Uvijek je neko plakao dok se neko smijao.Mi palimo svijeće ljubavi...a oni sretnici žive.Doživjeti da TAJ dan bude i dan naše djece,o moja Vesna podilazi me smrtna jeza.Trebali su svugdje biti samo ne tu,samo ne tu!Pitam se koliko će se njih i sjetiti da je moj Antonino BIO?Grlim te
28.10.2008. (09:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
knjigu je napisala žena iz osobnog iskustva neznam kako se zove nekom sam je posudila može se naći u knjižnici a kupiti u knjižari
28.10.2008. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
ako je nepronađete mogu vam je poslati ima nešto u njoj tjera na razmišljanje
28.10.2008. (10:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu ti ni opisati koji je očaj tek u meni zbog tog glupog i stranog običaja maskiranja na taj dan. Na dan kad je moje dijete izgubilo život. A u veljači oko njezinog rođendana su pak maškare kod nas.....a užas...osjećam se kao da mi se sam život ruga u lice.... Upravo je tako kako si rekla...NAKARADNO....
Kad svi stavljaju svoje maske, ja svoju skidam....preteška je...odmoriti ću lice barem na jedan dan i biti ono što jesam...jadna, napaćena majka koja je na koljenima....na grobu svog djeteta..
28.10.2008. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je bit moga posta Sandra, to da nam ( i opet ) uvoz budalaština i to izvornih, nepročišćenih, balastnih sa zapada, pokušava uništiti svetinju - sjećanja s pijetetom na naše najdraže. Gade mi se zagrebački izlozi puni narančastog kreveljenja bundeva, vještica (vještica???), duhova i inih personifikacija Svih svetih i Dušnog dana. Zar su to personifikacije? Imali smo i imamo jedan tako čist i sveti dan da me i zgraža i boli ( pa čak i ranije, ranije od ovog našega stanja) ovakvo izvrtanje. Na kraju, a to sam i napisala u zadnjim rečenicama posta, treba se valjda i takvima desiti naše stanje da shvate svu nakaradnost, svu iščašenost i svo svetogrđe našeg blagdana.
28.10.2008. (15:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptiru, pronaći ću je sigurno kaoi pročitati bilo kao član knjižnice ili kupnjom na netu. Momentalno čitam Julijanu Matanović i čim je dočitam idem u potragu. Hvala.
28.10.2008. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anda, nevjerojatna je lakoća ljudskog zaborava. No s tim sam (donekle) raskrstila u početku. Postavila sam zaštitni zid oko sebe u smislu da si ne smijem nikada, sve dok živim dopustiti da me bilo tko i bilo čime povrijedi a još više moju jedinu ljubav i svjetlost moga života, moju kćer. Bilo to i njihovim zaboravom. Iako, iskreno, u srcu, u duši, u sebi taj zaborav pada na "plodno tlo" i soli moju ranu. Pokušavam onada ne misliti na to, pokušavam to tumačiti kroz ljudsku vrijednost. Tko je čovjek, tko je biće ljudskih emocija taj će se sjetiti a tko nije....
28.10.2008. (16:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaže Sandra: " Kad svi stavljaju svoje maske, ja svoju skidam". Doista tako jest i kao što mi se stalno plete misao u glavi: "Manjina smo", onda mi se prevrće i pitanje: "Je li sa svrhom? Jesmo li vredniji, jesmo li povlašteniji za budućnost time što smo shvatili bit života, a mislim da smo itekako promjenili svoje stavove spram vrijednosti života."
28.10.2008. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam zapela u krizantemama, i nisam ni primjetila one glupe bundeve. Čovjek dok je mlad i dok nije u mojoj koži valjda ni ne primjeti koliko ima vrsta krizantema i koliko su lijepe. Koje odabrati i odnijeti na grob svom najdražem... a šta njemu to sve znači.. njega i tako nije zanimalo cvijeće... volio je automobile, društvo i život...
28.10.2008. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E da, nama odabir cvijeća i filozofiranje o smislu života. Ostalima život bez razmišljanja. Nisam mislila da ću se naći među onima za koje govore: Vidi je, jadnice, kćer joj je ......
