Komentari

vaseljena.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Herzog

    Kakvo zastrašujuće proročanstvo.

    avatar

    18.11.2008. (04:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Moram ti priznati da je jedna od mojih prvih primisli pri čitanju ove priče bila tvoja opaska. Već sama ta činjenica govori da i nije riječ o proročanstvu, nego o nastupajećem realitetu.

    avatar

    18.11.2008. (06:55)    -   -   -   -  

  • odmak

    Ista pomisao.

    avatar

    18.11.2008. (08:47)    -   -   -   -  

  • Marole

    Glup sam, nisam je shvatio.

    avatar

    18.11.2008. (14:39)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Kako nisi shvatio,oni su gladni, on, koji je jak, prvi se lomi, ona, jer je jača, podmeće leđa, i eto, život ide dalje.

    avatar

    18.11.2008. (15:11)    -   -   -   -  

  • crkotica

    uh

    avatar

    18.11.2008. (17:55)    -   -   -   -  

  • Akuzmata

    Ne, ona ne podmeće leđa: ona podmeće krišku kruha, gotovo mehanički. Leđa više ne postoje: postoji samo laž, mehanika laži. Život ne ide dalje: život je stao, zgusnuo se, koncentrirao se u kruhu i propada zajedno s njim.

    avatar

    18.11.2008. (18:04)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    O, ne, ona podmeće svoju snagu njegovoj slabosti i život, s preraspodijeljenim kruhom, ide dalje.

    avatar

    18.11.2008. (21:15)    -   -   -   -  

  • Marole

    Glup sam, nisam je shvatio. Zašto ako nemaju kruha, ne jedu kolače?

    avatar

    18.11.2008. (22:42)    -   -   -   -  

  • crkotica

    riječ HLJEB mi zvuči nekako "hranjivije" od KRUH...

    avatar

    18.11.2008. (22:51)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    i ja sam glup i nisam shvatio. ako su gladni, zašto ona čisti mrvice umjesto da ih skuplja? ona se bori protiv gladi štrajkajući glađu

    avatar

    18.11.2008. (23:02)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Zube, Maro, prosil bi vas, koncentrirajte se...pomislit će putnik namjernik da su moji stalni čitatelji mahom glupi, što je sasvim kriva predodžba.
    Maro, dat ću ti adresu gospara Marija, on je također iz Grada, pa će ti on objasniti priču, kad ju je već preveo.
    Zube, ona čisti mrvice onako germanski, iz čiste ljubavi spram - dužnosti. Jasno da je to moment opscenosti, ni prvi ni zadnji u cijelom ovom kolopletu: recimo, ono nepodnošljivo, odvratno sažaljenje nad jadnikom koji je nakon 39 godina braka lagao iz gladi:"Nije ga ni pogledala, jer nije mogla podnijeti da laže. Da laže nakon trideset i devet godina braka." Kakva je to žena, pitam ja vas?
    I kakav je to narod? Oni mogu podnijeti ovozemaljske, vremenite brige bližnjih - ona može podnijeti da je on gladan... - ali ne i nadzemaljske, brige oko vječnih pitanja - ...ali ne može podnijeti da joj suprug laže - i to je ono što Wagner i Brecht prokazuju kao germansku kob, a kasnije i Wenders: Nebo nad Berlinom govori o tom žrtvovanju vječnosti zbog vremenite ljubavi.
    "Možda najdirljiviji prizor cijelog Prstena Nibelunga pojavljuje se pred kraj drugog čina Valkire, kad Brünhilde, u svojoj hladnoj veličanstvenoj ljepoti, pristupa Siegmundu, obavještavajući ga da će svaki smrtnik koji je vidi ubrzo umrijeti – ona je tu da mu kaže kako će ga odvesti u Valhalu nakon što izgubi bitku s Hundingom. Siegmund odbija njenu ponudu ako mu se Sieglinde ne može pridružiti u Valhali, jer mu je draža ljubav jadne smrtne žene nego spröden Wonnen Valhale. Potresena Brünhilde komentira to odbijanje:

    So wenig achtest du ewige Wonne? Alles wär’ dir das arme Weib, das müd und harmvoll matt von dem Schooße dir hängt? Nichts sonst hieltest du hehr?
    (Tako malo cijeniš vječnu slast? Sve bi ti bila ova sirota žena, koja ti umorna i turobna trudna leži u naručju? Zar ništa drugo ne smatraš uzvišenim?)

    To je srž Wagnerove kritike religije: treba se riješiti starog platonskog toposa ljubavi kao Erosa koji se postupno izdiže iz ljubavi prema određenom pojedincu preko ljubavi prema ljepoti ljudskog tijela općenito i ljubavi lijepog oblika kao takvog, do ljubavi prema vrhovnom Bogu koji nadilazi sve oblike: prava je ljubav, upravo suprotno, pomak odricanja od obećanja Vječnosti same zbog nesavršenog pojedinca. Što ako je ta gesta odabira vremenski ograničenog bivstvovanja, odustajanja od vječnosti zbog ljubavi, najviši mogući etički čin? Ernst Bloch ispravno je primijetio da je ono što nedostaje njemačkoj povijesti više gesta poput Siegmundove."

    avatar

    18.11.2008. (23:18)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Inače, o tom odnosu dužnosti i ljubavi nadahnuto smo pisali davnih dana, u klasičnom kontekstu:

    Marko je s alibijem dužnosti spram Patrije napuštao Kleopatrinu ložnicu, a pod izgovorom ljubavnoga zova bojno polje! Prividno razapet između (lažne) ljubavi spram žene i domovine, Antonije je karao za bitaka, odlazeći (za primirja) u rat čim bi ga Cleo spopala bračnim dužnostima!

    Kao što vidiš, Zubić-vilo, ovaj međuprostor, između žene i Kurukšetre, prostor je slobode.

    avatar

    18.11.2008. (23:22)    -   -   -   -  

  • halter skelter

    Alaj ste smešni. Mrvice su forenzički dokaz . Ona ih se naprosto mora riješiti.

    avatar

    19.11.2008. (00:10)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Posljednju ćemo opasku zanemariti kao ponoćni refleks prekomjernog gledanja recentnih forenzičkih serija CSI i Kosti ili bolničkog Uvoda u anatomiju, koje su ti posvema zamutile vid i uvid.

    avatar

    20.11.2008. (03:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...