Da, samo su ovi imbecili iz TinyPic pretjerali: jeboimpasmater, ja ovdje nudim katalog chorus-linea recentne svjetske ilustracije, a njima je sve češće sve više toga - offensive! Nema se kamo otići, ima pravo Buden, a s njim i Krleža: ja bih dodao, eskapizam je nemoguća ideologija, jer se ne može pobjeći čak ni u virtualni svijet. Čovjek je zaista danas persona non grata in terra incognita, pri čemu virtualni svijetovi nažalost bivaju terra recognita.
01.11.2008. (15:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni se najviše sviđa ova s gušterima. Tu se postavlja pitanje što je maštarija, ševa s prethistorijskim gušterima (definitivno zanimljivo) ili ono što se događa u djevojčinoj glavi (oči su zatvorene) tijekom ševe s gušterima.
01.11.2008. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda je napetost u tome da su to Ickeovi ljudi reptili!
Mislim da sam našao rješenje...objašnjenje je, naravno, malo složenije, ali se u osnovi dade svesti na sljedeću metateoriju: ono što se događa u djevojčinoj glavi tijekom ševe s gušterima maštarija je koju mi vidimo: ševa s prethistorijskim gušterima! Slika koju mi vidimo, slika je koju vidi djevojka - točnije, slika koju vidi slikar njenim očima, a mi njegovima! Ovo je vrlo zanimljivo i pomno prouči objašnjenja. Dva su: jedno slikarsko, Lovre Artukovića, drugo psihoanalitičko, moje.
1.
"Vidiš, ovo je votivna slika, autor zaziva boga, zapravo mu prinosi sliku kao žrtvu da bi mu se neka želja ispunila ili da bi ga minula. To je čisti atavizam, s tom su namjerom pećinski ljudi slikali bizone koje su htjeli imati za večeru."
"Autor, to je ovaj sklopljenih očiju na slici desno?"
"Ne, to je neki drugi lik, vjerojatno se autor njime poslužio kao maskom da bi nas zavarao i naveo da pomislimo kako neko drugi iza sklopljenih vjeđa vidi predmet njegove čežnje."
"A što je to on htio imati za večeru, ove komade tu lijevo?"
"Čini se. Ali bojao se da će njegova želja biti neprihvatljiva za njegovu okolinu, pa je valjda zato izveo cijelu tu travestiju."
"Otkud ti znaš što je on namjeravao? Pa nitko ne može zaista vidjeti nešto što vidi netko drugi."
"Hvala bogu. Osim možda na slikama nekoga drugoga."
Genijalni Lovro! Slikarstvo nam daje vidjeti one slike svijeta, one svjetove, koje drukčije ne bi mogli vidjeti: na slikama vidimo tuđe svjetove, Svjetove Drugog, i to je veličanstvena moć umjetnosti.
2.
Pedantnija su izvješća s predavanja 'Boj se bližnjega svog kao samoga sebe' spomenula Žižekovo upozorenje da za psihoanalizu nije ključna stvar otkrivanje nesvjesnih seksualnih sadržaja u onome što djeluje kao nešto drugo, naizgled kao lišeno libidalne investicije, već je nasuprot zanimljivo ono što mislimo tijekom samog seksualnog čina, dotično moment kad „ispadnemo" iz seksa**, kad se zapitamo što (tu) uopće radimo, odnosno, ono mjesto na kojem fantazmatska podrška, ili njeno odsustvo, postaju vidljivi.
Čitajući ta pažljiva izvješća prisjetio sam se upozorenja Svetog Grigorija Sinaita: Više svega čuvaj um svoj od svih predstava koje ti se budu javljale za vrijeme molitve! Gospodi pomiluj, ali situacija o kojoj govori Sveti Grigorije na vlas je podudarna onoj o kojoj govori Žižek: nije štos u tome da u Univerzumu shvaćenom kao Rorschachov test svugdje i uvijek vidimo obiteljske komplekse, in ultima linea: sex, nego je zanimljivo ono što mislimo u toku samog seksualnog čina, ili molitve, kad iz njih „ispadnemo“ – fantazma ili prelest***!
