Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • smotani

    Uvijek ujutro, "svjež" i pun novih ideja dođem prvoo tebi... i shvatim...da još jako, jako puno trebam učiti da bi shvatio mozak i treptaj oka..... pjesak, kule u pjesku, zidanje ..... zanimljiv je život, pun prostranstva o kojima ne znamo gotovo ništa.... uživam doć ovdje po barem malo znanja... svaki put nešto novo saznam, ali me svaki put odvedeš i u nova prostranstva, u nova razmišljanja...
    topli ti pozdrav ostavljam...

    avatar

    05.11.2008. (08:56)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Volim ovo zidanje kule :)))
    Obišla sam tvoje blogove i web. Svaka čast !

    avatar

    05.11.2008. (09:08)    -   -   -   -  

  • rU

    zagrabih pregršt zlatnih trenutaka,
    k'o lovac na zlato pregršt zlatnog pijeska,
    iz neke zlatonosne rijeke ...

    puštam da mi zlatni pijesak
    klizi kroz prste
    dok zlatna me groznica trese
    i k'o škrtac, ljubomorno,
    prebirem svoje blago     ...

    avatar

    05.11.2008. (09:18)    -   -   -   -  

  • zvijezda nova

    Budi, samo budi, i ništa više - odzvanja mi u glavi dok čitam tvoj današnji post. Ne znam zašto, tako je bilo. Uživala sam šetajući s tobom uz more, probijajući se kroz vjetar oblikujući nevidljivi prostor oko sebe, koračajući kroz pijesak, osjećajući sitno bockanje po tabanima... Lijepo si mi to dočarala da sam to u mislima proživjela.
    Veliki poljubac za pametnu tebe ostavljam i želim ti da si sretna dok svjesno koračaš kroz život.

    avatar

    05.11.2008. (09:43)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Svojevremeno je na teveu davana izvanredna serija "Sedmo čulo". Jedna je epizoda posvećena doživljaju vremena. Između ostaloga za sisavce je spomenuto: Svi imaju otprilike jednak broj otkucaja srca u minuti. Što je životinja aktivnija to brže iskoristi svoju kvotu, brže joj teče vrijeme. Što sporije živi to joj je životni vijek duži, primjer slonova ili malih brzoživućih glodavaca.. Slijedom toga svatko ima svoj doživljaj vremena. Slično je u svijetu ptica i kukaca. Zapravo svako živo biće ima svoj unutarnji sat kojim živi i osjeća svoje vrijeme.
    Interesantan je bio i primjer hrušta koji živi u stadiju ličinke duboko u zemlji punih sedam godina da bi se svi u jednoj noći pokrenuli na izlazak, preobrazili u kukca, u par noći izvršili svoje i skončali život. Unutarnji sat novih ličinki ponovo će ih natjerati na isti pokret nakon sedam godina opet u jednoj noći.
    I kakav ze zapravo naš unutarnj sat? Ako nije nužno ustati u neko određeno vrijeme spavamo opušteno. Ako znam da moram ustati u neko doba noći tada se budim u unaprijed određeno vrijeme. Nije mi potrebna budilica i nije bitno koje je to doba noći i kada sam legao.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    05.11.2008. (10:21)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Svaki je naš trenutak već prošlost i ovaj moj jutarnji pozdrav dok ga napišem već je prošlost. Dakle sadašnjosti uopće nemamo, samo prošlost i budućnost.
    Pusa draga D.

    avatar

    05.11.2008. (11:06)    -   -   -   -  

  • misko

    Mozak je baš kao i Svemir: nikad ga u potpunosti nećemo moći razumijeti. I mislim kako nije slučajno što naša galaktika ima oko 200 milijardi sunaca, a naš mozak isto toliko neurona.

