Najviše o društvu znanja pričaju i razgovaraju oni koji su zasjeli u visoke društveno-političke i znanstveno-akademske institucije, gdje su nagurali sve svoje po rodu i krvi, pa im je ovaj razvojni cilj dostignut i zgodan je plakat koji jamči sigurnu temu za buduće razgovore, samopredstavljanja i sebe propagiranja. Upravo zato pitanje financiranja i dostupnosti znanja i mogućnosti održavanja stečenog znanja (ne zaboravimo i to!, jer nakon studentskog doba akumulirano znanje i uvidi vrlo brzo zastarjevaju i treba ih ažurirai i širiti) nije njihova briga i problem, već nekoga drugoga, a i tamo, tko je bliži gazdi, poduzetniku i vlasniku, lakše održava svoje znanje i bolje pliva na površini, dok drugi tonu pokušavajući lamatati za komadićima svježega znanja. Zgodna su i radna mjesta koja traže posebne iskorake i dokaze stručnog bavljenja, a opet ništa ne pružaju u novčanom smislu da se netko time može baviti izvan profesionalnog odnosa, odnosno radnog odnosa, čak i kada je to voljan. Stoga je za mene društvo znanja teška floskula i opaka šala nad kojom se svaki puta nasmjehnem i komentiram njezin besmisao i uzaludnost. Najjadniji ispad u smjeru ostvarenja društva znanja je poboljšanje statistike godišnje stope prolaznosti i prosječne duljine studiranja, te obaziranje na brzinu nalaženja posla, koji nije uvijek u struci i koji jčesto za neodgovarajuću plaću jer materijalni život i samoodržanje ne čeka bolje dane i ne pita za nepostojeće sutra.
02.11.2008. (13:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Halo efekt
Najviše o društvu znanja pričaju i razgovaraju oni koji su zasjeli u visoke društveno-političke i znanstveno-akademske institucije, gdje su nagurali sve svoje po rodu i krvi, pa im je ovaj razvojni cilj dostignut i zgodan je plakat koji jamči sigurnu temu za buduće razgovore, samopredstavljanja i sebe propagiranja. Upravo zato pitanje financiranja i dostupnosti znanja i mogućnosti održavanja stečenog znanja (ne zaboravimo i to!, jer nakon studentskog doba akumulirano znanje i uvidi vrlo brzo zastarjevaju i treba ih ažurirai i širiti) nije njihova briga i problem, već nekoga drugoga, a i tamo, tko je bliži gazdi, poduzetniku i vlasniku, lakše održava svoje znanje i bolje pliva na površini, dok drugi tonu pokušavajući lamatati za komadićima svježega znanja. Zgodna su i radna mjesta koja traže posebne iskorake i dokaze stručnog bavljenja, a opet ništa ne pružaju u novčanom smislu da se netko time može baviti izvan profesionalnog odnosa, odnosno radnog odnosa, čak i kada je to voljan. Stoga je za mene društvo znanja teška floskula i opaka šala nad kojom se svaki puta nasmjehnem i komentiram njezin besmisao i uzaludnost. Najjadniji ispad u smjeru ostvarenja društva znanja je poboljšanje statistike godišnje stope prolaznosti i prosječne duljine studiranja, te obaziranje na brzinu nalaženja posla, koji nije uvijek u struci i koji jčesto za neodgovarajuću plaću jer materijalni život i samoodržanje ne čeka bolje dane i ne pita za nepostojeće sutra.
02.11.2008. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...