Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • lobotomya

    Što bih dala draga moja kad bih zaista mogla promijeniti tijek vremena , no ipak se pitam da li bi išta bilo drugačije ? Ili sve mora biti baš tako jer je to nama zapisano.
    Želim ti draga D. ugodan vikend !

    avatar

    25.10.2008. (07:22)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Mislim da je nemoguće promijeniti tijek svog vremena, moguće je ono što i činimo, uzeti u sjećanje lijepo i povremeno nizvodno ploviti tom rijekom.

    avatar

    25.10.2008. (08:22)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    kad bismo kroz vrijeme krenuli

    osmijeh tebi, draga Dijana

    avatar

    25.10.2008. (09:05)    -   -   -   -  

  • zardoz

    Jesi nepismena ! Ne piše se spriječavala, mustro !

    avatar

    25.10.2008. (09:20)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro došao u moj svijet ZARDOZ i hvala na upozorenju.........evo ispravih grešku..........sigurno ih ima još.......

    zahvalna sam svima vama dragi moji virtualni prijatelji na svakoj dobronamjernoj kritici.........Č I Ć mi baš nisu jača strana........znam da često griješim i pokušavam poboljšati taj dio mog pravopisa, ali nadam se da su moje misli i pored toga razumljive...........:-))))

    avatar

    25.10.2008. (10:16)    -   -   -   -  

  • Decy

    "Ostanimo na obali rijeke, jer krenemo li nizvodno vratit ćemo se u prošlost....."...
    ne bih se složila.
    zar nije kretanje s vodom niz njen tijek odlazak u novo,
    u budućnost, gdje niti svaka kap njenoga toka ne zna što ju čeka?
    zar nije plivanje uz vodu, povratak na naš izvor,
    preturanje po kamenčićima koji su nas spoticali,
    radili nas tužnima ili pak sretnima....?

    avatar

    25.10.2008. (11:54)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Draga Decy, ja tražim izvor te rijeke vremena, ako krenem prema njenom ušću naći ću se u prošlim vremenima u kaosu iz kojeg sam krenula......sa izvora dolaze uvije nove kapljice, novi trenutci.....plivanjem uz rijeku , plivanjem ka njeno izvoru budi u nama uvijek novu snagu, novu energiju.........ušće je nažalost svima poznato, ušće je granica na kojoj završava ovozemaljsi i počinje, MOŽDA, vječni život..........ali to su samo naša vjerovanja.....ja već cijeli svoj život plivam uz rijeku, ka njenom izvoru.......

    avatar

    25.10.2008. (12:15)    -   -   -   -  

  • necutako

    izvor je u kaplji.....svakoj kaplji....
    zelim ti lijep dan...:)

    avatar

    25.10.2008. (12:37)    -   -   -   -  

  • rU

    ne možemo dva puta zagaziti u istu rijeku, jedino što možemo učiniti je popiti gutljaj sadašnjeg trenutka, nadajući se da nam neće zapeti u grlu ...

    volim rijeke, no u strahu od njihova protjecanja, sakrih se u jezerce, misleći kako ono nikamo ne teče ...
    a jezerce mi se u lice nasmijalo: i ja tečem u vječnom krugu do oblaka i natrag ...

    voda je oduvijek moj element, rodih se za vrijeme jednog hladnog novembarskog pljuska ...
    a gatara mi reče da ću i otići s kišom ... :-))

    avatar

    25.10.2008. (12:54)    -   -   -   -  

  • grbavička127a

    i sam sam mnogo puta htio promijeniti tok vremena i vratiti ga unazad, mnogo puta i kad pročitam neciji blog post pa se pokajem, al ovaj put - ne!
    isplatilo se ovaj dugačak tekst pročitati...idemo dalje u vremenu!

    avatar

    25.10.2008. (15:44)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    voda je i moj element, ali nekako više volim mora od rijeka. ono mi se čini sigurnije, postojanije, tu nema traganja za izvorima i ušćima. pusa... :))
    ps. neka te ne brine č i ć, mnogi ovdje ne znaju ili ne paze odveć na pravopis pa to ipak ne umanjuje snagu njihovih misli. moram priznati da sam i sama među takvima. kako na poslu strogo pazim na pravopis i književni izričaj, ovdje si svojevoljno dopuštam slobodu pisanja bez ikakve stege i pravila. namjerno ne pišem velika početna slova, namjerno ne ispravjljam greške koje mi se potkradu kad pokušavam pisati brzinom kojom teku moje misli... ovdje je jedino važno da se mi dobro razumijemo, a to očito uspijevamo. :))

