Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • An(t)onimka

    Baš sam se nasmijala.:) Jako simpatična priča, i ja sam zapravo fascinirana vašom složnošću (tebe i tvog muža). A ova odgajateljica je upravo simptomatična, ima brdo takvih "odgajateljica" koje odgajaju naše buduće naraštaje.

    avatar

    31.10.2008. (19:23)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Mi smo iskoristili Halloween kao ispriku za party,nista drugo. I ja sam Zvrku napravila kostim, nallijepili kosti na trenirku (nisam mogla smisliti one sinteticke kosture kostime).

    avatar

    31.10.2008. (21:23)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Jako mi se sviđa vaše mudro rješavanje situacije - osatli set doseldni, a djevojčica je
    sudjelovala s velikim uspjehom u proslavi! Bravo! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    31.10.2008. (21:34)    -   -   -   -  

  • tomspin

    "Pa ako netko zna kako se može pametno riješiti problem masovne povodljivosti i vlastite originalnosti,......."?
    Mali duše,Casperu,nitko bolje od tvojih roditelja nije riješio taj problem!!!!
    Svaka Vam čast,tako se to radi!
    Iskren pozdrav!!!

    avatar

    31.10.2008. (23:47)    -   -   -   -  

  • jja

    Prvo, bravo za ideju a muzicu za izradu. No bojim se da je duh komercijalizma zahvatio i Hrvatsku i frendice su tamo te vjesticje kompletice kupile gotove. Nemam osobno nista protiv. Dapace u ova "tijesna" vremena nek si ljudi olaksaju koliko mogu.
    Kod nas je sinoc zvonilo puno djecice, vise od polovice su imali vidno self made kostimice. Jednoj mladoj dami nismo cak uspjeli pogoditi u sto se kostimirala pa je ljutito odgovorila - u hobotnicu, zar ne vidite! LOL

    "kupljenim vila i princeza-kompletićima, a djevojčica se sakrila i obukla u Caspera i sve te male princeze i vile preplašila. Svi su ostali zabezeknuti, tete su se skupile i nisu mogle vjerovati kakav dobar kostim, pa gdje smo ga kupili (tu je Savršeni već bio na podu od smjeha, jer se sjetio naše stare plahte s rupama), pa kak smo se sjetili... Uglavnom, Casper je bio glavna zvijezda."

    Savrseno. A i ovo da se sakrila i sve ih prestrasila :-))

    "kako su esterajheri ipak malo manje kreativni "

    Hm...nije li rijec basteln kod njih i kod susjeda im (nas) vrlo vrlo draga rabota?

    "Ako ne vjerujemo u Boga, ne treba mu ostavljati na izbor neka samo odluči, jer to onda nije odgoj,"

    Iako se u vecini posta slazem, s ovim dijelom se ne slazem. Vjerujem u Boga. No neki prijatelji su ateisti i mislim da je vise fer da djeci ostave obje opcije otvorene nego da djecu odgajaju da nema Boga.

    Ili da nama koji vjerujemo u Boga ali nimalo ne vjerujemo u crkvu i u crkvene obicaje niti ih upraznjavamo dijete dodje doma iz vrtica i kaze da Boga nema. Ukoliko ga razgovor s nama ne bi uvjerio u suprotno - neka bude mali ateist u obitelji. I to je u redu.

    Drago mi je da smo na zajednickom projektu! Pogotovo jer iz radne perspektive upravo pisem tekst o slicnoj tematici a roditeljski dio tima ce to savrseno prakticnim znanjima nadopuniti.

    avatar

    01.11.2008. (16:14)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Huh, ovdje ima svega za prokomentirati. :) O značenju Halloweena neću jer sam svoj osobni doživljaj napisala na blogu, kao i smisao koji sam si pronašla. Uglavnom, ne maskiram se, a komercijalizacija me nije nimalo dotakla jer jedini trošak za obilježavanje tog dana mi je trošak za jela koja spremam, a pošto i inače kuham, to se ne računa. :)

    Onaj dio da djetetu ne treba ostaviti izbor, to je dijametralno suprotno mojim uvjerenjima. Ako budem svoje dijete učila Dobru, kako mu težiti, u čemu ga pronalaziti, kako ga razlučiti od zla, kako sam biti dobar, kako prepoznati tko nije, koja djela su dobra, koji su dobri ciljevi, želje i potrebe... mislim da time itekako odgajam svoje dijete i usmjeravam ga na kvalitetan način. A ako će ono kasnije to Dobro prepoznati u hinduizmu, katoličanstvu, ateizmu ili mnogoboštvu, to je njegov izbor i dokgod upražnjava svoja uvjerenja na pošten način, na pravom je putu. Netko možda ne razmišlja kao ja, ali po meni je ideja Dobra univerzalna ideja kojoj bi trebao težiti svaki pošten čovjek, neovisno kojoj religiji, zanimanju, dobnoj skupini ili rasi pripadao. Ako ne teži Dobru, svaku pripadnost religiji može objesiti mačku o rep...

    E sad, pričaš o masovnim histerijama i povođenju za većinom? Pa i katoličke običaje i blagdane, poput Božića i Uskrsa, slavi ogromna većina, neki znaju zašto, neki nemaju pojma. Svi to slavlje prihvaćaju zdravo za gotovo, grandomanski se kupuje, jede i pije etc. Zašto? Pa, eto, takav je običaj. Ne želim to uopće kritizirati, samo se realno pitam: nije li to najveće povođene ikada?

    E sad.. pokušavam zamisliti situaciju da imam dijete i da u školi/vrtiću traže da ono prakticira nešto što se meni ne sviđa. Ako mi se ne sviđa fotograf, rekla bih jasno i glasno na roditeljskom da ja sve te fotke neću plaćati (ne znam točno o čemu je riječ) pa neka me gledaju u čudu, ismijavaju ili štogod, ali bih imala čvrst stav. Ako bi, recimo, sva djeca išla na vjeronauk koji predaje svećenik ili časna sestra, moj stav bi bio da dijete ne ide, opet rigidno. Jer još je maleno da razluči je li to za njega dobro. Kada napuni određeni broj godina da shvaća život izvan neke djetinje razine, tada neka samo odluči hoće li pripadati nekoj religijskoj zajednici, a ja se toplo nadam da će ga u tome voditi moje učenje o ideji Dobra, gdjegod da završi.

