Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (45)

Marketing

  • smotani

    Dan uoči Dana Vukovara... neki kažu pada..... ja bi rekao dan uoči Dana...ne bi spominjao pad.... šetajući s tobom, tvojim mislima, sjetio sam se tih dana.... stjecajem okolnosti dio sam vremena proveo blizu...vrlo blizu...sjećam se tih nekih lica koja su dolazila iz Vukovara, koja su imala "sreću" otići koji dan ranije.... strašno je to bilo gledati... i ova tvoja sjećanja toliko su živa, kao da ponovo to proživljavam.... ne, nije čudo da ti je trebala godina.... teško je te osjećaje smiriti, prenjeti na papir.... teško.... i, teško je sebi objasniti zašto? upravo ta tvoja pitanja muče većinu.. kakav je ovo svijet? što je rat donio? ali odnio je... odnio je puno obitelji, života.... mladost, budućnost...i kada sam pročitao kakko je djevojka šapnula ti na uho...mi se i dalje dopisujemo...sad se tek postavlja puno pitanja..ali, i jedan dio odgovora na jedno moje pitanje...budućnost? ovo mi nekako daje nadu.. nadu u budućnost, nadu da su nova pokoljenja pametnija.. .da će razum zavladati glavama.... teško je pričati o Vukovaru a ne pustiti suzu...jako, jako teško.....zato osjećam tvoj drhtavi glas dok si ovo pisala... osjećaji, oni se ne mogu opisati...I ja, kao i ti, kao i mnogi, nadam se da će se naći neki sa savjesti... koji će ispričati onaj dio priče koji mnoge obitelji boli...jako boli......gdje su njihovi najmiliji? 17 godina poslije.... rađa se nova genaracija, nadam se i vjerujem u nju.........
    Vukovare, želim ti mnogo godina sreće, svijetlosti, povratka mladosti...Vukovar nepokoreni grad!
    A tebi draga....veliko hvala na podsjećanje na te dane, na podsjećanje na Dunav koji Vukovarom teče.....
    Topli ti pozdrav ostavljam......

    avatar

    17.11.2008. (19:41)    -   -   -   -  

  • smotani

    vratio sam se još jednom...... znaš, malo sam se udubio u ove slike..... žalosno je da niću nove, neke arhitektonski bum građevine, a da povijest, duša grada..ostaje takva.... boli me to..i znam da ti nije bilo lako to gledati.....ali, nadam se, vjerujem kao i ti..... da će se i to promjeniti., da će se obnoviti, da će se čuti dječji glasovi..........
    pozdrav draga Aquaria..........i hvala ti na ovom tekstu, na slikama, na podsjetniku.......

    avatar

    17.11.2008. (21:29)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    bijah na ovim mjestima.... čudan neki osjećaj.... bolan...
    vidjeh i dunav, da... vidjeh ga ove godine daleko, na mjestu gdje se tri rijeke spajaju u jednu... i odatle kreće samo dunav na put... do vukovara...

    pozdrav!

    avatar

    17.11.2008. (21:45)    -   -   -   -  

  • smotani

    opet ja,.... hvala ti na onom pojašnjenju za ove ruševine.... sad ću malo, čim smognem vremena, pročeprkati, provjeriti...sad si me zainteresirala...jer ja bi volio vidjeti.....lijepi Vukovar:))) obnovljeni Vukovar, samo tako u njega se vraća i život:)
    i, hvala ti na riječima podrške kod mene (naravno i tamo ću to uobičajeno učiniti) ali toliko su me se dojmile riječi da sam, što rijetko činim, zahvalio odmah;) direktno;))))
    pozdrav ti šaljem..(neću te grliti...iš viroza;))))

    avatar

    17.11.2008. (22:04)    -   -   -   -  

  • rU

    o padu vukovara čula sam na radiju, sjedeći u podrumu dok je nad osijekom praštalo ...
    taj sam smak svijeta vidjela iz bliza, i pitala se zar je to moguće ...

    vukovar pamtim prije razaranja ...
    a kad sam ga posjetila poslije vidjeh kako su nestale čitave ulice ... sad se ožiljci na fasadama već brišu, no kako obrisati ožiljke na dušama ...

    p.s. hvala na rođendanskoj čestitci.

    avatar

    17.11.2008. (22:20)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Sjećam se lijepog grada i lijepe luke na Dunavu koja me podsjetila na neke morske, a posjetio sam ga u jednoj od slavonskih tura biciklom nekoliko godina prije rata. Rat ne donosi ništa dobro i dugo godina se osjećaju posljedice.

    avatar

    18.11.2008. (03:10)    -   -   -   -  

  • istina o životu

    ah VUKOVAR ljubavi moja..........tužno sjećanje, rana koja prokrvari uvijek iznova............predivan tekst si napisala, a fotografije uistinu otvaraju zatomljene boli........:-))))

    avatar

    18.11.2008. (09:29)    -   -   -   -  

  • chablis

    Prekrasan post.protkan tugom. Zar je tako baš moralo biti?

