Uvijek trčimo u suprotnom smjeru, a taj smjer se zove prošlost, a ne budućnost To nekom odgovara, to si jasno napisao u svom postu, da se i ja sada ne ponavljam. nikako da se riješimo sile / mržnje /, stalno se traži vatra, da bi sa njom spržilo one druge koji nam nisu po volji, boji kože, nacionalnosti.. pišu se optužbe, osude...ali nikako i sami da se odreknemo, svakog oblika nasilja u sebi i oko nas..Tvoj djed je bio u pravu..odbijao je da se to ponovo događa, nije to htio,ali je reagirao, po meni na pravi način, a takvih je malo na ovom našem zanesenim vječitim ratom-zlom Planetu..Znam, samo jedno, a to je da zdrav razum zaobilazimo u velikom luku :(
19.11.2008. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam endi, ti polazis od toga da su ljudi po prirodi dobra i miroljubiva stvorenja, pa se cudis ratovima. a ja sam uvjeren da su ljudi prilicno losi u svojoj biti, pa nas ratovi ne bi smjeli cuditi.
21.11.2008. (17:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Etičke kategorije opako kvare sliku stvarnosti. Osudivši rat kao zlo propustio si uočiti da je nužan. Barem kad ima dovoljno puno ljudi i dovoljno malo resursa. Mislim, to su mu pokretači. Uvjerenja i ideje svih vrsta nikoga neće potaknuti na više od alkoholnog vrenja po ulicama. A srozavanje? Nije valjda da misliš da se sustav može dobro proučiti ako si u njemu? Naučeno ponašanje ne mora uključivati nikakvo teorijsko znanje. Da vidiš što rat nosi, moraš odbaciti ljudskost kao kriterij. Sve analize u kojima se sam nađeš su loše jer gledaš iz perspektive nekoga tko je ili nadrapao ili se obogatio, a obje mogućnosti su jednako manjkave. Npr. jesi li primijetio koliko društva bez rata nemaju šanse protiv ratničkih? Ili ćeš reći da je ipak bolje biti mrtva ovca nego živ vuk? Bolje ovdje nije etička kategorija. :P
Ili, da skratim: Najveća gamad ima najveće šanse preživjeti. :D
21.11.2008. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žao mi je što te to toliko frustrira... i, relativno, shvaćam. Rat je nepotreban, stvoren od ideje istih ljudi koji sebe uvjeravaju da je njihov egoizam prirodan i da su ljudi rođeni u općem kaosu i da je kaos i rat nešto što dolazi prirodno kao disanje. Onda se pravdaju: pa mi smo samo veliki domoljubi, sve bismo učinili za svoju zemlju. Jebiga, i ja volim Hrvatsku, doista volim, ali to je tek zemlja. Možda sam nedovoljno vezana za ovu našu "divnu" državicu, ali jednostavno... radi se o komadu zemlje. Bit će tu i sutra, bit će tu i za sto godina, bila je tu i ranije. A sad je naša. Ili se bar tako uvjeravamo dok Mesić ili netko na vrhu čita govor koji mu je netko napisao, koristi riječi poput "separatirat ćemo" i slično, dok čitamo u novinama da je Hitlerov nećak prešao na židovstvo, dok svi govore da će otići i dok faks završi tek 8% stanovništva, a polovica ih ionako ode negdje gdje je bolja ponuda. Domovina je pojam koji nije u potpunosti povezan sa zemljom, radi se o ponosu, ljubavi, slozi, jeziku... svemu što je naše. Prisjećanje na rat je pokušaj da se stvari čine boljima nego tad, dok klinci stoje na autobusnim stanicama ispisujući na zidove slova "U" i dive se NDH, dok šetaju po mraku zbijeni u grupe i mlateći one koji su sami ili izgledaju slabo. Rat za Hrvatsku još traje, samo ga mi nismo svjesni. Radi se o mladima, o njihovom jeziku, o njihovoj (neopravdivoj) mržnji prema narodu za koji vjeruju da pokušavaju uzeti što je "naše". I o ljudima koji su izgubili svoje bližnje prije sedamnaestak godina, o muškarcima koji se opijaju, a onda se ponosno udaraju u prsa govoreći "ja sam častan čovjek, nemam nikakvu krivicu na duši, branio sam svoju domovinu", a možda nisu ni vidjeli bojišta. Nije li već dosta? Nismo li oprostili? Želimo napredovati, a grčevitim prstima držimo se ideje o smrti, o krvi, o uništenim domovima i izlozima pred kojima leže krhotine stakla. Želimo li naprijed, nije li vrijeme da oprostimo? Da pustimo prošlost, ne da je zaboravimo, nikako da je zaboravimo, jer tada bi se sve ponavljalo, ali... da budemo u stanju reći da je prošlost iza nas. Jednom za sva vremena, da je rat završio...
