Komentari

teutinaljubav.blog.hr

Dodaj komentar (61)

Marketing

  • teuta

    VOLJEMI...Vjerojatno mnogi ne znaju koji si zaljubljenik prirode. Ne samo što voliš i poštuješ životinje, već isto to osjećaš i prema biljkama ali i prema svemu drugom što je u vezi s prirodom.
    Veoma uživam dok mi glasno čitaš, spomenutu u postu, knjigu koja zaista potiče na razmišljanje. I sama sam se jako čudila kad si mi čitao o osjećajima biljaka. Tada sam ti spomenula da upravo zbog tih osjećaja najviše volim cvijeće u prirodi a ne u vazi.
    No, moram naglasiti i to, da mi ljudi moramo jesti da bi opstali što ujedno znači (pošto smo svejedi) da se naša prehrana mora sastojati od biljaka, riba ali i crvenog mesa tj. da bude raznolika.
    Zato nisam pobornica vegetarijanstva (ali tko voli, nek izvoli), upravo i ponajprije zbog raznovrsnosti u prehrani.
    Saznanje da i biljke osjećaju bol itd., žalosti me skoro pa na isti način kao što me žalosti i saznanje da mora neka životinja biti ubijena da bi mi ljudi zadovoljili svoje apetite. Pa ipak, nešto moramo jesti i nećemo valjda postati kanibali hahaha.
    Ali svakako je lijepo od tebe što si ovim postom potaknuo ljude na razmišljanje i na ponešto drugi stav prema biljkama.
    Volim te ljubavi.

    avatar

    15.11.2008. (20:47)    -   -   -   -  

  • rastoki

    Dragi blogeru, hvala sto ste potkrijepili sa slikama moj post o izletu na Susak i ulazak partizana u Zagreb 1945 god. Nebi se cudio da sam i ja na nekoj od tih slika jer sam sa strane promatrao taj mimohod. Inace najvise pisem o proslosti jer sam sudionik svega prozivljenog!!!
    pozdrav

    avatar

    15.11.2008. (21:11)    -   -   -   -  

  • Santea

    E ovaj post sam ja čekala i još se čudom ne mogu načuditi kako biljke osjećaju strah i reagiraju na podražaje okoline na taj način.Stvarno bih voljela da ovaj post pročita što veći broj ljudi koje će potaknuti na razmišljanje o prirodi koja nas okružuje i o tolikim mnogim još neistraženim stazama.
    Jedan period sam bila na meti biljojeda jer sam rekla da sam između ostalog veterinarski tehničar,pa su me valjda povezali sa (ne)humanošću? tog zanimanja.Sve sam ih odreda pitala zašto psima i mačkama kao veliki zaljubljenici životinja stavljaju ogrlice i ampule protiv buha,pa ni jednom nisam dobila pravi odgovor.Jesti moramo,ali cvijeće u vazi i životinje u kavezima stvarno ne moramo imati.
    Pozdrav veliki ostavljam

    avatar

    15.11.2008. (22:44)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Da, dobar post, i razuman pristup. Zašto ne pružiti svim živim bićima istu šansu. Da biljke osjećaju, da komuniciraju međusobno, davno je poznato. ( sevoje). Obratite pažnju na biljke kad im prilazite s škarama, ako ste dovoljno senzibilni, osjetit će te njen strah u vidu treperenja. Ne postoji i ne može opstati nešto i ništa što na određen način nije živo, ima svoj oblik života, i živi ga. Hvala na ovom lijepom postu i pozdravljam vas oboje. p

    avatar

    16.11.2008. (01:42)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro ti jutro More ljubavi........predivan i poučan tekst........ ja biljke uvijek uspoređujem sa ljudskim tijelom to mi je vjerovatno profesionalna deformacija.........i kada sam pisala moju knjigu "Umijeće svakodnevnih pokreta, napisala sam ovo u uvodu.

