jao, totalno, totalno me podsjetilo na mene i njega tako se nekako i ja njemu vratim u nekim noćima, pa bih svašta od njeg čula ali znam ono što mi je potrebno nema šanse da siđe s njegovih usana
26.10.2008. (15:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolikogod pokusali slojeva betona nasuti na staro igraliste na kojem je istrčalo mnogo djece, gdje se doživjelo puno lijepih i sretnih trenutaka, prijateljstava, tajni.. ako je ono bilo pravo i iskreno, nikada ga nijedan beton neće moći usavršiti, naddići jer uspomene su vječne, a prava ljubav nikada umire. to je igraliste bilo jedinstveno, kao i svako dijete koje je tamo optrčalo. i nijedno ga drugo igralište/zgrada/pješak/dijete neće moći zamijeniti jer ono jedinstveno živi, iako ne više na istome mjestu. tako je i s bivšim ljubavima. ali ako su bivše, postoji nešto zbog čega ta ljubav sada je bivša. valjda se sada samo podsvjesno prisjećamo onih dijelova koji su nam bili lijepi, a one ružne zakopavamo. mislim da bi nas obje trebale razmisliti. ali s druge strane mislim da nam nitko ne može oduzeti naše osjećaje prema onome o cemu mislimo. meni je pisanje valjda jedina preostala stvar koju radim sa svim srcem i pokušavam ga što više unaprijediti, ne znam.. to je kao moja duša na papiru. nadam se da me svijet koji me čita kao takvu (iskrenu i doživljava), a evo, sve se više ispostavlja da da :) čitam te. pozdrav :)
28.10.2008. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lo
jao, totalno, totalno me podsjetilo na mene i njega
tako se nekako i ja njemu vratim u nekim noćima, pa bih svašta od njeg čula
ali znam ono što mi je potrebno
nema šanse da siđe s njegovih usana
26.10.2008. (15:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.bubu.
kolikogod pokusali slojeva betona nasuti na staro igraliste na kojem je istrčalo mnogo djece, gdje se doživjelo puno lijepih i sretnih trenutaka, prijateljstava, tajni.. ako je ono bilo pravo i iskreno, nikada ga nijedan beton neće moći usavršiti, naddići jer uspomene su vječne, a prava ljubav nikada umire. to je igraliste bilo jedinstveno, kao i svako dijete koje je tamo optrčalo. i nijedno ga drugo igralište/zgrada/pješak/dijete neće moći zamijeniti jer ono jedinstveno živi, iako ne više na istome mjestu.
tako je i s bivšim ljubavima. ali ako su bivše, postoji nešto zbog čega ta ljubav sada je bivša. valjda se sada samo podsvjesno prisjećamo onih dijelova koji su nam bili lijepi, a one ružne zakopavamo. mislim da bi nas obje trebale razmisliti. ali s druge strane mislim da nam nitko ne može oduzeti naše osjećaje prema onome o cemu mislimo.
meni je pisanje valjda jedina preostala stvar koju radim sa svim srcem i pokušavam ga što više unaprijediti, ne znam.. to je kao moja duša na papiru. nadam se da me svijet koji me čita kao takvu (iskrenu i doživljava), a evo, sve se više ispostavlja da da :)
čitam te. pozdrav :)
28.10.2008. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...