Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • marsi

    volim mir koji je vezan uz ovaj dan...
    nekako se sve utiša ,nema uobičajenog žamora...navečer idemo na groblje
    osvjetljeno sviječama djeluje toplo ,nimalo odbojno...poslije svratimo na kuhano
    vino...to su naši rituali...
    pozdrav :)

    avatar

    31.10.2008. (23:28)    -   -   -   -  

  • borut

    vesna
    Ja nisam imala "svojih" groboba. Preci moje mame, jedinice, svoje zivote su zavrsili u logorima, moga oca daleko od grada u kome sam zivjela.
    Ali sam uvijek taj dan i dan poslije njega setala grobljima uzivajuci u titranju svijeca i ljepoti cvijeca. Nekada su svijece bile u niansama bijele boje, a cvijece nije bilo imjetno, niti su buketi bili izumjetniceni. U zraku se osjecao miris ljubavi i postivanja. Svi posjetiocii su bili prijatni jedni prema drugima. U tome sam uvijek osjecala dio carolije zivota.

    avatar

    01.11.2008. (07:23)    -   -   -   -  

  • Lizamona

    Ja sam nekad voljela ići zbog one šećerne vate. Inače, nisu samo mrtvi sveti, ima nas i živih :D

    avatar

    01.11.2008. (07:49)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Nažalost je vrijeme takvo posljednjih dana da ne možeš u potpunosti doživjeti ovaj dan, više brineš što ti olujno jugo gasi svijeće i uništava cvijeće, što zbog gužve po cestama jedva stižeš na odredište, ali zato kažu da će sutra biti sunčano i na miru ću prošetati po groblju...

    avatar

    01.11.2008. (09:23)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    razmišljah ovih dana o svjetlu. namjeravam to i napisati ako uspijem naći riječi. neki me dan zaskočilo to razmišljanje - onako nenadano...
    puno razmišljam o tome što znači biti svet. na kraju se možda sve svede na to da sve ono dobro koje činimo i ljubav koju ugrađujemo u svoj i živote drugih - sve to nastavljamo živjeti na drugoj strani. i ne ulazimo u raj tek tada nego možda taj raj već sada pokušavamo živjeti i onda je to nešto kao logičan nastavak svega onoga oko čega se trudimo ovdje - pa i onda kada nam se i samima čini da je to sizifov posao.

    i ja volim lišće, sunce, taj neki poseban ugođaj i priuštit ću si ga nekoliko dana nakon ovih blagdana. nadam se. imam problema sa sobom kad stojim na grobovima svojih prijatelja, svojih bliskih,.... ponekad tako teško vjerujem da su oni već otišli. kao da mi s godinama sve to postaje sve čudnije.

    ne želim pisati roman, a čini se da je u tom smjeru krenulo. želim te od srca pozdraviti. tako mi je dobro sjeo tvoj post - osobito dio u kojem govoriš da ne možemo ionako ništa materijalnoga pokloniti onima koji odoše.

    pusa :))

    avatar

    01.11.2008. (10:24)    -   -   -   -  

  • rU

    ja sam već jutros obišla svoje najbliže, na malom retfalačkom groblju, upalila svijeće na grobovima i kod križa, za one koji nemaju poznato počivalište.
    predvečer ću do aninog groblja, obići prijatelje, kolege, svoje profesore ...

    oba su groblja usred grada, a ne na osami, pa se na njima svakodnevno čuju odjeci gradske vreve, mačke iz susjedstva spavaju na toplim nadgrobnim spomenicima, mirisi cvijeća i svijeća miješaju se s mirisima ručkova koji se kuhaju u okolnim zgradama ... smrt se tu više čini sastavnim dijelom života nego na novom groblju, izvan grada ...

    u osijeku je danas oblačno no toplo, na bokorima krizantema zuje pčele a blagi povjetarac ne gasi svijeće ...