    Ljeto se bliži kraju. Sjedim u dnevnoj sobi i kroz prozor promatram starenje vrta u koji već godinama ulažem svoje misli i svoju energiju. Od samog početka nisam pristala na njegovo kozmetičko uređivanje u skladu s trendovima vremena, odmah sam se odlučila na postojanost i pokušala vrtu osmisliti vrijeme koje će on sam sobom ostvarivati. Moj vrt živi mojom zamisli o njemu. Nebo je sivo, zrak pun kiše koja će se uskoro spustiti nad grad, a moj vrt blješti tonovima zelene boje i uzdiže svoje ruke ka oblacima. Zrelost njegova lica se ocrtava u skladu s njegovim godinama. Vrtovi oko njega će utonuti u jesenjsko umiranje da bi prespavali zimu i opet na proljeće bili uređivani po novoj modi. Moj vrt će živjeti bojama jeseni, odspavati zimski san i dočekati proljetna jutra u kojima će biti još stariji i još ljepši.
    Priroda koju smo spoznali u svoj njenoj ljepoti, priroda kojoj smo dozvolili da se služi svojim zakonima je najbolji stvaratelj sebe samoga. Nakon nekoliko godina mog prijateljevanja s njim, danas imam osjećaj da moj vrt misli samostalno i sam sebe stvara i obnavlja.
    Razlog zbog čega ovo pišem je spoznaja da je i naše tijelo dio prirode kojem smo, pod utjecajem razvoja tehnologije i pomagala, oduzeli pravo na samostalno stvaranje i obnavljanje. Kao što u nedogled niču vrtovi puni umjetno stvorenog cvijeća, cvijeća neprirodnih boja i križanjem dobivenih neprirodnih oblika drveća, tako je i ljudsko tijelo u nekoliko posljednih desetljeća počelo sličiti lutkama iz izloga. Vrt u kojem cvjetaju tamno plave hortenzije i rastu bonzaji je skup i mora biti pod stalnom vanjskom kontrolom. On se više nemože sam obnavljati.

    priroda nam svadnevno poručuje da je život lijep, da samo trebamo u nama samima probuditi osjećaje kojima ćemo ga spoznati, biljke tuguju, plaču i sretne su s nama........pokažimo i mi njima da osjećamo njihovu tugu i njihov plač.........ugodnu ti nedelju želim dragai prijatelju...........:-))))

    avatar

    16.11.2008. (08:51)    -   -   -   -  

  • sewen2

    A di su ona vrimena, kad smo živili bez staklene kupole iznad naših života - ne marimo za "prirodna" upozorenja i sve će otić kvrahu!

    avatar

    16.11.2008. (09:10)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Imaju sva bića pravo na život, taj stav čvrsto zagovaram.
    Ponekad mi se čini da je kamen živ, za vodu znam da je...
    Sve, baš sve oko nas zaslužuje pažnju.
    Lijepi pozdravi.

    avatar

    16.11.2008. (12:37)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Predivan post! Znam odavno da biljke i te kako osjećaju - i stoga teba biti pažljiv, kao
    usostalom i sa svim živim....I činiti dobro!
    Uzvraćam pozdrave i šaljem pozitivne vibracije za oboje! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebači

    avatar

    16.11.2008. (13:03)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Ima neka tajna veza, misli se otmu pa putuju a da i ne znamo gdje, tako su moje bile kod vas, vaše kod mene u isto vrijeme.
    Lijepi pozdravi.

    avatar

    16.11.2008. (14:01)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    Tko ne poštuje život, ne zaslužuje ga. Čovjek je opsjednut svojom željom za posjedovanjem, pa tako otkida i ubija cvijet da bi ga posjedovao, ali ga time ne posjeduje već ga samo uništava, i ne ostavljajući ga živog u prirodi uskraćuje njegovu ljepotu svima drugima. Hranimo se drugim živim bićima, ali to ne znači da ih zbog toga ne moramo poštivati, baš suprotno, oni nama omogućuju da živimo i zato ih moramo poštivati, a to ćemo činiti tako što prema njima nećemo biti okrutni, a uzimati ćemo samo onoliko koliko nam je potrebno. Jedan od najboljih primjera poštivanja života mogao se uočiti kod sjevernoameričkih indijanaca u njihovom odnosu prema bizonu koji je bio njihov glavni izvor hrane, a i drugih potrepština za njihov život. Ubijali su ih samo onoliko koliko im je trebalo, a štovali su ih kao bogove jer je njihov život ovisio o bizonima. A onda je došao bijeli čovjek sa svojim "vrijednostima" i gotovo istrijebio bizone sa lica Zemlje, zbog najveće "vrijednosti" - zarade na krznima. I tako, dok god će naša najveća "vrijednost" biti posjedovanje nekoga ili nečega, nećemo niti moći poštivati život, i nikada nas neće biti briga što na našoj planeti ima više hrane nego što je čovjeku potrebno, a ljudi umiru od gladi. Jer se brinemo samo koliko ćemo mi posjedovati, i ako imamo viška hrane rađe ćemo ju baciti nego dati onome tko je gladan, a ne može ju kupiti, jer tako nećemo zaraditi kako bi mogli još više posjedovati, davanje nije dobro za biznis. U takvom svijetu živimo, sami smo ga stvorili, i zdušno ga održavamo. Postavlja se pitanje da li želimo mijenjati svoje "vrijednosti"?