    Ima tu i još 1 začkoljica. Naime, roditeljski utjecaj se ne može ukloniti. Mogu mu ja ostaviti čitavu paletu opcija na izbor, ali ako dijete svakodnevno sluša razgovore mog muža i mene, stavove, svjetonazore, osvrte na svijet i ako svakodnevno gleda naša djela u praksi, vrlo je vjerojatno da će neke od tih naših stavova poprimiti i bez našeg neposrednog utjecaja. I to je OK. Ali će mi isto tako biti OK ako se poslije sam odluči za nešto drugo i neću mu ni željeti ni smjeti reći ni "A", dokgod time slijedi ideju Dobra. :)

    Eto, tako nekako ja gledam na to, zanimljiva tema, po običaju. ;)

    avatar

    02.11.2008. (08:28)    -   -   -   -  

  • kudaploviovajbrod

    bas sam uzivala u toj simpa obiteljskoj atmosferi...
    ...iako nemam svoje dijete slazem se da roditelji trebaju do odredjenog doba prenositi svoja uvjerenja na temelju znanja, spoznaja...To je kao kada ptica hrani ptice poluprobavljenom hranom...Kada dodje vrijeme ptici ce sami loviti hranu...
    Ionako od puberteta pa na dalje dijete trazi svoj identitet i preispituje do tada stecene vrijednosti...
    Dobro je imati neke ograde, bar da bi kad odrastes znao jesi li unutra ili vani....pa onda kuda koji mili moji...

    avatar

    02.11.2008. (10:51)    -   -   -   -  

  • owo je hladan grad

    Gledam sve te gluposti koje nas okružuju i vidim da se djeci puni glava s raznim pizdarijama, pa nije ni čudo kaj nakon svega nemaju pojma u kog zapravo vjeruju,kaj postoji, a kaj ne, i svi su izgubljeni do boli..
    I da, uvijek me živcirala ona rečenica 'Pa to SVI RADE'. I baš zato što to rade SVI, ja bi uvijek napravila suprotno.. I kroz cijelo svoje školovanje i razne situacije nikad nisam htjela bit dio neke mase, cjeline, uvijek sam bila orginalna i radila sve na svoj način. I nisam požalila zbog toga. Nisam ništa izgubila, nego sam samo dobila. Imam svoje ja i nisam ničija kopija. I, najvažnije, uživam u životu koji sam si sama stvorila, odskakujući od 'bijesne mase' koja teži istim stvarima =)

    avatar

    02.11.2008. (15:02)    -   -   -   -  

  • Bernardov riff

    Tebe je stvarno gušt čitati. Izvrsno riješena situacija.
    Kod mene Halloween ne prolazi ni pod razno. Nema šanse da me na to netko dobije. No, kad ne bi bilo izbora, vjerojatno bih postupio slično tebi.

    avatar

    02.11.2008. (17:52)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    An(t)onimka, drago mi je da te nasmijalo, tim više što je zaista sve bilo tako kako sam opisala. Što se naše složnosti tiče, o stvarima razgovaramo i ako ih i vidimo drukčije ( u ovom slučaju imamo potpuno isto mišljenje) izlazimo zajednički, a nkeda je svjedok i naših razmimoilaženja u stavovima.)))

    Luki 2, hvala ti...ne znam koliko smo bili dosljedni, možda dijelom, potpuna dosljednost je nekada i opasna, teba procijeniti, nisam ni aj uvijek pametna po tom pitanju)))

    tomspin, hvala ti, drago mi je da tako misliš...i dobro došao u blog zajednicu)))

    avatar

    02.11.2008. (23:25)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    JJA, prenijeti ću tvoje pohvale Savršenom (a možda ih je već i pročitao)...

    onaj dio o malo manjoj kreativnosti se nije odnosio na to da ju germani nemaju, i sama sam svjedokom da rado djecom izrađuju razne stvarčice, već se odnosilo na ona idejna rješenja ...a to sam već puno puta doživjela da se nekim mojim idejama čude jer se sami "nisu dosjetili" toga. Možda se radi o našoj uvježbanoj improvizaciji i njhovim "gotovim rješenjima", ali vidim da im ta vrsta kreativnsoti doista nije (makar je tu nezgodno generalizirati) kao kod nas "najpametnijeg naroda na svijetu" he-he. Vjerujem da kužiš o čemu govorim, makar si udana sa Njemca i možda ga ne krasi ta karakteristika...

    U redu je da se ne slažeš sa sviem što ja napišem, s time da ću ja opet citirati svoju rečenicuu, ali ne do pola, odnosno do zareza kao što si ju ti, već do kraja i..pokušati još malo detalnije objasniti.

    "Ako ne vjerujemo u Boga, ne treba mu ostavljati na izbor neka samo odluči, jer to onda nije odgoj, čak niti odgoj u slobodi, jer dijete nije oslobođeno one temeljne odluke koju još nije sposobno samo donijeti. A roditelji nisu autentični u toj priči."

    Ostavljati djetetu opcije, bez da ga se usmjerava, mi se čini puno opasnije, nego mu prešutiti nešto ili ga vlastitim primjerom usmjeriti u samo jednom pravcu. Ovdje mi se temeljnom čini tvoja rečenica da vjeruješ u Boga, ali ne vjeruješ u crkvu i crkvene običaje. Mislim da je to jako zbinjujuća misao , ne samo za dijete, več i za odraslu osobu. Pogotovo ako si mislila na Boga s velikim slovom, pa spretpostavljam da se radi o Bogu kršćanske vejroispovjesti ili Bogu koji j objavljen u Bibliji. JEr je vjera u tog Boga neraskidivo vezana uz Crkvu koju je sam Isusu osnovao, kao i sakramentalni život koji prati tu vjeru i obogaćuje ju. To me podsjeća na vjernike koji kažu da vjeruju u Boga, ali ne smatraju da je ta vjera na pravom testu u odnosu prema drugim ljudima...Crkva je zajednica vjernika, pa ako vjeruješ u Boga, onda bi bilo logično vjerovati da je tu Crkvu osnovao i poslušati ono što je zadao kako bi bili bliže njemu kroz sakramentre . Argumenti o ljudskoj slabosti u toj Crkvi koji su se udaljili od Boga, pokazuju da ne vjerujemo kako je Bogu moguće sve, pa čak i donijeti vjeru nama "svakakvim ljudima". Sasvim je legitimno "uzeti" si iz vjere ono što ti se sviđa ili čini vjerodostojnim, ali to onda nije taj Bog, nego neki tvoj...jer ovaj koji nam se objavio je od nas zatražio puno toga što nam se ne sviđa, između ostaloga i da prihvatimo i tu grešnu i svetu Crkvu, odnosno našu braću koja isto vjeruju u tog Boga...

    U svakom slučaju, ovaj dio o uvjeravanju djeteta kroz razgovor...pretpostavljam da bi on kod tebe onda glasio nekako us tilu..."JA vjerujem u Boga, ali ne i u Crkvu" djetetu ništa ne govori o iskustvu Boga ili te Crkve, jer vjera nije samo stvar razuma (premda je potrebno raspravljati i na toj razini) već prije svega duhovno iskustvo koje se gradi u molitvi, sakramentima i zajedništvu s ostalim vjernicima....Ovako, govoriti o Crkvi ili Bogu "sa strane" bez vlastitog vjerskog iskustva onda još k tome "ostavljati" djetetu nekoliko opcija, za mene znači samo zbunjivanje . Ostaviti slobodu bi za mene značilo ili vjerovati i onda primjerom učiti djete da sudjeluje u životu Crkve ili ga ostaviti po strani od toga i reći mu da mi nismo dio toga. To su onda opcije, a dijete ih kasnije može promijeniti. Uzimati dijelove koji nam se sviđaju (Bog može) a izostaviti one koji nam se ne sviđaju( Crkva ne) ne znači za mene ostavljati opcije jer dijete nije imalo priliku upoznati niti jednu opciju (vjera ili ne), već neki mišung koji je možda odrasloj osobi dostatan, ali za dijete koje bi se trebalo učiti doljsednosti ili razumijevanju svijeta, prilično je zbunjujući.

    avatar

    03.11.2008. (00:02)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    JJA; pišem u nastavcima, jučer sam morala prekinuti...