Evo što Žižek u tekstu koji sam na Vaseljeni nedavno objavio o fantazmi kaže:
Za Lacana, fantazma nije tek djelo imaginacije koje se suprotstavlja stvarnosti - odnosno, proizvod našeg uma koji zamagljuje naš izravan pristup stvarnosti, našu sposobnost da ‘uviđamo stvari onakve kakve one uistinu jesu’. Glede temeljne opozicije stvarnosti i imaginacije, fantazma nije samo na strani imaginacije: fantazma je prije mali komad imaginacije kojim dobijamo pristup stvarnosti - okvir koji garantira naš pristup stvarnosti, naš ‘osjećaj stvarnosti’ (svaki potres naše temeljne fantazme čini da doživimo ‘gubitak stvarnosti’). Zbog tog razloga, ‘prolazak kroz fantazmu’ nema ama baš ništa sa otrežnjavajućim aktom razgonjenja fantazme koje muti našu čistu percepciju stvarnog stanja stvari, niti sa refleksivnim aktom postizanja kritičke distance spram premišljanja naše mašte (oslobađanje od lažnih praznovjerica, itd.). Paradoksalna poanta je prije da fantazma nastupa (služi kao potpora) upravo u trenutku kada razgraničimo ono što je tek naša imaginacija i onoga što ‘uistinu postoji oko nas’. ‘Prolazak kroz fantazmu’, posve suprotno, uključuje našu prekomjernu identifikaciju sa područjem imaginacije: u njemu, kroz njega, slamamo stege fantazme i ulazimo u zastrašujuću, nasilnu domenu predsintetičke imaginacije, domenu u kojoj disjecta membra plutaju naokolo, još neobjedinjeni i ‘odomaćeni’ intervencijom homogenizirajućeg fantazmatskog okvira.
(...)
01.11.2008. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikakvo čudo da ova vizija o čovjeku, koji bi se kroz izravan uvid u čudovišnost božanskog bića-samog-po-sebi pretvorio u beživotnu lutku, izaziva takvu nelagodu među komentatorima Kanta (obično se preko nje prelazi u tišini ili biva odbačena kao kakvo uznemirujuće strano tijelo). Kant njome isporučuje ništa manje nego, kako to neko nazva, ‘kantovsku temeljnu fantazmu’, interpasivnu drugu scenu slobode, spontanog slobodnog agenta, prizor u kojemu se slobodni agent promeće u beživotnu lutku na raspolaganju perverznom Bogu. Kantova je poanta, naravno, da nema aktivnog slobodnog agenta bez ove fantazmatske potpore, bez druge scene na kojoj njime bezostatno manipulira Drugi. Odnosno, dok kantovski subjekt, prazna tačka samoodnoseće negativnosti, nije ništa do lakanovski ‘prekriženi’ subjekt označitelja - le manque a etre, kojemu manjka potpora u pozitivnom ustroju bića - ono što fantazma inscenira jeste upravo gubitak subjektovog nemogućeg bića, usljed subjektovog ulaska u simbolički poredak. Otud nikakvo čudo da je temeljna fantazma pasivna, ‘mazohistička’, ona koja me svodi na objekt kojim ravnaju drugi: kao da jedino iskustvo krajnjeg bola može subjektu garantirati pristup Biću: la douleur d’exister znači da ‘jesam’ samo dok trpim bol. Sa ovoga bi razloga trebalo iznova formulirati kantovsku zabranu izravnog pristupa području noumene: ono što bi trebalo ostati nedostupno nije noumensko Stvarno, nego sama temeljna fantazma - približi li se previše svojoj fantazmatskoj jezgri, subjekt gubi konzistenciju svog postojanja.