    Čitam ovo gore i ne bih se složio: sadašnjost je sve što imamo! Prošlost je prošla, budućnost i ne mora doći. Ostaje nam samo sadašnjos da u njoj uživamo, ali žalosno je, što malo ljudi može živjeti pravim životom sada, ovog trenutka, uvijek to odgađaju za neku neodređenu budućnost.

    avatar

    05.11.2008. (13:27)    -   -   -   -  

  • teuta

    Negdje sam čula da zapravo vrijeme ne postoji, da se sve dogadja u istom vremenu (valjda u nekoj nama nepoznatoj dimenziji),,,kako prošlost, sadašnjost pa tako i budućnost. Ako je tako, moglo bi se reći da je smrt i rađanje itd.
    U biti, ne znam si to ni zamisliti. Zasada sam jedino sigurna u protok vremena, dinamičnost življenja, bar po našim zakonima.
    Nekad sam zamišljala da je Svemir ogromno biće a mi ljudi samo djelići tog bića kao npr. stanice ili atomi.
    Uh, tema za raspravu ,bar za tjedan dana, hahahha.
    Pozdravček draga Dinaja i cmokkkk.

    avatar

    05.11.2008. (14:33)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... možda sam već kula od kamena; ...

    O daa, odavno ...

    Ne tako davno ovdje, na tvojoj stazi POKLONILA sam ti jednu pjesmu V. Krmpotić.

    Lijepu i tihu želim ti ovu veče mjeseca studenog.

    avatar

    05.11.2008. (17:07)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    o kulama i pijesku mogao bih ti pričati
    barem mislim da bih mogao
    vrijeme sadašnje u vremenu prošlom rekao bi Eliot
    tako se stalno susrećemo
    vrijeme i ja
    ja i ti i vrijeme
    ne možeš mu pobjeći
    i leptiri umorni od svega
    na rubu ceste vremenske
    treptaj krila
    divne šare na suncu
    poged u daljini nestaje
    pijesak u klepsidri ponestaje
    a opet ga ima izauvijek
    koja ga to ruka pokreće
    tako se susrećemo vrijeme i ja
    ja i ti i vrijeme
    brojiš li možda osjećaje
    brojiš li možda kapi kiše
    brojiš li uopće
    imamo li vrijeme
    ima li ono nas
    tako se susrećemo vrijeme i ja
    ja i ti i vrijeme

    na mojem blogu u 00,03
    kriva si ti

    rukoljub
    Decy bi rekla da se šuljam po dvorištima
    i kradem misli

    avatar

    05.11.2008. (17:12)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Evo me po osvježenje, uzeti, ne previše, za razmišljanje, jer to je tako duboko. Naučim, ponešto, ili podosta, ali je postova obilno, a želio bih posjetiti što više. Lijepo te pozdravljam ove kišne večeri. p

    avatar

    05.11.2008. (18:27)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Kule u pijesku koliko god bile visoke, uvijek će biti kule u pijesku koje će otplaviti val.
    Poezija Vesne krmpotić mi je otkriće, moram priznat da nisam baš čula za nju, a kamoli se susrela s njenom poezijom. Tvoji postovi vode me prema njoj, vjerovatno ne bez razloga.
    Sjetih se jednog filma "Kuća pijeska i magle" - ostavio je vrlo dubok dojam u meni i tvoj post me podsjetio na taj film koji kazuje kako sve u životu za šta se vjeruje da je trajno, može nestati u samo jednom trenutku (materijalna dobra, odnosi među bliskim ljudima, životne cjeline) i da je ono što imamo u rukama vjerujući da je to jedna čvrsta, kompaktna masa koja ne može ispariti, zapravo tek magla koja klizi među prstima, baš kao i pijesak. Ni magla, ni pijesak ne mogu se zadržati u rukama, oni odlaze i naša nemirna,panična nastojanja da ih zadržimo ne uspijevaju.
    Ali ako umirimo ruku, dlan,umirimo plaho srce, možda ćemo uspjeti zadržati šaku pijeska na dlanu ili oblačić magle pred zoru.
    Dani koji ti dolaze ne trebaju znaćiti samoću, a i to je samo privremeno.
    Pozdravljam te i grlim. :-))))