    Htjela sam još o ovim primjerima roditelja, koje i samam i mam u okolini i o (ne)autentičnosti življena vjere. Tako sam i ja već čula kako roditelji govore..."Ja bih rado da mi dijete ide u katolički vrtić, tamo se lijepo brinu o djeci, ali daj zamisli da sjednemo za stol, a dijete počne moliti prije jela...Mislim, to mi je malo "previše".
    Ili primjer moej prijateljica koja isto kaže da vjeruje u Boga, ne prakticira tu vjeru, a dijete je dala na katolički vjeronauk. PA kad ju mali pita što se dogaša s ljudima kad umru, ona mu priča bajke o tome kako ej tamo divno i krasno, a onda mi kaže kako joj je muka od toga jer ni sama ne vjeruje u to što je rekla...
    A djeca nisu blesava i jako dobro osjećaju (ne)autentičnost. Pa zapravo ne razumijem ako dijete i dođe doma sa svim tim polu-opcijama (zovem ih polovičnima jer su samo na azini informacije, a vjera sigurno obuhvaća i druge sfere bića) i kaže nešto što je opet drukčije od onoga što su roditelji zamislili, ne ttreba se čuditi i toga će biti sve više, zbog relativizacije koaj je prisutna u tom području.
    Znam i roditelje koji se čude jer im j edijete pristupilo drugoj crkvi ili sekti, a sigurni su da su sve učinili kako bi im dijete ostalo u katoličkom okruženju. A dijete je samo postalo svjesno da su roditelji katolici po tradiciji, nije zadovoljilo svoju duhovnu potrebu, pa se okrenulo drugima koji su tu vjeru živjeli dosljednije i što je najvažniej prakticirali ju.
    I ja se toj situaciji ne čudim i ne vidim zapravo ništa strašno u tome, drago mi je da je osoba pronašla zajednicu koja je u stanju ispuniti njezine duhovne potrebe.
    I ne znači da dijete koje i živi u obitelji gdje se prakticiraju sakramenti i molitva i pokušava živjeti vjera, opet neće okrenuti u životu nekoj drugoj. Ali sam uvjerena, da ako to i učini da će tražiti puninu i dosljednost, a ne samo informaciju u toj drugoj vjeri...
    I da zaključim...vjera se ne prenosi samo na razini informacije, već prije svega na autentičnosti roditelja, a to znači onda i odgoj u vjeri. I nemam ništa protiv da ga djeca neamju, samo bih voleja da se stvari nazivaju svojim imenom, jer za mene davanje inforamacija ne znači nužno i odgoj. Odgoj podrazumijeva potpuno prihvaćanje, stav i provođenje nečega ili kada je riješ o vjei, barem pokušaj da se provodi...

    I meni je drago da smo zajedno na projektu kod naše poduzetne mare, a zapravo mi se čini da smo ovom diskusijom nekako već i napravile dobar temelj zar ne?

    avatar

    03.11.2008. (07:47)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Kinky Kolumnistica, ima nešto što mi je u tvom komentaru nejasno, pa ako nije problem citirati ću obje rečenice jednu ispod druge jer mi se čine kontradiktorne...

    1."Onaj dio da djetetu ne treba ostaviti izbor, to je dijametralno suprotno mojim uvjerenjima."

    2:"Ako bi, recimo, sva djeca išla na vjeronauk koji predaje svećenik ili časna sestra, moj stav bi bio da dijete ne ide, opet rigidno. Jer još je maleno da razluči je li to za njega dobro."

    Nije mi jasno kako misliš dijete odgajati u uvjerenju Dobru i ostaviti mu izbor, ako mu braniš nešto (ići na vjeronauk npr.). Onda priznaj da nisi otovrena za sve opcije i da djetetu ne treba ostavljati izbor, jer smatraš da vjeonauk u toj dobi nije dobar za njega, kužiš?
    JA to mogu razumjeti onda lakše, jer niti ja nisam otvorena za opciju da mi malo dijete samo odlučuje o tome želi li i može li vjerovati u Boga ili ne. Dakle, princip mi je isti onda, samo su nam polazišta drukčija...Ali ako napišeš da djetetu treba ostavljati mogućnosti i opcije, a onda si rigidno protiv jednog od načina da mu se vjera približi....ne kužim.

    Što se tiče ovih roditeljskih (ne)dosljednosti u odgoju, mi to i rješavamo tako da smo jedini roditelji koji prošle godine nisu uzeli niti jednu fotku. Ove godine smo ju dali fotkati i zaokružili opciju da uzmemo samo jednu fotografiju, a ne čitav paket...što je navodno nemoguće, pa čekamo da vidimo što će striček odgovoriti.
    Nemam ja uopće problema s time da sam drukčija od ostalih rodotelja po tom pitanju, ono što me muči je kada mi djevojčia kaža da bi ona ipak htjela fotografiju za uspomenu...ili kada bi ju isključila iz toga svojom odlukom,a sva djeca se idu fotografirati (to jej događaj, a ona primejrice sjedi po strani).
    Ali to su stvari koje rješavam u hodu i koje isplivaju na provršinu u praksi. Deklarativno sam i aj za ovaj tvoj način, samo postoji tu i djevojčica...a i njezine želje do neke mjere treba poštovati.

    Što se pak tiče ove opće histerije i povođenjem za slavljenjem katoličkih blagdana samo zbog običaja, tu se slažem s tobom i to me zna rastužiti. I zato mi je nekada lakše o tim temam raspravljati s dosljednim ateistima koji ih uopče ne lsave, nego s ljudima koji pripadaju Crkvi "po potrebi" ili prilici. Jer onda stalno imam osjećaj da oni koji su malo napravili da ta naša zajednica bude bolja, iskoriste mogućnosti da odu u nju vjenčaju se i krste dijete, a onda kritiziraju tu istu zajednicu kojoj pripadaju deklarativno.
    A to sigurno ne pridonosi autentičnosti. I tu si potpuno u pravu.

    avatar

    03.11.2008. (08:09)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Istina, zvuči kontradiktorno, ali sad ću ja objasniti. :)

    Kada kažem da djetetu treba ostaviti izbor, to stoji. Kada kažem da mu ne bih dozvolila da ide na vjeronauk jer te ljude ne smatram dovoljnim vjernicima da bi djecu iz prve ruke poučavali o vjeri, i to stoji. E sad. Dijete u prvom osnovne doista ne može razlučiti želi li biti katolik i želi li ići na vjeronauk, a ja mu tu mogućnost ostavljam za doba kada bude mogao razlučiti, to je izbor.

    Ako bih ga sada, tako nesvjesnog, odgajala u katoličkom ( a mora se priznati da većina katolika koji tako odgajaju dijete predstavljaju katoličanstvo kao najpraviiji izbor jer su i sami tako odgajani) ili bilo kojem drugom religijskom duhu, time mu ne bih ostavljala izbor za kasnije jer bi se on odmalena naučio da je konkretno katoličanstvo prava stvar, tako to mora biti, eto i kršten sam kao beba u katoličkoj crkvi pa ja sam onda, kvragu, dio te zajednice. A zašto je dio? Jer su ga roditelji u nju uključili, što nije plod njegova izbora. Time smatram da bih mu ugušila pravo na izbor pa ga zato ne bih upisivala na vjeronauk. Unatoč tome, pričala bih mu biblijske priče. Ali i kuranske, za koje znam. A i hinduističke. Ali i skepticističke, ateističke, bajkovite i sve ostale. Sve bih mu servirala da zna što koja religija ili uvjerenje nude, ali ga ni u što ne bih aktivno uključivala dok ne odraste.

