uvijek pokrenete toliko pitanja da mi se evo,danas učini ono što mi se,nažalost,često čini da bi za bilo kakvu komunikaciju među ljudima,trebalo (kao prethodno pitanje u sudskom postupku)prije razgovora redefinirati mnoštvo pojmova,razvaliti gomilu izlizanih aksioma itd.itd da na kraju,po običaju,ostanem u zagrljaju sa svojim temeljnim kretenskim stavom (smiješnim u svojoj dječjoj pompeznosti) a koji se odnosi na vjerodostojnost ustaljene jezičke,književne,kritičarske i svake druge prakse koju htjeli ne htjeli baštinimo kao zateknute civilizacijske zasade..da ne davim pokušaću taksativno,kratko i teško razumljivo navesti nekolike svoje asocijacije na Vaš današnji tekst: - bosanske i sve druge kritičare uzmite sa zdravom rezervom..relacija:pisac-izdavač- kritičar bar na ovim patetičnim balkanskim prostorima nije nimalo moralnija ni ćišća od recimo u ratnim uvjetima relacije:humanitarna pomoć- distributeri hum.pomoći- napredna i poštena inteligencija - gladni i krvavi narod - de gustibus non decet(ako vako zaboravan nisam provalio štogod bezobrazno) ali biću slobodan predložiti Vam iz Bosne umjesto Nure (Bazdulj-Hubijar) Nuru (Haver) konkretno:zbirku poezije:Plavi konji i zbirku kratkih priča Kad umrem da se smijem (moja jedina zamjerka Nuri H. kao i mnogim jakim ženskim piscima jeste pomalo olako pristajanje na svojevremeno vrlo svjež i poželjan koncept ženskog samoodređenja ala Erica Jong te da se ženski hrabro stane iza sebe kao žene kao što je to recimo u poeziji učinila Vislava Šimborska ljepotom duše i snagom intelekta natjeravši i muške i ženske da se zamisle malo)..nur je jedna od stranih riječi(arapska)koju bih rado drpio Arapima(ali nije mi do belaja) a znači svjetlo,svjetlost - o zabavnoj književnosti,čitateljskoj i kritičarskoj muci pade mi po glavi pjesma Alena Bešića,pjesnika,čitatelja,kritičara:
KONS: BIBLIOTEKA
Pretpostavimo: možda stotinjak knjiga godišnje. Nekad više, nekad manje +/- 20 (u zavisnosti od ratova, pošasti, volje...)
Nadajmo se: u najboljem slucaju, pola vijeka čitalackog života +/- ? (u zavisnosti od A, B, C... n)
Jednostavna računica: 5000 knjiga.
Kojih? Kojih?! Kojih?!! - o pobjedi dobra..amabaš ništa pametno ne znam reći
29.10.2008. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Relacija pisac - izdavač - kritičar nikako nije moralna ni sveta, bez daljnjeg, tu iluzije nikako nemam. Ipak, razmišljam o onome što nam govore: uzmimo da ja prodajem osiguranje. ako vi nemate za kruh, ja neću imati obraza tvrditi da sve što vam treba jest osiguranje, jer osiguranje ne možete jesti, zar ne? S druge strane, neki urednici i izdavači često znaju da njihovi pitomci i nisu baš najbolji, i neće biti po ukusu publike, a svejedno tvrde da će upravo ti pisci i ti romani redefinirati naše poimanje stvarnosti i svijeta oko nas. sve se na kraju doista svodi na ukuse (de gustibus non diskutaba(n)t - tako su meni rekli, ali sad čitam u knjižici latinskih izreka: de gustibus non est disputandum). Ja zapravo volim to snažno žensko određenje, pa i ericu jong, ali danas isti diskurs upotrebljavati za tu temu čini mi se deplasiranim. neke žene pišu divno muški, a neke žene divno ženski. i to je tema za razgovor: ako nekoj naravi njezin stil divno stoji, to je ljepše od bilo kojeg rodnog određenja.
