Najdraža mi je prva pjesma:"Jedemo, izbacujemo izmetine...". Slažem se sa konstatacijom da je eventualno "razumijevanje" smrti subjektivan osjećaj, te da "dobar osjećaj" zbog odsutnosti straha od smrti nije do kraja zadovoljavajući, jer nam naša svijest nameće pitanja na koja nemamo odgovore: Tko smo mi? Koja je naša bit? Kako doći do te spoznaje? Spoznaju svoje biti i biti univerzuma tisučljećima tražimo kroz vjeru, ali to je samo utjeha u vjerovanju da ćemo jednom spoznati (najvjerojatnije kad umremo). Zato vjerujemo u život poslije smrti. Ali to naše postojanje ili nepostojanje poslije tjelesne smrti možemo samo zamišljati i u ono što smo zamislili vjerovati, jer o tome ne znamo ništa. Međutim, znamo ono što sa svojim ograničenim osjetilima predočujemo. A to je da su život i smrt dio ciklusa stvaranja i razaranja koji je temelj postojanja cijelog univerzuma. Nema života bez smrti, i obratno. Ako sebe promatramo kao tjelesno - duhovno biće, otvaramo nova pitanja: Da li naša "duša" poslije smrti tijela i dalje "živi"? O kakvom se to životu "duše" radi? Da li je ta "duša" neka vrsta energije koja daje život tijelu, i da li može opstojati izvan tijela, ili opstoji samo u kombinaciji sa tijelom? Iz naše svijesti proizlazi na stotine ovakvih i sličnih pitanja, a odgovore koje pružamo na njih proizlaze samo iz naših vjerovanja u nešto. A kada u nešto vjerujemo, znanje nam nije potrebno, jer je vjera naše znanje. Zato nam je potrebno istraživanje da bi stekli znanje, poglavito istraživanje naše svijesti, a ne slijepo vjerovanje koje nam ne otkriva ništa, već nam daje samo ono u što želimo vjerovati. A jesi me povuko za jezik. Ne bum više blebetal. Pozdrav!
01.11.2008. (15:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti N. Nisam još ništa u obliku knjige, jedino se javljam pojedinačno na domaće i međunarodne natječaje, i redovito na kukai u Haikuworld (na netu). Ne planiram još ništa, ali nadam se da ću jednog dana neku knjižicu uspjeti objaviti. Još se razvijam u haiku svijetu i moram još puno učiti. Žao mi je što sam propustio Devidea. Pravi erudita. Puno pozdrava!
01.11.2008. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo je fantastično, potresen sam kao kad sam se, jednom davno, prvi put susreo sa zenom . trebaju ovakva mini prosvjetljenja kad na ono veliko već treba čekati... ili je već tu
01.11.2008. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma super ti je to sve...svaka čast..želim ti da odeš tamo...zaljubljeniče u japan...ja isto volim ali ne baš toliko...pozdrav tebi...znaš odakle...čitam te...napisaću ti jednom nešto iz knjige neku priču ak nemaš knjigu...pozdrav...hahaha
02.11.2008. (07:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moj blog je kao dnevnik. osobne misli i osjećaji koji prolaze kroz mene udomljujem na nedodirljivom i nevidljivom mjestu, a ipak dostupnom i uočljivom.
02.11.2008. (14:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tonko
imas jako dobar blog, sviđa mi se
nego pitao bih te gdje si nabavio Zenrin Kushu ,
ja bih si isto želio nabaviti
01.11.2008. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
ako nekog zanima,trenutno je prof. Devide
na prvom programu hrvatskog radija u emisiji
"ljudi 20 stoljeća" Arisa Angelisa
01.11.2008. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
Najdraža mi je prva pjesma:"Jedemo, izbacujemo izmetine...". Slažem se sa konstatacijom da je eventualno "razumijevanje" smrti subjektivan osjećaj, te da "dobar osjećaj" zbog odsutnosti straha od smrti nije do kraja zadovoljavajući, jer nam naša svijest nameće pitanja na koja nemamo odgovore: Tko smo mi? Koja je naša bit? Kako doći do te spoznaje? Spoznaju svoje biti i biti univerzuma tisučljećima tražimo kroz vjeru, ali to je samo utjeha u vjerovanju da ćemo jednom spoznati (najvjerojatnije kad umremo). Zato vjerujemo u život poslije smrti. Ali to naše postojanje ili nepostojanje poslije tjelesne smrti možemo samo zamišljati i u ono što smo zamislili vjerovati, jer o tome ne znamo ništa. Međutim, znamo ono što sa svojim ograničenim osjetilima predočujemo. A to je da su život i smrt dio ciklusa stvaranja i razaranja koji je temelj postojanja cijelog univerzuma. Nema života bez smrti, i obratno. Ako sebe promatramo kao tjelesno - duhovno biće, otvaramo nova pitanja: Da li naša "duša" poslije smrti tijela i dalje "živi"? O kakvom se to životu "duše" radi? Da li je ta "duša" neka vrsta energije koja daje život tijelu, i da li može opstojati izvan tijela, ili opstoji samo u kombinaciji sa tijelom? Iz naše svijesti proizlazi na stotine ovakvih i sličnih pitanja, a odgovore koje pružamo na njih proizlaze samo iz naših vjerovanja u nešto. A kada u nešto vjerujemo, znanje nam nije potrebno, jer je vjera naše znanje. Zato nam je potrebno istraživanje da bi stekli znanje, poglavito istraživanje naše svijesti, a ne slijepo vjerovanje koje nam ne otkriva ništa, već nam daje samo ono u što želimo vjerovati. A jesi me povuko za jezik. Ne bum više blebetal. Pozdrav!
01.11.2008. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Suna.
Ah, da, obaveze... ali, text je dug, pa dok ja to prevedem... sreća pa mi Sven pomaže...
Evo, uskoro ću ga objaviti ^^
01.11.2008. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cricket
Odličan tekst. Vrlo prigodan. Svidjelo mi se objašnjenje simbola trešnje.
01.11.2008. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cricket
Hvala ti N. Nisam još ništa u obliku knjige, jedino se javljam pojedinačno na domaće i međunarodne natječaje, i redovito na kukai u Haikuworld (na netu). Ne planiram još ništa, ali nadam se da ću jednog dana neku knjižicu uspjeti objaviti. Još se razvijam u haiku svijetu i moram još puno učiti. Žao mi je što sam propustio Devidea. Pravi erudita. Puno pozdrava!
01.11.2008. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
ovo je fantastično, potresen sam kao kad sam se, jednom davno, prvi put susreo sa zenom . trebaju ovakva mini prosvjetljenja kad na ono veliko već treba čekati... ili je već tu
01.11.2008. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Issin...
..zatvoren krug u nekoliko stihova ...
Savršeno:-)
02.11.2008. (00:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
santal777
ma super ti je to sve...svaka čast..želim ti da odeš tamo...zaljubljeniče u japan...ja isto volim ali ne baš toliko...pozdrav tebi...znaš odakle...čitam te...napisaću ti jednom nešto iz knjige neku priču ak nemaš knjigu...pozdrav...hahaha
02.11.2008. (07:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
moj blog je kao dnevnik. osobne misli i osjećaji koji prolaze kroz mene udomljujem na nedodirljivom i nevidljivom mjestu, a ipak dostupnom i uočljivom.
02.11.2008. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ispod mjeseca
moram priznat da nisam znala ovo za tresnjin cvijet,
eto sad znam. Lijepi pozdrav tebi :-)
02.11.2008. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...