Kao prvo nisam za fizičko kažnjavanje bilo koga a posebice ne djece. Kao drugo šamar u bilo koje svrhe nije legalan, a time nije legalan niti u odgojne svrhe... Naravno da djeca mogu tužiti, mogu prijaviti svakog onog tko provodi nasilje nad njima pa bili to i njihovi roditelji. genetika svakako nosi jedan dio u formiranju osobe, a time i djeteta. Naravno da se slažem da vrlo veliki dio elemenata koje dijete poprimi ima ishodište u roditeljskom odgoju i roditeljskom ličnom primjeru... Opet se vraćamo na onu priču da nije sve niti bijelo niti crno. Naime u današnje vrijeme bespoštedne trke za obezbeđenjem barem minimalnih životnih potreba vrlo veliki broj roditelja jednostavno niti ne stigne pravilno, pravovremeno i barem minimalno odgajati svoj naraštaj. Prinuđeni su nažalost sve to (ako su sretni da mogu) odgoj prepuštati ili baka servisu ili vrtiću. I jedan i drugi odgoj naravno ima manjkavosti a odsustvo roditelja kod djece svakako izaziva neželjene posljedice. Žalosno je što takva situacija i kod roditelja i kod djece izaziva frustracije. U tim uvjetima roditelji pribjegavaju "dresuri" djece umjesto odgoju. Naime kratkoročno gledano "odgojni šamar" trenutno rješava neželjenu situaciju ali dugoročno potencira problem.
14.11.2008. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slazem se da se nasilje hrani nasiljem. Batine su samo izraz nemoci onoga koji ih dijeli. Samo bi i tu trebalo znati razluciti sto su batine i mlacenje, a sto korektivni 'pac' po guzi. Jesu li i to batine? Sjecam se da se jos nedavno na necijem blogu o tome vodila diskusija. Mislim da barem medju nama roditeljima, stvari nisu tako jednostavne kakvima se cine. Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.
15.11.2008. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen" Ova akcija nije pokušaj da se ikome nametne osjećaj krivnje, a kamoli da se gađamo kamenjima. Svojim tekstom iznosim duboko uvjerenje u to da je svaka, i "korektivna packa", pogrešan način. Zašto? Zato što je dijete osoba sa svojim dostojanstvom, pa ga i takva, benigna korektivna packa boli kao što bi bolila i svaku odraslu osobu. Pri tom ne mislim na fizičku bol. I sama sam koristila metodu korektivne packe, prema tome ne nastupam kao bezgrešni stvor koji sad tu ide soliti pamet drugima. Nego nastupam kao netko tko je osvijestio u sebi činjenicu da je jedina razlika između odraslih i djece..u visini i težini. Sve drugo, djeca osjećaju kao i mi. I opet ću reći, jer to znam, korektivne, i one malo žešće packe, bole djecu jednako kao i nas odrasle. Pri tom je "packa" samo metafora za stotinu drugih načina odgoja koje smatram suvišnima i pogrešnima. Ne, ja sasvim sigurno nemam namjeru bacati kamenje :)
15.11.2008. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@alkion već sam ti rekla, onih 7 pitanja koja si neki dan postavio ovdje, su nešto najbolje što sam u životu pročitala na ovu temu. Tih tvojih 7 pitanja bi trebalo biti Biblija za sve nas....
15.11.2008. (10:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svaka čast! odličan tekst s genijalnom porukom! i slažem se sa svime, od prvog do zadnjeg slova. ipak, ostavljam svakome od nas na razmišljanje činjenicu da sve češće slušamo o pravima djeteta, a gotovo nikada o pravima roditelja. što je s onima koji trpe nasilje od vlastitih potomaka? šamar nikako ne smije biti način postavljanja granica, ali to ne znači da one ne trebaju biti postavljene. evo prijedloga za sljedeći post. :) pozdrav!
15.11.2008. (14:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus, hvala. Prava roditelja? Ne bi vjerovao koliko malo "prava" ima dijete kad puno vjere dođe na svijet. A roditelji, nasuprot tome, imaju baš sva prava. Da to malo biće procjenjuju, pa ovisno o "kategorizaciji", smisle preodgajanje, i formiranje djeteta onako kako oni misle da je ispravno. Neke od metoda su konstantno vrijeđanje, ucjene, kritike. Onda jednoga dana kad malo biće naraste, i počne uzvraćati NAUČENO, e, onda se mi pitamo gdje je tu pravda. Ja sam ekstremna, ja vjerujem da dijete nikad neće dići ruku na roditelja osim ako nešto nije duboko poremećeno, ne u tom djetetu, nego u obitelji. Ja vjerujem da se djeca rađaju dobra. To je moja jedina čvrsta vjera u životu. Kad bismo mi roditelji samo znali kako je u biti jednostavno. Da mi nismo djeci ukinuli njihova prava, nikad ne bi bilo došlo do toga da se pitamo "a što je sa pravima roditelja?". Ako smo u odnosima sa onima koje smo stvorili i donijeli na ovaj svijet došli do točke kad moramo posezati za izrazima poput "prava djeteta" i "prava roditelja", onda je, po mom mišljenju, nešto jako loše krenulo još odavno, na ovom svijetu...
15.11.2008. (15:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prijedlog bi pd hitno trebalo usvojiti! Bravo za tekst! Ja bih još dodala: osim fizičkog nasilja, postoji i ono puno gore i perfidnije: psihićko nasilje. Kada roditelj omalovažava svoje dijete,govoreći mu da je bezvrijedno, kada ga zanemaruje - jer ionako nikada ništa od njega i sl. Protiv takvog nasilja teško se boriti, a ostavlja doživotne posljedice. Dijete ni ne zna kako bi se borlo, a nema tako jak mentalni sklop koji bi odbacio zlo i negativu.... Puno upravo psihićkog nasilja ima - i na ovom našem blogu. Razmislite malo o tome - i način na kji je potrebno upozoriti zlostavljače... Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebači
15.11.2008. (17:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Svojim tekstom iznosim duboko uvjerenje u to da je svaka, i "korektivna packa", pogrešan način. Zašto? Zato što je dijete osoba sa svojim dostojanstvom, pa ga i takva, benigna korektivna packa boli kao što bi bolila i svaku odraslu osobu. Pri tom ne mislim na fizičku bol."
Slazem se skroz! I ne samo tekst nego i voi komentari ovdje su ti odlicni!
15.11.2008. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Rekao bi samo da se divim/zavidim roditeljima koji svoju djecu (bez razlike) mogu odgojiti bez ikakave upotrebe "sirove sile" shto moze biti samo rezultat jedne od dvije slijedeche chinjenice: - da su na svijet donijeli genijalno potomstvo: ili - da su sami genijalni do nivoa koji je meni nedostupan, neshvatljiv chak.
