Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • luki 2

    Sviđa mi se Tvoj izbor knjiga - da se trenutno ne bavim politologijom - vjerojatno bi bile
    i moj izbor...Maksimalna koncentracija - i idemo početi čitati....Puno ugodnih trenutaka i
    inspiracije Ti želim! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebači

    avatar

    17.11.2008. (20:48)    -   -   -   -  

  • Ekstrasolarni planet

    O Freudu i Jungu obično naklapam na ovaj način:
    "Uopće ne razumijem kako itko može Freuda uzimati za ozbiljno. Pa on je mislio da žene muškarcima zavide na penisu?!?! Poznaje li itko od čitatelja ovog bloga ijednu ženu koja bi željela da joj takvo nešto izraste na tijelu?
    Jung se bavio analizom snova: ako bi mu ponestalo materijala za dokazat neku tezu lijepo je mogao naizmišljat što god je htio - i kako ga provjerit?"
    Što se tiče enantiodromije, taj princip rabim prilikom šopinga; npr. ono što je ultramoderno ove godine, sljedeće godine će biti fuj (pa mora biti jeftino), neutralne stvari se drže puno dulje (pa mogu biti skuplje i kvalitetnije) iako do danas nisam znala da ima ime.

    avatar

    17.11.2008. (21:35)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Luki2: hvala ti, pusa tebi & ljubimcima!

    Ekstrasolarni planeti: dobro si rekla, "...naklapam..." :))))

    avatar

    17.11.2008. (21:52)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Ne naklapam ni o Jungu ni o Freudu. Čak štoviše jako su mi daleki. Sve obrambene mehanizme pokušavam shvatiti intuitivno i intuitivno i ljudski reagirati na njih. Ovaj članak mi je bio prilično težak za pročitati i jedino pozitivno od svega je to što sam se sjetio davno pročitane knjige Pokojni Matija Pascal od Luigija Pirandella. Mučio sam se prvih 30-ak stranica i nikako da mi štivo postane pitko. Onda sam negdje na 100-oj stranici shvatio koga se smatra normalnim čovjekom (u ondašnjem društvu). Stoljećima se već ništa nije promijenilo po tom pitanju. Normalnim se dakle smatra onaj koji se ponaša poput većine. Tako primjerice ako dospijemo u Jankomir ili Vrapče morat ćemo se prilagoditi ponašanju tamošnjih žitelja želimo li u njihovom okruženju izgledati normalnima. A meni se trenutno ne da truditi da izgledam normalan. Ni ovdje ni tamo. Fućka mi se što o tome misle Freud ili Jung, Pirandello ili bilo tko drugi, a najmanje moj vrli naci ravnatelj.

    PS. Kada se već priča o izmjenjivanju nježnosti po hodnicima škole danas smo i mi imali ispade profesorice koja je sva izbezumljena dojurila požaliti se na učenike koji se besramno stiskaju i žvale. Treba hitno poduzeti akciju protiv tog zla i iskorijeniti ga za svagda. Angažirati upravu škole. Pozvati vatrogasce, miliciuju, vojsku...

    avatar

    17.11.2008. (22:35)    -   -   -   -  

  • tičerica

    mislim da ljudi koji actually nešto i kontaju o freudu i jungu najmanje uzrokuju tom dvojcu štucavicu. :D čini mi se malo blesavo freudizirati ili jungizirati nečije ponašanje ako ne nosim bijelu kutu i ne radim u ustanovi s dress codeom koji uključuje zbilja duge rukave. :D
    ja sam, inače, imala pobliži susret s jungom za potrebe diplomskog rada, i fascinantan mi je iz književnoteoretske perspektive - pri izradi spomenutog diplomskog sam se totalno zakačila za arhetipsku analizu (znam, znam, vrlo passé, neki drugi pravci su moderni ovih dana, no što da radim kad mi se sviđa, skroz sam se našla u tome), koja bez junga kao tatice arhetipa baš i ne klapa. ali u drugim kontekstima, dakle, izvan okvira književne analize (ili čavrljanja o filmovima i serijama, čija radnja se također jako lijepo da raščlaniti po istom principu), ne nalazim za shodno tjerati sirote pokojnike na štucanje. :D

    avatar

    17.11.2008. (23:55)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    prilog za biografiju..c.g. jung-otac sinkroniciteta..i veliki pobornik I chinga:))..tako da je u odlučivanju da li će piti čaj ili kavu..uglavnom pio napitak, ali hladan:PPP

    avatar

    18.11.2008. (03:54)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    zbunjeni: težak članak? Stvar ukusa. Pišem iz gušta, doživljavam bloganje (i) kao neku stilsku vježbu, a usput se nadam štogod pojasniti (sebi i drugima). Inače, već sam je bio spomenuo, ali ima jedna knjiga koja me svojedobno fascinirala i pomogla mi shvatiti često neshvatljiva ponašanja ljudi oko mene pa je i tebi preporučam: M. Scott Peck: Ljudi laži – nada u iscjeljenje zla u ljudima. Svakako potraži.