    Sjećam se sebe. U dobi od 5-6 godina bilo mi je fora govoriti da mrzim Boga. Nisam imala pojma ni što je Bog ni što znači mrziti, ali sam vidjela da bake ne vole da to govorim pa sam ih namjerno izazivala. :)) Tata me odmalena učio sve molitve, išli smo u crkvu, mislio je da ću poprimiti sve što štuje i on. I mama, ali ona je manje u tome, iako nije ni on neki fanatik, samo dijelom slijedi tradiciju na koju je navikao. Uglavnom, u prvom osnovne se upisivao i vjeronauk, a ja nisam željela ići. Moji se nisu protivili, svaka im čast. Poslije su mi razredne prijateljice pričale da na vjeronauku crtaju i pjevaju pa sam se onda upisala i ja. Doživljavala sam ga kao igraonicu, ali on nije bio samo igraonica (ruku na srce, bilo mi je i lijepo i zabavno) već sam time aktivno postala dio katoličke zajednice, crkvene. Utjecaj se nije mogao zanemariti. Išla sam i na mise, sve do sredine srednje škole, obavila sve sakramente, ali nikada u njima nisam vidjela neki veliki smisao. Kad sam oko 16. - 17. godine počela formirati neke svoje temeljne stavove, promišljala sam i o crkvi i vjeri te polako gradila zaključke kakve imam sada. Da crkva i vjera nemaju veze jedno s drugim, a primjera iz prakse koji to potvrđuju bilo je mnogo. One naklonjene crkvi ne osuđujem, osuđujem samo one koji su KAO naklonjeni svim tim vrijednostima, a u praksi žive drugačije. To je licemjerje i to je ono po čemu pljujem. Poprilično sigurno, recimo, znam da veliki broj časnih sestara iz Os kupuju kontraceptivu u jednom drugom gradu, malo dalje od Os, da ih se ne prepozna. To su samo primjeri za koje ja znam, a za koliko njih tek ne znam(o). I onda da takve žene drže mom djetetu sate o vjeri i poštenju? Ne hvala, ja sam u tom slučaju puno kompetentnija. :) Možda ga ne mogu podučiti matematici, fizici i sl, tu nisam stručnjakinja i tu ga može podučavati nemoralni profesor dokgod kao profesor valja (uostalom, to nisu izborni predmeti poput vjeronauka), ali ako nemoralna osoba predaje tako delikatan predmet poput vjeronauka u kojemu su vjera, poštenje, dobrota i moral glavne teme učenja, tu nešto ne štima i to, eto, ne bih dozvolila. Znam da ima poštenih iznimaka, ali unatoč tome, ne bih ga htjela ograničavati samo na katolicizam, što je razlog više.

    Što je poanta? Poanta je da bih ga upisom na vjeronauk (kojegod religije) aktivno gurnula u tu religiju i time bih mu stvorila jednu naviku, a on bi, htio-ne htio, postao dio tog mentaliteta. Kasnije bi mu bile teže prešaltati se na nešto drugo, a možda ne bi imao ni potrebu. Time bi mu bio ugušen izbor birati između više otvorenih mogućnosti koje sam mu ja tijekom djetinjstva prezentirala.

    Mislim da ovakvim načinom razmišljanja doista ostavljam pravo izbora pa i baš tim negodovanjem oko vjeronauka u djetetovoj dobi kada nije sposobno samo razlučiti. :)

    avatar

    03.11.2008. (09:18)    -   -   -   -  

  • Uvijek bolji

    Sve mi se čini da ste odlično riješili problem, na kraju na zadovoljstvo svih upletenih! :)

    avatar

    03.11.2008. (10:34)    -   -   -   -  

  • jja

    Mono - ne znam sto bih ti rekla. Naime koliko ovdje svi (pa i mi) "bastlaju" sa djecicom ja to nisam nikad vidjela u Cro. Ali nemaju ovdje svi play station...mozda sam ja sad jednostrana, ne iskljucujem. Ali za Martinje se rade lampice, za Uskrs se rad sto cuda, za Bozic isto...mozda ima zaista gotovih rijesenja a ja igrom slucaja nisam okruzena takvima pa ih ne vidim, moze biti. Hocu reci da sam i u domaji i sad ovdje uvijek okruzena malenima ali da se mnogi Hrvati ni upola tako ne bave djecom kao ovdje. Ono sto iskustveno mogu potvrditi da nazalost u domeni kulinarstva ovdje precesto pribjegavaju gotovim rijesenjima.

    "Ostavljati djetetu opcije, bez da ga se usmjerava, mi se čini puno opasnije,"

    Slazem se. Ali ja ne vidim da tu nema usmjeravanja. Kao sto je Kinky napisala, ako zivimo svoja uvjerenja dijete ce uloviti u hodu sve te fine nijanse. Mozda malo nespretan primjer ali evo - mi ne volimo fast food. Jedemo uglavnom organsku klopu. Nasa kumcad to zna a bez da smo im i jednog dana ista branili ili ne daj boze popovali. Upitali su nas i ovako mali zasto je nas izb rakav kakav je, objasnili smo. O masovnim farmama, o nesretnim kokicama, izrabljivanim seljacima.
    Oni i dalje smiju jesti fast food cak ih jednom godisnje na njihovo moljenje i inzistiranje i odvedemo tamo, jednom godisnje a vidjamo se svako malo.
    Tako bih pokusala i sa svojom djecom. Dakle dati neki pravac i smjer ali konacna odluka jest djetetova. Tako dugo dok si istome ne ugrozava zivot i zdravlje. I to povjerenje d amogu i sami donjeti neke odlicne odluke se visestruko isplatilo.

    Ja sam prosla sve sakramente a recimo ne mislim da je krstenje male bebe nesto previse plemeniti cin. Moja maam naravno misli skroz drugacije. Ona misli da ako se mala beba ne krsti a umre da ide u pakao?! Tako mala nevina beba. Strasno.

    Mene su krstili kad niti sam dala dozvolu niti je to bila moja svjesna odluka i ja iskreno od toga nemam nista i danas bih drugacije odlucila.

    "JEr je vjera u tog Boga neraskidivo vezana uz Crkvu koju je sam Isusu osnovao"

    Vidis ne slazem se. Meni ne treba institucija da bih vjerovala. Suvisna je. Bog je u srcu. Institucije, zakone i gradjevine trebaju ljudi kako bi druge ljude drzali u pokornosti. Tako da ne vidim nikakve kontradikcije u misli prema kojoj zivim i djelujem godinama.
    Bila sam uzrorit, sluzben, sve po propisima vjernik 20 i nesto godina. Dovoljno da znam da me to nije cinilo nista boljom osobom nego me cini moj zivot sada.

    "Crkva je zajednica vjernika"

    Teorijski da. Prakticno - to je samo jos jedna mocna organizacija koja izmedju ostalog sudjeluje u nekim kriminalnim radnjama, bavi se politickim manipulacijama, zivi dvolican zivot nepotrebnog luksuza. U Crkvi ima vjernika ali ima i mnogo onih koji samo njeguju formu i kliseje. I izvan Crkve ima mnogo iskrenih vjernika.

    Da se razumijemo, nemam nista protiv ljudi kojima treba Crkva ali imam protiv toga da svi kojima ne treba budu proglaseni manje vjerodostojcni vjernici. Jer ne mozemo zaviriti u tudja srca i znati koliko iskreno msile s Bogom.

    "Sasvim je legitimno "uzeti" si iz vjere ono što ti se sviđa ili čini vjerodostojnim, ali to onda nije taj Bog, nego neki tvoj..."

