Noga mi jedva dodiruje zemlju. Lagan sam poput moljca. Lebdim kao knjiški moljac zatvoren među teškim debelim stranicama literature. Čitam… i dugo zurim u obećanje: Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja i čini mi se da su me pustili iz zatvora krcatog sitnim zločinima u svijet velikih zločinaca. Stanka u čitanju. Svijet koji gledam novim očima. Sve me duboko zanima. Čak i sitnice. Gledam izmaštaj u kojem je vizija muškarca u dimu cigarete »prije i poslije«. Sve sami grobari. Neki goli osim što imaju kiseli krastavac. Ni mrve dulji od 7 cm ni promjera većeg od 1,2 cm. što ga iz tegle prstima izvukao neki grobar na gablecu. Usisavajući tako kiseli krastavac ustima govori kolegi: – Takav je i moj… – Tako mali? – Ne, tako kiseo! Pa se stara sjećanja u vrijeme dnevnog odmora iskradu.... Pa kada puno trenutaka poslije dođe divno radno provođenje znanja u našu suvremenost… Ne, ne mogu shvatiti kako se svi stalno mogu zagrijati za zločince i umobolnike. Ti bolesnici bi morali imati malo naglašeniji vakuum u umu, a svojstvo balona. Trebaju za sva vremena napustiti uljudbu i literaturu, ali nikako obilaziti svijet za manje ili više od 80. dana. Ili toliko da bolje shvatite ovo netom izrečeno što brblja Normana Mailera u 'Dvorcu u šumi' treba samo citirati prve tri rečenice trećeg ulomka prvog poglavlja: Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. A što čovjeku može više pomračiti raspoloženje od pitanja na koje neće dobiti odgovor? Čak i danas, najveća je opsesija i dalje Hitler… i odmah se zapitate da li treba toliku pozornost pridavati korijenima zla? Zar je umovanje i spoznavanje čovječnosti uzoritih čovjekoljubaca prohujala vremena obulo suvremenost u blistave lakirane cipele i primorala ga da u prsnom džepu sakoa nosi maramicu koja viri dva centimetra iznad ruba dok tetoši ljubitelje literature. Ako je moguće trebali bi nositi ružičasto dugme na reveru i trebali bi nositi pidžamu kada idemo u postelju sa knjigom umjesto upaljenog televizijskog ekrana u krvi do koljena… Dok se spremam na počinak, a već se spustilo večer i ja još očekujem ljudsku toplinu da šumori u snovima… A ima li odista te supstance u spomenutoj knjizi?
16.11.2008. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Noga mi jedva dodiruje zemlju. Lagan sam poput moljca. Lebdim kao knjiški moljac zatvoren među teškim debelim stranicama literature. Čitam… i dugo zurim u obećanje: Na Knjiškom moljcu također ćete moći čitati i kratke priče i pjesme domaćih i stranih autora, kao i ulomke iz zanimljivih novih književnih izdanja i čini mi se da su me pustili iz zatvora krcatog sitnim zločinima u svijet velikih zločinaca. Stanka u čitanju. Svijet koji gledam novim očima. Sve me duboko zanima. Čak i sitnice. Gledam izmaštaj u kojem je vizija muškarca u dimu cigarete »prije i poslije«. Sve sami grobari. Neki goli osim što imaju kiseli krastavac. Ni mrve dulji od 7 cm ni promjera većeg od 1,2 cm. što ga iz tegle prstima izvukao neki grobar na gablecu. Usisavajući tako kiseli krastavac ustima govori kolegi: – Takav je i moj… – Tako mali? – Ne, tako kiseo! Pa se stara sjećanja u vrijeme dnevnog odmora iskradu.... Pa kada puno trenutaka poslije dođe divno radno provođenje znanja u našu suvremenost… Ne, ne mogu shvatiti kako se svi stalno mogu zagrijati za zločince i umobolnike. Ti bolesnici bi morali imati malo naglašeniji vakuum u umu, a svojstvo balona. Trebaju za sva vremena napustiti uljudbu i literaturu, ali nikako obilaziti svijet za manje ili više od 80. dana. Ili toliko da bolje shvatite ovo netom izrečeno što brblja Normana Mailera u 'Dvorcu u šumi' treba samo citirati prve tri rečenice trećeg ulomka prvog poglavlja: Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. A što čovjeku može više pomračiti raspoloženje od pitanja na koje neće dobiti odgovor? Čak i danas, najveća je opsesija i dalje Hitler… i odmah se zapitate da li treba toliku pozornost pridavati korijenima zla? Zar je umovanje i spoznavanje čovječnosti uzoritih čovjekoljubaca prohujala vremena obulo suvremenost u blistave lakirane cipele i primorala ga da u prsnom džepu sakoa nosi maramicu koja viri dva centimetra iznad ruba dok tetoši ljubitelje literature. Ako je moguće trebali bi nositi ružičasto dugme na reveru i trebali bi nositi pidžamu kada idemo u postelju sa knjigom umjesto upaljenog televizijskog ekrana u krvi do koljena… Dok se spremam na počinak, a već se spustilo večer i ja još očekujem ljudsku toplinu da šumori u snovima… A ima li odista te supstance u spomenutoj knjizi?
16.11.2008. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...