22.11.2008. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudi ubijaju jedni druge svakog dana, a povremeno grupno napadaju jedni druge pa se to zove rat. U razvijenijim državama vodi se bolja statistika, a u nerazvijenim slabija ili nikakva. Povodi mogu biti zemlja, hrana, voda, a mogu biti i obrana "našeg načina življenja", jer nekim ljudi zadovoljni su u uvjetima življenja poput Roma, neki u uvjetima kakve je npr. hvalio Mahatma Gandhi, a neki traže puno više da bi mogli imati materijalnu osnovu za daljnje traganje za srećom i blagostanjem... Manje-više nepravdom ili divljaštvom zovu druge stilove življenja, odnosno različitim zakonima/zabrana brane svoj stil življenja, svjetonazora, ideologije, kulture, religije - uz zakone i zabrane, naravno i drugim mjerama na koje se pojedinci ili grupice već odlučuju u rasponu od "krivih" pogleda do šikaniranja i premlaćivanja. Pojedinci jedni druge ubijaju ponekad da bi rješili ili poboljšali svoje materijalne uvjete života, a ponekad to čine grupe. Od nezaposlenosti ili stagnacije često se čini bolje rješenje biti vojnikom (a i druge zanimacije su na cijeni u ratnim zonama...) Rat je ekonomsko rješenje kad jedna vlast ne zna za bolje.
Ja se sjećam iz ovog raspada Jugoslavije kako se pričalo da "novci idu u Beograd", kako Hrvatska može sama sebe financirati samo iz turizma i sl., odnosno druga strana optužena je za nepravednu centralizaciju pa se krenulo u borbu za slobodu (za bolji standard života - kao što je na američkim filmovima i u trgovinama preko granica)... Drugi primjer u antičkoj Grčkoj razvili su se polisi, namnožilo stanovništvo, zemlja navodno nije mogla prehranjivati sve sinove pa su ovi krenuli osnivati kolonije širom Mediterana (što im je zbog razvijene brodogradnje i društvene organizacije i uspjelo), gdje su se sukobili s domaćim stanovništvom (u Dalmaciji s Ilirima). Treći primjer je Albanaca na Kosovu koji su u jednom trenutku bili manjina, a zatim se namnožili i odvojili se od Srbije... Pogledajmo danas Kurde, Baske ili ne znam koga, sukob različitih kultura i nacija zbog vjere da će jedna nacija na vlasti sama svojim građanima činiti bolje nego u nekoj zajednici naroda u kojoj su građani drugog reda. Naravno, vidimo dalje da su u nacionalno "čistim" sredinama građani prvog reda oni koji imaju novca, a drugog i trećeg oni koji ga imaju manje, međutim u ratu, promjeni, nadaju se pojedinci iz gomila nekoj novoj šansi za sebe (makar se sve srušilo) i postanu lako "zapaljivi". U okviru bogatih država kao što je SAD u vojsku odlaze siromašniji kojima je vojska prilika da se školuju i dobiju plaće. Opet novac i prilika da se čovjek izvuče iz blata. Pa se ratuje po Iraku, Afganistanu, Somaliji ili gdje već.
Zaključak - teže bi se ratovalo da je ljudima dobro, a da bi im bilo dobro trebala bi fuknionirati ekonomija, ali ne samo za manjinu u nekom društvu... Zadovoljniji ljudi, manje ubijanja pojedinaca, a tako i grupa. Ekonomija nigdje ne može funkcionirati "beskrajno", odnosno svaka država ima ograničen teritorij, resurse, trgovinske potencijale i povećanjem broja ljudi, te smanjenjem kvalitete života sve je više onih kojima se ratuje (a lakše je ubijati nepoznate pojedince, strance i inovjernike nego vlastite suplemenike...). Neka rješenja ovamo ili onamo omogućuju mir dok ne naraste broj ljudi na nekom prostoru pa postaju sve više agresivniji, netolerantniji, pa se sve više ubijaju, bilo da su to ulice Los Angelesa, bilo da je neki izvor za vodu u Somaliji. Kinezi su uveli ograničenja u pogledu broja djece (osim u sredini kojoj žele uništiti svaki oblik autonomije kao što je Tibet). Rješenje protiv ratova, pošto planet Zemlja, odnosno teritoriji imaju ograničenja s obzirom na pretenzije u pogledu stila življenja, bila bi u limitima s kojima s počeli Kinezi. Međutim državama utopije nisu cilj - jer su određeni broj nezadovoljnika potrebni za najgore poslove kako bi ekonomija mogla cvjetati, i kako ne bi u prevelikoj mjeri morali uvoziti strance. Uspješnije države balansiraju s ovim kako njihova gornja i srednja klasa mogla imati standard, a teritorij ne bi postao prezagađen... Naravno, sve ovo je pojednostavljeno za potrebe kakve-takve analize uzroka ratova...