** Nedjelja je vrijeme skrušenog priznanja, pa da ispovjedim kako u trenutku "ispadanja" iz seksa ja redovito mislim o Žižekovom pojmu fantazme! Znam da je to pomalo kinky, to naime da mislim upravo na sam uvjet mogućnosti seksualnog užitka, ali za to imam dobro i, izgleda, zdravo psihoanalitičko objašnjenje, štoviše obrazloženje samog oca psihoanalize, dobrog dr.Freuda. Prizovimo kao svjedoka Slavoja, da ne kažete da ja pristrano interpretiram Sigmunda: Zašto uopće sanjamo?, pita se Žižek. Freudov je odgovor varljivo jednostavan: konačna funkcija sna je omogućiti sanjaču da produlji spavanje. To se često tumači vezanjem uz snove koje sanjamo neposredno prije buđenja, kada neko vanjsko uznemirenje (buka) prijeti da nas probudi. U takvoj situaciji spavač brzo zamisli (u modelu sna) situaciju koja uključuje taj izvanjski poticaj i tako uspijeva produljiti san na neko vrijeme; kad izvanjski poticaj postane presnažan, napokon se budi. Ipak, jesu li stvari uistinu tako pravocrtne? U drugom snu iz “Tumačenje snova”, umorni otac, koji je proveo noć uz lijes svojeg mladog sina, zaspe i sanja kako mu sin prilazi sav u plamenu te mu se obraća riječima: “Oče, zar ne vidiš da gorim?” Ubrzo zatim otac se budi i otkriva da je prevrnuta svijeća zapalila mrtvački pokrov njegova sina - dim koji je osjetio dok je spavao utjelovio se u snu o gorućem sinu kako bi produljio njegovo spavanje. No, je li se otac probudio kad je izvanjski poticaj (dim) postao prejak da bi se mogao zadržati scenarijem unutar sna? Nije li prije obrnuto? Otac je prvo konstruirao san kako bi produljio svoje spavanje, tj. da izbjegne neugodno buđenje; ipak, ono na što je naišao u snu - doslovce, goruće pitanje, grozna Gespenst (utvara) njegova sina kako mu prilazi - bilo je mnogo nepodnošljivije nego izvanjska stvarnost pa se otac probudio i pobjegao u izvanjsku stvarnost - zašto? Da nastavi san, da izbjegne nepodnošljivu traumu svoje osobne krivnje za sinovljevu bolnu smrt. Eto: fantazma je, naravno, - san: konačna joj je funkcija omogućiti mi infinitezimalno produljenje sexa. Recimo, ja se tako znam satima zamisliti nad tim pojmom, i prije bi djete skinuli s trešnje, nego mene s te teme, da se slikovito izrazim. Jasno, stvar je paradoksalna: fantazma je ono na što mislim kad "ispadnem" iz seksa, a i iz seksa "ispadam" upravo zbog seksa, kužite? Ponajprije dakle konstruiram ono što mi omogućuju da produljim sam čin seksa, no onda me grozna Gespenst fantazme nad kojom sam se zamislio potjera natrag u samu stvarnost toga čina. Zašto? Pa da nastavim fantaziju, izbjegavajući time nepodnošljivu traumu jutarnjeg suočenja sa stvarnošću objekta moje žudnje, zbilja mračnog predmeta želja. Zamršeno? Nimalo! Probajte jednom sami.
*** Prelest je ono što omogućuje molitvu, da poentiram za one sporije među nama. Što bi sad to značilo da je fantazma pretpostavka molitve, ostavit ću jednoj budućoj teologiji.
01.11.2008. (16:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To su komodski varani. Evo što piše na Wikipediji: "Komodski varan ili zmaj (Varanus komodoensis)poznat još kao Komodo Monitor, Komodo otočni Monitor, "Ora" (za urođenike Komodo otoka), je najveći živući gmaz na zemlji. Može narasti do 3 metra (10 stopa) i težiti od 80 do 150 kg.Te velike dimenzije pripisuju se sporom metabolizmu komodskog guštera što zahtijeva veliki želudac životinje, te pojmu otočnog gigantizma što je poslijedica izostanka drugih sisavaca mesoždera koji bi konkurirali varanu u otočnoj ekološkoj niši. Stoga su ti gušteri zbog svoje veličine alfa predatori i dominiraju u ekosustavu u kojem žive. Spadaju u rod varana.