Hebatga, ima i nas koje je Bog prokleo poput moga pok. chache koji je jedno od svoje troje (mene) morao ispravljati batinom ili mene osobno kojem se zalomi da i ja ponekad trebam jedno od moje troje. Vjerojatno zato shto sam uslijed batina odrastao nasilan pa zenu bijem ujutro (ko cigo, pardon Rom, dijete kad ide na vodu) a djecu uveche (kad su umorni pa ih je lakshe uhvatit). A u medjuvremenu sluchajne prolaznike i to samo ako ih od prve ne ohladim snajperom. Pa se josh koprcaju i treba maca. Usput bi vako primitivno nasilan, zamolio objashnjenje kako to okolina sa mnom nikad nije imala imalo ozbiljnih problema (kojih bi bilo da strah od chachina kaisha nije bio jachi od uzitka pravljenja pizdarija) i kako to da su moja djeca (zasad) odlichna i u shkoli, i na ulici. Da kucnem u drvo. Koje moze biti i batina. Otkinuta s stabla. Recimo, masline kao u mom sluchaju.
15.11.2008. (23:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@hebatga Potpuno razumijem poantu tvojih pitanja, i normalno je da ih postavljaš. Kad ovdje govorimo o batini, koristimo je, najvećim dijelom, kao simbol nasilja i prisile, koji se mogu manifestirati i verbalno, i psihički, i na sto drugih, suptilnijih načina od batine.
Poznajem dovoljno ljudi koji NIKAD nisu udarili svoju djecu. I, gle čuda, ta djeca nisu postala ni agresivna, ni nepristojna, niti "lijena", niti loša u školi.
Neku djecu možeš zaustaviti STRAHOM od batine, ali, dugoročno gledajući, misliš li da je strah emocija sa kojom bi itko od nas trebao odrastati?
Ja osobno oduvijek sam najviše voljela djecu "buntovnike". tkzv. "crne ovce" u obiteljima. Te "crne ovce" su ona djeca koja uvijek GOVORE kad sva ostala djeca u strahu šute. Ta djeca se najčešće NE BOJE batina, ni ćaćinog kaiša. I, gle, psiholozi kažu da su upravo takva "problematična" djeca nositelji simptoma bolesti određene obitelji. Drugim riječima, to su obično NAJZDRAVIJI članovi te obitelji, jer rade nešto što je najprirodnije, što je čovjekov iskonski poriv preživljavnja, a to je: Pružaju otpor, bune se protiv nečeg nezdravog. Mi dan danas živimo u svijetu koji ne podnosi individualnost. Najgore u tom svijetu prolaze oni koji pružaju otpor ukalupljivanju, poslušnosti, slijepom izvršavanju naredbi. A upravo to je ono čemu nas uče od malih nogu. Slušati autoritete. Bezpogovorno. Čak i kad ti autoriteti nisu u pravu. To je dobro za diktatore. Tako se regrutira i topovsko meso, na kraju krajeva. Osobno, radila sam na tome da se moj sin nauči SVAĐATI samnom. "Svađaj se samnom, sine moj. Tako ću biti sigurna da sam te dobro opremila za svijet. Znat ćeš se izboriti za sebe, i nećeš dopuštati da s tobom itko manipulira." To je moja filozofija, i zastupam je strastveno. Udariti ili ne udariti dijete, stvar je osobnog izbora, i ne smatram da je netko lošiji roditelj od mene ako upotrebljava tu metodu odgoja i zastrašivanja. Samo smatram da taj roditelj postupa najbolje što može, onako kako je i sam naučen. Ne osuđujem nikoga zbog toga, samo se molim svecu zaštitniku djece da ćemo jednog dana svi znati da udarac, i teška riječ, jednako bole i male, i velike ljude. To je otprilike to :)
p.s. Djeca i jesu genijalna. Rode se takva. A onda ih počnemo odgajati...
15.11.2008. (23:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne bih se složio s ovim diskusijama o prvima bilo roditelja bilo djeteta (djece). Daleko je ozbiljnije pitanje obaveza, dužnosti... A te probleme ne rješava skoro niti jedan zakon. Naime svako pravo prije nego se konzumira trebalo bi imato kao uvod nekakvu obavezu, nekakvu dužnost. Svaki roditelj ima pravo donijeti na svijet novi naraštaj ali mu je obaveza osigurati barem najminimalnije uvjete za život, za pravilan rast, za odgoj i obrazovanje tog naraštaja... Svako dijete ima pravo na siguran, bezbrižan život bez nasilja i stresa ali nigdje nisam pročitao koje obaveze, koje dužnosti (shodno svom uzrastu naravno) i to maleno biće treba ispunjavati. Svi mi znamo koje su to dužnosti i većini roditelja je najbrže i najefikasnije, ako ih dijete ne ispunjava, iskoristiti svoju i fizičku i psihološku nadmoć kako bi dijete prisilio na željeno postupanje. Logično je da će se u tim uvjetima u djetetu stvoriti revolt, povređenost, bijes... I naravno kod određenog broja djece ovakve frustracije izazivaju nasilno pnašanje prema drugoj djeci (najčešće slabijoj od njega)... Hebatga nedavno sam na svom blogu, potaknut novim zakonom o nenasilju nad djecom napisao post. U tom postu sam priznaop da su me kao malog tukli. Nisam to konkretizirao jer nije bilo bitno za temu, ali čisto da te razuvjerim u nekim detaljima. Naime tukla me je samo mama (po njenom priznanju jer nije znala drugačije - ona je još ona generacija žena kojoj po tadašnjem stanju i moralu nije bila "potrebna" škola). Za razliku od nje tata nikada, ali baš nikada nije podigao ruku niti na mene niti na brata, a vjeruj mi da smo svaku njegovu riječ slušali i skoro bez pogovora izvršavali. I danas, iako sam pregazio pedeset godina, on je za mene autoritet koji sve što radi uvijek ima razloge i opravdanje... Nisam ovo sve sročio baš dobro, ali mislim da shvataš poantu - ovo da se ne bi pojedine izjave izvlačile iz konteksta... :)))
15.11.2008. (23:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Treba znati da ono što se zalipi na friškoj traci, traje do kraja života. To nas prati, to nas usmjerava, to nas obilježava. Svaka tuga, jad, nemoć ili sreća, imaju korijene u djetinjstvu, i tamo ih moramo tražiti. Ako tu "batinu" koristimo kao odgojno sredstvo, ona će postati normalna docnije roditeljima pa će je i oni, kao normalno sredstvo rabiti. Zato, jesam da se svim sredstvima, poradi na tome da nestane nasilja nad djecom, da se razvijaju slobodni i nesputani, da ih docnije ne prate traume. I mi smo bili djeca, zar ne, a često bi to željeli i dalje biti. Zbog toga, učinimo da to djetinjstvo bude duga isod koje će prolaziti, uvijek i rado, svi kad im to zatreba. A to znači da je djetinjstno radost i sreća koju možemo nesebično darovati svojim potomcima.