Ja sam protiv njih i draža su mi miroljubivija rješenja, međutim sve dok je svijest ljudi takva da pojedinac i grupa ne djeluju u općem (globalnom) interesu sukobi s vremena na vrijeme čine se neizbježnima, kao što povijest demonstrira. Povodi su trivijalni, čim postoji volja za rat, a ona je generirana osobnim nezadovoljstvom velikog broja pojedinaca, dakle uvijek imamo spremnih za rat u svakom društvu, potrebno je samo malo "rasplamsati" i pokazati na nekog od mogućih neprijatelja, obično u susjede, a u slučaju SAD-a i Rusa ba bilo koji narod, odnosno interesnu zonu na planeti...
Izgleda da filozofi ne mogu ništa u vezi s tim, koji od njih opravdava rat, a koji se gnuša čini se potpuno irelevanto, kao da oni zabavljeni filozofijom odlaze u ratove...
23.11.2008. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam pročitala prvu rečenicu tvog posta i da...već mi je mučno :)...nemogu uopće slušat o nacistima,ustašama,thompsonu itd....prošlost je iza nas i nema smisla uzdizat je ponovo...
27.11.2008. (12:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri Pojma
joj, joj... kak' sam sretna kad vidim kako nježni osjećaji koje gajim prema nekom čeljadetu s bloga imaju svoje duboke i prave razloge :)))
18.11.2008. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ElectricFrog
Odličan.
18.11.2008. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Uvijek trčimo u suprotnom smjeru, a taj smjer se zove prošlost, a ne budućnost To nekom odgovara, to si jasno napisao u svom postu, da se i ja sada ne ponavljam. nikako da se riješimo sile / mržnje /, stalno se traži vatra, da bi sa njom spržilo one druge koji nam nisu po volji, boji kože, nacionalnosti.. pišu se optužbe, osude...ali nikako i sami da se odreknemo, svakog oblika nasilja u sebi i oko nas..Tvoj djed je bio u pravu..odbijao je da se to ponovo događa, nije to htio,ali je reagirao, po meni na pravi način, a takvih je malo na ovom našem zanesenim vječitim ratom-zlom Planetu..Znam, samo jedno, a to je da zdrav razum zaobilazimo u velikom luku :(
19.11.2008. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DerzaFanistori
Rat i je prirodno stanje društva - ovog društva koje uživa u neprijateljstvu i izdvajanjem u in-grupu i out-grupu i koje pamti da bi ponavljalo.
19.11.2008. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hasselbaink
ne znam endi, ti polazis od toga da su ljudi po prirodi dobra i miroljubiva stvorenja, pa se cudis ratovima.
a ja sam uvjeren da su ljudi prilicno losi u svojoj biti, pa nas ratovi ne bi smjeli cuditi.
21.11.2008. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Etičke kategorije opako kvare sliku stvarnosti.
Osudivši rat kao zlo propustio si uočiti da je nužan. Barem kad ima dovoljno puno ljudi i dovoljno malo resursa.
Mislim, to su mu pokretači. Uvjerenja i ideje svih vrsta nikoga neće potaknuti na više od alkoholnog vrenja po ulicama.
A srozavanje? Nije valjda da misliš da se sustav može dobro proučiti ako si u njemu? Naučeno ponašanje ne mora uključivati nikakvo teorijsko znanje. Da vidiš što rat nosi, moraš odbaciti ljudskost kao kriterij. Sve analize u kojima se sam nađeš su loše jer gledaš iz perspektive nekoga tko je ili nadrapao ili se obogatio, a obje mogućnosti su jednako manjkave.
