E da, Kata i Ana.....prelijepi naši anđeli... Ja sam u svojoj muci ovih dana i zaboravila zapaliti svijećicu za njih dvije, nevine žrtve i nikad zaboravljene.......nikada..
29.10.2008. (08:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala na posjeti, često posječujem Vaš blog samo nemam previše snage komentirati, ali na našu žalost mislim da nam komentari ništa nama novoga neće reći mi sami znamo koliko smo ranjeni, nosimo se sa time svatko na svoj način a, zajedničko je bol, neizmjerna bol za našima dragima, samo skrivamo se i bježimo u svoja utočišta koja smo si u toj boli sagradili, no pobjeći od te boli ne možemo dok smo živi, ja sam svjestan toga i u biti nebi ni želio da me ta bol , neka traje dok me ima. Ne ljutite se što sam Vaš blog stavio u svoje omiljene blogove, a klikom na mojem blogu u boxu na engleski jezik, i poslije klikom na "JOSIP" i Vaš blog se cijeli prevodi na engleski jezik to sam učinio zbog svoje brojne obitelji koji na žalost više ne znaju čitati na hrvatskom nadam se da se ne ljutite, ako želite i Vama ču poslati što treba napisati da i vi svoj blog možete imati i na engleskom Topli pozdrav Vam želimo.
17.11.2008. (18:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
E da, Kata i Ana.....prelijepi naši anđeli...
Ja sam u svojoj muci ovih dana i zaboravila zapaliti svijećicu za njih dvije,
nevine žrtve i nikad zaboravljene.......nikada..
29.10.2008. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kecoland
Hvala na posjeti, često posječujem Vaš blog samo nemam previše snage komentirati, ali na našu žalost mislim da nam komentari ništa nama novoga neće reći mi sami znamo koliko smo ranjeni, nosimo se sa time svatko na svoj način a, zajedničko je bol, neizmjerna bol za našima dragima, samo skrivamo se i bježimo u svoja utočišta koja smo si u toj boli sagradili,
no pobjeći od te boli ne možemo dok smo živi, ja sam svjestan toga i u biti nebi ni želio da me ta bol , neka traje dok me ima.
Ne ljutite se što sam Vaš blog stavio u svoje omiljene blogove, a klikom na mojem blogu u boxu na engleski jezik, i poslije klikom na "JOSIP" i Vaš blog se cijeli prevodi na engleski jezik
to sam učinio zbog svoje brojne obitelji koji na žalost više ne znaju čitati na hrvatskom nadam se da se ne ljutite, ako želite i Vama ču poslati što treba napisati da i vi svoj blog možete imati i na engleskom
Topli pozdrav Vam želimo.
17.11.2008. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...