Nebrojeno puta se zagledam u nešto što me na neki svoj način privuklo i zahvalim Bogu što mi je omogućio da živim u silnoj ljepoti. Zaista premalo pozornosti posvećujemo stvarima oko nas. Gotovo su neprimjetne, a tako velike. Uvjek sam držala da sve ono što svećenici kažu itekako stoji i nikad nisam našla razlog da im proturiječim. To znači da sam ga vjerojatno tražila, ali sam pravovremeno shvatila da za to trebam imati protudokaze, a rijetko sam ih nalazila. U mojoj župi je bio jedan svećenik kojeg je većina obožavala. Neki zato jer je bio mlad i pristupačan, simpatičan, itd. Ja ga u početku nisam voljela, ne znam zašto. Obzirom da sam bila u zboru i čitala na misi, prkosila sam mu kad god bi mi se ukazala prilika. Često bi me upozoravao i govorio da odrastem, nisam marila, ali isto mi nije bilo svejedno kad bi me onako pošteno iskritizirao, jer svaka mu je bila na mjestu. Ali, gle životne ironije. Upravo je taj čovjek bio jedan od ljudi koji su mi pomogli i to puno. Nikad neću zaboraviti način na koji mi je pristupio i bio spreman poslušati svaki moj problem, a znao je da ih ima. Unatoč mom odbojnom ponašanju taj čovjek je vidio ono što nitko nije, moju masku, a iza nje uplašenu djevojčicu kojoj silno treba ruka za spas.
28.10.2008. (15:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ruka za spas
Nebrojeno puta se zagledam u nešto što me na neki svoj način privuklo i zahvalim Bogu što mi je omogućio da živim u silnoj ljepoti. Zaista premalo pozornosti posvećujemo stvarima oko nas. Gotovo su neprimjetne, a tako velike. Uvjek sam držala da sve ono što svećenici kažu itekako stoji i nikad nisam našla razlog da im proturiječim. To znači da sam ga vjerojatno tražila, ali sam pravovremeno shvatila da za to trebam imati protudokaze, a rijetko sam ih nalazila. U mojoj župi je bio jedan svećenik kojeg je većina obožavala. Neki zato jer je bio mlad i pristupačan, simpatičan, itd. Ja ga u početku nisam voljela, ne znam zašto. Obzirom da sam bila u zboru i čitala na misi, prkosila sam mu kad god bi mi se ukazala prilika. Često bi me upozoravao i govorio da odrastem, nisam marila, ali isto mi nije bilo svejedno kad bi me onako pošteno iskritizirao, jer svaka mu je bila na mjestu. Ali, gle životne ironije. Upravo je taj čovjek bio jedan od ljudi koji su mi pomogli i to puno. Nikad neću zaboraviti način na koji mi je pristupio i bio spreman poslušati svaki moj problem, a znao je da ih ima. Unatoč mom odbojnom ponašanju taj čovjek je vidio ono što nitko nije, moju masku, a iza nje uplašenu djevojčicu kojoj silno treba ruka za spas.
28.10.2008. (15:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...