Npr. jesi li primijetio koliko društva bez rata nemaju šanse protiv ratničkih? Ili ćeš reći da je ipak bolje biti mrtva ovca nego živ vuk? Bolje ovdje nije etička kategorija. :P
Ili, da skratim: Najveća gamad ima najveće šanse preživjeti. :D
21.11.2008. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemo
Žao mi je što te to toliko frustrira... i, relativno, shvaćam.
Rat je nepotreban, stvoren od ideje istih ljudi koji sebe uvjeravaju da je njihov egoizam prirodan i da su ljudi rođeni u općem kaosu i da je kaos i rat nešto što dolazi prirodno kao disanje. Onda se pravdaju: pa mi smo samo veliki domoljubi, sve bismo učinili za svoju zemlju. Jebiga, i ja volim Hrvatsku, doista volim, ali to je tek zemlja. Možda sam nedovoljno vezana za ovu našu "divnu" državicu, ali jednostavno... radi se o komadu zemlje. Bit će tu i sutra, bit će tu i za sto godina, bila je tu i ranije. A sad je naša. Ili se bar tako uvjeravamo dok Mesić ili netko na vrhu čita govor koji mu je netko napisao, koristi riječi poput "separatirat ćemo" i slično, dok čitamo u novinama da je Hitlerov nećak prešao na židovstvo, dok svi govore da će otići i dok faks završi tek 8% stanovništva, a polovica ih ionako ode negdje gdje je bolja ponuda. Domovina je pojam koji nije u potpunosti povezan sa zemljom, radi se o ponosu, ljubavi, slozi, jeziku... svemu što je naše. Prisjećanje na rat je pokušaj da se stvari čine boljima nego tad, dok klinci stoje na autobusnim stanicama ispisujući na zidove slova "U" i dive se NDH, dok šetaju po mraku zbijeni u grupe i mlateći one koji su sami ili izgledaju slabo. Rat za Hrvatsku još traje, samo ga mi nismo svjesni. Radi se o mladima, o njihovom jeziku, o njihovoj (neopravdivoj) mržnji prema narodu za koji vjeruju da pokušavaju uzeti što je "naše". I o ljudima koji su izgubili svoje bližnje prije sedamnaestak godina, o muškarcima koji se opijaju, a onda se ponosno udaraju u prsa govoreći "ja sam častan čovjek, nemam nikakvu krivicu na duši, branio sam svoju domovinu", a možda nisu ni vidjeli bojišta.
Nije li već dosta? Nismo li oprostili? Želimo napredovati, a grčevitim prstima držimo se ideje o smrti, o krvi, o uništenim domovima i izlozima pred kojima leže krhotine stakla. Želimo li naprijed, nije li vrijeme da oprostimo? Da pustimo prošlost, ne da je zaboravimo, nikako da je zaboravimo, jer tada bi se sve ponavljalo, ali... da budemo u stanju reći da je prošlost iza nas. Jednom za sva vremena, da je rat završio...
22.11.2008. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
analiza biblije
Ljudi ubijaju jedni druge svakog dana, a povremeno grupno napadaju jedni druge pa se to zove rat. U razvijenijim državama vodi se bolja statistika, a u nerazvijenim slabija ili nikakva. Povodi mogu biti zemlja, hrana, voda, a mogu biti i obrana "našeg načina življenja", jer nekim ljudi zadovoljni su u uvjetima življenja poput Roma, neki u uvjetima kakve je npr. hvalio Mahatma Gandhi, a neki traže puno više da bi mogli imati materijalnu osnovu za daljnje traganje za srećom i blagostanjem... Manje-više nepravdom ili divljaštvom zovu druge stilove življenja, odnosno različitim zakonima/zabrana brane svoj stil življenja, svjetonazora, ideologije, kulture, religije - uz zakone i zabrane, naravno i drugim mjerama na koje se pojedinci ili grupice već odlučuju u rasponu od "krivih" pogleda do šikaniranja i premlaćivanja. Pojedinci jedni druge ubijaju ponekad da bi rješili ili poboljšali svoje materijalne uvjete života, a ponekad to čine grupe. Od nezaposlenosti ili stagnacije često se čini bolje rješenje biti vojnikom (a i druge zanimacije su na cijeni u ratnim zonama...) Rat je ekonomsko rješenje kad jedna vlast ne zna za bolje.
