da nije tako tužno za tebe bilo bi smješno, ako češ po nekoj bogohulničkoj logici, onda Bog kažnjava za preveliku zemaljsku ljubav muškarca i žene, u nekom svom osvetoljubivom planu razbija sve na nedodirljive atome i razdvaja, i po dobro poznatom scenariju , jednog ljubavnika ostavlja na zemaljskoj patnji i težnji ka nedodirljivoj uzvišenoj ljubavi, a drugog ljubavnika smješta u sam raj lično,..i od tamo anđeoska ljubav svijetli i utire puteve ka uzvišenoj Božjoj u¨hramu nebeskom, a sve je drugo grijeh, kazna i patnja..nebih rekla, život je nepredvidljiv i okrutan ponekad da, nije sve nježno i sigurno kao u dobro opjevanim pjesmama, divlje je čak, ponekad, bježi iz ruku, grebe, bori se, ali zna i da prede, grije, nježno dodiruje, samo se ne treba bojati,??... zemaljske ljubavi i njene topline, jer to je sve što nam je ponuđeno, uvijek i ponovno samo to, a to nije grijeh....
27.10.2008. (13:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilly
dobar ti dan...slučajno sam naletjela na tvoj blog...pročitala..vratila se malo unazad..poprilično toga fali, ali to nije ni važno......skužih da su ti se desile neke prilično ružne stvari koje te mogu baciti do dna......no nakon nekog vremena pokupiš ostatke i nastaviš dalje......moram priznati da već dugo nisam "srela" nekoga tko toliko sažalijeva samog sebe da mu je teško preživjeti dan.....a odakle tebi , molim te ideja da si ti neki veliki i strahoviti patnik? ajde prošeći malo po klaićevoj po bilo kojem hodniku...ona djeca tamo su patnici , a ne ti...pa se ne žale....ajme , al si ti u stanju kukati sam nad sobom.....prestrašno nešto.....možda da jedno jutro kad otvoriš oči, teškom mukom kao i svako jutro..zahvališ što si još uvijek tu....što imaš prilike nešto napraviti sam sa sobom i sa svojim životom....ali, za to treba imati hrabrosti..laše se zavuć u krevet , pod deku i spavati.....ona stara izreka da negativne misli samo još više privlače negativnu energiju je čista i apsolutna istina i to se tebi dešava......dobre, pozitivne stvari će ti se početi dešavati tek onda kad ti sam počneš misliti pozitivno, vedrije, smislenije.......pokušaj....možda se i iznenadiš.... vjerojatno ti se neće svidjeti ništa od ovog šta sam ti napisala, ali vjeruj....svako slovo je dobronamjerno....na tebi je da odlučiš kako ćeš dalje....
27.10.2008. (14:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Flowerfall – borio sam se ja, borio…ali ili nedovoljno ili bezuspješno….samo, evo, tu sam gdje jesam. Strah…da on sigurno oduzima snagu, a kako i ne bi nakon svega.. ali, koliko god teško ustajem svako jutro i pokušavam naći motiv za dalje…tražim ga.. i znam da zemaljska ljubav nije grijeh, naprotiv… ona je nešto prelijepo, nešto za čim vrijedi i tugovati…ali, kada shvatiš da si zbog te hrabrosti, zbog nekih, vidim mnogima neprihvatljivih, tereta malo usporen, malo zakočen, kada si pun snage i energije krenuo naprijed za jednim svijetlom koje se nenadano ukazalo i kojeg sam prihvatio…ali kojeg, očito, nisam imao vremena sačuvati, kada nakon toga pogase se, ta nenadano upaljena, svijetla… tada se opet pitaš…i tako..iz dana u dan dok, možda, možda opet neko ne upali neko svijetlo….samo je pitanje da li ja to(više) želim ili ne želim….samo, nastojim iz dana u dan ići dalje, ma kako teškog koraka…ali ići..