    avatar

    18.11.2008. (09:34)    -   -   -   -  

  • Julijana

    Stvarno me se dojmilo ovo što si napisala. Ja nikada nisam doživjela što i Vukovarci, mada je i kod nas bilo grozno, ali tragedija koju su oni proživjeli je prestrašna. Ni danas ne mogu pogledati snimke stradanja, a da mi se duša opet ne lomi i poteku suze. A ja sam to samo gledala, koliko je tek teško ljudima koji su te pregrozne strahote doživjeli! Vukovarci, i svi ostali hrabri ljudi i branitelji lijepe naše, zaslužni ste što smo na svojim ognjištima ostali, a ne rastjerani po svijetu! I znajte da smo mnogi s vama u mislima i molitvi često, ne samo na dan stradanja. Molim da Vukovar uskoro opet bude onaj predivan mali grad s dušom, u koji je uvijek bilo lijepo doći, kakav je bio prije rata. Bila sam ondje 1985, pjevali smo na jednoj obljetnici. Bio je to jedan od najljepših gradića koje sam doživjela, grad u kojemu je bilo lijepo i jer su nas ondje primili ljudi otvorene, široke slavonske duše.

    Bila sam ponovno u Vukovaru na jednoj od prvih obljetnica vukovarskog stradanja. Malo je toga bilo obnovljeno, a ruševine su izazivale strašnu tugu, jer su govorile o tolikim silnim uništenim životima.

    I nakon toga, treba mi puno hrabrosti za ponovni posjet Vukovaru. A koliko tek treba hrabrosti za živjeti u njemu, sa svim posljedicama zlih vremena!

    Neka Bog blagoslovi Vukovar, Vukovarce, neka im u srcima vlada mir konačno i neka im duše izliječi od dubokih rana! Sjetimo se svih stradalih - i poginulih i živih koji nose svoje stradanje duboko ranjeni, molimo za njih, iz srca, često, ne samo na ovaj dan. Bog je milostiv, čuje i daje i čini ono što ljudi ne mogu ili neki ne žele učiniti. Neka u Vukovaru čuda čini, da zacijele srca i procvate grad!

    Lijepo je znati da širom svijeta ima i puno dobrih ljudi, puno dobrih mladih, ljudi koji se trude, gledaju i vide, suosjećaju i koji dobro svaki dan čine. Nije sve onako kako se iz mračnih prikaza medija želi prikazati. Neka i tebi i još mnogima, mnogima Bog da da svjetlo pronosite svijetom. Pozdrav iz srca!

    avatar

    18.11.2008. (09:38)    -   -   -   -  

  • Hrvatska u srcu :)

    prekrasno napisano..svaka čast..
    Vukovar-da se ne zaboravi..
    1991-2008
    pozdrav ostavljam!!

    avatar

    18.11.2008. (11:37)    -   -   -   -  

  • smotani

    čitajuć jučer ovaj tekst, gledajući ove slike.... probudila si u meni jednu bujicu sijećanja koju, ne da želim zaboraviti - to nikako, ali, kao da godine izbljeđuju...međutim, shvatio sam da takvo što ne može se zaboraviti...dovoljan je bio pogled na tvoj tekst, na ove slike...i sjećanja su se vratila.......
    ne smijemo dozvoliti da se zaboravi.....neka bude opomena genaracijama koje dolaze......
    pozdrav ti ostavljam..:)

    avatar

    18.11.2008. (12:40)    -   -   -   -  

  • Vrata percepcije 2

    ja ču samo reći- u ratu nije pao samo vukovak već cijela država. nikad nećemo više na zelenu granu a rat je bio uzaludan. toliko ih palo a sad se ne cijeni osvojeno. e moj narode.

    avatar

    18.11.2008. (12:55)    -   -   -   -  

  • teuta

    Ne volim se ni prisjećati trenutka kada sam čula da je Vukovar pao. Pa ipak, taj herojski grad se nikad ne smije zaboraviti ali bojim se da u stvarnosti baš i nije tako. No, treba imati nadu i vjerovati da će biti bolje jer ima još dobrih i poštenih ljudi.
    Pozdravček draga i cmokkkk.