16.11.2008. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
>Poznajem dovoljno ljudi koji NIKAD nisu udarili svoju djecu. I, gle čuda, ta djeca nisu postala ni agresivna, ni nepristojna, niti "lijena", niti loša u školi< Tipichno "ili, ili" (ja bi reko fashistichko). Je li ja negdje rekoh da svu djecu treba tuchi i da je batina ishta drugo osim ponekad neophodnog sredstva. Vechinu koju ja znam kao agresivne i nepristojne roditelj nikad nije udario. A da, to je "anegdotalno" rekli bi Ameri kad nemaju dokaza za pobiti ochiglednu istinu. Sad bi ja trebao povjerovat da su svi oni koji su po shkoli i ulici pravili probleme bili tucheni od roditelja. A ne obratno, shto znam iz konkretnih primjera.
> misliš li da je strah emocija sa kojom bi itko od nas trebao odrastati?< Mislim, jer je strah neohodna komponenta odrastanja i zivota. Koji je vrlo slozeni dogadjaj. I da bi ja bio korisniji i sebi i drushtvu da sam se u zivotu znao bojati kad je takvo neshto bilo neohodno. I da sam skoro sve greshke napravio zbog toga shto me skoro nishta nije uspjelo prestrashiti. Ukljuchujuchi par gdje "ostadoh za dlaku".
>I, gle, psiholozi kažu da su upravo takva "problematična" djeca nositelji simptoma bolesti određene obitelji.< Psiholozi velish. Odushevljen sam tim nadri-znanstvenicima koji sebi izmishljaju posao umjesto da rade ono shto bi im trebao biti zadatak, tj. pomochi onima kojima je pomoch stvarno potrebna. Gdje se nameche zakljuchak, ili smo mi svi poshli u 3 pm pa bez njih nishta ne znamo ili su oni hohshtapleri koji namjerno proshiruju "bazu klijentele". Druzio sam se s tipom kojemu je majka pisala bestselere o odgoju djece a on u odraslom dobu bio toliko ispanpanan da je jednom otishao u ured za socijalnu pomoch i trazio lovu za marihuanu ozbiljno tvrdechi da je njemu marihuana jednako vazna ko obichnim ljudima hrana i da ima pravo dobiti pomoch za kupovinu. Nasusretah se tih hebenih psihologa i nikad se ne potrefi netko tko se nije razveo 2-3 puta i chija djeca nisu ispanpanana pa me bash ne zanima shto pizde. Pripadalo to u "anegdotalno", ili ne.
>Mi dan danas živimo u svijetu koji ne podnosi individualnost. < Vrlo tochno. A ono shto ti pishesh u ostaku tochno podrzava teoriju. Jer nema idividulnog pristupa nego "ili, ili".
>Slušati autoritete. Bezpogovorno< Je li se ovo odnosi i na ono "psiholozi tvrde".
> Samo smatram da taj roditelj postupa najbolje što može, onako kako je i sam naučen.< E vidish moj pok. chacha i ja bili naucheni tuchi djecu pa nekim chudom odluchili tuchi samo jedno od moguche troje. Koja je tu logika. Ili sam ja chorav i gluh ili je ovo totalna glupost jer nikad ne dozivjeh da neki normalni roditelj "tuche od reda". Je li vi koji ovo tvrdite poznajete ikog (osim rijetkih manijaka) da bije svu svoju djecu. Ja poznam masu ljudi koji jedno od svoje djece ponekad udare a drugo nikad.
>da ćemo jednog dana svi znati da udarac, i teška riječ, jednako bole i male, i velike ljude. To je otprilike to :)< Izgleda mi da tebe nisu tukli pa se pitam odakle znash shto boli, a shto ne boli. Ili idesh principom "najmanjeg zajednichkog nazivnika".
>Djeca i jesu genijalna. Rode se takva< Nazdravlje. Sad bar znam da sam bio genijalac prije nego shto sam pocheo dobivat batine. A svijet izgubio novog Einsteina.
16.11.2008. (20:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga - pustimo filozofiju. Ajmo konkretno. A zasto tuces svoju djecu? Ajde bez da ti moraliziram, napisi svoje razloge.
"Psiholozi velish. Odushevljen sam tim nadri-znanstvenicima koji sebi izmishljaju posao umjesto da rade ono shto bi im trebao biti zadatak, tj. pomochi onima kojima je pomoch stvarno potrebna"
A tko odredjuje kome je pomoc potrebna? Nisam psiholog ali sam protiv omalovazavanja bilo koje profesije. Moze meni mehanicar zeznuti auto pa nisu svi mehanicari nadri popravljaci auta, ne? Iako mislis da psiholozi "pizde" meni si u cijeloj prici najnabrijaniji bas ti....
Zasto si tako ogorcen? S kim bi se tukao? Razumijem o cmeu pises ali ne znam cemu taj agresivan stav. Mene jesu tukli, sve u mom razredu jesu jel nisu znali bolje. Sad se toga srame.
Ja se uopce ne zalim baviti pitanjem zasto tuku samo jedno a ostale ne, nego pitanjem - zasto tuku i to jedno?
Zato sto mnogi roditelji umjesto da sami odu psihologu zbog svojih unutarnjih demona i kompleksa radije terapiraju sebe na guzici svoje djece.
Jadno.
16.11.2008. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh- "Ja vjerujem da se djeca rađaju dobra. To je moja jedina čvrsta vjera u životu." hvala Bogu, nadam se i vjerujem da je tako. ali isto tako znam da svijet u koji se rađaju dobrotu više-manje ne podnosi, a metoda staklenog zvona ne donosi ništa dobroga. "Ako smo u odnosima sa onima koje smo stvorili i donijeli na ovaj svijet došli do točke kad moramo posezati za izrazima poput "prava djeteta" i "prava roditelja", onda je, po mom mišljenju, nešto jako loše krenulo još odavno, na ovom svijetu..." također se slažem. no, mislim da je ova tema prekompleksna i antropološki i sociološki da bi itko od nas mogao reći: "ovako da, a ovako ne". fizičko kažnjavanje nipošto ne podržavam, ali činjenica je da postoje djeca dovoljno bistra i dobra da im je dovoljno nešto jedanput reći i točka. ali opet, postoje svakakvi roditelji, genetske predispozicije i izvanobiteljski odgojni faktori zbog kojeg druga djeca ubrzo nisu anđeli kakvi su bili nakon rođenja. to je tako, stoga je govorenje o idealnim uvjetima, roditeljima pa i djeci sasvim nerealno. kamo sreće da živimo u idealnom svijetu. koliko god mi to branili ili poricali, postoje teže odgojiva djeca koja reagiraju jedino na packu po guzi. istina, vjerojatno je najmanji razlog tome u njima, ali ni to sa sigurnošću ne možemo tvrditi.
16.11.2008. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
>hebatga - pustimo filozofiju. Ajmo konkretno. A zasto tuces svoju djecu?< A kako bi bilo da se ti prvo vratish u osnovnu pa nauchish chitat. Ili prestanesh sugerirat ono shto nije napisano (shto je ljigavo) jer nigdje ne napisah da "tuchem svoju djecu" nego (kad bash hochesh) sam par puta udario (max 3-4 puta u 12 godina) jedno od njih kad je prilika to neizostavno zahtjevala. Pa prestani kenjarit i pravit se pametan.