    Vidis meni je uopce smijesna podjela na sluzbenog Boga i nekog tamo mog. I grozim se tog krscanskog monopola na lik i dijelo Boga. Jer oni su samo umislili da taj monopol imaju. I meni je posve nevazno kako se moja vjera zove, tako dugo dok vjerujem u Dobro.

    Dapace jedna od najboljih knjiga ever su mi Razgovori s Bogom i uopce ne mislim da je zdravo odvajati nas na religije, pojedince i ogranke ali to je vec neka druga tema...
    Meni se cini da imas vrlo institucionalizirano shvacanje Boga i da ti je tesko prihvatiti da su i drugi oblici jednako o.k.

    "jer ovaj koji nam se objavio je od nas zatražio puno toga što nam se ne sviđa, između ostaloga i da prihvatimo i tu grešnu i svetu Crkvu,"

    Nas glavni nesporazum dolazi iz cinjenice da ti vjerovanje u Boga poistovojecujes sa krscanstvom. Ja ne. Time svako daljnje rezoniranje u tom smjeru nema smisla.

    "JA vjerujem u Boga, ali ne i u Crkvu" djetetu ništa ne govori o iskustvu Boga ili te Crkve, jer vjera nije samo stvar razuma (premda je potrebno raspravljati i na toj razini) već prije svega duhovno iskustvo koje se gradi u molitvi, sakramentima i zajedništvu s ostalim vjernicima."

    Potpuno tocno, tako bi glasio moj odgovor. Onda bih uzela dijete za ruku u predivnu prirodu i pomolile bi se (ne napamet izverglanim rijecima dok mislimo na deseto) nego porazgovarale bi sa Bogom pod drvetom u divnoj krosnji i hladu koji nam je dao. Ili na obali mora, udisuci svu njegovu velicinu. Dakle ucila bih dijete da mu ne treba organizacija za vjeru - jer vjera je duhovno i stanuje u nama. U to ime bi nama bilo moguce velicati Boga sa svim ostalim vjerama istovremeno, Bog ne treba te podjele, to je mali covjek smislio da se separira i elitizmom odvaja od drugih i bude BOLJI.

    avatar

    03.11.2008. (17:48)    -   -   -   -  

  • jja

    Onda bi moje dijete bas kao i ja sada mogli podijeliti kruh i sa Zidovom, Arapom i Budistom u jednakoj ljubavi i miru jer bi znali da su svi nasi razliciti putevi ionako vezani uz isti cilj. I da sus vi jednako dobri, nema mjesta natjecanju.

    ". Ostaviti slobodu bi za mene značilo ili vjerovati i onda primjerom učiti djete da sudjeluje u životu Crkve ili ga ostaviti po strani od toga i"

    Vidis sad me vec i smeta. imam osjecaj da sve sto nije institucionalizirano nazivas poluvjerom. Dok netko takav moze mnogo autenticnije zivjeti vjeru od nekog tko je doduse savrseno institucionalno povezan ali nema one izvorne autenticnosti

    „Uzimati dijelove koji nam se sviđaju (Bog može) a izostaviti one koji nam se ne sviđaju( Crkva ne)“

    Gledajjaj ne trema sluzbene nazive svoje vjere, ne trebam ladice, pecate i stambilje. Vjerujem u ono sto mi se cini vjere vrijedno, dakle u Boga. Crkva je nesto sto sa vjerom mnogim ljudima nema nikakve veze i bez cega mogu vjeru lijepo zivjeti. Zasto ti je tolio vazno da to sve bude u nekim ladicama i sluzbeno? Da bude po pravilima?
    Mislis da to Bogu treba?
    Ili da je on iznad toga?
    Obavila sam sve sakramente, aktivno sam sudjelovala u Crkvi svojim radom (vodila susrete mladih svaki tjedan), upoznala ju moze se reci iznutra, jedan svecenik mi je jako dobar prijatelj. Na srecu i on misli da je za vjeru dosta otvoreno srce. I dovoljno je Monoperajanko. Sasvim dovoljno.

    „Ili primjer moej prijateljica koja isto kaže da vjeruje u Boga, ne prakticira tu vjeru, a dijete je dala na katolički vjeronauk.“

    Sto tebi znaci prakticirati vjeru? Ici na misu? Slaviti rituale i obicaje? Vjerovati u Dobro i truditi se ciniti Dobro? Meni ovo prvo dvoje ne, a zadnje da. Ne bih dijete dala u katolicki vjeronauk (dapace u nikakav strogo religiozni) a sad zasto je to tvoja prijateljica ucinila ne znam.

    „PA kad ju mali pita što se dogaša s ljudima kad umru, ona mu priča bajke o tome kako ej tamo divno i krasno, a onda mi kaže kako joj je muka od toga jer ni sama ne vjeruje u to što je rekla...“

    Ovo nikad ne bih radila. Imam primjer ljudi koji su se ispisali iz Crkve nakon sto nitko nije sa pozicije zelio maknuti njihovog svecenika pedofila. Onda su dobili djecu. Odgajaju ih onako kako bih ja zeljela odgojiti moju. Ne pricaju bajke ali ne ni ono u sto ne vjeruju. Djeca smiju sa prijateljima ici u crkvu, dakle sloboda ali roditelji su objasnili (vidi gore razlog) zasto oni u crkvu ne idu i da ista NIJE potrebna da bi vjervao u Boga.

    „A djeca nisu blesava i jako dobro osjećaju (ne)autentičnost.“

    Naravno!

    „I da zaključim...vjera se ne prenosi samo na razini informacije, već prije svega na autentičnosti roditelja, a to znači onda i odgoj u vjeri.“

    Slazem se. Za mene bi to bilo; ne cini drugima ono sto ne zelis da ucine tebi, vjeruj u sebe, vjeruj u Dobro, budi u miru sa sobom.

    Nadam se da se neces ljutiti, rado bih ovaj moj odgovor tebi (preoblikovan da ne bude dio konverzacije i da se ti ne spominjes) iskoristila za neki moj buduci tekst o religiji i vjeru.

    „nemam ništa protiv da ga djeca neamju, samo bih voleja da se stvari nazivaju svojim imenom, jer za mene davanje inforamacija ne znači nužno i odgoj. Odgoj podrazumijeva potpuno prihvaćanje, stav i provođenje nečega ili kada je riješ o vjei, barem pokušaj da se provodi...“

    Osobno jako volim nazivati stvari pravim imenom. Odgoj meni nikad nije znacio (hvala bogu nisam tako odgajana!) potpuno prihvacanje. Nego preispitivanje, slobodu da izrazim svoje misljenje i razgovor i zajednicka rijesenja. Ako bi odgoj u vjeri znacio potpuno prihvacanje necega sto bi moje dijete moralo usvojiti, jako bih se rastuzila da tako ikad na ikoje dijete djelujem. I odgoj je vjerujem kategorija koja razlicitim ljudima znaci razlicite stvari.

    avatar

    03.11.2008. (17:58)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    kudaploviovajbrod, drago mi je da ti se svidio tekst i da imam istomisljenicu)))

    jimmy, pozdrav)))

    Bernardov riff, hvala...)))