    avatar

    01.11.2008. (10:29)    -   -   -   -  

  • smotani

    Složio bih se sa konstatacijom komercijalizacije ovog dana..na žalost... Zato, na današnji dan nemam običaj kupovati cvijeće.. .osim poneku ružu najmilijima, svijeća.. oni su u srcima, mislima... i mislim da taj "vanjski luk" ni meni, a najmanje pokojnima ne treba... to natjecanje u aranžmanima po malo me iritira... lijepo je vidjeti uređena posljednja počivališta, lijepo je u predvečerje vidjeti ono treptanje svijeća...osjetiti taj miris cvijeća o kojem govoriš...ali, žalosno je što je to tako rijetko...i dobro da postoji barem jedan dan kada se pojedinci sjete najmilijih.... barem jedan dan ( ne mislim tu na one koji su zbog prostorne udaljenosti spriječeni..)
    u ovaj kišni blagdanski dan ostavljam ti topli pozdrav....:)

    avatar

    01.11.2008. (11:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    današnji dan budi u meni sretna sijećanja i tugu u isto vrijeme....palim svijeće i putujem vremenom.........

    hvala ti na posjeti......sliku moraš promatrati malo dulje........uho mlade žene postaje oko starice, a brada mlade žene veliki nos starice..........pokušaj.to je dokaz revolucije u našim glavama.......:-)))))))

    avatar

    01.11.2008. (12:05)    -   -   -   -  

  • duhovnamisao

    pozdrav iz os Branko

    avatar

    01.11.2008. (12:28)    -   -   -   -  

  • idesbeba

    Ovaj dan uvijek u meni probudi sjetu, pogotovo kad sam- kao sad, daleko od grobova svojih najmilijih pa im svijeću mogu zapaliti samo kod križa i pomoliti se za njihove duše a cvijećem će grob okititi onaj ko je bliže...

    avatar

    01.11.2008. (13:40)    -   -   -   -  

  • prorok

    Da nije poseban dan ni po čemu
    jedino to da se sređuju grobovi i kite cvijećem.

    avatar

    01.11.2008. (14:57)    -   -   -   -  

  • funky business

    Bas je maloprije na RTL-u bio neki dječak kojeg su na Mirogoju pitali kome je došao na grob, a mali ko iz topa: prabaki, pradjedu, Tuđmanu i Račanu :)))

    avatar

    01.11.2008. (16:54)    -   -   -   -  

  • dnevnik mladog svećenika

    Danas sam otkrio još jedan razlog zašto volim samostanski život. Nas petnaestak fratara posjetili smo grob naše braće. Nismo nosili ni svijeće ni cvijeće. Jedan plamičak je već gorio na ploči koja pokriva četiri grobna mjesta. Ponad nje je spomenik s popisom, a rekao bih više od 100 braće koji su zadnjih 200 godina umrli.

    Napravili smo polukrug oko groba i zapjevali psalme. Molitva. Zatim lagani zvuk gitare i Pjesma stvorova našeg sv. Franje:
    Hvaljen budi, Gospodine moj,
    po sestri nam tjelesnoj smrti,
    kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
    Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
    a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
    jer druga im smrt nauditi neće.

    Hvalite i blagoslivljajte
    Gospodina moga,
    zahvaljujte njemu, služite njemu svi
    u poniznosti velikoj.

    Mi smo valjda jedina ekipa koja na groblju pjeva, a da nikom ne smeta. Čak su se ljudi zaustavljali uz nas.
    Pozdrav. Pojavila si se na početnoj stranici blog.hr pa sam se javio.
    "I neću biti kap, kad mogu biti slap!"

    avatar

    01.11.2008. (16:59)    -   -   -   -  

  • katalona

    Današnji dan mi ima neki posebni miris... Vlažno, otpalo lišće,krizanteme i dim svijeća... to je to...

    avatar

    01.11.2008. (19:03)    -   -   -   -  

  • prorok

    Zahvaljujem popravio sam :):)

    avatar

    01.11.2008. (19:04)    -   -   -   -  

  • JAKLIĆI

    super coool navrati

    avatar

    01.11.2008. (19:22)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Dan sjećanja. Upaljena svijeća, taj maleni znak svjetla, kao misao na sve one kojih više nema...

