Magdalena slažem se makar i tiho, ali nikada više ne smijemo dozvoliti da se ponovi.......i, ne , ne zaboraviti....
a čestitka....ona je nešto što, u te dane kad sam sam, shvatim da ipak, negdje neko misli na mene, da sam ipak u životu nekome, makar malo, osvijetlio dan, unio neku radost... i to, to mi je najveći poklon tih dana.....:))
odmor za umorna srca hvala ti draga....hvala.... i, moram priznati...srce i sijećanja su pomogli.... vratili me u te dane...
pozdrav:)
19.11.2008. (08:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pockemon
aaaaaaaaaaaaa....dobar ti jutar ,sunčani,prelijep je dan.Nadam se da je sve krenulo u najboljem redu, sa smiješkom, pa ti želim da tako i nastaviš...
19.11.2008. (09:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...