Ova vrsta je, kao i gotovo svi varani, mesožder no prvenstveno strvinar. Zna loviti i živi plijen tako da se prikrada, a kad je dovoljno blizu naglo potrči prema plijenu (komodo varan može doseći brzinu od 20 km/h) te ga zgrabi snažnim ugrizom. Varani nemaju otrov kao, recimo, zmije, ali je njihov ugriz usprkos tome skoro u pravilu smrtonosan. Razlog tome su veliki broj bakterija u njihovoj slini, od kojih su neke smrtonosne jer uzrokuju infekciju rana. Komodo varan najčešće odmah ubije plijen, no ako ga ne uspije ubiti, ima neobičnu taktiku. On uporno slijedi svoju žrtvu, i kada je puno brža od njega. Uporno, ponekad danima, ide tragom svoje žrtve u očekivanju, da će žrtva stradati od infekcije. To se, gotovo u pravilu, i dogodi. Ako i nije još uginula od baktremije, u međuvremenu je dovoljno oslabila da ju varan bez problema savlada i pojede. Nije otkriveno zašto koriste ovakav način prehrane. Komodo varani se međusobno bore za plijen, no ne stradavaju od ugriza jer su otporni na bakterije koje žive u njihovim ustima.
Komodo varani jedu bilo koju životinju koju pronađu i mogu savladati, od veličine divlje svinje, jelena, manjih sisavaca, a zabilježene su i ljudske žrtve, no najčešća prehrana su razne strvine koje pronalaze u svom staništu. Također su zabilježeni slučajevi iskopavanja ljudskih trupala iz lokalnih groblja (u blizini njihovog prirodnog staništa) koja nisu bila zakopana dovoljno duboko. Kako napadaju sve što su u stanju savladati, i mlade komodo varane doživljavaju kao plijen.
Tijekom prošlog stoljeća je stradalo dosta ljudi od ugriza varana. Dio ljudi koji su preživjeli njihov ugriz u pravilu su prebolili vrlo teške oblike sepse kao posljedicu varanove otrovne sline.
Parenje je između svibnja i kolovoza, a jaja polažu u rujnu. Ženka leže jaja u zemlji ili brlozima. Jaja su zaštićena, no mladunčad (100g/40cm) su ugrožena od trenutka kad se izlegu iz jaja, nerijetko i od vlastite majke. Instinktivno se odmah pokušavaju popeti na najbliže stablo jer su tamo relativno sigurna od svojih velikih srodnika jer kad dosegnu određenu veličinu i težinu, više se ne mogu penjati, što omogućava mladuncima relativnu sigurnost. Za to vrijeme hrane se insektima, kukcima, ptičjim jajima i manjim gmazovima. Komodo varanima treba oko 5 godina da narastu 2 m, a mogu živjeti do 50 godina.
Danas živi oko 6,000 komodo varana koji nastanjuju Male sundske otoke, Indoneziju, uključujući i otok Komodo (1,700), Rinku (1,300), Gili Montag (100) i Flores (možda 2,000).
Europljani su se prvi put sreli s komodo varanima 1910, a svijetu ih je predstavio Peter Ouwens 1912. direktor Zoološkog muzeja u mjestu Bogor, Indonezija.
Radi zaštite komodo varana 1980. osnovan je Nacionalni park Komodo.
Radi njihove veličine i doista zastrašujućeg izgleda Englezi su im dali naziv "dragon", što znači "zmaj". Međutim, neki stručnjaci koji se bave mitologijom smatraju mogućim, da porijeklo srednjevjekovnih priča o zmajevima zapravo potiče s otoka Komodo. Smatraju, da su još u davna vremena kineski mornari, sa svojih krstarenja vodama današnje Indonezije, donijeli priče o komodo varanima do arapskih trgovaca i da su oni poslužili kao podloga pričama o zmajevima."
01.11.2008. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
uimeocaisinaiduvasvetoga.
01.11.2008. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Da. A i sličice su baš potaman.
01.11.2008. (15:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Da, samo su ovi imbecili iz TinyPic pretjerali: jeboimpasmater, ja ovdje nudim katalog chorus-linea recentne svjetske ilustracije, a njima je sve češće sve više toga - offensive!
