šaljem ti pozitivne i prijateljske misli, grlim te mislima, pretužna majko..ima tih dana , znam, kad bi najradije propala u sebe i da te nema, no tu si, ipak si tu. Molim se za tebe, u mislima si mi.
11.11.2008. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u tvom odabiru pjesme nazire se potraga za utjehom, tako razumljiva, jer teret boli je nepodnošljiv, tražimo mrvice, tanke, nevidljive niti koje bi nas spajale.
Ostavljam moj odabir pjesme za ovaj trenutak.....a tebe grlim..
Sigurna smrt je
Sigurna smrt je, ali sat njen nije, život je kratak, ostaje ga malo, prijatan je oku, samo nije stalo do njega duši kad hoće da mrije.
Svijet je slijep, a djela mu ružna potiskuju u kraj plemenite čine, zgašeno svjetlo, s njim hrabrosti ine, likuje lažno, istina je tužna.
Šta li se, Bože, u čekanju zbiva, oklijevanje je neprilično za nas, kida se nada, duša smrtna biva.
Čemu si obećo to svjetlo u slavi, kad nenadano smrt naiđe na nas, i gdje nas nađe tu nas zaustavi?
Michelangelo Buonarroti
11.11.2008. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dan poslije, dan poslije njezinog odlaska, dok bi neka druga majka sluđena vrištala od nemoći, bola i jada, ja sam već bila živi mrtvac i naginjala se nad knjige pjesama tražeći kao luda u stihovima spone. Bila sam kao obavijena pamukom, nekim zračnim omotačem a u mozgu su mi tutnjali netom pročitani stihovi. I sad su oznake na određenim stranicama.... Majerovu sam pjesmu odabrala radi zadnjeg stiha, koji nakon sve prikazane ljepote i astralnosti "povremenih dolazaka" kazuje istinu: zatvaranje očiju i gubitak sjećanja predstavlja stvarnost a to je iluzija. Ničeg zapravo nema. Kratak bljesak ljepote i nade, a onda ništa. I pjesmu koju si prenijela označila sam. Kao i stihove Francisca de Queveda y Villegasa (Španjolac 1580.-1645.) iz pjesme
Kratkoća i nestalnost života (zadnja strofa)
"....A smrt je uzdah, posljednji i gorak, silom nasljeđen; no ako to nije kazna, već zakon, zašto suze lijem?"
Nema u meni mirenja sa životnom istinom. Nema u meni mirenja s nepravdom. Nema u meni ničega životnog. Sve, sve je otišlo s njom......
11.11.2008. (21:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
A ja sam,među knjigama svog Antonina,našla pjesmu "Besmrtna pesma"dječjeg pisca Miroslava Antića(napisanu na dvolisnici).Čitam je iznova i iznova.....milujući papir... U mislima s vama...
14.11.2008. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Napiši je titanik2 ako nije preduga. Imam knjigu pjesama M. Antića Garavi sokak, pa ću pogledati. Ne znam mogu li ti, mogu li vam, mogu li nam, zaželjeti laku noć? Opet samo jedan bijeg više. U prazninu, u ništavilo....barem za mene.
15.11.2008. (00:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
šaljem ti pozitivne i prijateljske misli, grlim te mislima, pretužna majko..ima tih dana , znam, kad bi najradije propala u sebe i da te nema, no tu si, ipak si tu. Molim se za tebe, u mislima si mi.
11.11.2008. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
u tvom odabiru pjesme nazire se potraga za utjehom, tako razumljiva, jer teret boli je nepodnošljiv, tražimo mrvice, tanke, nevidljive niti koje bi nas spajale.
Ostavljam moj odabir pjesme za ovaj trenutak.....a tebe grlim..
Sigurna smrt je
Sigurna smrt je, ali sat njen nije,
život je kratak, ostaje ga malo,
prijatan je oku, samo nije stalo
do njega duši kad hoće da mrije.
Svijet je slijep, a djela mu ružna
potiskuju u kraj plemenite čine,
zgašeno svjetlo, s njim hrabrosti ine,
likuje lažno, istina je tužna.
Šta li se, Bože, u čekanju zbiva,
oklijevanje je neprilično za nas,
kida se nada, duša smrtna biva.
Čemu si obećo to svjetlo u slavi,
kad nenadano smrt naiđe na nas, i
gdje nas nađe tu nas zaustavi?
Michelangelo Buonarroti
11.11.2008. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Dan poslije, dan poslije njezinog odlaska, dok bi neka druga majka sluđena vrištala od nemoći, bola i jada, ja sam već bila živi mrtvac i naginjala se nad knjige pjesama tražeći kao luda u stihovima spone. Bila sam kao obavijena pamukom, nekim zračnim omotačem a u mozgu su mi tutnjali netom pročitani stihovi. I sad su oznake na određenim stranicama....
Majerovu sam pjesmu odabrala radi zadnjeg stiha, koji nakon sve prikazane ljepote i astralnosti "povremenih dolazaka" kazuje istinu: zatvaranje očiju i gubitak sjećanja predstavlja stvarnost a to je iluzija. Ničeg zapravo nema. Kratak bljesak ljepote i nade, a onda ništa.
I pjesmu koju si prenijela označila sam. Kao i stihove Francisca de Queveda y Villegasa (Španjolac 1580.-1645.) iz pjesme
Kratkoća i nestalnost života
(zadnja strofa)
"....A smrt je uzdah, posljednji i gorak,
silom nasljeđen; no ako to nije
kazna, već zakon, zašto suze lijem?"
Nema u meni mirenja sa životnom istinom. Nema u meni mirenja s nepravdom. Nema u meni ničega životnog. Sve, sve je otišlo s njom......
11.11.2008. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
A ja sam,među knjigama svog Antonina,našla pjesmu "Besmrtna pesma"dječjeg pisca Miroslava Antića(napisanu na dvolisnici).Čitam je iznova i iznova.....milujući papir...
U mislima s vama...
14.11.2008. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Napiši je titanik2 ako nije preduga. Imam knjigu pjesama M. Antića Garavi sokak, pa ću pogledati. Ne znam mogu li ti, mogu li vam, mogu li nam, zaželjeti laku noć? Opet samo jedan bijeg više. U prazninu, u ništavilo....barem za mene.
15.11.2008. (00:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...