    tičerica: prema onome što sam saznao u knjižici koju sam kupio, suvremena istraživanja u različitim područjima (primjerice, etologija) su u velikoj mjeri potvrdila Jungove koncepte, razlika je najčešće terminološka. Jung je prekompleksan i predubok autor kojega je, kao što rekoh, malo tko uistinu iščitao, a ima nečega i u uzdizanju sebe tako što ćeš onako, anženeral, diskreditirati velikane.

    čistilište: ne bi se štel mešati ;)

    avatar

    18.11.2008. (10:36)    -   -   -   -  

  • Sanjar

    Doista sam uživao čitajući posljednja dva posta i pomalo mi je žao da i ostali posjetitelji ovog bloga nisu osjetili slično; naravno da je Jung težak, kompleksan i dubok autor... mnoge stvari ne razumijem, ali ono što sam uspio shvatiti ( i proživjeti ) imalo je doista transformativnu snagu...
    Mnogi ljudi svjedoče da im je Jung ( kao i Frankl ) uspio pomoći na jedan ključan način, promijenivši im živote i usmjerivši njihova nastojanja prema dubljem shvaćanju života, prema oslobađanju od iluzija ( prvenstveno o samome sebi ), prema jednom višem i snažno inspirativnom smislu...
    Najgore što se može napraviti sa Jungom ( što spominje i profesor ), jest upustiti se u pseudointelektualna naklapanja ( to bi ga doista, na onom svijetu, moglo natjerati na štucanje ). Umjesto toga, ako imamo jednu ili više bliskih osoba, pokušati iskreno izmijeniti iskustva... takav doživljaj se neda s ničim usporediti i može nas odvesti, ako ustrajemo, prema autentičnom zajedništvu ( mnogi će, također, priznati da im takav odnos silno fali, jer su umorni od obiteljskih i prijateljskih stereotipa, vječitog prilagođavanja i potiskivanja onoga što jesmo ili bi mogli biti...)

    avatar

    18.11.2008. (15:25)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Sanjar: ovome nemam što dodati; tko kuži kuži ;)

    avatar

    18.11.2008. (20:43)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Gospon profesor, samo ti nastavi. Ja uživam čitati (makar mi bilo i teško štivo, osoba sam koja jako dobro analizira događanja, pojave čak i uzročno posljedične veze, ali bježim od psihoanalize kao vrag od tamjana) , a i drugi ovdje dolaze s užitkom čitati. Ti s užitkom pišeš. Ukupno gledano svi uživamo, blog je izvrstan i moja prošla opaska nije kritika bloga već je slika mog trenutnog raspoloženja i nemogućnosti utjecaja na njega. Nisam ni očekivao ovdje nekakva površna naklapanja koja se provare za dvije minutice.

    Potražiću knjigu Ljudi laži – nada u iscjeljenje zla u ljudima. Dobro će mi doći malo drugačija literatura.

    avatar

    18.11.2008. (22:22)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    zbunjen: nije mi baš jasno zašto bježiš "od psihoanalize kao vrag od tamjana" (sjeti se enantiodromije! :))), ali u redu, ti znaš. Hvala na komplimentima vezanim uz blog. Knjigu zaista potraži, možda promijeniš neke stavove. Jako me zanima tvoj dojam o knjizi pa kad pročitaš, volio bih da se javiš.

    avatar

    19.11.2008. (00:04)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Zašto bježim od psihoanalize? S jedne strane ne želim sam analizirati druge ljude dok oni ne požele da mi se otkriju i podijele sa mnom svoje misli i osjećaje. Pokušavam se distancirati na taj način od svih koji nisu spremni komunicirati sa mnom. S druge strane ne volim da se mene psihoanalizira. Možda se bojim istine koja bi iskočila na površinu? Tko bi ga znao.

    Također me uzrujavaju težnje za razotkrivanjima dubljeg smisla života jer smatram da svaki pjedinac sam sebi kroji budućnost, sudbinu, određuje si sam svoj smisao i sam si bira život. Čemu razglabati o nečijim pobudama, tražiti razloge, opravdanja. Osoba je determninirana svojim postupcima i djelima i cjenim ju prema tome. Možda izgleda ili zvuči strogo? Hm, ali ja puštam ljude da žive svoje živote i ne pokušavam im nametnuti svoje stavove. Smatram da je u tome sva mudrost (psiho)analize. Tako me živciraju dušebrižnici koji plaču nad posrnulima tražeći opravdanja u djetinjstvima, nesretnim ljubavima, pogrešnoj okolini i štosveneznam. Čisti promašaj. I sit sam već generalne krivnje koja je na ovim prostorima zamijenila instituciju pojedinačne odgovornosti... Utopit ćemo se u masi, izvući ćemo davno uhodane razloge zbog loših postupaka i okriviti društvo, roditelje, prijatelje, nastavnike, sustav. Sve samo da i dalje možemo plivati bez osjećaja odgovornosti i krivnje? Sve samo da napokon ne poduzmemo ispravne korake. Lakše je prebaciti odgovornost za vlastite postupke na masu.