29.10.2008. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
btw, koje pojmove i poimanja mislite da bismo (konkretno) trebali raspraviti i (re)definirati?
29.10.2008. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
volim ustvari i ja to kako ste rekli..to snažno žensko određenje(eto sam zaboravio i latinski) da ne zaboravim:ako izbije neki svjetski,svemirski il ne znam kakav rat između muškaraca i žena da znate da ću se ja odmah predati..mislim,prije nego zapucate.. o utopijskoj ali zdravoj potrebi redefiniranja : moje pokušaje da napišem nešto nalik na pjesme jedan je kritičar,pjesnik i sl. a sa kojim nisam u bogzna kako dobrim odnosima,onako interno uz čaj, procijenio kao (parafraziraću) izuzetno uporan pokušaj da se iz postojećih,zateknutih jezičkih i pojmovnih resursa i tekovina iscijedi nešto..nepoznato,nesigurno(nisam razumio ono s osiguranjem i kruhom) biti poezije možda nalik:nešto..daklem,nisam razvalio ni redefinirao još nijednu riječ niti pojam.. ali potreba za redefiniranjem ne samo da postoji nego je po meni i civilizacijski nužna;ne radi se to čekićem naravno,potreban je recimo cijeli,roman,pjesnička zbirka,cijeli opus nekog jakog pisca ili cijeli zaokret u književnom pravcu da bi se redefinirala možda samo jedna od riječi, jedan od važnih pojmova.. ..moram dobro razmisliti pa ću Vama predložiti,ako budete imali volje i vremena da pokušamo provjeriti i redefinirati jednu od riječi ili pojmova..unaprijed kažem ako pristanete na to(bojim se da ćete odustati) to što budemo radili ličiće na dvoje djece koja su odlučila da rasklope svoju najdražu igračku..ne znam ni koliko je tome ovdje mjesto i koliko ste(ne znam)osjetljivi zapravo na narušavanje unaprijed zamišljene vizije Vašeg,meni važnog,prijeko korisnog i potrebnog bloga kojeg shvatam i prihvatam kao istinsku,najkvalitetniju moguću pomoć i sreću upućenu na nas čitatelje..kao istinsku i lijepu rijetkost
29.10.2008. (17:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
Czeslaw Milosz imao je u svom poetskom vokabularu čovjeka koji gleda otvorenih usta,imao je i čovjeka s koljenima skupljenim ispod brade..da ne bude zabune:tako nekako sa dobroćudnim čuđenjem a bogami malo i zamišljen s koljenima ispod brade gledam kako ste vješto odabrali vjerujem najbolji i najsvrsishodniji koncept da lepršavo,s lakoćom,duhovito i nenametljivo sa svog nevjerovatno velikog čitateljskog iskustva i ingenioznog književno kritičarskog potencijala kao ladicama najljepših cvjetova pospete i namirišete svakog mogućeg čitatelja (pa čak i one živčane posustale i dekadentne poput mene). Nisam,ovo najiskrenije mislim,vidio nešto tako jednostavno a pobuđujeće,tako pitko a duboko i korisno za ljubitelje knjiga. Evo sad metafore a možda je i poređenje(nisam bio u školi):kao na izletu, vješta mati brzinski reda i poput vješta karataroša otvara divne delicije još pospanoj i na svježu zraku ogladnjeloj djeci..ne može se to bolje i ljepše uraditi ali prije nego malo oladim i sklonim se sa svojim komentarima da malo objasnim na koji