    avatar

    16.11.2008. (16:06)    -   -   -   -  

  • annye46

    hei evo mene...
    Jako lijepo napisano,sviđaju mi se takvi postići,zanimljivo za pročitat a čovjek nešto i nauči...
    Čula sam da svijeće voli kad mu se pjeva,sad koliko ima istine ne znam ali sigurno kao i životinje osijećaju neku vrstu boli i sigurno imaju te osijećaje samo što ih mi ne pokušavamo razumijet jer je to kao biljka.... moja mama s tim svijećem ja mislim da je svakoga već izludila,to raste kao ludo ,šta god zasadi ,donese to cvijeta.... ali u svakom slučaju lijepo ih je imat...

    pa-pa

    avatar

    16.11.2008. (16:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro ti jutro More ljubavi.hvala ti na posjeti i koentaru...sretan dan ti želim........:-))))

    avatar

    17.11.2008. (07:48)    -   -   -   -  

  • fanny

    Vjerujem u to da biljke osjećaju ljubav koju im poklanjamo.
    Prije nekoliko dana, istuširala sam svoje sobne biljke, a vani se drže još samo decembarke. Držim ih dok god mogu i nekako mi je tužno kad ih moram porezati i baciti. Onda sam svjesna da je prava zima stigla.
    A da biljke osjećaju, živi dokaz je moja tetka, mamina sestra. Ona sa svojim biljkama u kući i na balkonu - razgovara, tepa im i pjeva. Zauzvrat, drže joj se fantastično i uspjeva joj i ono što drugima nikako ne opstaje.
    Još mi je želja da nabavim jedan veliki oleander. Pokušala sam uzgojiti, ali nikako. A baš bih voljela dašak mediterana u našoj vlažnoj bilogorskoj klimi :)
    Pozdravček :)))

    avatar

    17.11.2008. (10:22)    -   -   -   -  

  • Skladna

    Moja bliskost s cvijećem ne da se riječima opisati … ljubav … potpuno se izgubim … nestanem. Između mene i cvijeća zaista postoji tajna veza, rođena u samom srcu cvjetnog mjeseca, cvjetnim imenom obilježena, cvijećem okružena … uvriježeno je mišljenje da mi njegujemo cvijeće, ja mogu reći da ono njeguje mene.

    avatar

    17.11.2008. (10:47)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    LJUBAVI MOJA...Mnogo je toga što još moramo naučiti. Drago mi je da možemo učiti zajedno, da nas interesiraju iste teme. Odgovori na to šta je život i sve njegove pojavne oblike još će se dugo tražiti. Znanost je zagrebla tek malo pod "kožu" ne usuđujuči se uči i u područja o kojima ovdije pišem.
    Na našoj Zemljici postoji, ili bi barem trebala postojati ravnoteža "života". Dakle svega onoga što nas okružuje. Kako je isključivo čovjek taj koji vrši največe nasilje nad okolinom treba o tome govoriti, treba vrištati, treba pisati, treba poduzimati akcije.
    Dakle, ovaj je post pokušaj da potaknem ljude na razmišljanje.
    Volim te Ljubavi moja

    avatar

    17.11.2008. (12:13)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    @Rastoki...Bilo mi je posebno zadovoljstvo pisati taj post i urediti ga kako ste vjerovatno i sami željeli da izgleda. Nadam se da ćete još dugo pisati i prenositi svoja iskustva mlađima
    @Santea...Znam kako sam te zaintrigirao kada sam spomenuo da ću o ovome pisati. Drago mi je da sam malo svijetla bacio i na to područje. Vrijedi o tome razmišljati
    @Gavun...Bilo bi lijepo kada bi svi o biljkama razmišljali na taj način kada vrše nasilje nad njima
    @Odmor...Iz vlastitog znanja i iskustva dobro znaš o čemu sam pisao. Drago mi je da svoj vrt doživljavaš na opisani način
    @Seven...Da li će te kupole nestati time što su nam zabranili pušenje u kafičima...?

