Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • gustirna

    "Živjeti onoliko koliko si potrebna." - to me uvijek podsjeti na stare običaje da se starog konja ubija, kao i starog lovačkog psa, kao i stare kokoše koje više ne nesu jaja.... - živjeli su onoliko koliko su bili korisni čovjeku. Kome smo mi to korisni? Ja sam npr. korisna svojoj djeci, kad im više ne budem korisna, znači vrijeme je da umrem? Zastrašujuća je ta pomisao, ali je i istinita, za one koji sebe doživljavaju kao nekoga tko nečemu ili nekomu koristi, te u suprotnom nije više vrijedan života.
    S druge strane slušamo: "Život je dar!" Dar od koga i kome? Smatram da je to dar nama samima da živimo svoj život, najbolje što možemo i da ga ne živimo samo zbog drugih, već i da smo i sami sebi bitni u tom našem življenju.
    Danas nisam bila nikome korisna, posvetila sam ovaj dan sebi, druženju s dragim mi ljudima koji nisu dio moje obitelji, umjesto ubranih maslina, ubrali smo pregršt smijeha i dobrog raspoloženja. Ovaj dan bio je koristan meni i osjećam se sretno zbog toga. :-))))

    avatar

    08.11.2008. (21:13)    -   -   -   -  

  • lučica

    Obožavam tvoju "Klupu". Tamo se događaju sve važne stvari.šaljem ti poljubac

    avatar

    08.11.2008. (21:34)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    stvarno se ti i ja danas možemo natjecati u crnilu. ali bude mi bolje kada onako nešto napišem, mene više muči što sam potreban a bojim se da nisam kadar ispuniti te potrebe

    avatar

    08.11.2008. (23:44)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    sviđa mi se ovo, naježio sam se.....
    kiša je olakšanje....
    reko bih da ti nemaš vremena, ona ima...
    pokušavam biti sretan....
    ne nalazim razloga, da ne budem....
    piši, još ovako.....
    gledao sam Brad Mehldaua večeras....
    preporuka, sjajan mladi jazz pijanista...
    laku noć....

    avatar

    09.11.2008. (01:05)    -   -   -   -  

  • odmak

    gustirna,
    danas ću se i ja posvetiti sebi. Nije problem u radu. Problem je u mislima.
    Sve stare kulture, i nove zanemaruju svoje starce. Bio je jedan japanski film jako dobar baš o tome. O životu u jednom selu gdje se živi baš izmješano životinje i ljudi ( čak i kućne zmije) imamo tamo i neki seksulani odnos sa svinjom ( nije privilegija Kina Lika) i tako jedan sin koji majku odvodi na mjesto gdje stari umiru ili tako nešto. zaboravila sam detalje. Ništa optužujuće. Sve izgleda normalna priča. Znam da me je film potresao. Netko od poznatih japanskih redatelja. nije Kurosawa. Netko će se možda sjetiti.
    Ne plašim se smrti i nestanka. Samo nemoći. ne želim da se netko brine o meni. Cijeli sam život bila samostalna.

    lučica ,
    hvala ti draga, a i ti si sve bolja. Samo pusti svojoj mašti na volju i ne boj se.

    pametni zub,
    ne brini.Sve se to nekako posloži. Nemoj se pretvoriti u mene. Osim svega svi se snađu a mi se žderemo.
    Osjećam da bi ovaj put trebala reći puno više, ali vremenskom sam tjesnacu. žao mi je.

    DOBAR,LOŠ,ZAO,
    do nedavno sam svaki vikend provodila u Zagrebu. Žao mi je što više to ne radim i tako propuštam puno dobrih stvari, ali što s može.
    Propuštam i u Splitu. Više manje mi je sve poznato. Ružno je to stanje. Pred ohoho godina jedan prijatelj mi je rekao da ga više nitko nema čemu naučiti. Sad ga razumijem, iako se još uvijek nadam 'nekom otkriću,... da smo već bili i da živimo u nekom drugom biću' - ovo je posve slobodna interpretacija Tina Ujevića.

    avatar

    09.11.2008. (08:30)    -   -   -   -  

  • odlazim

    I kap ko kap, niz lice leti
    dok ja u mislima tebi odletim
    u ovoj tisini,koja samo prica o meni:)))

