Nevjerojatno da netko zna za, a kamoli citira Musu Ćazima Ćatića! Jednom sam prigodom tako i ja citirao Musu, kad mi sugovornik, bivši hrvatski političar, odjednom počne recitirati Musine pjesme jednu za drugom. Pitam otkuda to zna, a čovjek odgovara da je to bila tema njegovog doktorata! Drugi put i opet se spomenem Muse Ćazima Ćatića, a moj dobar poznanik, doktor književnosti i profesor teorije književnosti na sveučilištima SAD-a, ostane zapanjen i promuca: Imamo sličan ukus...kak znaš za Ćatića! E, sad... Ispada da svi znaju za Ćatića, barem svi koje život, sudbina ili nedaće nanesu u moju blizinu. Prije ili kasnije otkrije se da obožavaju Ćazima Ćatića. Ja ne znam ni kad ni gdje sam ga zavolio: ne dijelimo zavičajne uspomene, psovke i zaklinjanja, ako nam kao zavičaj ne priznaju Matoša. Jednom sam pročitao pjesmu koju je on izabrao kao primjer nadahnuća; riječ je o pjesmi turskog pjesnika Ališira Nevaije:
Na ružinu licu slavuj Čita vječne tvoje tajne, Pokraj sv'jeće leptir ludi, Ljepote ti čeznuć sjajne.
Sad bi, je li, bio red da i neku njegovu pjesmu navedem, pa evo:
Agonija kao zlatni prah se vije, Vrh mene leprša jedan žuti cv'jet. Još nikad nije ljepše mirisala Moja mala izba - moj veliki svijet.
Slaba moja ruka k žutom cv'jetu teži, Hvatajuć ga tako lijep i žut. Ali zalud napor, cvijet od mene bježi, I opet mi pada na prsa i skut.
I ja sam opijen s njegova daha - Dok Velike Gospe iz žutoga praha Pojavi se lik.......
Pjesma se zove: Pred smrt.
10.11.2008. (03:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
hvala!
09.11.2008. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divan -skitnje
Ne gledaj me, ljepote ti tvoje
jer tvoj pogled mir mi samo muti
Ne gledaj me
jer do tvog su skuta
mom sevdahu zagrađeni puti...
(Musa Ćazim Ćatić )
09.11.2008. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Nevjerojatno da netko zna za, a kamoli citira Musu Ćazima Ćatića!
Jednom sam prigodom tako i ja citirao Musu, kad mi sugovornik, bivši hrvatski političar, odjednom počne recitirati Musine pjesme jednu za drugom. Pitam otkuda to zna, a čovjek odgovara da je to bila tema njegovog doktorata!
Drugi put i opet se spomenem Muse Ćazima Ćatića, a moj dobar poznanik, doktor književnosti i profesor teorije književnosti na sveučilištima SAD-a, ostane zapanjen i promuca: Imamo sličan ukus...kak znaš za Ćatića!
E, sad...
Ispada da svi znaju za Ćatića, barem svi koje život, sudbina ili nedaće nanesu u moju blizinu.
Prije ili kasnije otkrije se da obožavaju Ćazima Ćatića.
Ja ne znam ni kad ni gdje sam ga zavolio: ne dijelimo zavičajne uspomene, psovke i zaklinjanja, ako nam kao zavičaj ne priznaju Matoša. Jednom sam pročitao pjesmu koju je on izabrao kao primjer nadahnuća; riječ je o pjesmi turskog pjesnika Ališira Nevaije:
Na ružinu licu slavuj
Čita vječne tvoje tajne,
Pokraj sv'jeće leptir ludi,
Ljepote ti čeznuć sjajne.
Sad bi, je li, bio red da i neku njegovu pjesmu navedem, pa evo:
Agonija kao zlatni prah se vije,
Vrh mene leprša jedan žuti cv'jet.
Još nikad nije ljepše mirisala
Moja mala izba - moj veliki svijet.
Slaba moja ruka k žutom cv'jetu teži,
Hvatajuć ga tako lijep i žut.
Ali zalud napor, cvijet od mene bježi,
I opet mi pada na prsa i skut.
I ja sam opijen s njegova daha -
Dok Velike Gospe iz žutoga praha
Pojavi se lik.......
Pjesma se zove: Pred smrt.
10.11.2008. (03:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...