Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • skaska

    e profesore, da je takvih više. sam čovjek. sam profesor

    avatar

    28.10.2008. (21:59)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Jao, ja sam imala zaista groznih iskustava s profesorima, pa nije da su mi mili, ali otkad sam na blogu, ti si već treći profesor koji sasvim ok govori, ako je tako, onda se možda nešto popravlja ili ja nisam imala profesore blogere heheheh

    avatar

    28.10.2008. (23:10)    -   -   -   -  

  • šarli

    We shall never surrender.

    avatar

    28.10.2008. (23:24)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Od prvog čitanja, osjetila sam kakav ste Vi profesor! :)
    I drago mi je što postojite, mnogima ste pomogli, i mnogima tek hoćete, a da to nit ne znate, ne zbilja! :)

    avatar

    28.10.2008. (23:42)    -   -   -   -  

  • Klasika

    Šteta što u mojoj bivšoj zbornici nije bio barem jedan profesor kao ti. Iako sam (u poluočajnoj situaciji) jedanput "podijelila" nekoliko kaznenih jedinica (što se odmah pročulo u školi) najčešće nisam imala previše problema u komuniciranju s učenicima. U pripremanju za sat sam puno pažnje polagala na motiviranje i na objašnjavanje zašto je to nešto što učimo konkretno dobro i korisno znati pa smo o tome diskutirali. Ipak, do susreta kakav ti opisuješ nikad nije došlo. Nisam ni znala da takvo nešto postoji. Odigrala sam svoju ulogu. Možda bih to naučila pripremajući se za državni ispit? Ili je to tvoj izum?

    avatar

    29.10.2008. (09:29)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    skaska: držim se one: budite sol zemlje ;)

    missillusion: zacijelo nisi imala profesore blogere ;)

    šarli: tako je. Borit ćemo se po školama, po fakultetima, po dječjim vrtićima... i pritom to i mislim. Sjećaš se jednog ludludovog komentara: [I]Prosvjeta je temelj civilizacije, iz jednostavnog razloga, učenje i sustav učenja je jedini način prenošenja civilizacije na svim ostalim područjima. Kažem civilizacije, jer i liječenja i poljoprivrede ima u barbara, pa ima i učenja. Ali nema škole kao izuma, kao civilizacijskog postignuća. Drugim riječima, vas bi, od vrtićkih teta do fakskih profesora na dlanu ruke trebalo nositi i njegovati kao najosjetljiviju biljčicu, a s druge strane plijeviti bespoštedno od svakog korova.
    [/I]
    Audrey: Bara, Bara, moja stara/zubima mojim nema para/dok petice pišem/ne gube sjaja.

    Klasika: i meni je žao što u mojoj zbornici nema bar još jedan takav, da imam s kim podijeliti iskustva! Inače, ne, to NE BI naučila pripremajući državni ispit, a nije ni moj izum. To je nadahnuće koje je, rekao bih, svakom na raspolaganju, samo mu se rijetko tko želi odazvati.

    avatar

    29.10.2008. (10:00)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Uranova pikula: čuj, ja se ne bih kladio na sebe ;). I meni je drago da ti postojiš! :)) P.S. Jesi posudila lektiru? ;)

    avatar

    29.10.2008. (11:49)    -   -   -   -  

  • tigastibobi

    od jednog profesora do drugog..nisan uspio procitat sve tvoje postove ..prolista malo..ali i lajk vat i c.."It is not how much you do, but how much love you put in the doing."

    avatar

    29.10.2008. (12:09)    -   -   -   -  

  • An(t)onimka

    Ovo je stvarno inspirativno za nas zelene profe.:) Daje nadu, znaš. Baš sam u zadnje vrijeme imala problema s jednim razredom, pokušala sam svim onim nepopularnim i nezdravim metodama, i ništa. A onda smo jednostavno...pričali. I ja sam vidjela među njima ne više učenike nego osobe. Daj još ovakvih postova.:)

    avatar

    29.10.2008. (16:56)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Antonimka: e, vidi ti telepatije! Baš sam bio na tvom blogu, ništa ne pišeš u zadnje vrijeme... Tako ti je to kad više nisi usamljena ;). A i posao te zaokuplja, vidim. ;) Da, prema mom iskustvu, oko 99% mladih kolega se, nakon što mjesec-dva snima situaciju, povede za većinom (u smislu, aha, to se tako ovdje radi), i tako samo perpetuira ono što ne daje stvarnih rezultata. Neusporedivo je važnije svako toliko s učenicima popričati kao s ljudima nego slijepo se držati plana i programa... U svakom slučaju, budi fleksibilna, slušaj unutarnji osjećaj, čuvaj se hipnotičkog utjecaja sustava.