    avatar

    18.11.2008. (13:37)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    U ovom dvoru sam do rata odsvirao na stotine svatova i citajuci tvoj post i gledajuci slike pitam se koliko je tih mladenaca ostalo zivo do danas.
    Predivan post i od srca napisano a mene je vratilo u sjecanja iz 1971 godine kada sam dobio prvi biciklo i na aerodromo koji razdvaja Borovo naselje i Borovo selo ucio da ga vozim.
    Cesto se sjecam sitnica a najcesce Vukovara kaky je bio do onog dana kada sam otisao iz njega :)

    avatar

    18.11.2008. (14:24)    -   -   -   -  

  • silenzia

    Lijepo si zaključila ovaj post, priželjkivala sam ovakav kraj, to je jedino ispravno finale i plod bolnog razmišljanja o Vukovaru. Sjetila sam se posta kojeg je napisala skolastika.blog.hr, lani u ovo vrijeme - U ime sjećanja na moje najsretnije vukovarske dane kad su se u istoj ulici s Karmelom, Marinom i Martom u radosti i miru igrali Siniša, Milenko i Radmila - ova moja zapaljena svijeća je molitva Bogu za dar oprosta u Vukovaru.

    avatar

    18.11.2008. (14:50)    -   -   -   -  

  • PAPA

    predivan VUKOVAR GRAD HEROJA

    avatar

    18.11.2008. (16:13)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Ne mogu puno komentirati jer u Vukovaru nikad nisam bila. Sve što sam čula samo su nečije tuđe priče, svoj dojam nemam.
    Ali nešto što mogu reći je da si ovaj post napisala izvrsno i sve pohvale za njega. Čak su mi se oči zasuzile u jednom trenutku, dotakla si srž, sigurno.

    avatar

    18.11.2008. (16:25)    -   -   -   -  

  • katrida

    ..........još u meni ima previše bola za Vukovar i njegove stanovnike, i sve nas, manje ili veće žrtve rata.......a nikad nisam bila u njemu, neznam ni jesam li znala za njega prije rata..........još mi je prevelika bol................pozdravić...........

    avatar

    18.11.2008. (16:29)    -   -   -   -  

  • Gothic Utopia

    Odlican post, taman sam ga nasao sad, kada idem zapalit svjecu u Vukovarsku ulicu, to je najmanje i najvise sto ja sad mogu uciniti i mislim da bi svako to trebao...

    Slabo se sjecam pada vukovara, imao sam samo jednu godinu, ali svecam se straha koji se osjecao u zraku, sjecam se gnjeva, nepotrebnog bijesa, bezpotrebnog rata...Stvarno je nevjerovatno da se moralo zaratit, ne mogu vjerovat da to niko nije htio mirno rjesit.

    Živia Vukovar...

    Zapravo sada kad razmislim Vukovar nikad nije uistinu pao, jer se nikad nije presao borit ;)

    avatar

    18.11.2008. (17:18)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Sintagma "naši i vaši" je sjeme mnogih zla. Vukovar i ovaj posljednji rat to zorno pokazuju. Rane su još suviše svježe da bi mogli otvoreno o tome pričati, ma koliko sve izgledalo jednoznačno i sasvim jasno, jer, ipak, gotovo ništa nije onako kako izgleda. Jednostavno, distanca je nužan preduvjet za realno sagledavanje cijele situacije i događaja koji su snašli taj, u tom trenutku, evidentno nesretni kraj, i nesretne ljude. U svakom slučaju, iskreno poštovanje svim onim poštenim i iskrenim ljudima koji su dali sve što imaju za ideju nekog boljeg sutra. Mrtvima pokoj, a živima svako dobro.

    avatar

    18.11.2008. (19:43)    -   -   -   -  

  • otkucaj

    Znači nisam samo ja bila naivna...bijah i ja na ovim mjestima koje si uslikala, a i vozila sam se preko Dunava šinobusom u ono davno vrijeme...divno si ovo napisala...pozdravljam te

    avatar

    18.11.2008. (20:31)    -   -   -   -  

  • CRNI BLOG KOMUNIZMA

    Jako lijepo si opisala Vukovar, njegove ljude i njihove duše koje čine duše grada. Zgrade su nam mogli porušiti ali ne i slomit srca za Vukovar. Stoga je vjera u nadu u bolje sutra najbolje što bilo tko u Hrvatskoj može darovati svome gradu-heroju na Dunavu koji je toliko darovao za Hrvatsku, i da se ne zaboravi! Vukovar - stoji Grad!

    avatar

    18.11.2008. (22:40)    -   -   -   -  

  • misko

    Tužna sjećanja...
    Post je izvrstan! :)

    avatar

    18.11.2008. (22:56)    -   -   -   -  

  • All we need is love :)

    Neznam,možda imam sreću što sam bila još u pelenama,kad se sve to dogodilo prelijepomo gradu,ali... Imam obitelj,koja nosi rane na srcu.. Obitelj koja je razorena,djelomično i ratnom krivnjom... Preloše... Ipak,iako ga se ne sjećam od prije,ipak mi je Vukovar drag,moj predobar rodni grad...

    Post je super,svaka čast!

    avatar

    18.11.2008. (23:00)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Da točno , život uvijek ide dalje, ali ne smijemo zaboravit mladost koja je život dala za nas.
    Odličan post :))

    avatar

    19.11.2008. (02:20)    -   -   -   -  

učitavam...