    avatar

    01.11.2008. (20:36)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    baš je bio suh i topao dan, puno obitelji, tuge nije bilo

    avatar

    01.11.2008. (21:16)    -   -   -   -  

  • dnevnik mladog svećenika

    Hvala ti na poruci. Ponovno sam pročitao Pismo Bijelom čovjeku. Imam ga na kompu. Otkad sam ga prvi put čuo razmišljam o tome kako jedan "nevjernik" može toliko duboko razumjeti i vjerovati. Ove riječi su me iznenadila: Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem...

    avatar

    01.11.2008. (21:30)    -   -   -   -  

  • Duliba

    Lijepi post,
    dva dana obilazimo pokojne
    od Istre do otoka i sutra ćemo...

    Volim taj blagdan

    avatar

    01.11.2008. (21:34)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Često sam šetala Mirogojem, čak i kad nisu Svi sveti. Živimo blizu i to mi je bilo jedno od omiljenih utočišta u kojima sam pronalazila mir. Voljela sam čitati imena na spomenicima i maštati o sudbini onih koji su tu pokopani. Rijetko sam se pitala kako su umrli, a češće kako su živjeli i kakav su trag ostavili za sobom... To me na čudan način ispunjavalo. Danas nisam išla na groblje, deda je prošetao malog. Zapalila sam svijeće u kući i pomolila se za sve naše umrle. Većina od njih ostavila je u meni svjetlo i zamolila sam ih da me ono i dalje vodi kroz život.Duboko u sebi znam da mi nisu zamjerili jer nisam posjetila njihove grobove baš danas jer nekako osjećam da su ionako daleko od njih. Vjerujem da je njihov duh našao mjesto u prostoru mira, a njihovi geni i učenja ostali su živjeti u nama.
    Lijepo si sve napisala, kao i uvijek. Slova nose u sebi mirise i osjećaje...

    avatar

    01.11.2008. (22:11)    -   -   -   -  

  • Brunx

    Ne znam zašto se popularizirao naziv - Dan Mrtivih!!....To su Svi Sveti, Sisveti....

    Volim jučerašnji blagdan, zbog prekrasnog svjetla svijeća u velikim količinama na jednom mjestu. I volim ga jer odem do svojih dragih (koji su za mene još uvijek tu) i zapalim im svijeću...A lijepih trenutaka provedenih s njima sjetim se i češće, ne samo na 1.11.

    Još jedan prekrasan, blagdanski post.

    Pozdrav lijepi

    avatar

    02.11.2008. (09:35)    -   -   -   -  

  • MaSanYa

    Draga moja... pišeš tako lijepe, emotivne postove... da ovaj komentar kojeg pišem jedva vidim od suza koje su mi ispunile oči.
    Mojih najdražih, najbližih sjetim se često tijekom godine, obiđem grobove, zapalim svijeću, ostavim cvijeće... no na ovaj dan sve te radnje ostavljaju u meni posebni osjećaj, izazivaju posebni doživljaj.

    avatar

    02.11.2008. (12:01)    -   -   -   -  

  • aquaria

    @Brunx, Dan mrtvih popularizirao se u vrijeme socijalizma kad se sveci nisu javno spominjali, a ljudi su bez obzira na svoja ideološka uvjerenja i onda masovno obilazili groblja iza radnog vremena kad blagdan nije pao u slobodne dane vikenda. Nisam htjela pisati edukativni post pa tako nisam spomenula ni današnji Dušni dan koji je zapravo pravi dan mrtvih :)

    avatar

    02.11.2008. (14:33)    -   -   -   -  

  • teuta

    Nažalost, kao i svi drugi blagdani tako i ovaj je podosta komercijaliziran.
    Ja se svojih najmilijih kojih više nema na ovom svijetu često sjetim jer za mene oni žive u mojim mislima i u mom srcu.
    Pozdravček draga i cmokkkk.

    avatar

    02.11.2008. (16:14)    -   -   -   -  

učitavam...