    avatar

    03.11.2008. (22:33)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    kinky, ne znam jesam li doro shvatila...cini mi se da ti svoje dijete ne bih htjela usmjeriti samo na jedan put, vec mu pokazati od svega pomalo, pa neka dijete samo odluci...Osim u slucaju katolickog puta, cije prenosioce tog usmjerenja (da tako nazovem) smatras nedostojnima, odnosno nekompetentnima. Dakle, opet je dijete plod nekog tvog uvjerenja. Sto ako ti ono nadje bas put kroz neku casnu koja cudom ne koristi kontracepciju i zivi svoja uvjerenja ili kroz svecenika koji nekom igrom slucaja nije pedofil? Hoces li mu to braniti, ili si spremna i na tu otvorenost i mogucnost da se tvoja ideja Dobra koje zelis prenijeti djetetu, ostvari i kroz te ljude iz Crkve? Bi li tada pustila dijete da cuje vjeru onako kako ju oni prenosei ide na aktivnosti, bez vlastitog distanciranja?

    avatar

    03.11.2008. (22:43)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    JJA, jasno mi je da ne znas sto bih rekla u vezi komentara o drukcijoj germanskoj kreativosti, jer si me ocito pogresno shvatila, ili sam se ja krivo izrazila. Pa pokusavam ponovo...
    Dakle, kada sam spomenula "gotova rjesenja" nisam mislil na izradu, vec na onu dozu idejne kreativnosti koja dijelom krasi germanski duh. Dakle, na ono kada treba povezati, dosjettiti se i sl. Ja sam to sama primjetila, a potvrdu sam dobila od vise ljudi koji jako dobro poznaju i nas i germanski mentalitet. Jedan o dn jih je prevodilac, dobitnik knjizevnih nagrada u Austriji i znao je odmah o cemu pricam kada sam ga pitala jesu li nekada ograniceni u nacinu razmisljanja, odnosno jesu slabiji sa asocijacijama,Dakle, krativni sigurno jesu, ali na malo drukciji nacin od nas...i tu sam mislila na nasu mogusnoct improvizacije zbog manje sredstava i skolskog sustava ili ne znam cega sve ne...Nije mi se jednom dogodilo da pitam nekoga nesto, a on mi odgovori samo u svom podrucju, nemajuci pojma sto mu kolega do njega radi, premd aje mene zanimal arecimo "citava slika" neke situacije. Vidim i kod sbe na poslu da su moje ideje ceso docekane...joj, kako kreativno, dok bi me u domaji vjerojatno ljudi sasvim pod normalno slusali....

    avatar

    03.11.2008. (22:53)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Istina, predstavila bih mu sve pa neka poslije samo odluči u čemu vidi smisao, a u čemu ne. Isto je i s katoličkim putem, pričala bih mu i priče iz Biblije, objašnjavala simboliku i sl, ne bi ni to bilo izostavljeno jer ima tamo poučnih tekstova. Naravno da postoji velika mogućnost da dijete usvoji baš moja uvjerenja i stavove, njihov doticaj je neminovan, kao i moj utjecaj tim putem, ali je bit u tome da mu to neću servirati kao nešto što je nužno. Katolici imaju tu naviku (o njima znam najviše jer sam s tom religijom najviše u doticaju) jer upravo crkva teži tome da se njezino učenje prenosi i na nove naraštaje (mahom i da bi širila svoje poklonike i time si stjecala nove štovatelje i davatelje pinke, po mom uvjerenju) pa taj prijenos očekuje i od roditelja-pripadnika crkve. Dapače, zar nije katoliku grijeh ne krstiti svoje dijete nakon rođenja? U tome je razlika, ja ništa ne prenosim na dijete pod mus niti osjećam moralnu obvezu da bih ga morala naučiti neka razmišlja točno kao ja.

    Što se tiče neke poštene časne ili svećenika, neka slobodno prijateljuje s njima i neka slobodno vidi Dobro u njima - kad dođe u godine da bude toga uopće svjestan. A to je, po meni, u razdoblju iza osnovne škole, dakle, srednja. Tada sam i ja počela pomalo misliti svojom glavom pa se nadam da će i dijete. Ako bih i sama bila uvjerena da su ti ljudi doista dobri, tim bolje, veselilo bi me da ima i takvih. :)

    No, neovisno sad o djeci. Znaš zašto ja ovako razmišljam? Jako ne volim autoritete, ni moralne, a ni ikakve druge. Ne zato što ja tu sad imam neki ekstra napuhani ego, već zato što smatram da su svi ljudi jednaki. Čak i da neki svećenik provjereno jest čist kao suza, ja ga mogu poštovati, ali ne mogu mu se diviti, smatrati ga svojim vođom, pastirom, svojom "vezom" do Boga i sl. Ne, mogu ga gledati kao dobrog susjeda i to je to. Svoju vezu s Bogom si stvaram sama, bez posrednika i građevina i automatiziranih molitvi i sl. Isto tako, ne volim propovjedi. Redovito ga slušati kako propovijeda. Dijalog da, polemika, diskusija, razmjena iskustava na ravnopravnoj bazi, ali ovo ne. Kvragu, neka sluša on moje propovijedi, jednako sam kompetentna da razglabam o temama o kojima razglabaju svećenici i neću čuti ništa novo ako odem u onu klupu i slušam što to on ima za reći. A, ruku na srce, otkrivaju toplu vodu i uvijek govore isto, s kozmetičkim izmjenama. Ne mogu me naučiti ništa što već sama ne znam niti me potaknuti na ništa na što se već sama ne potičem u svojoj glavi.To je ono što me čini tako rezigniranom prema crkvenoj instituciji.

    avatar

    03.11.2008. (23:34)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    JJA, sto se tice drugog dijela, svasta tu ima sto bi mi bilo zanimljivo s tobom uzivo na nekoj kavi prokomentirati, ali pokusati cu sazeti....