    avatar

    29.10.2008. (17:08)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    haha kaj to znači hehehe da se ne bi kladil na mene? :))
    kaj sam ja loš pikulič? :)
    pa ja se samo kotrljam simo, tamo :)
    aha lektiru nisam posudila, jer moram završit ovu koju momentalno imam, al sam zapisala na svoj veliki pano iznad stola, i pregurala prek reda haha ispred nekih koje već čekaju :) svoj red, a kad ne daju više od 3 komada :))

    avatar

    29.10.2008. (18:05)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Pikula: napisao sam da se ne bi kladio na SEBE, ne na tebe ;) A to znači da sam svjestan svojih nedostataka i ograničenja, a i ti trebaš znati da nikoga ne treba idealizirati.

    avatar

    29.10.2008. (18:22)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Grozno je kako u stvari nemamo vremena za osobe koje su nam, ili bi trebale biti, najvažnije u životu. Bacio si me u razmišljanje, jesam li baš uvijek imala vremena za svoju djecu? Sigurno ne, da li zbog posla, obaveza ili umora, nevažno, no kad bih mogla vratiti te trenutke sigurno bih drugačije. No nitko se pametan nije rodio. Učimo dok smo živi, a ta ista djeca su nešto što ostavljamo iza sebe.
    Prečesto pričamo o ljubavi, premalo se njome istinski bavimo. Znam da sam svojoj djeci dala puno, no mogla sam i više. Boljelo bi me kad bi se osjećale zapostavljene i usamljene. Nastojim i dan danas davati im do znanja da sam za njih uvijek tu.
    Ako od svojih profesora dobiju još nešto, a dobile su, znam to, onda je to jedna divna cjelina. Jedna ispunjenost i sposobnost da dalje nastave sigurni u sebe i ono što žele.

    avatar

    29.10.2008. (19:06)    -   -   -   -  

  • Akademska stranputica

    Hm, da. U bivšoj školi sam imao više potrošenih blokova sati na razgovore , slušanje i iskrenost. Uvijek je na kraju bilo vrlo pozitivno i napredak je bio očit. No, za tjedan dana bi počeli opet po starom. Kao da ni o čemu nismo pričali.

    Često mi se opet dogodi da oni žele zapričavati da se što manje radi. Ali, uvjerljivo najviše imaš utjecaja na njih kada im jednom pomogneš u nekom njihovom problemu iako im nisi razrednik. Dug je put dok oni steknu povjerenje u čovjeka najviše zato što su svi oko njih apsolutno nepovjerljivi. A rekao bih da je povjerenje u ovom poslu vrlo važna stvarka.

    avatar

    29.10.2008. (19:48)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Kora: savršeni roditelji i profesori ne postoje, ali već sama činjenica da sam te "bacio u razmišljanje" govori o tvojoj dubokoj brizi.

    Akademska stranputica: to što uvijek treba iznova razgovarati spada u opis posla i nad tim je nepotrebno lamentirati. Ako uzmeš u obzir i širu sliku, tvoj/naš utjecaj na djecu je minimalan (3 ili 4 sata tjedno); ako razmisliš koliko prosječni tinejdžer dnevno gleda zatupljujuće medijske sadržaje (u bilo kom obliku) i koliko je općenito izložen nekim lošim situacijama, možeš pasti u malodušje. Ipak, već sam nekoliko puta citirao Gandhija: Whatever you do will be insignificant, but it is very important that you do it.

    Inače, a zašto su djeca nepovjerljiva? Valjda s nekim razlogom.

    avatar

    29.10.2008. (20:18)    -   -   -   -  

  • Akademska stranputica

    Da, slažem se. Velike pobjede se ne događaju preko noći. No, sustav u kojem jesmo mi ne dopušta da svako malo trošim svoje sate na pedagoške akcije. Ni najmanje ih za to nije briga kada mi pošalju testove vanjskog vrednovanja jer, ipak, u "suvremenoj" pedagogiji naše uprave, znanje je najvažniji kriterij.

    Nepovjerljiva su jer im je vjerojatno rijetko tko uopće pokazo interes i brigu za njihov problem bez da ga poslije ubije u pojam moraliziranjem.

    avatar

    29.10.2008. (22:04)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Akademska stranputica: koliko-toliko... bolje išta nego ništa.

    avatar

    29.10.2008. (22:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...