    Hvala na posjeti,ugodnu popodne ti zelim:)

    avatar

    09.11.2008. (12:28)    -   -   -   -  

  • plodoviklečanja

    pokraj tebe možda nema nikoga
    ali ima u tebi
    i to je neuništiv i životan svijet
    :))

    avatar

    09.11.2008. (14:32)    -   -   -   -  

  • Helena iz središta srca

    znaš što mislim u svezi glede toga Strašnog suda
    mislim da Bog nikad nije okrutan onako kako je to čovjek i onako grub kako to čovjek može predstaviti

    tek Bog čovjeka čini čovjekom
    bez Boga gori je čovjek od svake zvijeri

    nadam se da ti nisam pokvarila poslijepodne ovim teškim, pa i prilično patetičnim, ali iskrenim razmišljanjem

    hvala na ovoj lijepoj slici s mora i na tvojim osjećajima - lijepo, snažno i duhovito

    svako dobro i puno pozdrava!

    avatar

    09.11.2008. (15:59)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Nemoći se oduvijek užasavam, od tuda dolazi moj strah od volana, ukočim se kad vozim, ali i ljubav prema letenju jer kad letiš uvijek stigneš - pitanje je jedino da li na odredište ili na drugu obalu. No to me pitanje uopće ne muči.

    avatar

    09.11.2008. (16:20)    -   -   -   -  

  • happywedding

    zanimljiv filozofski odmak...

    avatar

    09.11.2008. (17:47)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    dok kiša se slijeva niz lice ispire i tugu s trepavica
    .......pozdrav s otoka

    avatar

    10.11.2008. (09:03)    -   -   -   -  

  • Smijeh je tražila...

    dobar trenutak...za razmišljanje.

    avatar

    10.11.2008. (13:01)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Upravo taj film sam htjela spomenuti u svom komentaru, ali mi je promaklo, misli su me odvukle. Jako dobro se sjećam filma i scene kad je sin staricu majku nosio na leđima u planinu, na mjesto gdje će je ostaviti da umre, padala je kiša, noć....sin nije htio, ali majka ga je nagovarala, jer to je bio običaj da starci koji više nisu korisni odlaze u planinu gdje će u samoći, polagano umirati. Muž i ja smo to zajedno gledali, prije 20-tak godina i oboje smo bili jako potreseni filmom, ali i zamišljeni. Također, ne znam tko je bio autor, ali film je bio stariji, crno-bijeli. Ostalih detalja, koje si spomenula, se uopće ne sjećam, samo scena kad nosi staricu i kiša se miješa s njegovim suzama.

    avatar

    10.11.2008. (15:43)    -   -   -   -  

  • odmak

    gustirna,

    evo što sam iskopala na internetu:

    – Japanski redatelj Shohei Imamura, dobitnik dviju »Zlatnih palmi« na festivalima u Cannesu, umro je 2006 u dobi od 79 godina, Imamura je prvu »Zlatnu palmu« dobio 1983. za film »Balada o Narayami«, a drugu 1997. za film »Jegulja«.

    To je taj film: Balada o Naraymi. Još mi se masu detalja usjeklo u sjećanje. Bio je tu i leš mrtvog novorođenćeta u nekom potoku.
    Film je bio strahovito ...prožet naturalnim. ne mogu se sjetiti boljeg izraza. Kao da je čovjek samo neka viša životinja i bitno je samo preživljavanje.
    Znam da sam tada pomislila da je to nemoguće jer mi se japanska kultura činila više od toga, ali i sam je redatelj možda htio nešto drugo reći. Pokušat ću ga potražiti i ponovo pogledati.

    avatar

    10.11.2008. (16:54)    -   -   -   -  

  • odmak

    propheta nemo ,
    Pročitala o Jodorowskom. Nisam baš sigurna da bih to htjela gledati, ali nikad se ne zna.

    avatar

    10.11.2008. (16:56)    -   -   -   -  

  • inspektor Clouseau

    Ovo mi je tvoj najbolji post do sada!
    I nisam ga doživio nimalo crnim. Upravo suprotno.
    Vidiš, trebaš sama sebi oprostiti. Najteže je oprostiti sam sebi. Najteže. Sve, ali baš sve počinje i završava s nama samima i uopće nema veze s drugim ljudima.
    Veeeliki pozdrav :))

    avatar

    10.11.2008. (17:24)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Ovo mi je naljepša tvoja " klupica " !
    Znaš oprositi sebi je ponekad teže, nego oprostiti drugima...ali je strašno važno. Priznati i prije toga " strašnog sudnjeg dana " kad će se ionako sve saznati, također je jako važno, mislim i hrabro... važno je za mir naše duše.... ja nastojim i jedno i drugo , a nastojim oprostiti i drugima , makar je to jako teško... pozdrav Tebi i tvojoj klupici !

    avatar

    10.11.2008. (18:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...