sam način htio biti malo kao neka sitna dopuna tome premda vizualno vidim samo kako Vam mašem i u čitateljskom Vas oduševljenju pozdravljam (i naravno,poput drugih bilježim što pročitati od obilja koje predstavljate nam).. Ostanimo kod Milosza,bješe on vrstan ornitolog i s tim znanjem valjalo bi pročitati njegovu pjesmu Svračost(negdje prevedeno i kao Svrakatost)..i kako bi izgledalo podvrgavanje sumnji i, eventualno, pokušaj redefiniranja nekog pojma i to ne ograničenog samo na svoje književne reference i pojavnosti nego,naravno,i u svakodnevnoj komunikaciji tj stješnjenog predmetnim,tzv. stvarnim svijetom i životom:grozno bi bilo,zamorno, neisplatno dugotrajno,premda pretpostavljam lijepo i zanosno u dionicama gdje bi se jedna riječ ili pojam pratili u svojoj lijepoj i blagoj promjenjivosti kroz lijepu književnost. Što hoću da kažem:samo sam blago htio skrenuti pažnju na mogućnost da neko od djece (izlet je u nekom polju pored rijeke) proviruje susjedove dinje,lubenice i moguće dolazi u napast potpali vatru i majčinim delicijama pridoda koji kukuruz na žaru možda samo radi ozračja da ne kažem štimunga..ili ako tražimo kod Milosza potvrdu ima u kazalištu sjedi miš u jednoj pjesmi i kaže Czeslav otprilike ovako:nedostaje mi da bih razumio ovaj svijet da znam kako taj miš vidi pokrete plesača na sceni i blještava svjetla reflektora..(naslov pjesme sam zaboravio kao i latinski,mogu naći pa dodati kasnije ako izgleda kome zanimljivo što miš vidi)mislim da će djeca koja su kojiput pored rijeke ukrala dinju ili par kukuruza moći razumjeti što sam htio reći -obećavam,naravno,ubuduće mnogo rjeđe,mnogo mnogo kraće ali učinkovitije komentare
29.10.2008. (20:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
ne bi trebalo božanstveno raznoliku i obimnu ponudu ozbiljne i kvalitetne proze pogotovo na balkanu dodatno zamagljivati niti komentirati pozivajući se na staromodne argumente,od izdavača,čitatelja i kritičara izbačene,prevaziđene neuvjerljive pjesničke branše(kad smo dosegli već stupanj kad će poeziju svi pisati kao od šale kako reče B.Miljković) i nedavno preminule poezije
(naravno,slažem se s općeprihvaćenim stavom da će bubuljičavi gimnazijalac čim istiska bubuljice krenuti jednom ozbiljnim putem te jednog dana pustiti bradu(prekriti ožiljke od bubuljica) izučiti za profesora i pisati prozu ..nema tko se ne slaže s ovim:od Milana Kundere do Hrvoja Šalkovića (od Šalkovića mudri i visokoumni ljubitelji proze pamte i prepričavaju onu sladunjavu pričicu o požrtvovanom i samoprijegornom zeki koji se ponekad prikazuje na mjesecu..jedina prava majstorska prozna dionica je samo početak one knjige o taksisti koji se oturi u avanture,i to samo na mjestu gdje uspijeva bravurozno ubaciti misli taksistine u dosadno,rutinsko ponavljanje krugova koje taksijem kao svoju zonu pokriva..ali brzo preletimo preko toga jer samo je važno što će dalje bit,što će dalje bit,što će se desiti..ma neće se desiti ništa)
al pošto ima malo veze s redefiniranjem pojmova,odrastanju tj prelasku u prozu..