Ja se sjećam iz ovog raspada Jugoslavije kako se pričalo da "novci idu u Beograd", kako Hrvatska može sama sebe financirati samo iz turizma i sl., odnosno druga strana optužena je za nepravednu centralizaciju pa se krenulo u borbu za slobodu (za bolji standard života - kao što je na američkim filmovima i u trgovinama preko granica)... Drugi primjer u antičkoj Grčkoj razvili su se polisi, namnožilo stanovništvo, zemlja navodno nije mogla prehranjivati sve sinove pa su ovi krenuli osnivati kolonije širom Mediterana (što im je zbog razvijene brodogradnje i društvene organizacije i uspjelo), gdje su se sukobili s domaćim stanovništvom (u Dalmaciji s Ilirima). Treći primjer je Albanaca na Kosovu koji su u jednom trenutku bili manjina, a zatim se namnožili i odvojili se od Srbije... Pogledajmo danas Kurde, Baske ili ne znam koga, sukob različitih kultura i nacija zbog vjere da će jedna nacija na vlasti sama svojim građanima činiti bolje nego u nekoj zajednici naroda u kojoj su građani drugog reda. Naravno, vidimo dalje da su u nacionalno "čistim" sredinama građani prvog reda oni koji imaju novca, a drugog i trećeg oni koji ga imaju manje, međutim u ratu, promjeni, nadaju se pojedinci iz gomila nekoj novoj šansi za sebe (makar se sve srušilo) i postanu lako "zapaljivi". U okviru bogatih država kao što je SAD u vojsku odlaze siromašniji kojima je vojska prilika da se školuju i dobiju plaće. Opet novac i prilika da se čovjek izvuče iz blata. Pa se ratuje po Iraku, Afganistanu, Somaliji ili gdje već.
Zaključak - teže bi se ratovalo da je ljudima dobro, a da bi im bilo dobro trebala bi fuknionirati ekonomija, ali ne samo za manjinu u nekom društvu... Zadovoljniji ljudi, manje ubijanja pojedinaca, a tako i grupa. Ekonomija nigdje ne može funkcionirati "beskrajno", odnosno svaka država ima ograničen teritorij, resurse, trgovinske potencijale i povećanjem broja ljudi, te smanjenjem kvalitete života sve je više onih kojima se ratuje (a lakše je ubijati nepoznate pojedince, strance i inovjernike nego vlastite suplemenike...). Neka rješenja ovamo ili onamo omogućuju mir dok ne naraste broj ljudi na nekom prostoru pa postaju sve više agresivniji, netolerantniji, pa se sve više ubijaju, bilo da su to ulice Los Angelesa, bilo da je neki izvor za vodu u Somaliji. Kinezi su uveli ograničenja u pogledu broja djece (osim u sredini kojoj žele uništiti svaki oblik autonomije kao što je Tibet). Rješenje protiv ratova, pošto planet Zemlja, odnosno teritoriji imaju ograničenja s obzirom na pretenzije u pogledu stila življenja, bila bi u limitima s kojima s počeli Kinezi. Međutim državama utopije nisu cilj - jer su određeni broj nezadovoljnika potrebni za najgore poslove kako bi ekonomija mogla cvjetati, i kako ne bi u prevelikoj mjeri morali uvoziti strance. Uspješnije države balansiraju s ovim kako njihova gornja i srednja klasa mogla imati standard, a teritorij ne bi postao prezagađen... Naravno, sve ovo je pojednostavljeno za potrebe kakve-takve analize uzroka ratova...
Ja sam protiv njih i draža su mi miroljubivija rješenja, međutim sve dok je svijest ljudi takva da pojedinac i grupa ne djeluju u općem (globalnom) interesu sukobi s vremena na vrijeme čine se neizbježnima, kao što povijest demonstrira. Povodi su trivijalni, čim postoji volja za rat, a ona je generirana osobnim nezadovoljstvom velikog broja pojedinaca, dakle uvijek imamo spremnih za rat u svakom društvu, potrebno je samo malo "rasplamsati" i pokazati na nekog od mogućih neprijatelja, obično u susjede, a u slučaju SAD-a i Rusa ba bilo koji narod, odnosno interesnu zonu na planeti...
Izgleda da filozofi ne mogu ništa u vezi s tim, koji od njih opravdava rat, a koji se gnuša čini se potpuno irelevanto, kao da oni zabavljeni filozofijom odlaze u ratove...
23.11.2008. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šašava
ja sam pročitala prvu rečenicu tvog posta i da...već mi je mučno :)...nemogu uopće slušat o nacistima,ustašama,thompsonu itd....prošlost je iza nas i nema smisla uzdizat je ponovo...
27.11.2008. (12:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...