Nema se kamo otići, ima pravo Buden, a s njim i Krleža: ja bih dodao, eskapizam je nemoguća ideologija, jer se ne može pobjeći čak ni u virtualni svijet.
Čovjek je zaista danas persona non grata in terra incognita, pri čemu virtualni svijetovi nažalost bivaju terra recognita.
01.11.2008. (15:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
Meni se najviše sviđa ova s gušterima. Tu se postavlja pitanje što je maštarija, ševa s prethistorijskim gušterima (definitivno zanimljivo) ili ono što se događa u djevojčinoj glavi (oči su zatvorene) tijekom ševe s gušterima.
01.11.2008. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Možda je napetost u tome da su to Ickeovi ljudi reptili!
Mislim da sam našao rješenje...objašnjenje je, naravno, malo složenije, ali se u osnovi dade svesti na sljedeću metateoriju: ono što se događa u djevojčinoj glavi tijekom ševe s gušterima maštarija je koju mi vidimo: ševa s prethistorijskim gušterima!
Slika koju mi vidimo, slika je koju vidi djevojka - točnije, slika koju vidi slikar njenim očima, a mi njegovima!
Ovo je vrlo zanimljivo i pomno prouči objašnjenja. Dva su: jedno slikarsko, Lovre Artukovića, drugo psihoanalitičko, moje.
1.
"Vidiš, ovo je votivna slika, autor zaziva boga, zapravo mu prinosi sliku kao žrtvu da bi mu se neka želja ispunila ili da bi ga minula. To je čisti atavizam, s tom su namjerom pećinski ljudi slikali bizone koje su htjeli imati za večeru."
"Autor, to je ovaj sklopljenih očiju na slici desno?"
"Ne, to je neki drugi lik, vjerojatno se autor njime poslužio kao maskom da bi nas zavarao i naveo da pomislimo kako neko drugi iza sklopljenih vjeđa vidi predmet njegove čežnje."
"A što je to on htio imati za večeru, ove komade tu lijevo?"
"Čini se. Ali bojao se da će njegova želja biti neprihvatljiva za njegovu okolinu, pa je valjda zato izveo cijelu tu travestiju."
"Otkud ti znaš što je on namjeravao? Pa nitko ne može zaista vidjeti nešto što vidi netko drugi."
"Hvala bogu. Osim možda na slikama nekoga drugoga."
Genijalni Lovro! Slikarstvo nam daje vidjeti one slike svijeta, one svjetove, koje drukčije ne bi mogli vidjeti: na slikama vidimo tuđe svjetove, Svjetove Drugog, i to je veličanstvena moć umjetnosti.
2.
Pedantnija su izvješća s predavanja 'Boj se bližnjega svog kao samoga sebe' spomenula Žižekovo upozorenje da za psihoanalizu nije ključna stvar otkrivanje nesvjesnih seksualnih sadržaja u onome što djeluje kao nešto drugo, naizgled kao lišeno libidalne investicije, već je nasuprot zanimljivo ono što mislimo tijekom samog seksualnog čina, dotično moment kad „ispadnemo" iz seksa**, kad se zapitamo što (tu) uopće radimo, odnosno, ono mjesto na kojem fantazmatska podrška, ili njeno odsustvo, postaju vidljivi.
Čitajući ta pažljiva izvješća prisjetio sam se upozorenja Svetog Grigorija Sinaita: Više svega čuvaj um svoj od svih predstava koje ti se budu javljale za vrijeme molitve! Gospodi pomiluj, ali situacija o kojoj govori Sveti Grigorije na vlas je podudarna onoj o kojoj govori Žižek: nije štos u tome da u Univerzumu shvaćenom kao Rorschachov test svugdje i uvijek vidimo obiteljske komplekse, in ultima linea: sex, nego je zanimljivo ono što mislimo u toku samog seksualnog čina, ili molitve, kad iz njih „ispadnemo“ – fantazma ili prelest***!