29.10.2008. (18:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga unina mama, evo da vam se javim konačno...konačno jer dugo čitam vaš blog, preko sandre, steline mame sam došla do njega...javljam se jer sam se danas posve spontano sjetila une i pomolila se za nju kad sam bila u katedrali..žao mi je djevojke, jako, jako...i vas koja toliko patite..znam što je ta stravična patnja , znam koliko je teško , ponekad neizdrživo jer sam i sama izgubila najbližu osobu, ljubav svog života prije malo više od godine dana...i znam zato da vas ne mogu ni utješiti ni smanjiti tu bol, ali eto, da znate da netko još pomisli i na vas i vašu unu...da mi je stvarno iskreno žao ...i da, zaista prekrasno pišete... čuvajte se..
30.10.2008. (00:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
taj dan nikada ne bih mogla staviti masku i ludirati se okolo.. taj dan provodim u miru i molitvi sa mojom obitelji... odemo do crkve sv.Antuna Padovanskog, gdje je Lea krštena i palimo svijeće, molimo misu zahvalnicu za život našeg djeteta..i molimo za Stelu, Unu, ivanu, Josipa, Gabrijela i druge koji su poginuli... Uvijek sam uz tebe u mislima i molitvi..
30.10.2008. (07:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iako je to uvezeno, čini mi se da je mladima lakše to nego Dušni dan, jer se oblačenjem u crno i ludiranjem manje suočavaju s razmišljanjem o smrti. I možda je tako bolje. Zato ne zamjeram ni mojim kćerkama kad se idu družiti na takav način, mada se ne slažem s time. No, ja se, uostalom, ne slažem ni s drugim komercijalizacijama.
30.10.2008. (08:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tessi: Znaš li da je prilikom odabira imena za moju kćer u opciji bilo i ime Tessa? Prelijepo je, kao i tvoje riječi, zbog kojih ti zahvaljujem. Tek onaj tko je izgubio svu svoju vrijednost života može prepoznati bol i očaj drugoga. Emocije se prepoznaju svojim intezitetom. Kada je Unina cimerica izgubila, kao i ti, svoga dečka u saobraćajnom, promijenila se i promijenila svoje životne prioritete i stavove. Zašto sve to, gdje je logika i gdje je pravda?
30.10.2008. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
titanik2
Uvijek je neko plakao dok se neko smijao.Mi palimo svijeće ljubavi...a oni sretnici žive.Doživjeti da TAJ dan bude i dan naše djece,o moja Vesna podilazi me smrtna jeza.Trebali su svugdje biti samo ne tu,samo ne tu!Pitam se koliko će se njih i sjetiti da je moj Antonino BIO?Grlim te
28.10.2008. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
knjigu je napisala žena iz osobnog iskustva
neznam kako se zove nekom sam je
posudila može se naći u knjižnici a kupiti u knjižari
28.10.2008. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptir
ako je nepronađete
mogu vam je poslati
ima nešto u njoj tjera na razmišljanje
28.10.2008. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Ne mogu ti ni opisati koji je očaj tek u meni zbog tog glupog i stranog običaja maskiranja na taj dan. Na dan kad je moje dijete izgubilo život.
A u veljači oko njezinog rođendana su pak maškare kod nas.....a užas...osjećam se kao da mi se sam život ruga u lice....
Upravo je tako kako si rekla...NAKARADNO....
Kad svi stavljaju svoje maske, ja svoju skidam....preteška je...odmoriti ću lice barem na jedan dan i biti ono što jesam...jadna, napaćena majka koja je na koljenima....na grobu svog djeteta..
28.10.2008. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
To je bit moga posta Sandra, to da nam ( i opet ) uvoz budalaština i to izvornih, nepročišćenih, balastnih sa zapada, pokušava uništiti svetinju - sjećanja s pijetetom na naše najdraže. Gade mi se zagrebački izlozi puni narančastog kreveljenja bundeva, vještica (vještica???), duhova i inih personifikacija Svih svetih i Dušnog dana. Zar su to personifikacije? Imali smo i imamo jedan tako čist i sveti dan da me i zgraža i boli ( pa čak i ranije, ranije od ovog našega stanja) ovakvo izvrtanje.
Na kraju, a to sam i napisala u zadnjim rečenicama posta, treba se valjda i takvima desiti naše stanje da shvate svu nakaradnost, svu iščašenost i svo svetogrđe našeg blagdana.