>Zasto si tako ogorcen? S kim bi se tukao?< Ma bravo. Tko god nije usrano politichki korektan taj je ogorchen. Debilno, why can't we all live in peace together? Nigdje ja nisam rekao da nekog treba tuch, nego da je veoma glupo pretpostavljati da nikoga nikada ne treba tuchi. I ne igraj se "prevoditelja" nechijih misli. Sam si reko da nisi psiholog.
>Ja se uopce ne zalim baviti pitanjem zasto tuku samo jedno a ostale ne, nego pitanjem - zasto tuku i to jedno?< Zato shto shto im josh nisu totalno "isprali mozak".
>Zato sto mnogi roditelji umjesto da sami odu psihologu< Je li ti netko brani.
>Jadno< Vjerojanto si mislio na svoj tekst. A ne bi me zachudilo da se pochne odnositi i na tvoju obitelj obzirom na stupanj analitichke sposobnosti.
Ajd zbogom, pun mi vas je kokot, vas i vashih "dobrih namjera" temeljenih na priglupom biflanju necheg negdje prochitanog. A da sam definitvno glup jesam, jer da nisam mogao sam se dosad nauchit s nema smisla diskutirat.
17.11.2008. (00:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Đus Hvala ti na komentaru. "stoga je govorenje o idealnim uvjetima, roditeljima pa i djeci sasvim nerealno" Ne radi se o idealnim uvjetima, roditeljima, ni djeci. Čovjek je sam po sebi nesavršeno biće, pa bi bilo zaista utopistički govoriti o idealnom bilo čemu. Ali poboljšati odnose i razumijevanje, to baš i nije nešto nerealno, mislim. Nitko ne može biti savršen roditelj, ja prva sam bezbroj puta postupila suprotno i vlastitim uvjerenjima i stavovima. A to je zato što je u meni povremeno ipak jače ono što sam naučila odgojem, nego ono što sam svjesnim naporom nastojala učiniti svojim uvjerenjima. Ako netko udari svoje dijete, ili pogriješi na bilo koji način, to ga još uvijek ne čini lošim roditeljem. Roditeljstvo je najteži posao na svijetu, kako je netko lijepo rekao. I to je istina. Nije problem griješiti, problem je kad smo uvjereni u svoju nepogrešivost, i kad se uporno držimo starih pedagoških metoda, koje se već predugo smatraju "svetima". Zašto postajemo tako osjetljivi kad se u pitanje dovede naš roditeljski dignitet? Zbog čega reagiramo agresivno već i na dobronamjerne ideje ljudi koji nam predlažu da na tren zastanemo, i bar, BAR razmislimo možemo li i drugačije, bolje......zašto je naša roditeljska taština tako nevjerovatno bahata? Što nas to boli kad se pokrene ta tema? Je li to možda nejasni, potisnuti osjećaj krivnje, jer znam, znam da svaki roditelj, tj. većina, kad udari svoje dijete osjeća ono "ovaj udarac više boli mene, nego tebe dijete moje". Ako nas udarac koji damo djetetu boli, zar to nije jasan i nepogrešiv signal naše prirode da u biti radimo nešto što ne želimo, i u što ni sami ne vjerujemo?
17.11.2008. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo nije blog za prepucavanje niti osudu bilo koga. Dobrodošli su ljudi koji misle kao mi, a isto tako i ljudi koji misle drugačije.
Ovo nije teren za iskazivanje pameti, ni nadmoći. Ovo je mjesto gdje vas pozivamo da kažete svoje mišljenje, kakvo god bilo, da nam pomognete svojim iskustvima, razmišljanjima, savjetima.
Ovaj blog nisu pokrenule nepogrešive i savršene osobe. Dapače. Osobno, znala sam udariti svog sina. Nisu to bile nikakve batine, samo benigne odgojne packe. Kao što su i mene udarali moji roditelji, a njih njihovi.
Jednoga dana, kad sam podigla ruku, moj sin me je pogledao čvrsto u oči. Inače sam spretna sa riječima, ali do dana današnjeg nisam uspjela pronaći riječi kojima bi opisala taj pogled.
U tom pogledu nije bilo straha. Niti bijesa. Bio je to miran, čvrst pogled koji mi je okrenuo svijet naglavačke. Imao je tad četiri godine. Ostala sam sa rukom u zraku. Onda sam ju spustila, zagrlila ga, i počela plakati.
Zatim sam mu rekla da ga molim da mi oprosti za svaku malu odgojnu packu koju sam mu dala u životu. Rekla sam mu sve. Kako sam ponekad nesigurna, i ne znam što napraviti. Kako se znam razbijesniti i vikati iako sam kao dijete mrzila kad su moji vikali na mene.
Rekla sam mu također i to da sam često puta vikala na njega a u stvari bila ljuta na njegovog tatu, ili svoje roditelje, ili šefa i malu plaću, ili na državu zbog poskupljenja struje, ili na Boga, vraga, i ostatak svemira.
Rekla sam mu da sam užasno nesavršen roditelj, i da često griješim, i zamolila ga da mi ubuduće KAŽE kad ga povrijedim, ili kad "zabrijem".
Malac me slušao ozbiljno. I plakali smo skupa, on, mali dječak koji je mene, veliko dijete, naučio ljubavi.
Više nikad poslije tog dana nisam upotrijebila metodu odgojne packe. Da se razumijemo, "odgojna packa" ovdje ima simboliku cjelokupnog odnosa roditelj-dijete.
Nije bitno koliko je puta, i da li je netko ikad pogriješio u odgoju svoje djece. Bitno je koliko je puta, i da li je ikad, stao i postavio si pitanje:"Postoji li neki drugi, i bolji način...?"
I dalje ostajem pri uvjerenju da smo mi roditelji malčice preprozirni kad za svaki uspjeh i dobru osobinu naše djece smatramo da su to naše odgojne zasluge, ali kad dijete pokaže neke druge, negativne strane, najednom mi s tim nemamo ništa, nego su za sve devijacije krivi geni, Bog, vrag,i svekolike prirodne i neprirodne sile svemira i šire. Yeah, right.
17.11.2008. (08:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
admin
Posjeti ekipu na novom forumu www.tipkalica.com!!! Čekamo te, pozz.
17.11.2008. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Kao prvo nisam za fizičko kažnjavanje bilo koga a posebice ne djece.
Kao drugo šamar u bilo koje svrhe nije legalan, a time nije legalan niti u odgojne svrhe...
Naravno da djeca mogu tužiti, mogu prijaviti svakog onog tko provodi nasilje nad njima pa bili to i njihovi roditelji.
genetika svakako nosi jedan dio u formiranju osobe, a time i djeteta. Naravno da se slažem da vrlo veliki dio elemenata koje dijete poprimi ima ishodište u roditeljskom odgoju i roditeljskom ličnom primjeru...
