Vertebrata ima četvrt stoljeća! Tog prigodom u ime cijelog kolektiva SOUR-a "Vaseljena" želim mu da što prije odseli iz ove kurčeve zemlje. Mislim da je ovo sasvim lijepa rođendanska čestitka, nije li?
17.11.2008. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam običaj posljednjih mjeseci to činiti, ali ovaj put ne mogu izdržati, i naprosto moram provocirati: pročitajmo zajedno ovaj kratki odlomak drage gospođice Zadie:
Remainder recognizes, with Szymborska's poem, that we know, in the end, "less than little/And finally as little as nothing," and so tries always to acknowledge the void that is not ours, the messy remainder we can't understand or control—the ultimate marker of which is Death itself. We need not ever read a word of Heidegger to step in these murky waters. They flow through the "mainstream" of our canon. Through the negations of Beckett. The paradoxical concrete abstractions of Kafka. The scatological thingy-ness of Joyce at his most antic. The most famous line of Auden ("Poetry makes nothing happen"). They flow through our own lives in the form of anxiety, which is, in Freud's opinion, the only real emotion we have.
Vidite, Zadie nije bila posebno uspješan student Cambridgea. Demantirala je double First, priznavši da je znala biti i ispodprosječna studentica. Pa ipak, iz nekih nepoznatih razloga,u hrvatskoj je literaturi ovakav esejistički pasus nezamisliv: ovdje nema ni jednog jedinog živućeg književnika koji bi u tri smislene rečenice znao uvrstiti Heideggera, Becketta, Kafku, Joycea, Audena i Freuda. Naravno, sad dolazi ono tipično imbecilno hrvatsko kenjanje: ali to nije nikakvo jamstvo...
Idioti, čujte, hej, halo imbecili: jasno da nije! Ništa na svijetu nije ničemu jamstvo. Ali, uspijete li odgojiti svoju djecu tako da do kraja faksa pročitaju tih stotinjak knjiga koje bi svatko trebao pročitati prije no što našilji olovku, možda će sredinom stoljeća netko od potomaka napisati ponešto što bi ikoga na ovom užasnom svijetu moglo zanimati, a da nije oproštajno pismo.
Logično je dakle da sada trebam naglasiti i poantu: Zar nije pomalo čudno da u sadašnjoj generaciji hrvatskih književnika ne postoji ama baš niti jedan koji je pročitao "Fenomenologiju duha"? Postoji ali to nije ostavilo nikakvoga traga, kažete. Ne, ne postoji. Odgovorno tvrdim da ne postoji. Možda Valent, ali on je od toga poludio.
A zakaj je to važno?
Pa zašto netko misli da bi čitanje njegovih zapisa ikome bilo bitno, a sam ne čita onih par stotina knjiga koje su jedine u povijesti ovoga svijeta bitne? Ne kužim otkud taj bezobrazluk? Vi biste raskidali s tradicijom? Da? S kojom, diletanti? Pa kaj vi znate kaj je tradicija?
Doduše, situacija je u Hrvatskoj i gora. Ovdje se jednostavno nema koga uvrijediti. Razmislimo: koga bi se i ticale ove riječi?
Zato i velim: Nemam običaj posljednjih mjeseci to činiti,...
Polako odustajem.
We need not ever read a word of Heidegger to step in these murky waters.
18.11.2008. (03:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Vertebrata ima četvrt stoljeća!
Tog prigodom u ime cijelog kolektiva SOUR-a "Vaseljena" želim mu da što prije odseli iz ove kurčeve zemlje.
Mislim da je ovo sasvim lijepa rođendanska čestitka, nije li?
17.11.2008. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vertebrata
"I was lost in invertebrate time." -_-
Hvala još jednom! Evo uzimam čestitku zazbiljno i najavljujem odlazak pred Božićne blagdane. Eco!
17.11.2008. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stroke
ček, bio ti je rođendan? e pa nije ako ti ga Catma nije čestitala!
17.11.2008. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
I to što kažeš. Ipak, puno me više brine gdje je Cvebs. Afrika je velika zamlja (S.Palin) i lako je izgubiti se u njoj.
17.11.2008. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Nemam običaj posljednjih mjeseci to činiti, ali ovaj put ne mogu izdržati, i naprosto moram provocirati: pročitajmo zajedno ovaj kratki odlomak drage gospođice Zadie:
Remainder recognizes, with Szymborska's poem, that we know, in the end, "less than little/And finally as little as nothing," and so tries always to acknowledge the void that is not ours, the messy remainder we can't understand or control—the ultimate marker of which is Death itself. We need not ever read a word of Heidegger to step in these murky waters. They flow through the "mainstream" of our canon. Through the negations of Beckett. The paradoxical concrete abstractions of Kafka. The scatological thingy-ness of Joyce at his most antic. The most famous line of Auden ("Poetry makes nothing happen"). They flow through our own lives in the form of anxiety, which is, in Freud's opinion, the only real emotion we have.
Vidite, Zadie nije bila posebno uspješan student Cambridgea. Demantirala je double First, priznavši da je znala biti i ispodprosječna studentica. Pa ipak, iz nekih nepoznatih razloga,u hrvatskoj je literaturi ovakav esejistički pasus nezamisliv: ovdje nema ni jednog jedinog živućeg književnika koji bi u tri smislene rečenice znao uvrstiti Heideggera, Becketta, Kafku, Joycea, Audena i Freuda. Naravno, sad dolazi ono tipično imbecilno hrvatsko kenjanje: ali to nije nikakvo jamstvo...
Idioti, čujte, hej, halo imbecili: jasno da nije! Ništa na svijetu nije ničemu jamstvo. Ali, uspijete li odgojiti svoju djecu tako da do kraja faksa pročitaju tih stotinjak knjiga koje bi svatko trebao pročitati prije no što našilji olovku, možda će sredinom stoljeća netko od potomaka napisati ponešto što bi ikoga na ovom užasnom svijetu moglo zanimati, a da nije oproštajno pismo.
Logično je dakle da sada trebam naglasiti i poantu: Zar nije pomalo čudno da u sadašnjoj generaciji hrvatskih književnika ne postoji ama baš niti jedan koji je pročitao "Fenomenologiju duha"? Postoji ali to nije ostavilo nikakvoga traga, kažete. Ne, ne postoji. Odgovorno tvrdim da ne postoji. Možda Valent, ali on je od toga poludio.
A zakaj je to važno?
Pa zašto netko misli da bi čitanje njegovih zapisa ikome bilo bitno, a sam ne čita onih par stotina knjiga koje su jedine u povijesti ovoga svijeta bitne? Ne kužim otkud taj bezobrazluk?
Vi biste raskidali s tradicijom? Da? S kojom, diletanti? Pa kaj vi znate kaj je tradicija?
Doduše, situacija je u Hrvatskoj i gora. Ovdje se jednostavno nema koga uvrijediti. Razmislimo: koga bi se i ticale ove riječi?
Zato i velim: Nemam običaj posljednjih mjeseci to činiti,...
Polako odustajem.
We need not ever read a word of Heidegger to step in these murky waters.
18.11.2008. (03:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...