Dragoslav Dedović
KARTA NEBA
neke riječi ne izgovorim godinama tako ugledam srebrna svjetlašca na nebu i pomislim: sada bi trebalo pokazati prstom nagore nekome reći- vidi zvijezde! ali ravnodušnost koja me za njih veže ostala bi neizrečena gradska svjetla kroz prozorče aviona govore mi više možda je to tako na kraju svakog djetinjstva znam samo da su prvo prestale svjetlucati riječi a potom u njima i nebeska tijela
29.10.2008. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
uvijek pokrenete toliko pitanja da mi se evo,danas učini ono što mi se,nažalost,često čini
da bi za bilo kakvu komunikaciju među ljudima,trebalo (kao prethodno pitanje u sudskom
postupku)prije razgovora redefinirati mnoštvo pojmova,razvaliti gomilu izlizanih aksioma
itd.itd da na kraju,po običaju,ostanem u zagrljaju sa svojim temeljnim kretenskim stavom
(smiješnim u svojoj dječjoj pompeznosti) a koji se odnosi na vjerodostojnost ustaljene
jezičke,književne,kritičarske i svake druge prakse koju htjeli ne htjeli baštinimo kao
zateknute civilizacijske zasade..da ne davim pokušaću taksativno,kratko i teško
razumljivo navesti nekolike svoje asocijacije na Vaš današnji tekst:
- bosanske i sve druge kritičare uzmite sa zdravom rezervom..relacija:pisac-izdavač-
kritičar bar na ovim patetičnim balkanskim prostorima nije nimalo moralnija ni ćišća
od recimo u ratnim uvjetima relacije:humanitarna pomoć- distributeri hum.pomoći-
napredna i poštena inteligencija - gladni i krvavi narod
- de gustibus non decet(ako vako zaboravan nisam provalio štogod bezobrazno)
ali biću slobodan predložiti Vam iz Bosne umjesto Nure (Bazdulj-Hubijar) Nuru (Haver)
konkretno:zbirku poezije:Plavi konji i zbirku kratkih priča Kad umrem da se smijem
(moja jedina zamjerka Nuri H. kao i mnogim jakim ženskim piscima jeste pomalo
olako pristajanje na svojevremeno vrlo svjež i poželjan koncept ženskog samoodređenja
ala Erica Jong te da se ženski hrabro stane iza sebe kao žene kao što je to recimo u
poeziji učinila Vislava Šimborska ljepotom duše i snagom intelekta natjeravši i muške i
ženske da se zamisle malo)..nur je jedna od stranih riječi(arapska)koju bih rado drpio
Arapima(ali nije mi do belaja) a znači svjetlo,svjetlost
- o zabavnoj književnosti,čitateljskoj i kritičarskoj muci pade mi po glavi pjesma
Alena Bešića,pjesnika,čitatelja,kritičara:
KONS: BIBLIOTEKA
Pretpostavimo:
možda stotinjak knjiga godišnje.
Nekad više, nekad manje
+/- 20 (u zavisnosti od
ratova, pošasti, volje...)
Nadajmo se:
u najboljem slucaju,
pola vijeka čitalackog života
+/- ? (u zavisnosti od
A, B, C... n)
Jednostavna računica:
5000 knjiga.
Kojih?
Kojih?!
Kojih?!!
- o pobjedi dobra..amabaš ništa pametno ne znam reći
29.10.2008. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
Relacija pisac - izdavač - kritičar nikako nije moralna ni sveta, bez daljnjeg, tu iluzije nikako nemam. Ipak, razmišljam o onome što nam govore: uzmimo da ja prodajem osiguranje. ako vi nemate za kruh, ja neću imati obraza tvrditi da sve što vam treba jest osiguranje, jer osiguranje ne možete jesti, zar ne? S druge strane, neki urednici i izdavači često znaju da njihovi pitomci i nisu baš najbolji, i neće biti po ukusu publike, a svejedno tvrde da će upravo ti pisci i ti romani redefinirati naše poimanje stvarnosti i svijeta oko nas. sve se na kraju doista svodi na ukuse (de gustibus non diskutaba(n)t - tako su meni rekli, ali sad čitam u knjižici latinskih izreka: de gustibus non est disputandum).
Ja zapravo volim to snažno žensko određenje, pa i ericu jong, ali danas isti diskurs upotrebljavati za tu temu čini mi se deplasiranim. neke žene pišu divno muški, a neke žene divno ženski. i to je tema za razgovor: ako nekoj naravi njezin stil divno stoji, to je ljepše od bilo kojeg rodnog određenja.