Opet se vraćamo na onu priču da nije sve niti bijelo niti crno. Naime u današnje vrijeme bespoštedne trke za obezbeđenjem barem minimalnih životnih potreba vrlo veliki broj roditelja jednostavno niti ne stigne pravilno, pravovremeno i barem minimalno odgajati svoj naraštaj. Prinuđeni su nažalost sve to (ako su sretni da mogu) odgoj prepuštati ili baka servisu ili vrtiću. I jedan i drugi odgoj naravno ima manjkavosti a odsustvo roditelja kod djece svakako izaziva neželjene posljedice.
Žalosno je što takva situacija i kod roditelja i kod djece izaziva frustracije. U tim uvjetima roditelji pribjegavaju "dresuri" djece umjesto odgoju. Naime kratkoročno gledano "odgojni šamar" trenutno rješava neželjenu situaciju ali dugoročno potencira problem.
14.11.2008. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kućanica u Japanu
Slazem se da se nasilje hrani nasiljem. Batine su samo izraz nemoci onoga koji ih dijeli. Samo bi i tu trebalo znati razluciti sto su batine i mlacenje, a sto korektivni 'pac' po guzi. Jesu li i to batine? Sjecam se da se jos nedavno na necijem blogu o tome vodila diskusija. Mislim da barem medju nama roditeljima, stvari nisu tako jednostavne kakvima se cine. Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.
15.11.2008. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
@kucanica u japanu
"Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen"
Ova akcija nije pokušaj da se ikome nametne osjećaj krivnje, a kamoli da se gađamo kamenjima. Svojim tekstom iznosim duboko uvjerenje u to da je svaka, i "korektivna packa", pogrešan način. Zašto? Zato što je dijete osoba sa svojim dostojanstvom, pa ga i takva, benigna korektivna packa boli kao što bi bolila i svaku odraslu osobu. Pri tom ne mislim na fizičku bol.
I sama sam koristila metodu korektivne packe, prema tome ne nastupam kao bezgrešni stvor koji sad tu ide soliti pamet drugima. Nego nastupam kao netko tko je osvijestio u sebi činjenicu da je jedina razlika između odraslih i djece..u visini i težini.
Sve drugo, djeca osjećaju kao i mi. I opet ću reći, jer to znam, korektivne, i one malo žešće packe, bole djecu jednako kao i nas odrasle. Pri tom je "packa" samo metafora za stotinu drugih načina odgoja koje smatram suvišnima i pogrešnima.
Ne, ja sasvim sigurno nemam namjeru bacati kamenje :)
15.11.2008. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
@alkion
već sam ti rekla, onih 7 pitanja koja si neki dan postavio ovdje, su nešto najbolje što sam u životu pročitala na ovu temu. Tih tvojih 7 pitanja bi trebalo biti Biblija za sve nas....
15.11.2008. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cranberrie
jako dobro napisano... :)
15.11.2008. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
svaka čast! odličan tekst s genijalnom porukom!
i slažem se sa svime, od prvog do zadnjeg slova.
ipak, ostavljam svakome od nas na razmišljanje činjenicu da sve češće slušamo o pravima djeteta, a gotovo nikada o pravima roditelja.
što je s onima koji trpe nasilje od vlastitih potomaka?
šamar nikako ne smije biti način postavljanja granica, ali to ne znači da one ne trebaju biti postavljene.
evo prijedloga za sljedeći post. :)
pozdrav!
15.11.2008. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
djus - hvala na dobrom pitanju, sto je s pravima roditelja. tema o postavljanju granica je odavno na nasoj listi. ja cu ju obraditi.
15.11.2008. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
Đus, hvala.
Prava roditelja? Ne bi vjerovao koliko malo "prava" ima dijete kad puno vjere dođe na svijet.
A roditelji, nasuprot tome, imaju baš sva prava.
Da to malo biće procjenjuju, pa ovisno o "kategorizaciji", smisle preodgajanje, i formiranje djeteta onako kako oni misle da je ispravno.
Neke od metoda su konstantno vrijeđanje, ucjene, kritike.
Onda jednoga dana kad malo biće naraste, i počne uzvraćati NAUČENO, e, onda se mi pitamo gdje je tu pravda.
Ja sam ekstremna, ja vjerujem da dijete nikad neće dići ruku na roditelja osim ako nešto nije duboko poremećeno, ne u tom djetetu, nego u obitelji.
Ja vjerujem da se djeca rađaju dobra. To je moja jedina čvrsta vjera u životu.
Kad bismo mi roditelji samo znali kako je u biti jednostavno.
Da mi nismo djeci ukinuli njihova prava, nikad ne bi bilo došlo do toga da se pitamo "a što je sa pravima roditelja?".
Ako smo u odnosima sa onima koje smo stvorili i donijeli na ovaj svijet došli do točke kad moramo posezati za izrazima poput "prava djeteta" i "prava roditelja", onda je, po mom mišljenju, nešto jako loše krenulo još odavno, na ovom svijetu...
15.11.2008. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Ovaj prijedlog je izvrstan.
Nadam se da nas čitaju i školski pedagozi i uzimaju za ozbiljno.
15.11.2008. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Prijedlog bi pd hitno trebalo usvojiti! Bravo za tekst! Ja bih još dodala: osim fizičkog nasilja, postoji i ono puno gore i perfidnije: psihićko nasilje. Kada roditelj omalovažava svoje dijete,govoreći mu da je bezvrijedno, kada ga zanemaruje - jer ionako nikada ništa od njega i sl. Protiv takvog nasilja teško se boriti, a ostavlja doživotne posljedice. Dijete ni ne zna kako
bi se borlo, a nema tako jak mentalni sklop koji bi odbacio zlo i negativu....
Puno upravo psihićkog nasilja ima - i na ovom našem blogu. Razmislite malo o tome - i
način na kji je potrebno upozoriti zlostavljače...
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebači
15.11.2008. (17:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Jako dobar tekst!
"Svojim tekstom iznosim duboko uvjerenje u to da je svaka, i "korektivna packa", pogrešan način. Zašto? Zato što je dijete osoba sa svojim dostojanstvom, pa ga i takva, benigna korektivna packa boli kao što bi bolila i svaku odraslu osobu. Pri tom ne mislim na fizičku bol."
Slazem se skroz! I ne samo tekst nego i voi komentari ovdje su ti odlicni!
15.11.2008. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
Rekao bi samo da se divim/zavidim roditeljima koji svoju djecu (bez razlike) mogu odgojiti bez ikakave upotrebe "sirove sile" shto moze biti samo rezultat jedne od dvije slijedeche chinjenice:
- da su na svijet donijeli genijalno potomstvo: ili
- da su sami genijalni do nivoa koji je meni nedostupan, neshvatljiv chak.