28.10.2008. (15:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Leptiru, pronaći ću je sigurno kaoi pročitati bilo kao član knjižnice ili kupnjom na netu. Momentalno čitam Julijanu Matanović i čim je dočitam idem u potragu. Hvala.
28.10.2008. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Anda, nevjerojatna je lakoća ljudskog zaborava. No s tim sam (donekle) raskrstila u početku. Postavila sam zaštitni zid oko sebe u smislu da si ne smijem nikada, sve dok živim dopustiti da me bilo tko i bilo čime povrijedi a još više moju jedinu ljubav i svjetlost moga života, moju kćer. Bilo to i njihovim zaboravom. Iako, iskreno, u srcu, u duši, u sebi taj zaborav pada na "plodno tlo" i soli moju ranu. Pokušavam onada ne misliti na to, pokušavam to tumačiti kroz ljudsku vrijednost. Tko je čovjek, tko je biće ljudskih emocija taj će se sjetiti a tko nije....
28.10.2008. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Kaže Sandra: " Kad svi stavljaju svoje maske, ja svoju skidam". Doista tako jest i kao što mi se stalno plete misao u glavi: "Manjina smo", onda mi se prevrće i pitanje: "Je li sa svrhom? Jesmo li vredniji, jesmo li povlašteniji za budućnost time što smo shvatili bit života, a mislim da smo itekako promjenili svoje stavove spram vrijednosti života."
28.10.2008. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Ja sam zapela u krizantemama, i nisam ni primjetila one glupe bundeve. Čovjek dok je mlad i dok nije u mojoj koži valjda ni ne primjeti koliko ima vrsta krizantema i koliko su lijepe. Koje odabrati i odnijeti na grob svom najdražem... a šta njemu to sve znači.. njega i tako nije zanimalo cvijeće... volio je automobile, društvo i život...
28.10.2008. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
E da, nama odabir cvijeća i filozofiranje o smislu života. Ostalima život bez razmišljanja. Nisam mislila da ću se naći među onima za koje govore: Vidi je, jadnice, kćer joj je ......
29.10.2008. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga unina mama, evo da vam se javim konačno...konačno jer dugo čitam vaš blog, preko sandre, steline mame sam došla do njega...javljam se jer sam se danas posve spontano sjetila une i pomolila se za nju kad sam bila u katedrali..žao mi je djevojke, jako, jako...i vas koja toliko patite..znam što je ta stravična patnja , znam koliko je teško , ponekad neizdrživo jer sam i sama izgubila najbližu osobu, ljubav svog života prije malo više od godine dana...i znam zato da vas ne mogu ni utješiti ni smanjiti tu bol, ali eto, da znate da netko još pomisli i na vas i vašu unu...da mi je stvarno iskreno žao ...i da, zaista prekrasno pišete...
čuvajte se..
30.10.2008. (00:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milicza
taj dan nikada ne bih mogla staviti masku i ludirati se okolo.. taj dan provodim u miru i molitvi sa mojom obitelji... odemo do crkve sv.Antuna Padovanskog, gdje je Lea krštena i palimo svijeće, molimo misu zahvalnicu za život našeg djeteta..i molimo za Stelu, Unu, ivanu, Josipa, Gabrijela i druge koji su poginuli...
Uvijek sam uz tebe u mislima i molitvi..
30.10.2008. (07:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Psiho
Iako je to uvezeno, čini mi se da je mladima lakše to nego Dušni dan, jer se oblačenjem u crno i ludiranjem manje suočavaju s razmišljanjem o smrti. I možda je tako bolje. Zato ne zamjeram ni mojim kćerkama kad se idu družiti na takav način, mada se ne slažem s time. No, ja se, uostalom, ne slažem ni s drugim komercijalizacijama.
30.10.2008. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Tessi:
Znaš li da je prilikom odabira imena za moju kćer u opciji bilo i ime Tessa? Prelijepo je, kao i tvoje riječi, zbog kojih ti zahvaljujem. Tek onaj tko je izgubio svu svoju vrijednost života može prepoznati bol i očaj drugoga. Emocije se prepoznaju svojim intezitetom.
Kada je Unina cimerica izgubila, kao i ti, svoga dečka u saobraćajnom, promijenila se i promijenila svoje životne prioritete i stavove. Zašto sve to, gdje je logika i gdje je pravda?
30.10.2008. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...