Lilly - Da, fali…fali cijeli blog pisan godinama… i njega sam izbrisao nastojeći krenuti dalje, nastojeći nastaviti tu di jesam, mislio sam da je bilo pravo vrijeme za to…. Nisam nigdje vidio da sam rekao da sam veliki i strahoviti patnik? Gdje to piše? Ja samo svoje trenutno stanje, trenutne misli nastojim preživjeti, nastojim shvatiti a i prihvatiti…i opet, kao i do sada nastaviti ma kakvim, ali nekim koracima…što se djece u Klaićevoj, ili, na žalost u bilo kojoj drugoj bolnici tiče, i tu imam neka iskustva.. Nedugo sam proveo neko vrijeme u bolnici radi jednog operativnog zahvata, i čim sam stao na svoje noge, kolica… bilo je nekoliko klinaca na mojem odjelu… rado i uvijek sam s njima provodio vrijeme u smijehu, igri i toj čaroliji koju klinci nose nastojeći barem malo skratiti im trenutke samoće do dolaska njihovih najmilijih, na žalost, i dijete bliskih prijatelja bori se sa teškom bolešću i prvi sam bio koji je, ponudio se, na testu provjeriti odgovaram li kao donor – jer ne mogu gledati tu patnju, tu bol, rado bih pomogao…i ne, nisam se zavukao pod deku kako ti misliš, i nije da ne želim misliti vedrije, smislenije, .. i jesam iznenadio sam se..ali taj dio, ne znam koliko je u ovom blogu vidljiv, bilo je nešto što me je diglo, što mi je dalo volju, snagu, želju… odluka…moraš priznati za neke odluke potrebno je dvoje…. jer zašto bi inače odlučivao, kome...ma koga briga za mene...ali, ako je neko pored tebe, blizu..onda ima smisla donositi odluke... i zapravo, e vidiš...taj neko ko je do nedugo bio sa mnom, pomagao mi da donosim dobre odluke, pune života...e ta mi osoba sada fali.....ta osoba koja je i zaslužna da sam se digao, zbog koje sam se totalno promjenio, zbog koje sam se svaki dan budio sa novim idejama kako uljepšati dan.....ta osoba koja je zaslužna za i koja je pratila moj uspon....
27.10.2008. (15:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoja (pogodi koja)
Baah ! ... Zašto ne nastaviš? Hoćeš da ja? Evo budem! :-)) ... Ta osoba koja .......... Aaali, - najprije pogodi tko te tu našao!
27.10.2008. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoja (pogodi koja)
I narihtaj si taj sat kak Bog zapovijeda !
27.10.2008. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoja (pogodi koja)...eh, baš ih imam toliko da je teško pogoditi ;) i ne...ne nastavljaj.... a vura...ajde...reci kak!? Budem se navečer opet poigrao s njom...baš me ljuti....eto ni vuru ne znam narihtati ;)
27.10.2008. (17:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često, prečesto ono što nam je dragocjeno nemožemo sačuvati čak niti kada znamo kako ... i to je život. A mi ljudi, pitam se, od kakvog smo to materijala sazdani pa uvijek iznova možemo dalje... tko to zna.
Ostavljam ti topao pozdrav
R.
27.10.2008. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e pa moram ovo reci.. lilly (bas lijepo sto si anonimna kad tako krasne rijeci upucujes) jadno je kad ne vidis dalje od svog nosa. oprosti ako sam bezobrazna, ali to mi je namjera. znas sta, sve si lijepo nadrobila, i onda onako usput dodala kako je sve u najboljoj namjeri. pa stvarno.. i necu biti tako fina kao smotani jer si mi digla zivac (nakon dobrog dana), a vjeruj mi, zato mi je dosta potrebno. kako se usudjujes doci i smotanome govoriti o patnji. jer ti u tom svom skucenom mozgu mozes uopce zamisliti sto netko prozivljava u situaciji kao on? ajd se vrati, detaljno procitaj blog od pocetka (i vise puta ako treba) pa dodji prodavati fore sa bolesnom djecom. i ne, njemu ne treba sazaljenje, pogotovo ne tvoje, jer je prejaka osoba (bez obzira sto on kaze) za tako nesto, i presbosobna i prepametna. ako ne mozes suosjecati, ili barem shvatiti, produzi dalje i ne citaj vise. eto, necu nista vise reci jer tko zna sto bi se tu jos naslo. dragi smotani, odmaraj do posla, znas kak mi to vec moramo raditi, nasip, prijatelji i nerazmisljanje :) (ovo zadnje malo teze) a kad pocnes raditi, vidjet ces, bit ce padova, ali nece te vuci tako duboko. bit ce lakse. govorim ti sad iz nekog (skromnog) iskustva. otkad je poceo faks jednostavno se moram prisiliti da budem dobro pa to s vremenom predje u naviku i nije tako lose kao sto se cini u pocetku. ajd, drzi se, potreban si svima nama, a pogotovo svojoj obitelji (punici i juncu) i prijateljima. pusa