    Gle, ja stvarno i skreno postujem svakog iskrenog vjernika, bilo koje vjere. Razgovori s Bogom su i moje stivo, ne slazem se sa svime, ali ima stvari s kojim se zaista slazem i mogla bi ih potpisati. I vjerujem u dobrotu, ljubav, u to da ljudi do toga dolaze razlicitim nacinima. I u svom prakticnom zivotu sam stvarno vrlo tolerantna...prema svima koji su drukciji od mene.
    Ti mozes vjerovati da meni trebaju ladice i to je u redu...meni je pravi izazov biti kritican i drukciji u tim ladicama, ali ostati vjeran onome sto vjerujem, a sto mi nije uvijek lako, priznajem.
    NAravno da u katolickoj Crkvi ima puno neautenticnih, a izvan nje ima isto tako iskrenih i autenticnih ljudi.
    NE smatram da je moja vjera i Crkva kojoj pripadam jedina po kojoj se moze ostvariti susret s bogom, bogovima, prirodom ili onim Necim.
    Ali ponavljam da to nije onaj Bog koji se objavio u Bibliji i cije ucenje onda prenosi crkveno uciteljstvo. Ili da budem preciznija...to niej Bog u kojega katolici vjeruju...To nije Priroda, Ono nesto, vec Bog koji je otkrio svoje ime, dao svog Sina, pokazao puteve kako se stize do njega...Mozda je to za tebe ogranicavajuce I(za mene nije) ili neprihvatljivo. Ali to je katolicka vjera i Crkva. Ponavljam, ne smtram ju vrijednnijom od drugih, niati bogove drugih vjera ili uvjerenja manj vrijednim. Za mene postoji jedan jedini, i smtram da on obuhvaca sve ono o cemu pisete i ti i Kinky. Putevi su sigurno razliciti, a ako mi zelis spocitnuti katolicku ekskluzivnost, necu se uvrijediti, samo cu je drukcije dozivjeti. Ako je Bog jedan i postoji i za mene i za tebe, i za sve one koji ne prihvacaju ono sto nam je objavio....onda je stvarno ekskluzivan za one koji su ga odlucili slijediti onako kako je on to zatrazio od nas.Ili za one kojima se prvi objavio. Pa su tako Isusovi ucenici imali posebnu ekskluzivu dozivjeti Isusa uzivo. Zbog toga ih ne smatram vecim vjernicima od kasnijih naratsaja , samo prvim osobama na tom putu Crkve.
    Slazem se da je Boga prisvajati nepotrebno. On se objavio svima. I neka ljudi tu objavu dozivljavaju na miljardu nacina. Univerzalnost vjere je lijepa ,i ja ju dozvivljavam i u svojoj "katolickoj ekskluzivnosti", ili mozda bas zbog nje. Samo ne razumijem onda cemu odvajanje Boga od njegovog vlastitog djela kao sto je Crkva? Ali ako vec netko ima potrebu to razdvojiti, onda samo trazim da se to ne naziva katolickom vjerom...i to je sve...
    I necu nikada sa mrznjom govoriti o drugima, niti ih smtrati manej vrijednima....S druge strane znam cuti od nekih koji vjeruju u Dobrotu i Ljubav, bore se za ugrozene zivotinje i sl...pravi govor mrznje kada je u pitanju katolicka Crkva...pa se pitam jesu li te univerzalne rijeci zaista univerzalne, i odnose li se i na one druge koji pripadaju toj groznoj Crkvi? I je li ta Dorota na djelu samo dok su nam nasi uvjeti koje smo si stvorili zadovoljiti. ZA mene je pravi izazov iti dobar i imati razumjevanje i za drukcije od mene, a moje inzistiranje da se razluci moja vjera od necije druge niej prepreka , vec pomoc na tom putu. JEr mi pokazuej da mogu prihvatiti i potpunog nevjernika ili vjernika neke drueg vjere....Smatram da tek onaj koji (s)poznje jasno i zivi svoju vjeru (da, u katolickoj Crkvi to znaci kroz sakramente) moze istinski razumjeti i prihvatiti i drugoga, razlicitog od sebe.
    A za odgoj djeteta mi se cini vaznim da ga ne zbunjujem necim sto nije u stanju odluciti...KAo sto mu namecem materiji jezik, svoje obicaje i stavove, namecem mu sigurno i svoju vjeru....To en znaci da ga ne ucim i o drugim vjerama, ali vjerujem da je dobro da ima nesto temlejno sto je jasno i prepoznato kod roditelja. Bez obzira kojoj vjeri ili misljenu pripadalo, katolickoj...ili nekoj drugoj
    Nemam nista protiv da iskoristis svoej dijelove ove nase prepiske, drago mi je ako ti je to bilo od koristi

    avatar

    03.11.2008. (23:52)    -   -   -   -  

  • VJETROVI TUGE

    kasper je moj najbolji prijatelj!!!
    *...........:))

    avatar

    04.11.2008. (14:29)    -   -   -   -  

  • jja

    Za kreativnost - sloziti cemo se da se ne slazemo. Sto ne znaci da je ijedna u krivu nego da imamo razlicita iskustva. Prijateljujem blisko sa domacima ovdje (jedna od najboljih prijateljica), muz mi je domaci, radim ovdje (sa vecim grupama ljudi) duze i volim zamisliti da jesu jako kreativni, i misaono i izvedbeno. No o tome vise kad cu predstavljati akcije o nenasilju ovdje.
    Ovo sto spominjes da kolege ne znaju sto kolega do njih radi, cesto to vidjam, posvuda, bez obzira na drzavu a najvise u javnim sluzbama.
    To bih nazvala inercijom i pomalo lijenoscu, a ne nuzno nekreativnoscu.

    Mozda nas glavni nesporazum lezi u tome sto ja jako razlikujem religiju i vjeru a ti navodis neke stvari pod vjerom koje meni idu pod religiju (institucionalizirano vjerovanje), ali za duhovnost nisu potrebne.

    "Ali ponavljam da to nije onaj Bog koji se objavio u Bibliji i"

    Ali ja nisam ni rekla da vjerujem u TOG i samo TOG i takvog Boga? Zar ne? Ja sam rekla da vjerujem u Boga, ali to moze biti nesto posve drugacije od tvog vjerovanja (i moj frend musliman vjeruje u Boga) a da opet nije ateizam ili krivovjerje.

    "Ali to je katolicka vjera i Crkva. "

    Ponavljam, ja nisam nigdje napisala da sam vjernik katolik. Zar ne? To si ti (pogresno) pretpostavljala. Imam prilicno jasnu definiciju Boga, ali to je ipak za neku drugu temu.

    "..onda je stvarno ekskluzivan za one koji su ga odlucili slijediti onako kako je on to zatrazio od nas."

    Eto ja mislio da Bog nije specificirao i detaljirao kako zivjeti vjeru. Dapace sva "nauka" bi se mogla svesti na ljubav i dobro.
    Dakle, ja ne vjerujem da je Bog od mene zatrazio neke odredjene rituale i oblike zivljenja. Ti vjerujes da je - sve pet.

    "Samo ne razumijem onda cemu odvajanje Boga od njegovog vlastitog djela kao sto je Crkva? "

    Zato sto mnogi vjernici ne misle da je Crkva i njen danasnji oblik djelo i zelja Boga. Ja se nadam da nije.

    "Ali ako vec netko ima potrebu to razdvojiti, onda samo trazim da se to ne naziva katolickom vjerom...i to je sve..."

    I opet, pa gdje sam napisala da sam katolik??? Napisala sam da vjerujem u Boga.

    Sad ne znam jel s onim o pomoci zivotinajma i ostalome ciljas na mene, uzeti cu da ne - jer bi mi se inace direktno obratila.

    Osobno ne mrzim nikoga, ne jer sam posebno plemenita nego jer me steta tako ogavne emocije. To truje. Najvise osobu koja mrzi. Znas to sa AT-a.
    Dakle kad kazem da je danasnja Crkva institucija moci, nakupljenog bogastva i mnogo malverzacija ne mrzim nikoga pri tom, iznosim cinjenice.
    U protivnom se ne bi po mojoj maticnoj zupi vozali u BMW-u (tri nova komada) a od sirotih bakica trazili za vrijeme mise JOS vise milodara za potrebite.
    Odbijam vjerovati da je Bog to tako zamislio.

    "JEr mi pokazuej da mogu prihvatiti i potpunog nevjernika ili vjernika neke drueg vjere..."

    Bas prihvatiti? Ili samo tako dugo dok se ne drzne nazivati samog sebe pogresno? Oprastas li i tu drkost?

    Imas potrebu za jasnim odvajanjem tvoje vjere. To je u redu. Ja tu potrebu nemam. Smatram ju besmislenom i samo jos jednim elemntom razdora medju ljudima. I Bog sigurno u svoj svojoj mudrosti nije stvorio prave i krive vjere, ipak je on iznad toga.

    "Smatram da tek onaj koji (s)poznje jasno i zivi svoju vjeru (da, u katolickoj Crkvi to znaci kroz sakramente) moze istinski razumjeti i prihvatiti i drugoga, razlicitog od sebe."