    avatar

    17.11.2008. (12:23)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    @Koraljka...Tvoj sam stav i ja izrekao na kraju posta. A dokaz telepatiji tvoj je drugi komentar
    @Luki...Pažljiv sam prema biljkama jednakom ljubavlju kojom mazim svoju Dragu
    @Smisao...O nama ovisi u kakvom ćemo svijetu živjeti. Na žalost ponašamo se kao da nam je najmanje stalo do svijeta u kome živimo
    @Annye...I tvoja je mama dokaz onoga što su ovi pokusi pokazali
    @Fanny...Pravljeni su pokusi i sa biljkama kojima je puštana glazba koji su nedvojbeno pokazali i ovo o čemu govoriš
    @Skladna...U potpunosti se slažem sa ovime što si rekla....Ipak čovjek se glupo osječa kada dođe na blog na kome je svima zabranjeno komentiranje. Time se gostu kaže: Jedino je moja istina prava, nemate ovdije šta tražiti. A svi mi pišemo da bi čuli i mišljenje onih koji su nas posjetitli, koje smo svojim pisanjem zaintrigirali i koji su u našem pisanju našli neki smisao i potrebu da odgovore

    avatar

    17.11.2008. (12:32)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Sad bi te razapeli vegetarijanci, što ja nisam pa neću. Svojevremeno smo suprug i ja uzgajali bukovače na tavanu i grozan mi je bio trenutak kada sam dolazila s velikim nožem odrezati gljive. Sigurna sam da osjećaju i gljive, jednako kao i biljke ili životinje. Ima i onih vegetarijanaca koji jedu samo ono što otpadne sa stabla i zagovornici su netrganja biljke.
    To mi je vrhunac pretjerivanja. Sunčani pozdrav!:-))

    avatar

    17.11.2008. (15:11)    -   -   -   -  

  • mujer sin nombre

    Zahvaljujem vam prekrasnom komentaru. A još više na prekrasnom postu, iako mi se iznimno sviđa samo njegov prvi dio koji me je ostavio zatečenu, pošto takvo nešto nisam mogla ni pojmiti. Doista nešto izuzetno.

    avatar

    17.11.2008. (15:52)    -   -   -   -  

  • rU

    kao vrtlarica, znam da su biljke živa stvorenja, ništa manje živa od drugih oblika života.
    i uvijek me rastužuje i ljuti kad se ljudi prema biljkama ponašaju kao prema predmetima.
    nedavno sam ispala 'čudak' kad sam prodavačici u velikom tržnom centru, koja je kupljenu lončanicu poprskala lakom sa srebrnim šljokicama, rekla: upravo ste ubili biljku ...

    ljudi moraju jesti, čak i ako su vegetarijaci, no mislim da bi se morali zahvaliti biljkama prije no što ih pojedu, baš onako kako su se Indijanci zahvaljivali ubijenoj životinji ...

    hvala ti na rođendanskoj čestitci ... :-)

    avatar

    17.11.2008. (16:30)    -   -   -   -  

  • makalonca

    Hvala na posjeti, pozdravu i drago mi je da se me sjetiš ....ma da.. tko ne bi prepoznao slovenke ....moj stil pisanja...bloganja...ugodno poslepodne Tebi i tvojoj ljubavi..meni UVJEK dragoj TT...

    avatar

    17.11.2008. (17:52)    -   -   -   -  

  • dijete u meni

    .super ste osmislili aktivnosti..

    avatar

    17.11.2008. (18:02)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    I mene se dojmila knjiga Tajni život biljaka, otprilike obrađuje iste teme...potpuno se slažem s tobom da ljudi zaboravljaju da su biljke živa bića, a ponekad i ja sama, pa mi cvijeće ne uspijeva, samo kaktusi...

    avatar

    17.11.2008. (18:36)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Rusalka to uvijek tako lijepo kaže da ja nemam što dodati ...osim ostaviti pozdrav :-))

    avatar

    17.11.2008. (20:51)    -   -   -   -  

  • dijete u meni

    ..hvala na savjetu skinuo sam snap

    avatar

    17.11.2008. (23:02)    -   -   -   -  

učitavam...