Evo što Žižek u tekstu koji sam na Vaseljeni nedavno objavio o fantazmi kaže:
Za Lacana, fantazma nije tek djelo imaginacije koje se suprotstavlja stvarnosti - odnosno, proizvod našeg uma koji zamagljuje naš izravan pristup stvarnosti, našu sposobnost da ‘uviđamo stvari onakve kakve one uistinu jesu’. Glede temeljne opozicije stvarnosti i imaginacije, fantazma nije samo na strani imaginacije: fantazma je prije mali komad imaginacije kojim dobijamo pristup stvarnosti - okvir koji garantira naš pristup stvarnosti, naš ‘osjećaj stvarnosti’ (svaki potres naše temeljne fantazme čini da doživimo ‘gubitak stvarnosti’). Zbog tog razloga, ‘prolazak kroz fantazmu’ nema ama baš ništa sa otrežnjavajućim aktom razgonjenja fantazme koje muti našu čistu percepciju stvarnog stanja stvari, niti sa refleksivnim aktom postizanja kritičke distance spram premišljanja naše mašte (oslobađanje od lažnih praznovjerica, itd.). Paradoksalna poanta je prije da fantazma nastupa (služi kao potpora) upravo u trenutku kada razgraničimo ono što je tek naša imaginacija i onoga što ‘uistinu postoji oko nas’. ‘Prolazak kroz fantazmu’, posve suprotno, uključuje našu prekomjernu identifikaciju sa područjem imaginacije: u njemu, kroz njega, slamamo stege fantazme i ulazimo u zastrašujuću, nasilnu domenu predsintetičke imaginacije, domenu u kojoj disjecta membra plutaju naokolo, još neobjedinjeni i ‘odomaćeni’ intervencijom homogenizirajućeg fantazmatskog okvira.
(...)
01.11.2008. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
I dalje, na istom mjestu:
Nikakvo čudo da ova vizija o čovjeku, koji bi se kroz izravan uvid u čudovišnost božanskog bića-samog-po-sebi pretvorio u beživotnu lutku, izaziva takvu nelagodu među komentatorima Kanta (obično se preko nje prelazi u tišini ili biva odbačena kao kakvo uznemirujuće strano tijelo). Kant njome isporučuje ništa manje nego, kako to neko nazva, ‘kantovsku temeljnu fantazmu’, interpasivnu drugu scenu slobode, spontanog slobodnog agenta, prizor u kojemu se slobodni agent promeće u beživotnu lutku na raspolaganju perverznom Bogu. Kantova je poanta, naravno, da nema aktivnog slobodnog agenta bez ove fantazmatske potpore, bez druge scene na kojoj njime bezostatno manipulira Drugi. Odnosno, dok kantovski subjekt, prazna tačka samoodnoseće negativnosti, nije ništa do lakanovski ‘prekriženi’ subjekt označitelja - le manque a etre, kojemu manjka potpora u pozitivnom ustroju bića - ono što fantazma inscenira jeste upravo gubitak subjektovog nemogućeg bića, usljed subjektovog ulaska u simbolički poredak. Otud nikakvo čudo da je temeljna fantazma pasivna, ‘mazohistička’, ona koja me svodi na objekt kojim ravnaju drugi: kao da jedino iskustvo krajnjeg bola može subjektu garantirati pristup Biću: la douleur d’exister znači da ‘jesam’ samo dok trpim bol. Sa ovoga bi razloga trebalo iznova formulirati kantovsku zabranu izravnog pristupa području noumene: ono što bi trebalo ostati nedostupno nije noumensko Stvarno, nego sama temeljna fantazma - približi li se previše svojoj fantazmatskoj jezgri, subjekt gubi konzistenciju svog postojanja.
** Nedjelja je vrijeme skrušenog priznanja, pa da ispovjedim kako u trenutku "ispadanja" iz seksa ja redovito mislim o Žižekovom pojmu fantazme! Znam da je to pomalo kinky, to naime da mislim upravo na sam uvjet mogućnosti seksualnog užitka, ali za to imam dobro i, izgleda, zdravo psihoanalitičko objašnjenje, štoviše obrazloženje samog oca psihoanalize, dobrog dr.Freuda. Prizovimo kao svjedoka Slavoja, da ne kažete da ja pristrano interpretiram Sigmunda: Zašto uopće sanjamo?, pita se Žižek. Freudov je odgovor varljivo jednostavan: konačna funkcija sna je omogućiti sanjaču da produlji spavanje. To se često tumači vezanjem uz snove koje sanjamo neposredno prije buđenja, kada neko vanjsko uznemirenje (buka) prijeti da nas probudi. U takvoj situaciji spavač brzo zamisli (u modelu sna) situaciju koja uključuje taj izvanjski poticaj i tako uspijeva produljiti san na neko vrijeme; kad izvanjski poticaj postane presnažan, napokon se budi. Ipak, jesu li stvari uistinu tako pravocrtne?