Hebatga, ima i nas koje je Bog prokleo poput moga pok. chache koji je jedno od svoje troje (mene) morao ispravljati batinom ili mene osobno kojem se zalomi da i ja ponekad trebam jedno od moje troje. Vjerojatno zato shto sam uslijed batina odrastao nasilan pa zenu bijem ujutro (ko cigo, pardon Rom, dijete kad ide na vodu) a djecu uveche (kad su umorni pa ih je lakshe uhvatit). A u medjuvremenu sluchajne prolaznike i to samo ako ih od prve ne ohladim snajperom. Pa se josh koprcaju i treba maca.
Usput bi vako primitivno nasilan, zamolio objashnjenje kako to okolina sa mnom nikad nije imala imalo ozbiljnih problema (kojih bi bilo da strah od chachina kaisha nije bio jachi od uzitka pravljenja pizdarija) i kako to da su moja djeca (zasad) odlichna i u shkoli, i na ulici. Da kucnem u drvo. Koje moze biti i batina. Otkinuta s stabla. Recimo, masline kao u mom sluchaju.
15.11.2008. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
@hebatga
Potpuno razumijem poantu tvojih pitanja, i normalno je da ih postavljaš.
Kad ovdje govorimo o batini, koristimo je, najvećim dijelom, kao simbol nasilja i prisile, koji se mogu manifestirati i verbalno, i psihički, i na sto drugih, suptilnijih načina od batine.
Poznajem dovoljno ljudi koji NIKAD nisu udarili svoju djecu. I, gle čuda, ta djeca nisu postala ni agresivna, ni nepristojna, niti "lijena", niti loša u školi.
Neku djecu možeš zaustaviti STRAHOM od batine, ali, dugoročno gledajući, misliš li da je strah emocija sa kojom bi itko od nas trebao odrastati?
Ja osobno oduvijek sam najviše voljela djecu "buntovnike". tkzv. "crne ovce" u obiteljima.
Te "crne ovce" su ona djeca koja uvijek GOVORE kad sva ostala djeca u strahu šute.
Ta djeca se najčešće NE BOJE batina, ni ćaćinog kaiša.
I, gle, psiholozi kažu da su upravo takva "problematična" djeca nositelji simptoma bolesti određene obitelji. Drugim riječima, to su obično NAJZDRAVIJI članovi te obitelji, jer rade nešto što je najprirodnije, što je čovjekov iskonski poriv preživljavnja, a to je: Pružaju otpor, bune se protiv nečeg nezdravog.
Mi dan danas živimo u svijetu koji ne podnosi individualnost. Najgore u tom svijetu prolaze oni koji pružaju otpor ukalupljivanju, poslušnosti, slijepom izvršavanju naredbi. A upravo to je ono čemu nas uče od malih nogu. Slušati autoritete. Bezpogovorno. Čak i kad ti autoriteti nisu u pravu.
To je dobro za diktatore. Tako se regrutira i topovsko meso, na kraju krajeva.
Osobno, radila sam na tome da se moj sin nauči SVAĐATI samnom.
"Svađaj se samnom, sine moj. Tako ću biti sigurna da sam te dobro opremila za svijet. Znat ćeš se izboriti za sebe, i nećeš dopuštati da s tobom itko manipulira."
To je moja filozofija, i zastupam je strastveno.
Udariti ili ne udariti dijete, stvar je osobnog izbora, i ne smatram da je netko lošiji roditelj od mene ako upotrebljava tu metodu odgoja i zastrašivanja. Samo smatram da taj roditelj postupa najbolje što može, onako kako je i sam naučen. Ne osuđujem nikoga zbog toga, samo se molim svecu zaštitniku djece da ćemo jednog dana svi znati da udarac, i teška riječ, jednako bole i male, i velike ljude. To je otprilike to :)
p.s. Djeca i jesu genijalna. Rode se takva. A onda ih počnemo odgajati...
15.11.2008. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Ne bih se složio s ovim diskusijama o prvima bilo roditelja bilo djeteta (djece). Daleko je ozbiljnije pitanje obaveza, dužnosti... A te probleme ne rješava skoro niti jedan zakon. Naime svako pravo prije nego se konzumira trebalo bi imato kao uvod nekakvu obavezu, nekakvu dužnost. Svaki roditelj ima pravo donijeti na svijet novi naraštaj ali mu je obaveza osigurati barem najminimalnije uvjete za život, za pravilan rast, za odgoj i obrazovanje tog naraštaja... Svako dijete ima pravo na siguran, bezbrižan život bez nasilja i stresa ali nigdje nisam pročitao koje obaveze, koje dužnosti (shodno svom uzrastu naravno) i to maleno biće treba ispunjavati. Svi mi znamo koje su to dužnosti i većini roditelja je najbrže i najefikasnije, ako ih dijete ne ispunjava, iskoristiti svoju i fizičku i psihološku nadmoć kako bi dijete prisilio na željeno postupanje. Logično je da će se u tim uvjetima u djetetu stvoriti revolt, povređenost, bijes... I naravno kod određenog broja djece ovakve frustracije izazivaju nasilno pnašanje prema drugoj djeci (najčešće slabijoj od njega)...
Hebatga nedavno sam na svom blogu, potaknut novim zakonom o nenasilju nad djecom napisao post. U tom postu sam priznaop da su me kao malog tukli. Nisam to konkretizirao jer nije bilo bitno za temu, ali čisto da te razuvjerim u nekim detaljima. Naime tukla me je samo mama (po njenom priznanju jer nije znala drugačije - ona je još ona generacija žena kojoj po tadašnjem stanju i moralu nije bila "potrebna" škola). Za razliku od nje tata nikada, ali baš nikada nije podigao ruku niti na mene niti na brata, a vjeruj mi da smo svaku njegovu riječ slušali i skoro bez pogovora izvršavali. I danas, iako sam pregazio pedeset godina, on je za mene autoritet koji sve što radi uvijek ima razloge i opravdanje... Nisam ovo sve sročio baš dobro, ali mislim da shvataš poantu - ovo da se ne bi pojedine izjave izvlačile iz konteksta... :)))
15.11.2008. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuzayok
prvi put sam ovde
moram svratit ponovo na citanje,iden brat masline pa se nema vrimena:))
hvalevrijedan blog,super:))
16.11.2008. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Batini definitivno NE !
Ima miljun načina da dobro odgojimo djecu, a najvažniji su pri tom ljubav i vrijeme koje im dajemo.
16.11.2008. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Treba znati da ono što se zalipi na friškoj traci, traje do kraja života. To nas prati, to nas usmjerava, to nas obilježava. Svaka tuga, jad, nemoć ili sreća, imaju korijene u djetinjstvu, i tamo ih moramo tražiti.
Ako tu "batinu" koristimo kao odgojno sredstvo, ona će postati normalna docnije roditeljima pa će je i oni, kao normalno sredstvo rabiti.
Zato, jesam da se svim sredstvima, poradi na tome da nestane nasilja nad djecom, da se razvijaju slobodni i nesputani, da ih docnije ne prate traume.
I mi smo bili djeca, zar ne, a često bi to željeli i dalje biti. Zbog toga, učinimo da to djetinjstvo bude duga isod koje će prolaziti, uvijek i rado, svi kad im to zatreba. A to znači da je djetinjstno radost i sreća koju možemo nesebično darovati svojim potomcima.