    avatar

    05.11.2008. (19:28)    -   -   -   -  

  • duh jedinstva

    Hej. Evo moje srce se, kao i uvijek, odmorilo uz tvoj post. Charobno je to sve. Kako nash mozak prima razlichite podrazhaje i kako nashe tijelo na to reagira. I kako se krechemo unutar prostor-vremena dok nash mozak na razini nesvjesnog pronalazi razna rjeshenja. Ponekad nam ni samima nije jasno kako smo uspjeli neshto napraviti. Neshto rechi. S nekim zaplesati. Poprichati potpuno opushteno o ne bash laganim temama. Uchiniti neshto shto se prije nikada nismo usudili. Treba neshto vremena dok odredjeni podrazhaj stigne do nasheg mozga, a to se ne odvija uvijek svjesno. To neshto shto je nashoj svjesnoj spoznaji skriveno i u znanosti josh nedovoljno objashnjeno, neshto je o chemu mozhemo chitavu vjechnost otkrivati spoznajicu po spoznajicu, ali u chemu che uvijek biti neshto misteriozno. A upravo to neshto misteriozno nas chini upravo takvima kakvi jesmo. To je Svemir. Bog. Ali i Sotona. Koji je bolest u Svemiru. Protivnik Svemira kojeg moramo nauchiti drzhati pod kontrolom. Svemir. Bog. Njegovu narav nikada nechemo do kraja dokuchiti. Ali chemu bi u protivnom sluzhila vjechnost? Slushajuchi kishu kako pljushti i uzhivajuchi u tom zvuku, shaljem ti poljupce, zhelim ti ugodnu vecher i ugodan san! Najljepshi san! ((::))

    avatar

    05.11.2008. (19:49)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Slažem se s Teutom da vrijeme ovakvo kakvim ga brojimo ne postoji. Izmislili smo ga kao i puno toga drugog, da bi lakše izlazili na kraj sa sobom i svijetom oko sebe. Vesna me je oduševila romanima Brdo iznad oblaka i Bhagavatar, a vidim i lijepe stihove kroji.

    avatar

    05.11.2008. (21:41)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Nikad nisam pokušavala razumjeti znanstveno tumačenje trenutka postojanja i svijesti o njemu. Više se volim oslanjati na osjećaj...volim srcem osjetiti postojanje a ne razumom shvatiti...pijesak uvijek ostaje pijesak ma koji mu oblik dali u nekom trenutku...i što zapravo imamo? prošlost, sadašnjost, budućnost?
    Prošlost nemamo - imamo samo sjećanje na nju...sadašnjost nemamo, jer svaki treptaj oka postaje isti čas prošlost...budućnost nemamo, jer još nje došla...znači nemamo ništa ...pa stoga prepustimo sve osjećajima - prepustimo sve srcu.....)))))))))))))))

    avatar

    05.11.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • necutako

    svi smo mi tek kule u pijesku....
    zelim ti lijep dan..:)

    avatar

    05.11.2008. (23:06)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Čudesni treptaj oka , lagani otpor vjetru , hod pijeskom pa ples...
    sve ću to pohraniti uz one ostale dragocjenosti što ih već čuvam ...dugo ...dugo...
    u škrinjici sjećanja...
    Pozdrav ti ostavljam draga Dinajo ... i pozdrav prenesi ...a kad se vratim ,
    onda se opet čitamo :-))

    avatar

    06.11.2008. (00:29)    -   -   -   -  

  • sewen

    Graditeljice "naša", dugo me ne bilo ovdje.....a drago mi rasti u okrilju riječi što se nebu dižu!

    avatar

    06.11.2008. (05:46)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Dakle, ovaj post je izvrstan. Drago mi je što sam otkrio još jedan blog koji je vrijedno posjetiti češće.
    Slažem se s miskom da je sadasnji trenutak jedini koji zaista imamo. Ono što zovemo prošlost i ono što zovemo budućnost - iluzije su, ne postoje, osim kada ih naš mozak pokušava oživjeti. Ali, kako oživjeti mrtvace? Nikako! Zato, budimo uvjek u sadašnjem trenutku, koji je uvjek nov i uvjek svijež i u kojem ćemo, uz malo pažnje, otkriti i "život vječni". pozdrav

    avatar

    06.11.2008. (06:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...