27.10.2008. (22:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
onitsown a jesi me raznježila....ma nemoj, nemoj se ljutiti...gle neki ljudi pročitaju jedan tekst, jednu stranicu i misle da su pročitali cijelu knjigu..to su..kampanjci..i neka, neka njih....svakome su dozvoljeni i usponi i padovi..ja, ja bi to shvatio kao pad u mogućnostima pojedinaca da kroz nešto upoznaju nekoga... ali, ne treba na to gledati tako, svako ima pravo razmišljati na način na koji to čini..drugo je da li je njegovo razmišljanje ispravno... iskreno, kada si to već spomenula, volio bih znati kako bi se neki snašli u svemu što se meni događalo..i ne, ne kukam..samo glasno razmišljam...ali, smotani će i to odmotati, ma kako....i nastaviti....a povremeni padovi, pa ima ih svako...i ja doista ne mislim nikome opravdavati se za misli ovdje izrečene..jer one su moje, odraz mojeg trenutnog stanja, odraz mog života...nikoga ne vrijeđam, a doista, ako nekome nije zanimljivo, ma što se muči čitati.... ja prvi ne bi..ako mi je nešto glupo, bedasto..ma ne čitam..ali ima ljudi koji to vole, i onda onda dobronamjerno daju savjet... jer, kao da sam ja glup pa ne znam da se moram ustati svako jutro..samo razlika je ustati se sa osmjehom ili sa tugom...mislim, mislim da oni koji nikada nisu osjetili tugu na svojoj koži to i ne mogu shvatiti..a ja se raspisao kao da post pišem:) i moja bolonjko...nemoj mi se ljutiti;) e sad..posao...ma, tamo nekako plivam..padovi o kojima sam nešto i ovdje rekao....shvatio sam kao uspjeh u privatnom životu..i baš ti si to tada i zamjetila..moje slobodno vrijeme;) i da, nasip i mozak na pašu :) naravno....a punica i junac (kako pamtiš moje nadimke ;) i prijatelji...i ovi ovdje, a i stvarni..e vidiš...e svi su vrijedni svake moje riječi...baš svi .. evo..neki su me i ovdje našli:) BTW tvoja ( pogodi koja) nisi me pohvalila za vuru a? :)
28.10.2008. (02:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
flowerfall
da nije tako tužno za tebe bilo bi smješno, ako češ po nekoj bogohulničkoj logici, onda Bog kažnjava za preveliku zemaljsku ljubav muškarca i žene, u nekom svom osvetoljubivom planu razbija sve na nedodirljive atome i razdvaja, i po dobro poznatom scenariju , jednog ljubavnika ostavlja na zemaljskoj patnji i težnji ka nedodirljivoj uzvišenoj ljubavi, a drugog ljubavnika smješta u sam raj lično,..i od tamo anđeoska ljubav svijetli i utire puteve ka uzvišenoj Božjoj u¨hramu nebeskom, a sve je drugo grijeh, kazna i patnja..nebih rekla, život je nepredvidljiv i okrutan ponekad da, nije sve nježno i sigurno kao u dobro opjevanim pjesmama, divlje je čak, ponekad, bježi iz ruku, grebe, bori se, ali zna i da prede, grije, nježno dodiruje, samo se ne treba bojati,??... zemaljske ljubavi i njene topline, jer to je sve što nam je ponuđeno, uvijek i ponovno samo to, a to nije grijeh....
27.10.2008. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilly
dobar ti dan...slučajno sam naletjela na tvoj blog...pročitala..vratila se malo unazad..poprilično toga fali, ali to nije ni važno......skužih da su ti se desile neke prilično ružne stvari koje te mogu baciti do dna......no nakon nekog vremena pokupiš ostatke i nastaviš dalje......moram priznati da već dugo nisam "srela" nekoga tko toliko sažalijeva samog sebe da mu je teško preživjeti dan.....a odakle tebi , molim te ideja da si ti neki veliki i strahoviti patnik? ajde prošeći malo po klaićevoj po bilo kojem hodniku...ona djeca tamo su patnici , a ne ti...pa se ne žale....ajme , al si ti u stanju kukati sam nad sobom.....prestrašno nešto.....možda da jedno jutro kad otvoriš oči, teškom mukom kao i svako jutro..zahvališ što si još uvijek tu....što imaš prilike nešto napraviti sam sa sobom i sa svojim životom....ali, za to treba imati hrabrosti..laše se zavuć u krevet , pod deku i spavati.....ona stara izreka da negativne misli samo još više privlače negativnu energiju je čista i apsolutna istina i to se tebi dešava......dobre, pozitivne stvari će ti se početi dešavati tek onda kad ti sam počneš misliti pozitivno, vedrije, smislenije.......pokušaj....možda se i iznenadiš....
vjerojatno ti se neće svidjeti ništa od ovog šta sam ti napisala, ali vjeruj....svako slovo je dobronamjerno....na tebi je da odlučiš kako ćeš dalje....