U drugom snu iz “Tumačenje snova”, umorni otac, koji je proveo noć uz lijes svojeg mladog sina, zaspe i sanja kako mu sin prilazi sav u plamenu te mu se obraća riječima: “Oče, zar ne vidiš da gorim?” Ubrzo zatim otac se budi i otkriva da je prevrnuta svijeća zapalila mrtvački pokrov njegova sina - dim koji je osjetio dok je spavao utjelovio se u snu o gorućem sinu kako bi produljio njegovo spavanje. No, je li se otac probudio kad je izvanjski poticaj (dim) postao prejak da bi se mogao zadržati scenarijem unutar sna? Nije li prije obrnuto? Otac je prvo konstruirao san kako bi produljio svoje spavanje, tj. da izbjegne neugodno buđenje; ipak, ono na što je naišao u snu - doslovce, goruće pitanje, grozna Gespenst (utvara) njegova sina kako mu prilazi - bilo je mnogo nepodnošljivije nego izvanjska stvarnost pa se otac probudio i pobjegao u izvanjsku stvarnost - zašto? Da nastavi san, da izbjegne nepodnošljivu traumu svoje osobne krivnje za sinovljevu bolnu smrt.
Eto: fantazma je, naravno, - san: konačna joj je funkcija omogućiti mi infinitezimalno produljenje sexa. Recimo, ja se tako znam satima zamisliti nad tim pojmom, i prije bi djete skinuli s trešnje, nego mene s te teme, da se slikovito izrazim. Jasno, stvar je paradoksalna: fantazma je ono na što mislim kad "ispadnem" iz seksa, a i iz seksa "ispadam" upravo zbog seksa, kužite? Ponajprije dakle konstruiram ono što mi omogućuju da produljim sam čin seksa, no onda me grozna Gespenst fantazme nad kojom sam se zamislio potjera natrag u samu stvarnost toga čina. Zašto? Pa da nastavim fantaziju, izbjegavajući time nepodnošljivu traumu jutarnjeg suočenja sa stvarnošću objekta moje žudnje, zbilja mračnog predmeta želja. Zamršeno? Nimalo! Probajte jednom sami.
*** Prelest je ono što omogućuje molitvu, da poentiram za one sporije među nama.
Što bi sad to značilo da je fantazma pretpostavka molitve, ostavit ću jednoj budućoj teologiji.
01.11.2008. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
To su komodski varani. Evo što piše na Wikipediji:
"Komodski varan ili zmaj (Varanus komodoensis)poznat još kao Komodo Monitor, Komodo otočni Monitor, "Ora" (za urođenike Komodo otoka), je najveći živući gmaz na zemlji. Može narasti do 3 metra (10 stopa) i težiti od 80 do 150 kg.Te velike dimenzije pripisuju se sporom metabolizmu komodskog guštera što zahtijeva veliki želudac životinje, te pojmu otočnog gigantizma što je poslijedica izostanka drugih sisavaca mesoždera koji bi konkurirali varanu u otočnoj ekološkoj niši. Stoga su ti gušteri zbog svoje veličine alfa predatori i dominiraju u ekosustavu u kojem žive. Spadaju u rod varana.
