Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Marija Beljan

    Sapunica kao i svaka sapunica s vremenom se pokvari i nevalja... tako je valjda i sa našim životima, popucali su mjehurići od sapunice, a mi smo tropnuli na zemlju i neznamo se podići a možda i ne želimo. Naš život je i tako stao pa možemo i sjediti, i tako nemamo više za koga žuriti.

    avatar

    04.11.2008. (19:28)    -   -   -   -  

  • titanik2

    Čitam i plačem...Vućemo se zgrčene ,ni žive ni mrtve:zdrobljene i poražene,osamljene, tako izgubljene...Guše i lome osjećaji straha,nepostojanja,izdvojenosti...Pretvorene smo u ništa,u okamenjene sjene.I najlakše bi bilo odustati jer život bez naše djece nema smisla. A ipak ne odustajemo!? Sve ćešće razmišljam o tim trenucima odustajanja. Znam kad postane nepodnošljivo postavljati stvari kako sam mu sa svakim preživljenim danom sve bliže. I kako je svaki taj preživljeni dan moj jedini uzvratni udarac prokletom životu,moja osveta. Bijedna i jadna utjeha...ali jedina... grlim vas...

    avatar

    06.11.2008. (15:12)    -   -   -   -  

  • Psiho

    Meni se čini da, ipak, nije tako mada pretežu ta dva koraka nazad. Jer postoji i taj jedan korak naprijed. Vidim Janis Joplin na kraju teksta. Osjetio sam suosjećanje s jednom običnom fizičkom boli. Život su uvijek kompromisi i kada to ne primjećujemo. I ne uočavamo najbolje da smo postali druga osoba, sjećamo se one stare vlastite osobe i uspoređujemo. Ali nije isto danas i nekad. I teško je kombinirati to novo ja sa svime i sa svakim.

    avatar

    07.11.2008. (11:36)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    ovo je stvarno istina što je Psiho napisao. Jako dobro i stvarno sročeno.

    avatar

    07.11.2008. (17:55)    -   -   -   -  

  • emocija

    Je, lijepo je to sročio. Pogotovo ovo u svezi kompromisa ( ima tu zagorske logike: i nikad nije bilo da nekak nije bilo tj. uvijek je nekako). Ali svjesna sam razlike između nekih i drugih nekih kompromisnih. Iako je kompromis uvijek prisutan moj je uvjetovan inercijom a ne motivom. Htjela bih stati i razmisliti. Predahnuti od guranja naprijed i povlačenja unutrag. A onda nastupaju riječi (istina) titanik: odustajanje. Koliko sam samo puta bila na tragu odustanka? Poželjela izvršiti vlastitu egzekuciju ( jer sam si svalila na leđa vlastitu krivnju) ili eutanaziju ( jer mi je duša neizlječivo bolesna i nema joj spasa) i (valjda) našla kompromis: još malo. Najgore je što to treba živjeti, takva trebam ustajati, raditi, misliti, spremati se na počinak, biti svjesna da je ovaj život sve što imam, sva radost. I biti svjesna da je moja radost prošla.

    avatar

    07.11.2008. (18:32)    -   -   -   -  

  • milicza

    Vesna, bol će uvijek biti tu, neće nestati, neće izblijediti... pretežak je to život i velika žrtva živjeti dalje, bez svog jedinog djeteta. Ne mislim da će ti povlačenje u sebe i lišavanje sebe nekih ugodnih trenutaka, taj osjećaj krivice zbog toga što si ti tu, a ona ne, ne mislim, da će to umanjiti tvoju bol i tugu, na bilo koji način... odvaži se, iskorači... ionako niti jedna radost u ovome sadašnjem postojanju, se ne može nikako niti porediti, sa radošću u onom prošlom životu, prije podvačenja crte.. Grlim te mislima., ne zamjeri mi molim te. Mislim na tebe i molim se za tvoju snagu.

    avatar

    11.11.2008. (15:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...