27.10.2008. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
Flowerfall – borio sam se ja, borio…ali ili nedovoljno ili bezuspješno….samo, evo, tu sam gdje jesam. Strah…da on sigurno oduzima snagu, a kako i ne bi nakon svega.. ali, koliko god teško ustajem svako jutro i pokušavam naći motiv za dalje…tražim ga.. i znam da zemaljska ljubav nije grijeh, naprotiv… ona je nešto prelijepo, nešto za čim vrijedi i tugovati…ali, kada shvatiš da si zbog te hrabrosti, zbog nekih, vidim mnogima neprihvatljivih, tereta malo usporen, malo zakočen, kada si pun snage i energije krenuo naprijed za jednim svijetlom koje se nenadano ukazalo i kojeg sam prihvatio…ali kojeg, očito, nisam imao vremena sačuvati, kada nakon toga pogase se, ta nenadano upaljena, svijetla… tada se opet pitaš…i tako..iz dana u dan dok, možda, možda opet neko ne upali neko svijetlo….samo je pitanje da li ja to(više) želim ili ne želim….samo, nastojim iz dana u dan ići dalje, ma kako teškog koraka…ali ići..
Lilly - Da, fali…fali cijeli blog pisan godinama… i njega sam izbrisao nastojeći krenuti dalje, nastojeći nastaviti tu di jesam, mislio sam da je bilo pravo vrijeme za to…. Nisam nigdje vidio da sam rekao da sam veliki i strahoviti patnik? Gdje to piše? Ja samo svoje trenutno stanje, trenutne misli nastojim preživjeti, nastojim shvatiti a i prihvatiti…i opet, kao i do sada nastaviti ma kakvim, ali nekim koracima…što se djece u Klaićevoj, ili, na žalost u bilo kojoj drugoj bolnici tiče, i tu imam neka iskustva.. Nedugo sam proveo neko vrijeme u bolnici radi jednog operativnog zahvata, i čim sam stao na svoje noge, kolica… bilo je nekoliko klinaca na mojem odjelu… rado i uvijek sam s njima provodio vrijeme u smijehu, igri i toj čaroliji koju klinci nose nastojeći barem malo skratiti im trenutke samoće do dolaska njihovih najmilijih, na žalost, i dijete bliskih prijatelja bori se sa teškom bolešću i prvi sam bio koji je, ponudio se, na testu provjeriti odgovaram li kao donor – jer ne mogu gledati tu patnju, tu bol, rado bih pomogao…i ne, nisam se zavukao pod deku kako ti misliš, i nije da ne želim misliti vedrije, smislenije, .. i jesam iznenadio sam se..ali taj dio, ne znam koliko je u ovom blogu vidljiv, bilo je nešto što me je diglo, što mi je dalo volju, snagu, želju… odluka…moraš priznati za neke odluke potrebno je dvoje…. jer zašto bi inače odlučivao, kome...ma koga briga za mene...ali, ako je neko pored tebe, blizu..onda ima smisla donositi odluke... i zapravo, e vidiš...taj neko ko je do nedugo bio sa mnom, pomagao mi da donosim dobre odluke, pune života...e ta mi osoba sada fali.....ta osoba koja je i zaslužna da sam se digao, zbog koje sam se totalno promjenio, zbog koje sam se svaki dan budio sa novim idejama kako uljepšati dan.....ta osoba koja je zaslužna za i koja je pratila moj uspon....
27.10.2008. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoja (pogodi koja)
Baah ! ... Zašto ne nastaviš? Hoćeš da ja? Evo budem! :-)) ... Ta osoba koja ..........
Aaali, - najprije pogodi tko te tu našao!
27.10.2008. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoja (pogodi koja)
I narihtaj si taj sat kak Bog zapovijeda !
27.10.2008. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
tvoja (pogodi koja)...eh, baš ih imam toliko da je teško pogoditi ;) i ne...ne nastavljaj.... a vura...ajde...reci kak!? Budem se navečer opet poigrao s njom...baš me ljuti....eto ni vuru ne znam narihtati ;)
27.10.2008. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Često, prečesto ono što nam je dragocjeno nemožemo sačuvati
čak niti kada znamo kako ... i to je život.