Ova vrsta je, kao i gotovo svi varani, mesožder no prvenstveno strvinar. Zna loviti i živi plijen tako da se prikrada, a kad je dovoljno blizu naglo potrči prema plijenu (komodo varan može doseći brzinu od 20 km/h) te ga zgrabi snažnim ugrizom. Varani nemaju otrov kao, recimo, zmije, ali je njihov ugriz usprkos tome skoro u pravilu smrtonosan. Razlog tome su veliki broj bakterija u njihovoj slini, od kojih su neke smrtonosne jer uzrokuju infekciju rana. Komodo varan najčešće odmah ubije plijen, no ako ga ne uspije ubiti, ima neobičnu taktiku. On uporno slijedi svoju žrtvu, i kada je puno brža od njega. Uporno, ponekad danima, ide tragom svoje žrtve u očekivanju, da će žrtva stradati od infekcije. To se, gotovo u pravilu, i dogodi. Ako i nije još uginula od baktremije, u međuvremenu je dovoljno oslabila da ju varan bez problema savlada i pojede. Nije otkriveno zašto koriste ovakav način prehrane. Komodo varani se međusobno bore za plijen, no ne stradavaju od ugriza jer su otporni na bakterije koje žive u njihovim ustima.
Komodo varani jedu bilo koju životinju koju pronađu i mogu savladati, od veličine divlje svinje, jelena, manjih sisavaca, a zabilježene su i ljudske žrtve, no najčešća prehrana su razne strvine koje pronalaze u svom staništu. Također su zabilježeni slučajevi iskopavanja ljudskih trupala iz lokalnih groblja (u blizini njihovog prirodnog staništa) koja nisu bila zakopana dovoljno duboko. Kako napadaju sve što su u stanju savladati, i mlade komodo varane doživljavaju kao plijen.
Tijekom prošlog stoljeća je stradalo dosta ljudi od ugriza varana. Dio ljudi koji su preživjeli njihov ugriz u pravilu su prebolili vrlo teške oblike sepse kao posljedicu varanove otrovne sline.
Parenje je između svibnja i kolovoza, a jaja polažu u rujnu. Ženka leže jaja u zemlji ili brlozima. Jaja su zaštićena, no mladunčad (100g/40cm) su ugrožena od trenutka kad se izlegu iz jaja, nerijetko i od vlastite majke. Instinktivno se odmah pokušavaju popeti na najbliže stablo jer su tamo relativno sigurna od svojih velikih srodnika jer kad dosegnu određenu veličinu i težinu, više se ne mogu penjati, što omogućava mladuncima relativnu sigurnost. Za to vrijeme hrane se insektima, kukcima, ptičjim jajima i manjim gmazovima. Komodo varanima treba oko 5 godina da narastu 2 m, a mogu živjeti do 50 godina.
Danas živi oko 6,000 komodo varana koji nastanjuju Male sundske otoke, Indoneziju, uključujući i otok Komodo (1,700), Rinku (1,300), Gili Montag (100) i Flores (možda 2,000).
Europljani su se prvi put sreli s komodo varanima 1910, a svijetu ih je predstavio Peter Ouwens 1912. direktor Zoološkog muzeja u mjestu Bogor, Indonezija.
Radi zaštite komodo varana 1980. osnovan je Nacionalni park Komodo.
Radi njihove veličine i doista zastrašujućeg izgleda Englezi su im dali naziv "dragon", što znači "zmaj". Međutim, neki stručnjaci koji se bave mitologijom smatraju mogućim, da porijeklo srednjevjekovnih priča o zmajevima zapravo potiče s otoka Komodo. Smatraju, da su još u davna vremena kineski mornari, sa svojih krstarenja vodama današnje Indonezije, donijeli priče o komodo varanima do arapskih trgovaca i da su oni poslužili kao podloga pričama o zmajevima."
01.11.2008. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
halter skelter
To je znači seks s ugroženom vrstom. Kakva neočekivana transgresija! Kakva pljuska u lice zaštitnicima okoliša, tim dosadnim hipijima!
01.11.2008. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Pao mi je na pamet izvanredni film La Bete Waleriana Borowczyka...
01.11.2008. (17:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Dottore, kad već spominjem Marcela Mariëna, znadete li vi za taj film 'L'imitation du cinéma'?
01.11.2008. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Ne znam ništa o tom filmu.
Collages & dessins
02.11.2008. (12:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
La prison naturelle
02.11.2008. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...