29.10.2008. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
btw, koje pojmove i poimanja mislite da bismo (konkretno) trebali raspraviti i (re)definirati?
29.10.2008. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
volim ustvari i ja to kako ste rekli..to snažno žensko određenje(eto sam zaboravio i latinski)
da ne zaboravim:ako izbije neki svjetski,svemirski il ne znam kakav rat između muškaraca i žena
da znate da ću se ja odmah predati..mislim,prije nego zapucate..
o utopijskoj ali zdravoj potrebi redefiniranja : moje pokušaje da napišem nešto nalik na pjesme
jedan je kritičar,pjesnik i sl. a sa kojim nisam u bogzna kako dobrim odnosima,onako interno uz čaj,
procijenio kao (parafraziraću) izuzetno uporan pokušaj da se iz postojećih,zateknutih jezičkih i
pojmovnih resursa i tekovina iscijedi nešto..nepoznato,nesigurno(nisam razumio ono s osiguranjem
i kruhom) biti poezije možda nalik:nešto..daklem,nisam razvalio ni redefinirao još nijednu riječ niti pojam..
ali potreba za redefiniranjem ne samo da postoji nego je po meni i civilizacijski nužna;ne radi se
to čekićem naravno,potreban je recimo cijeli,roman,pjesnička zbirka,cijeli opus nekog jakog
pisca ili cijeli zaokret u književnom pravcu da bi se redefinirala možda samo jedna od riječi,
jedan od važnih pojmova..
..moram dobro razmisliti pa ću Vama predložiti,ako budete imali volje i vremena da pokušamo
provjeriti i redefinirati jednu od riječi ili pojmova..unaprijed kažem ako pristanete na to(bojim se
da ćete odustati) to što budemo radili ličiće na dvoje djece koja su odlučila da rasklope svoju
najdražu igračku..ne znam ni koliko je tome ovdje mjesto i koliko ste(ne znam)osjetljivi zapravo
na narušavanje unaprijed zamišljene vizije Vašeg,meni važnog,prijeko korisnog i potrebnog bloga
kojeg shvatam i prihvatam kao istinsku,najkvalitetniju moguću pomoć i sreću upućenu na nas
čitatelje..kao istinsku i lijepu rijetkost
29.10.2008. (17:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
Czeslaw Milosz imao je u svom poetskom vokabularu čovjeka koji gleda otvorenih usta,imao
je i čovjeka s koljenima skupljenim ispod brade..da ne bude zabune:tako nekako sa dobroćudnim
čuđenjem a bogami malo i zamišljen s koljenima ispod brade gledam kako ste vješto odabrali
vjerujem najbolji i najsvrsishodniji koncept da lepršavo,s lakoćom,duhovito i nenametljivo
sa svog nevjerovatno velikog čitateljskog iskustva i ingenioznog književno kritičarskog
potencijala kao ladicama najljepših cvjetova pospete i namirišete svakog mogućeg
čitatelja (pa čak i one živčane posustale i dekadentne poput mene). Nisam,ovo najiskrenije
mislim,vidio nešto tako jednostavno a pobuđujeće,tako pitko a duboko i korisno za
ljubitelje knjiga. Evo sad metafore a možda je i poređenje(nisam bio u školi):kao na izletu,
vješta mati brzinski reda i poput vješta karataroša otvara divne delicije još pospanoj i
na svježu zraku ogladnjeloj djeci..ne može se to bolje i ljepše uraditi ali prije nego malo
oladim i sklonim se sa svojim komentarima da malo objasnim na koji sam način htio
biti malo kao neka sitna dopuna tome premda vizualno vidim samo kako Vam mašem
i u čitateljskom Vas oduševljenju pozdravljam (i naravno,poput drugih bilježim što
pročitati od obilja koje predstavljate nam)..