    Eto moje analize. :-)

    avatar

    19.11.2008. (01:06)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    zbunjen: očito je došlo do izvjesnog komunikacijskog nesporazuma. Pod psihoanalizom podrazumijevam odlaske kod profesionalnog psihoanalitičara, tri do pet godina, dva do tri puta tjedno po sat vremena.

    To da se bojiš istine koja bi mogla iskočiti na površinu je vrlo važna izjava. Istina, po najvažnijoj definiciji ikad izrečenoj, oslobađa; prema tome, ne bismo je se trebali bojati. Vidiš, zato mislim da je važno pozabaviti se i Freudovim i Jungovim idejama, tj. onim što iz njih proizlazi, a to je dublje upoznavanje samoga sebe (pročitaj komentar što ga je ostavio Sanjar). Jungovski rečeno, bojiš se susreta sa svojim Sjenom ;) No, kao što rekoh, pročitaj knjigu koju sam ti spomenuo, vjerujem da nećeš požaliti. (A i nemjerljivo će ti pomoći u duelu s ravnateljem;)

    avatar

    19.11.2008. (12:26)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Pa još mi je mrskija pomisao da hodam kod psihoanalitičara i dosađujem se čekajući da mi on iščačka istinu na površinu. Naime, ako želim doći do istine, mogu doći i sam. Ako ne želim neće ju svi psihoanalitičari moći iščitati. Jednostavno im neću dozvoliti. Bio sam jednom sa sinom. Jednom i nikada više. To je bila tako antipatična, usiljena osoba, jedna od onih s kojima ne možeš ni normalno razgovarati. Reći ćeš mu bilo što samo da ga se riješiš i pobjegneš. Kao najgora bolest koju čekaš da prođe ali nigdje kraja. Nemam dovoljno znanja da s par riječi opišem taj mrski osjećaj namještenosti, usiljenosti, i laži, koju sam doživio razgovarajući s tim profesionalnim psihoanalitičarom. Reći ćeš kako treba tražiti dalje, ima ih koji su spontani, otvoreni, dragi. Možda. Ja sam isto spontan, otvoren i najčešće drag i ne želim se naći u situaciji kada opet moram prežvakati takvu osobu. Pa sam jednom bio sam sa sobom kod profesionalca. Morao sam se posvaditi s njime jer mi je na silu pokušao dokazati da spadam u onu vrstu nastavnika koji maltretiraju učenike i stvaraju im psihičke probleme. Kako vjerujem da je to posve pogrešan doživljaj moje osobe nisam htio popustiti i složiti se sa njime što ga je izbezumilo. Izgubio je samokontrolu i počeo urlati tako da su iz susjednih soba dojurili njegovi kolege. Otišao sam sretan što me nije pokušao pretući.

    Istina oslobađa - slažem se. Čudi me zašto je onda profesionalni psihoanalitičari ne žele ili ne znaju slušati? Zašto misle kako u svemu moraju naći nešto skriveno što im piše u knjigama bilo Jungovskim bilo Freudovskim? Ako ne nađu nešto tajno, prljavo, skriveno smatraju se prevarenima. Oni ne mogu vjerovati iskrenosti kod ljudi jer najvjerojatnije ni sami nisu iskreni. S druge strane čemu se truditi do istine? Nije li i psihoanaliza postala pomalo pomodarstvo, šarena laža kojom umjetno izvlačimo tričarije na površinu i proglašavamo ih istinom. Ako baš sve moramo analizirati i ogoliti do kraja ne ubijamo li time ljepotu? I ako smo zadovoljni svojim načinom života i sobom čemu ići čačkati po tome do u beskraj. Do zadnje skrivene misli? Do zadnjeg podsvjesnog zadovoljstva.

    Iskorisiti to što imaš i pokušaj biti bar iskren u odnosu s drugim ljudima. Tako ćeš postati iskren i sam prema sebi. Tako radim cijelog svog vijeka koji i nije baš kratak. Zadovoljan sam jer mirne savjesti idem u krevet.

    Knjigu ću svakako pokušati nabaviti iako prva knjižnica u kojoj sam tražio ju nema.

    avatar

    22.11.2008. (00:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...