    Ja smatram da to cak i ateist moze - razumijeti i prihvatiti drugoga. I vjernik bez sakramenta. I smatram da mnogi vjernik katolik to ne moze.

    "KAo sto mu namecem materiji jezik, svoje obicaje i stavove, namecem mu sigurno i svoju vjeru."

    Ja sam protiv nametanja. Jer mislim da se vjera ni ne moze nametnuti, moze se samo pokusati. Ponekad bas takvi pokusaji nametanja i dovedu do toga da se netko od Crkve okrene. To je pasivna agresija koju cesto roditelji vrse na djecu. Pisati cu i o tome uskoro.

    Usmjeravanje da, nametanje - to je samo znak slabosti onoga tko namece.
    Radila sam volonterski sa tima kojima se namece. Radila sam bas u katolickoj crkvi na njihovom Moses projektu. I najvise su nam se javljale maloljetne djevojke iz tradicioonalnih vjernickih krutih obitelji koje nisu dopustale grijeh i nesavrsenstvo, pa smo anonimno vodili tu jos djecu na porod i anonimno su se odrekle djeteta. Navidjala sam se svasta sto se pod vjerom (a ja bih rekla ipak samo pod religijom) uspjelo prosvercati i ladice su jako opasna stvar.
    Granice, ladice, takav Bog, samo ovakav je autentican, samo ako nedjeljom radis to i to a petkom to i to - upravo to stvara zidove u glavama i medju ljudima.

    avatar

    04.11.2008. (17:08)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    JJA, ok. nećemo o germansko-slavenskoj kreativnosti kreativnosti, očito su nam doživljaji različiti i to je ok.

    I ja razlikujem vjeru od religije. A i u školskom sustavu se to razlikuje. ZAto postoji vjeronauk (kojega bih i ja isto ostavila samo za Crkvu, a ne nužno u školski program,čak i kao izborni predmet) od etike ili religisjkdog odgoja koji onda piodrazumjeva informacije i upoznavanje sa svjetskim religijama. I upravo zato sam napisala da ostavljanje malom djetu da bira hoće li ili ne doznati više o nekoj religiji, za mene ostaje na nivou informacije, dok god se ne radi o vjerovanju, a onda se radi o dogoju jer dijete odgajamo po nekim principima vjere koja pripada jednoj od religija.

    Nemam potrebu za odvajanjem, već za jasnim definiranjem svoje vjere. JEdnako kao što imam potrebu definirati se kao netko tko priča hrvatskim jezikom i kada mi pokušaju podmetnuti da pričam srpsko-hrvatski ili tzv. jugo po sistemu "sve je to slično, bitno da si čovjek", ja imam zaista potrebu jasno definirati da ne govorim nikakav mix, već hrvatski i to za mene ne znači da sam zatucana ili nacionalist i da ne mogu prihvatiti ljude drugih nacionalnosti. NAprotiv, unatoč stavljanju "u ladice" kako ti kažeš mislim da sam sposobna nakon jasne početne pozicije za otvorenu i iskrenu komunikaciju. A to mi omogućava upravo to definiranje.
    Jedna velika ladica je i katolička Crkva, ali unutar nje isto tako ima različitih ljudi, pa ako bi me htjeal smjestiti u neku struju, onda to sigurno ne bi bila struja....ne znam...don Anđelka Kaćunka, već struja Ivana Grubišića.... Kužiš što hoću reći? U toj našoj ladici ima isto tako različitosti, pa mi se čini važnim da su nam barem temelji jasni, a načini kako nešto doživljavamo i prenosimo dalje su uvijek različiti.
    Jednako kao što je pojam Boga i Crkve rastelzljiv, pa tako ti Crkvu vidiš prvenstveno negatvino, ne kao zajednicu vjernika, već kao instituciju moći i raskoši, jednako tako su i pod pojmovima dobrote i ljubavi moguća razna shvaćanja. Usput, pod dobrovoljcima za životinje nisam mislila prvenetveno na tebe, sjetila sam se kad si to spomeula sada, da sam jednom priočitala na blogu...Mislila sam na razne organizacije koje se bore za stvarno pozitivne i dobre stvari kao što su očuvanje prirode i sl. Ali neki u svojoj komunikaciji prema onima koji ne pripadaju injihovom krugu, znaju biti jako agresivni, pa se pitam samo jesli li ti pojmovi onda univezalni. Jednaku kritiku upućujem i prema «svojoj zajednici» kada vidim da se u komunikaciji ne slijedi Isusov primjer, već se čine neprihvatljive stvari pod imenom katoličanstva.

    Sto se tiče prihvaćanja drugga, različitoga, ja to u svom svakodnevnom životu, pa čak i na blogu, vjerujem, pokazujem vrlo konkretno...Živim skladno okružena ateistima, imam prijatelje koji su različitih religija, uvjerenja, odlazim sa djevojčicom na bogislužja svojim prijateljima pravoslavcima, a na blogu nisam još imala nikada nekih problema sa komunikacijom, bez obzira na različitost stavova....
    A ono što sam napisala da mi to omogućava moja vjera, to stoji za mene...NE kažem da takvo prihvaćnaje drugih ne mogu imati i ateisti...naravno da mogu. MOJA pozicija ide od moje vjere, od kuda ide pozicija ateista ne mogu znati, ali ne sumnjam da ju može imati.

    Ovo što pišeš da nisi nigdje napisala da si katolik, razumijem...To sam povezala zato jer si odmah nakon što si napisala da vjeruješ u Boga, dodala kako ne vjeruješ u Crkvu...PA sam pretpostavila da misliš na katoličku sliku Boga, jer inače ne vidim potrebu da se odmah dostanciraš od Crkve, ako ona ze tebe niije nikakva tema.
    Druga stvar...govorili smo o davanju različitih opcija djeci....sa vjeronaukom u školi i sl...pa sam samo htjela naglasiti da to što se daje djeci od straen roditelja ne mora nužno biti katolički odgoj, već informacija o katoličkoj Crkvi i poimanju Boga u toj Crkvi....I to je skroz u redu, samo inzistiram na tome da to niej odgoj...jer vjerujem da ćeš se složiti da odgajati dijete znači više od dati mu informaciju.

    Ovo sa nametanjem...baš sam razmišljala da li da napišem to «nametanje» pod navodnicima ili ćeš shvatiti i bez toga...Ali evo, pišem s navodnicima.
    Znam da voliš djecu i čuvaš ih često, pa ću i ja onda s takvim primjerom i to jednim tvojim da bude što jasnije.
    Sama si čini mi se prilično dosljedna i imaš okvire i granice kada je u pitanju odgoj ili odnos s djecom. Tako ako ti klinac tvojih prijatelja počne kopati po ormarima, jasno ćeš mu reći Ne i nećeš mu to dozvoliti. I to je u redu....Ipak si mu «nametnula» svoj stav...Nisi mu rekla...»Čuj, pogledaj što te zanima, pa sam odluči hočeš li još kopati ili ne, makar se meni to ne sviđa»...Isto vrijedi sa materinjim jezikom, koji se podrazumjeva....sa zemljom u kojoj se dijete rodi...Neke stvari su nam date preko naših roditelja, htjeli mi to ili ne....I dobro je da je tako, jer kada bi sve bilo relativno (možeš ako hoćeš) za djecu kojima su okvitri potrebni u fazi razvoja, nastao bi kaos.

    avatar

    05.11.2008. (22:30)    -   -   -   -  

učitavam...