Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • ludlud

    yup.
    :)

    avatar

    04.11.2008. (22:57)    -   -   -   -  

  • Goran

    Pa da, svi trube kako imaju pravo na "slobodu". Samovolju da čine što žele, kada
    žele i kako žele. Zanimljivo, nitko ne veže za slobodu odgovornost, obvezu. Svi rade račun bez krčmara. Akcija - reakcija, uzrok - posljedica.
    Ali lijepo je rezonirao Schopenhauer : "Neki čovjek može doduše činiti što hoće, ali ne htjeti što hoće."

    avatar

    05.11.2008. (08:32)    -   -   -   -  

  • primakka

    trula amerika sa svojim show načinom života (a da o novcu i bešćutnoj ekonomiji ne govorim!) odavno se uvukla u sve zakutke svijeta. sloboda bez ograničenja postaje zapravo omča. djeci dopuštamo odluke u njima nepoznatom području, pa ih kažnjavamo kad pogriješe. naopako.

    avatar

    05.11.2008. (09:55)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    mani super reklama. U ovakvome društvu, najsigurniji si u zatvoru. A sve mi se čini i najslobodniji.

    avatar

    05.11.2008. (12:02)    -   -   -   -  

  • Akademska stranputica

    U ovom slučaju ne bih upotrijebio ribu, nego plavetnog kita. Ima veliku glavu koja zaudara dugo dugo... Riblja glava je mala i brzo propadne.

    Kao i svaki normalan čovjek, tako i djeca imaju boljih i lošijih dana. Nekada su sposobna za sve, a nekada ni za minimalno. Samo što većina od njih očekuje uvijek maksimum.

    avatar

    05.11.2008. (15:18)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Ako već o slobodi pričamo nemam nimalo osjećaja slobode. Najednom mi se čini da u ovom trenutku u kojem je sve dopušteno, u trenutku skoro pa beskrajne slobode imam potpuno ograničeno područje bivstvovanja, kretanja, djelovanja. Djevojka s bisernim naušnicama reče vrlo pametnu misao - nasigurniji si u zatvoru. A meni se čini skoro i slobodniji nego na slobodi. Zašto? Pa eto tamo u zatvoru imaš stroga pravila kojih se moraš držati. Pravila su poznata i na lakši ili teži način uskoro ih usvojiš. Pravila su ti nametnuta jer si se ogriješio o zakone i o društvo iako si znao da griješiš. Ono malo prostora što ti ostave bar možeš koristiti bez straha da će ti se to osvetiti na ovaj ili onaj način. Bar tako zamišljamo mi koji smo na slobodi. S druge strane ja sam već zasićen slobodom. Ne znam kada griješim (ne kršim nikakve propise, zakone ni društvene niorme) ali sudeći prema rezultatima svojih napora griješim stalno. Bezvoljno se vraćam s posla jer mi je ravnatelj upravo dao do znanja da će mi zagorčavati ostatak radnog vijeka bez nade za pomilovanjem. Slobodan sam igrati samo po zvucima njegove glazbe. Ako samo jedan korak otplešem drugačije odmazda dolazi vrlo brzo na naplatu. S kamatama. A sve u ljubaznom i laganom tonu, bez rešetaka, bez ružnih riječi, bez udaraca, bez lisičina i bez čitanja zakona i javno izrečene osude. Svjesni smo (moj ravnatelj i ja) svega. I znamo da nisam ja taj koji se ogriješio o pozitivne propise i društvene norme. Ali ta činjenica je bezvrijedna. Sloboda koju danas imamo postala je ogroman zatvor u kojem se krećemo mi "slobodni" prepušteni na nemilost ljudima što obnašaju vlast u koju nisu uložili ni trunke svoje sposobnosti, svog vremna ili bar novaca.

    Eh, kada bih mogao napraviti inverziju i prebaciti se u zatvor a zatvorenike pustiti na slobodu. Poslati ih na služenje mom ravnatelju. A ja bih služio desetljetni zatvorski rok i znao bih da nisam slobodan. Ovako još gajim neke iluzije...

    I još tvrdimo da je Amerika trula. A što je ovo kod nas, u slobodnoj državi Hrvatskoj?

    avatar

    05.11.2008. (21:49)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    zbunjeni: kolega, kao i obično, vrlo pronicljiv komentar. Doista mi je žao što tako inteligentan čovjek ne nalazi načina da promijeni školu, ili načina kako da se suprotstavi ravnatelju. No, znam i iz vlastitog iskustva koliko to može biti teško. Svaka je situacija specifična. Šaljem snažnu moralnu podršku!

    avatar

    05.11.2008. (22:12)    -   -   -   -  

  • zbunjen

    Hvala kolega na moralnoj podršci. Nemojte misliti da se ne suprotstavljam. Baš zbog toga mi i jest teško. Da se povlačim poput sjene i šutim o istini bilo bi mi puno lakše. Ali želim ostati svoj, ostati čiste savjesti, ne želim se stidjeti bilo kojeg svog postupka. Gradim ja svoju mrežu polako i ustrajno. U početku bila je to paukova mreža. Sada je već ribarska. Možda jednog dana postane i čeličnom. A tada ni mom ravnatelju neće biti lako sa mnom. Razmišljao sam i o promjeni škole. Ali to bi bila pobjeda sila zla. I, zar je škola njegova, zar mu je prepustiti da likuje i uništava ju akcelerirano? Ne, koliko god mi je teško želim gadu priuštiti pokoju besanu noć i pokoju brigu... Zašto u našem sustavu žrtve moraju biti kažnjavane zato što ih zlostavljaju, napuštati radno mjesto? Zar nije vrijeme i da nasilnike počnemo kažnjavati, tjerati?

    avatar

    08.11.2008. (01:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...