16.11.2008. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
>Poznajem dovoljno ljudi koji NIKAD nisu udarili svoju djecu. I, gle čuda, ta djeca nisu postala ni agresivna, ni nepristojna, niti "lijena", niti loša u školi<
Tipichno "ili, ili" (ja bi reko fashistichko). Je li ja negdje rekoh da svu djecu treba tuchi i da je batina ishta drugo osim ponekad neophodnog sredstva. Vechinu koju ja znam kao agresivne i nepristojne roditelj nikad nije udario. A da, to je "anegdotalno" rekli bi Ameri kad nemaju dokaza za pobiti ochiglednu istinu. Sad bi ja trebao povjerovat da su svi oni koji su po shkoli i ulici pravili probleme bili tucheni od roditelja. A ne obratno, shto znam iz konkretnih primjera.
> misliš li da je strah emocija sa kojom bi itko od nas trebao odrastati?<
Mislim, jer je strah neohodna komponenta odrastanja i zivota. Koji je vrlo slozeni dogadjaj. I da bi ja bio korisniji i sebi i drushtvu da sam se u zivotu znao bojati kad je takvo neshto bilo neohodno. I da sam skoro sve greshke napravio zbog toga shto me skoro nishta nije uspjelo prestrashiti. Ukljuchujuchi par gdje "ostadoh za dlaku".
>I, gle, psiholozi kažu da su upravo takva "problematična" djeca nositelji simptoma bolesti određene obitelji.<
Psiholozi velish. Odushevljen sam tim nadri-znanstvenicima koji sebi izmishljaju posao umjesto da rade ono shto bi im trebao biti zadatak, tj. pomochi onima kojima je pomoch stvarno potrebna. Gdje se nameche zakljuchak, ili smo mi svi poshli u 3 pm pa bez njih nishta ne znamo ili su oni hohshtapleri koji namjerno proshiruju "bazu klijentele". Druzio sam se s tipom kojemu je majka pisala bestselere o odgoju djece a on u odraslom dobu bio toliko ispanpanan da je jednom otishao u ured za socijalnu pomoch i trazio lovu za marihuanu ozbiljno tvrdechi da je njemu marihuana jednako vazna ko obichnim ljudima hrana i da ima pravo dobiti pomoch za kupovinu. Nasusretah se tih hebenih psihologa i nikad se ne potrefi netko tko se nije razveo 2-3 puta i chija djeca nisu ispanpanana pa me bash ne zanima shto pizde. Pripadalo to u "anegdotalno", ili ne.
>Mi dan danas živimo u svijetu koji ne podnosi individualnost. <
Vrlo tochno. A ono shto ti pishesh u ostaku tochno podrzava teoriju. Jer nema idividulnog pristupa nego "ili, ili".
>Slušati autoritete. Bezpogovorno<
Je li se ovo odnosi i na ono "psiholozi tvrde".
> Samo smatram da taj roditelj postupa najbolje što može, onako kako je i sam naučen.<
E vidish moj pok. chacha i ja bili naucheni tuchi djecu pa nekim chudom odluchili tuchi samo jedno od moguche troje. Koja je tu logika. Ili sam ja chorav i gluh ili je ovo totalna glupost jer nikad ne dozivjeh da neki normalni roditelj "tuche od reda". Je li vi koji ovo tvrdite poznajete ikog (osim rijetkih manijaka) da bije svu svoju djecu. Ja poznam masu ljudi koji jedno od svoje djece ponekad udare a drugo nikad.
>da ćemo jednog dana svi znati da udarac, i teška riječ, jednako bole i male, i velike ljude. To je otprilike to :)<
Izgleda mi da tebe nisu tukli pa se pitam odakle znash shto boli, a shto ne boli. Ili idesh principom "najmanjeg zajednichkog nazivnika".
>Djeca i jesu genijalna. Rode se takva<
Nazdravlje. Sad bar znam da sam bio genijalac prije nego shto sam pocheo dobivat batine. A svijet izgubio novog Einsteina.
16.11.2008. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
hebatga - pustimo filozofiju. Ajmo konkretno. A zasto tuces svoju djecu? Ajde bez da ti moraliziram, napisi svoje razloge.
"Psiholozi velish. Odushevljen sam tim nadri-znanstvenicima koji sebi izmishljaju posao umjesto da rade ono shto bi im trebao biti zadatak, tj. pomochi onima kojima je pomoch stvarno potrebna"
A tko odredjuje kome je pomoc potrebna? Nisam psiholog ali sam protiv omalovazavanja bilo koje profesije. Moze meni mehanicar zeznuti auto pa nisu svi mehanicari nadri popravljaci auta, ne? Iako mislis da psiholozi "pizde" meni si u cijeloj prici najnabrijaniji bas ti....
Zasto si tako ogorcen? S kim bi se tukao? Razumijem o cmeu pises ali ne znam cemu taj agresivan stav. Mene jesu tukli, sve u mom razredu jesu jel nisu znali bolje. Sad se toga srame.
Ja se uopce ne zalim baviti pitanjem zasto tuku samo jedno a ostale ne, nego pitanjem - zasto tuku i to jedno?
Zato sto mnogi roditelji umjesto da sami odu psihologu zbog svojih unutarnjih demona i kompleksa radije terapiraju sebe na guzici svoje djece.
Jadno.
16.11.2008. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Đus
Smijeh- "Ja vjerujem da se djeca rađaju dobra. To je moja jedina čvrsta vjera u životu."
hvala Bogu, nadam se i vjerujem da je tako. ali isto tako znam da svijet u koji se rađaju dobrotu više-manje ne podnosi, a metoda staklenog zvona ne donosi ništa dobroga.
"Ako smo u odnosima sa onima koje smo stvorili i donijeli na ovaj svijet došli do točke kad moramo posezati za izrazima poput "prava djeteta" i "prava roditelja", onda je, po mom mišljenju, nešto jako loše krenulo još odavno, na ovom svijetu..."
također se slažem. no, mislim da je ova tema prekompleksna i antropološki i sociološki da bi itko od nas mogao reći: "ovako da, a ovako ne". fizičko kažnjavanje nipošto ne podržavam, ali činjenica je da postoje djeca dovoljno bistra i dobra da im je dovoljno nešto jedanput reći i točka. ali opet, postoje svakakvi roditelji, genetske predispozicije i izvanobiteljski odgojni faktori zbog kojeg druga djeca ubrzo nisu anđeli kakvi su bili nakon rođenja.
to je tako, stoga je govorenje o idealnim uvjetima, roditeljima pa i djeci sasvim nerealno. kamo sreće da živimo u idealnom svijetu. koliko god mi to branili ili poricali, postoje teže odgojiva djeca koja reagiraju jedino na packu po guzi. istina, vjerojatno je najmanji razlog tome u njima, ali ni to sa sigurnošću ne možemo tvrditi.