A mi ljudi, pitam se, od kakvog smo to materijala sazdani pa uvijek
iznova možemo dalje... tko to zna.
Ostavljam ti topao pozdrav
R.
27.10.2008. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
Dream Maker...hvala ti.. vidim, shvatila si da ja ipak idem dalje.. uinat i usprkos svemu..idem...e sad, od kojeg smo materijala sazdani...tko zna...
27.10.2008. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....
e pa moram ovo reci.. lilly (bas lijepo sto si anonimna kad tako krasne rijeci upucujes) jadno je kad ne vidis dalje od svog nosa. oprosti ako sam bezobrazna, ali to mi je namjera. znas sta, sve si lijepo nadrobila, i onda onako usput dodala kako je sve u najboljoj namjeri. pa stvarno.. i necu biti tako fina kao smotani jer si mi digla zivac (nakon dobrog dana), a vjeruj mi, zato mi je dosta potrebno. kako se usudjujes doci i smotanome govoriti o patnji. jer ti u tom svom skucenom mozgu mozes uopce zamisliti sto netko prozivljava u situaciji kao on? ajd se vrati, detaljno procitaj blog od pocetka (i vise puta ako treba) pa dodji prodavati fore sa bolesnom djecom. i ne, njemu ne treba sazaljenje, pogotovo ne tvoje, jer je prejaka osoba (bez obzira sto on kaze) za tako nesto, i presbosobna i prepametna. ako ne mozes suosjecati, ili barem shvatiti, produzi dalje i ne citaj vise. eto, necu nista vise reci jer tko zna sto bi se tu jos naslo.
dragi smotani, odmaraj do posla, znas kak mi to vec moramo raditi, nasip, prijatelji i nerazmisljanje :) (ovo zadnje malo teze) a kad pocnes raditi, vidjet ces, bit ce padova, ali nece te vuci tako duboko. bit ce lakse. govorim ti sad iz nekog (skromnog) iskustva. otkad je poceo faks jednostavno se moram prisiliti da budem dobro pa to s vremenom predje u naviku i nije tako lose kao sto se cini u pocetku. ajd, drzi se, potreban si svima nama, a pogotovo svojoj obitelji (punici i juncu) i prijateljima. pusa
27.10.2008. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
onitsown a jesi me raznježila....ma nemoj, nemoj se ljutiti...gle neki ljudi pročitaju jedan tekst, jednu stranicu i misle da su pročitali cijelu knjigu..to su..kampanjci..i neka, neka njih....svakome su dozvoljeni i usponi i padovi..ja, ja bi to shvatio kao pad u mogućnostima pojedinaca da kroz nešto upoznaju nekoga... ali, ne treba na to gledati tako, svako ima pravo razmišljati na način na koji to čini..drugo je da li je njegovo razmišljanje ispravno... iskreno, kada si to već spomenula, volio bih znati kako bi se neki snašli u svemu što se meni događalo..i ne, ne kukam..samo glasno razmišljam...ali, smotani će i to odmotati, ma kako....i nastaviti....a povremeni padovi, pa ima ih svako...i ja doista ne mislim nikome opravdavati se za misli ovdje izrečene..jer one su moje, odraz mojeg trenutnog stanja, odraz mog života...nikoga ne vrijeđam, a doista, ako nekome nije zanimljivo, ma što se muči čitati.... ja prvi ne bi..ako mi je nešto glupo, bedasto..ma ne čitam..ali ima ljudi koji to vole, i onda onda dobronamjerno daju savjet... jer, kao da sam ja glup pa ne znam da se moram ustati svako jutro..samo razlika je ustati se sa osmjehom ili sa tugom...mislim, mislim da oni koji nikada nisu osjetili tugu na svojoj koži to i ne mogu shvatiti..a ja se raspisao kao da post pišem:) i moja bolonjko...nemoj mi se ljutiti;)
e sad..posao...ma, tamo nekako plivam..padovi o kojima sam nešto i ovdje rekao....shvatio sam kao uspjeh u privatnom životu..i baš ti si to tada i zamjetila..moje slobodno vrijeme;) i da, nasip i mozak na pašu :) naravno....a punica i junac (kako pamtiš moje nadimke ;) i prijatelji...i ovi ovdje, a i stvarni..e vidiš...e svi su vrijedni svake moje riječi...baš svi .. evo..neki su me i ovdje našli:)
BTW tvoja ( pogodi koja) nisi me pohvalila za vuru a? :)
28.10.2008. (02:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...