Ostanimo kod Milosza,bješe on vrstan ornitolog i s tim znanjem valjalo bi pročitati
njegovu pjesmu Svračost(negdje prevedeno i kao Svrakatost)..i kako bi izgledalo
podvrgavanje sumnji i, eventualno, pokušaj redefiniranja nekog pojma i to ne
ograničenog samo na svoje književne reference i pojavnosti nego,naravno,i u svakodnevnoj
komunikaciji tj stješnjenog predmetnim,tzv. stvarnim svijetom i životom:grozno bi bilo,zamorno,
neisplatno dugotrajno,premda pretpostavljam lijepo i zanosno u dionicama gdje bi se jedna riječ
ili pojam pratili u svojoj lijepoj i blagoj promjenjivosti kroz lijepu književnost.
Što hoću da kažem:samo sam blago htio skrenuti pažnju na mogućnost da neko od djece
(izlet je u nekom polju pored rijeke) proviruje susjedove dinje,lubenice i moguće dolazi u napast
potpali vatru i majčinim delicijama pridoda koji kukuruz na žaru možda samo radi ozračja da ne
kažem štimunga..ili ako tražimo kod Milosza potvrdu ima u kazalištu sjedi miš u jednoj pjesmi
i kaže Czeslav otprilike ovako:nedostaje mi da bih razumio ovaj svijet da znam kako taj miš
vidi pokrete plesača na sceni i blještava svjetla reflektora..(naslov pjesme sam zaboravio
kao i latinski,mogu naći pa dodati kasnije ako izgleda kome zanimljivo što miš vidi)mislim da će
djeca koja su kojiput pored rijeke ukrala dinju ili par kukuruza moći razumjeti što sam htio reći
-obećavam,naravno,ubuduće mnogo rjeđe,mnogo mnogo kraće ali učinkovitije komentare
29.10.2008. (20:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
ne bi trebalo božanstveno raznoliku i obimnu ponudu ozbiljne i kvalitetne proze
pogotovo na balkanu dodatno zamagljivati niti komentirati pozivajući se na
staromodne argumente,od izdavača,čitatelja i kritičara izbačene,prevaziđene
neuvjerljive pjesničke branše(kad smo dosegli već stupanj kad će poeziju svi
pisati kao od šale kako reče B.Miljković) i nedavno preminule poezije
(naravno,slažem se s općeprihvaćenim stavom da će bubuljičavi gimnazijalac
čim istiska bubuljice krenuti jednom ozbiljnim putem te jednog dana pustiti
bradu(prekriti ožiljke od bubuljica) izučiti za profesora i pisati prozu
..nema tko se ne slaže s ovim:od Milana Kundere do Hrvoja Šalkovića
(od Šalkovića mudri i visokoumni ljubitelji proze pamte i prepričavaju onu
sladunjavu pričicu o požrtvovanom i samoprijegornom zeki koji se ponekad
prikazuje na mjesecu..jedina prava majstorska prozna dionica je samo početak
one knjige o taksisti koji se oturi u avanture,i to samo na mjestu gdje uspijeva
bravurozno ubaciti misli taksistine u dosadno,rutinsko ponavljanje krugova koje
taksijem kao svoju zonu pokriva..ali brzo preletimo preko toga jer samo je važno
što će dalje bit,što će dalje bit,što će se desiti..ma neće se desiti ništa)
al pošto ima malo veze s redefiniranjem pojmova,odrastanju tj prelasku u prozu..
Dragoslav Dedović
KARTA NEBA
neke riječi ne izgovorim godinama
tako ugledam srebrna svjetlašca na nebu
i pomislim: sada bi trebalo pokazati prstom nagore
nekome reći- vidi zvijezde! ali ravnodušnost
koja me za njih veže ostala bi neizrečena
gradska svjetla kroz prozorče aviona govore mi više
možda je to tako na kraju svakog djetinjstva
znam samo da su prvo prestale svjetlucati riječi
a potom u njima i nebeska tijela
29.10.2008. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...