16.11.2008. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hebatga
>hebatga - pustimo filozofiju. Ajmo konkretno. A zasto tuces svoju djecu?<
A kako bi bilo da se ti prvo vratish u osnovnu pa nauchish chitat. Ili prestanesh sugerirat ono shto nije napisano (shto je ljigavo) jer nigdje ne napisah da "tuchem svoju djecu" nego (kad bash hochesh) sam par puta udario (max 3-4 puta u 12 godina) jedno od njih kad je prilika to neizostavno zahtjevala. Pa prestani kenjarit i pravit se pametan.
>Zasto si tako ogorcen? S kim bi se tukao?<
Ma bravo. Tko god nije usrano politichki korektan taj je ogorchen. Debilno, why can't we all live in peace together? Nigdje ja nisam rekao da nekog treba tuch, nego da je veoma glupo pretpostavljati da nikoga nikada ne treba tuchi. I ne igraj se "prevoditelja" nechijih misli. Sam si reko da nisi psiholog.
>Ja se uopce ne zalim baviti pitanjem zasto tuku samo jedno a ostale ne, nego pitanjem - zasto tuku i to jedno?<
Zato shto shto im josh nisu totalno "isprali mozak".
>Zato sto mnogi roditelji umjesto da sami odu psihologu<
Je li ti netko brani.
>Jadno<
Vjerojanto si mislio na svoj tekst. A ne bi me zachudilo da se pochne odnositi i na tvoju obitelj obzirom na stupanj analitichke sposobnosti.
Ajd zbogom, pun mi vas je kokot, vas i vashih "dobrih namjera" temeljenih na priglupom biflanju necheg negdje prochitanog. A da sam definitvno glup jesam, jer da nisam mogao sam se dosad nauchit s nema smisla diskutirat.
17.11.2008. (00:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
@Đus
Hvala ti na komentaru.
"stoga je govorenje o idealnim uvjetima, roditeljima pa i djeci sasvim nerealno"
Ne radi se o idealnim uvjetima, roditeljima, ni djeci.
Čovjek je sam po sebi nesavršeno biće, pa bi bilo zaista utopistički govoriti o idealnom bilo čemu.
Ali poboljšati odnose i razumijevanje, to baš i nije nešto nerealno, mislim. Nitko ne može biti savršen roditelj, ja prva sam bezbroj puta postupila suprotno i vlastitim uvjerenjima i stavovima. A to je zato što je u meni povremeno ipak jače ono što sam naučila odgojem, nego ono što sam svjesnim naporom nastojala učiniti svojim uvjerenjima.
Ako netko udari svoje dijete, ili pogriješi na bilo koji način, to ga još uvijek ne čini lošim roditeljem. Roditeljstvo je najteži posao na svijetu, kako je netko lijepo rekao. I to je istina. Nije problem griješiti, problem je kad smo uvjereni u svoju nepogrešivost, i kad se uporno držimo starih pedagoških metoda, koje se već predugo smatraju "svetima".
Zašto postajemo tako osjetljivi kad se u pitanje dovede naš roditeljski dignitet? Zbog čega reagiramo agresivno već i na dobronamjerne ideje ljudi koji nam predlažu da na tren zastanemo, i bar, BAR razmislimo možemo li i drugačije, bolje......zašto je naša roditeljska taština tako nevjerovatno bahata? Što nas to boli kad se pokrene ta tema? Je li to možda nejasni, potisnuti osjećaj krivnje, jer znam, znam da svaki roditelj, tj. većina, kad udari svoje dijete osjeća ono "ovaj udarac više boli mene, nego tebe dijete moje".
Ako nas udarac koji damo djetetu boli, zar to nije jasan i nepogrešiv signal naše prirode da u biti radimo nešto što ne želimo, i u što ni sami ne vjerujemo?
17.11.2008. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
Ovo nije blog za prepucavanje niti osudu bilo koga.
Dobrodošli su ljudi koji misle kao mi, a isto tako i ljudi koji misle drugačije.
Ovo nije teren za iskazivanje pameti, ni nadmoći.
Ovo je mjesto gdje vas pozivamo da kažete svoje mišljenje, kakvo god bilo, da nam pomognete svojim iskustvima, razmišljanjima, savjetima.
Ovaj blog nisu pokrenule nepogrešive i savršene osobe. Dapače. Osobno, znala sam udariti svog sina. Nisu to bile nikakve batine, samo benigne odgojne packe. Kao što su i mene udarali moji roditelji, a njih njihovi.
Jednoga dana, kad sam podigla ruku, moj sin me je pogledao čvrsto u oči. Inače sam spretna sa riječima, ali do dana današnjeg nisam uspjela pronaći riječi kojima bi opisala taj pogled.
U tom pogledu nije bilo straha. Niti bijesa. Bio je to miran, čvrst pogled koji mi je okrenuo svijet naglavačke.
Imao je tad četiri godine. Ostala sam sa rukom u zraku.
Onda sam ju spustila, zagrlila ga, i počela plakati.
Zatim sam mu rekla da ga molim da mi oprosti za svaku malu odgojnu packu koju sam mu dala u životu. Rekla sam mu sve. Kako sam ponekad nesigurna, i ne znam što napraviti. Kako se znam razbijesniti i vikati iako sam kao dijete mrzila kad su moji vikali na mene.
Rekla sam mu također i to da sam često puta vikala na njega a u stvari bila ljuta na njegovog tatu, ili svoje roditelje, ili šefa i malu plaću, ili na državu zbog poskupljenja struje, ili na Boga, vraga, i ostatak svemira.
Rekla sam mu da sam užasno nesavršen roditelj, i da često griješim, i zamolila ga da mi ubuduće KAŽE kad ga povrijedim, ili kad "zabrijem".
Malac me slušao ozbiljno. I plakali smo skupa, on, mali dječak koji je mene, veliko dijete, naučio ljubavi.
Više nikad poslije tog dana nisam upotrijebila metodu odgojne packe. Da se razumijemo, "odgojna packa" ovdje ima simboliku cjelokupnog odnosa roditelj-dijete.
Nije bitno koliko je puta, i da li je netko ikad pogriješio u odgoju svoje djece.
Bitno je koliko je puta, i da li je ikad, stao i postavio si pitanje:"Postoji li neki drugi, i bolji način...?"
I dalje ostajem pri uvjerenju da smo mi roditelji malčice preprozirni kad za svaki uspjeh i dobru osobinu naše djece smatramo da su to naše odgojne zasluge, ali kad dijete pokaže neke druge, negativne strane, najednom mi s tim nemamo ništa, nego su za sve devijacije krivi geni, Bog, vrag,i svekolike prirodne i neprirodne sile svemira i šire.
Yeah, right.
17.11.2008. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
admin
Posjeti ekipu na novom forumu www.tipkalica.com!!! Čekamo te, pozz.
17.11.2008. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
Smijeh je trazila - divan si odgovor napisala. Divan. Sejvala sam sve tvoje komentare ovdje da mi daju snage kada mi bude trebalo. Hvala.
17.11.2008. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...