Mjesec ( lat. Luna) je Zemljin prirodni satelit i ujedno najblie nebesko tijelo, udaljeno u prosjeku 384400 km, tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju stie za 1,25 sekunda. Mjesec se kreće oko Zemlje po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s, i prelazi dnevni luk od 13 stupnjeva i 10 minuta. Mjesečeva staza podlijee jakim temperaturnim vibracijama koje uzrokuje Sunce, pa se nagib staze prema ekliptici u toku 173 dana mijenja od 5 stupnjeva do 5 stupnjeva i 18 minuta. Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3473,3 km, te je po povrini 14 puta, po obujmu 50 puta, a po masi 80 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile tee je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Oko svoje osi se obrne za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekunda (siderički mjesec). Zbog stalnog mijenjanja poloaja prema Suncu i Zemlji različito je osvijetljen, pa se sa Zemlje mogu uočiti četiri faze:
* Mlađak * Prva četvrt (vidljiv noću) * Pun Mjesec (Utap) * Zadnja četvrt (vidljiv ujutro)
Vrijeme od 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde između uzastopnog ponavljanja Mjesečevih faza nazvano je sinodičkim mjesecom. Za opirniji članak pogledajte: mjesečeve mijene
Uzajamni poloaji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do pomrčine Sunca i Mjeseca. Potpune pomrčine se koriste u kozmičkoj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mrea, koje pomau u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija zvijezda (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde). Privlačna sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca (lunisolarni utjecaj), uzrokuje na Zemlji plimu i oseku mora i jezera, kao i "disanje" Zemljine kore to je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bića je jo uvijek nerazjanjen, ali je sigurno da se kukci orijentiraju pomoću Mjeseca.
Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijarda godina, nakon udara kometa. Prilikom udara, izbačena je velika količina materijala u Zemljinu orbitu koja je oblikovala Mjesec. Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crte Mjeseca napravio Galilej 1609. godine. Najnia područja Mjeseca su ogromne sive povrine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je Giovanni Riccioli (1598-1671.) nazvao morima 1651. godine, iako u njima nema vode. Ova mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica proteu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji (Alpe, Apenini, Pireneji, itd.). Najvia točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom junom polu, gdje neki vrhovi doseu i 9000 metara. Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri ili vrtače, koji opet nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov (Isaac Newton), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu Josefu Hopmannu, koji je izumio specijalne metode istraivanja pomoću duina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih nosi čak i ime naeg Ruđera Bokovića. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdune iroke svijetle pruge (Kopernikov krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili vulkanske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela (asteroida) u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se jo uvijek vide.
Plimne sile Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporila da se njegova okretna brzina prilagodila njegovoj vremenskoj stazi. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi u toku okretanja oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje moe vidjeti samo jedna strana Mjeseca. 1959. godine je sovjetska letjelica/sonda Lunik (ĐŃнник) obila Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisuća kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve povrine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu kruenja Zemlje, tako da taj usporavajući utjecaj produuje godinje dan na Zemlji za 20 mikrosekunda. Pritom se energija kruenja Zemlje pretvara u toplinsku energiju i impuls okreta se prenosi na Mjesec, čije se kretanje godinje udaljuje za 4 centimetra od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima 1995. godine.
Chiki Jo Maggies, 1. year, Hufflepuff
16.11.2008. (20:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magic in Hogwarts
Učlanite se u kolu Hogwarts.
Pohađajte nastavu, piite zadaće, druite se s ostalim članovima foruma. Kupujte razne stvari u Zakutnoj ulici i idite na izlete u Hogsmeade. Otvorite račune u Gringotsu. Piite dnevnike i igrajte metloboj!
...ChiKi...AvRiL....
Mjesec ( lat. Luna) je Zemljin prirodni satelit i ujedno najblie nebesko tijelo, udaljeno u prosjeku 384400 km, tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju stie za 1,25 sekunda. Mjesec se kreće oko Zemlje po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s, i prelazi dnevni luk od 13 stupnjeva i 10 minuta. Mjesečeva staza podlijee jakim temperaturnim vibracijama koje uzrokuje Sunce, pa se nagib staze prema ekliptici u toku 173 dana mijenja od 5 stupnjeva do 5 stupnjeva i 18 minuta. Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3473,3 km, te je po povrini 14 puta, po obujmu 50 puta, a po masi 80 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile tee je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Oko svoje osi se obrne za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekunda (siderički mjesec). Zbog stalnog mijenjanja poloaja prema Suncu i Zemlji različito je osvijetljen, pa se sa Zemlje mogu uočiti četiri faze:
* Mlađak
* Prva četvrt (vidljiv noću)
* Pun Mjesec (Utap)
* Zadnja četvrt (vidljiv ujutro)
Vrijeme od 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde između uzastopnog ponavljanja Mjesečevih faza nazvano je sinodičkim mjesecom. Za opirniji članak pogledajte: mjesečeve mijene
Uzajamni poloaji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do pomrčine Sunca i Mjeseca. Potpune pomrčine se koriste u kozmičkoj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mrea, koje pomau u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija zvijezda (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde). Privlačna sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca (lunisolarni utjecaj), uzrokuje na Zemlji plimu i oseku mora i jezera, kao i "disanje" Zemljine kore to je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bića je jo uvijek nerazjanjen, ali je sigurno da se kukci orijentiraju pomoću Mjeseca.
Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijarda godina, nakon udara kometa. Prilikom udara, izbačena je velika količina materijala u Zemljinu orbitu koja je oblikovala Mjesec. Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crte Mjeseca napravio Galilej 1609. godine. Najnia područja Mjeseca su ogromne sive povrine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je Giovanni Riccioli (1598-1671.) nazvao morima 1651. godine, iako u njima nema vode. Ova mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica proteu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji (Alpe, Apenini, Pireneji, itd.). Najvia točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom junom polu, gdje neki vrhovi doseu i 9000 metara. Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri ili vrtače, koji opet nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov (Isaac Newton), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu Josefu Hopmannu, koji je izumio specijalne metode istraivanja pomoću duina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih nosi čak i ime naeg Ruđera Bokovića. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdune iroke svijetle pruge (Kopernikov krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili vulkanske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela (asteroida) u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se jo uvijek vide.
Plimne sile Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporila da se njegova okretna brzina prilagodila njegovoj vremenskoj stazi. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi u toku okretanja oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje moe vidjeti samo jedna strana Mjeseca. 1959. godine je sovjetska letjelica/sonda Lunik (ĐŃнник) obila Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisuća kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve povrine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu kruenja Zemlje, tako da taj usporavajući utjecaj produuje godinje dan na Zemlji za 20 mikrosekunda. Pritom se energija kruenja Zemlje pretvara u toplinsku energiju i impuls okreta se prenosi na Mjesec, čije se kretanje godinje udaljuje za 4 centimetra od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima 1995. godine.
Chiki Jo Maggies, 1. year, Hufflepuff
16.11.2008. (20:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magic in Hogwarts
Učlanite se u kolu Hogwarts.
Pohađajte nastavu, piite zadaće, druite se s ostalim članovima foruma.
Kupujte razne stvari u Zakutnoj ulici i idite na izlete u Hogsmeade.
Otvorite račune u Gringotsu.
Piite dnevnike i igrajte metloboj!
Sve to moete u ovoj koli!
kola Hogwarts
22.11.2008. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...