    avatar

    25.10.2008. (15:46)    -   -   -   -  

  • greentea

    uvijek me štrecne nekultura nekih koji vole druge ispravljati na tako grub način da postaje sasvim nebitno jesu li u pravu ili ne, jer sve što za njima ostaje je odjek neodgojenosti i nekulture......zardoz te zbunio - ta riječ se piše sa č. sasvim sigurno.
    ima tu drugih riječi koje krasi c s pogrešnom kvačicom, ali to je nebitno -jer svi mi pravimo pravopisne greške i one nisu ni teme ni poanta ovog posta. ja sasvim sigurno pravim gomilu grešaka kad su u pitanju je i ije.
    a, post mi je vrlo zanimljiv. znala sam tu i tamo pročitati poneki tvoj tekst koji mi je baš kao i ovaj ostavio osjećaj da uporno tragaš ........za nekom konačnom spoznajom...za nečim.....ja vjerujem da svi ljudi tragaju za tim, da smo upravo zato ovdje, ali nisu svi toga svjesni niti jednako zainteresirani-što je nebitno.....no, rekla bih da je ovo jako lijep post i zanimljivo mi je vidjeti komentare, nemam osjećaj da ga je itko shvatio. a, vrlo vjerojatno (i sasvim za očekivati) je da sam ga i ja shvatila na svoj način -različit od onoga što je pisac htjeo reći. ova primjedba koju je dala decy u svezi načina promatranja protoka vremena kao rijeke-to je i mene zbunilo. oduvijek u mojoj svijesti postoji predstava izvora svega kao nečega što je za nas ljude u prošlosti, pa s tim u skladu rijeka teče i nosi nas u budućnost....ti si to preokrenula...ok.
    nije bitno.....bitan je doživljaj vremena i naša (ne)sposobnost da doživimo sebe i svijet oko sebe izvan tijeka vremena. učinilo mi se da pokušavaš intelektom, na misaoni način spoznati neke stvari koje upravo intelektom nije moguće spoznati - nije li i intelekt proizvod vremena tj evolucije koja podrazumjeva protok vremena? vjerujem da su neke bitne i suštinske stvari IZVAN vremena i IZVAN intelekta. tako da mi se čini da odvajanjem misli od tijela i korištenjem nje kao pupčane vrpce za razumjevanje kozmičke energije - čovjek ne može daleko stići na putu spoznavanje nečega što je izvan misli. naša sjećanja su također samo misli i oni osjećaji koje te misli pobuđuju u nama. vrlo mi je zanimljiv način kako si složila sve iznešeno....slažem se da je čovjek biće koje sve spozanje u sebi i kroz sebe-u tome vidim ogromnu snagu čovjeka i neslućene mogućnosti. ne bih se složila da čovjek ne može izaći iz sebe....čovjek svojom sviješću može obuhvatiti, iskusiti beskraj i vječnost - neki kažu da smo jedina bića koja kroz sebe same imaju priliku i šansu vratiti se izvoru svega. taj povratak podrazumjeva napuštanje sebe samih ovakvih kakvi jesmo...i meni se čini neuporedivo većim evolucijskim skokom od bilo čega drugoga što se do sada po našim spoznajama desilo u svijetu oko nas ili nama samima. čini mi se da bi za nekoga tko je život manje-više posvetio znanstvenom pogledu na svijet, ideja o iskoraku izvan misli mogla biti pomalo zastrašujuća ili čak smatrana nemogućom....jesam li u pravu? a, ipak......ima prekrasnih spoznaja u beskonačnom svemiru i beskrajnom tijeku postojanja do kojih se može doći jedino tako -izvan misli.
    učinilo mi se u jednoj rečenici da koristiš izraze: svijest, sebstvo ili jastvo kao sinonime? to mi se sigurno krivo pričinilo. no, moguće je...jer se u različitim krugovima isti izrazi često koriste s različitim značenjam....za mene je svijest daleko iznad sebstva tj jastva koje poistovjećujem eventualno s egom. no, ni to nije bitno....bitno je moći promatrati svijet neposrednošću djeteta. djeca se ne muče s mislima -ona samo promatraju i prihvaćaju to što jeste takvo kakvo jeste i bivaju dio toga. svega.
    odužih ja komentar....ali, kao što rekoh - ovo je lijep i meni zanimljiv post.
    osmjeh i pozdravčić.......:))))))

    avatar

    25.10.2008. (16:28)    -   -   -   -  

  • MojMiha2

    eh kada bih mogli promjeniti životni tok, i ja bih to voljela...hvala na riječima podrške...pozdrav

    avatar

    25.10.2008. (17:27)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Mislim na te :))..ugodan vikend :)

    avatar

    25.10.2008. (17:27)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    draga GREENTEA, hvala ti na ovako opširnom komentaru koji bih ja nazvala ZRNCA ZA RAZGOVOR....popravih još jednom ono upitno č i potrudih se učiniti još nekoliko korektura....
    Znam da je moje poimanje rijeke vremena obratno od normalnog poimanja.tu vodim i duge noćne razgovore sa suprugom i prijateljima.........za mene je život plivanje uz rijeku, vječni sukob sa onim novodolazećim trenutcima, iz akojih se u dolasku kriju novi trenutci..neizvjesna budućnost, koja možda nikada neće doći......a ušće je kraj rijeke, kraj u koji se slila sva prošlost, granica ka vječnosti koja je isto tako neizvjesna.........znam da filozofiram na svoj način ali me veseli svaki komentar i svaka dobronamjerna kritika...SEBSTVO I JASTVO???????da to je toliko kontroverzno poimanje onog našeg filozofskog JA..upotrijebih te dvije arhaične riječi da bi sebi samoj približila pojam univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u nama........Svijest je uzvišeno Ja i ti imaš pravo to je više od sebstva i jastva........bitno mi je, jako bitno, što drugi misle o mom razmišljanju........ je pokušavam odrasti do djeteta da bih mogla uistinu spoznavati svijet i primati utiske, prihvaćati tuđe misli i sjedinjavati ih s mojima, izgrađivati misaonu zgradu mojih ideja i pretvarati ih u smisleno štivo kojim ću moći stupiti u misaoni dijalog s tobom i drugima koji žele o dotaknutoj temi diskutirati.hvala ti draga Greentea naovom misaonom dijalogu........:-)))))))

    avatar

    25.10.2008. (17:28)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Često se osjećam kao list na toj rijeci bez povratka što teče prema prošlim vremenima, nemoćna da se suprostavim, okrenem kormilo u suprotnom smjeru.
    Prošlost me zove svojim odjecima, a budućnost me čeka. Ipak najmudrije je biti i trajati u sadašnjem trenutku. U njemu se sjedinjuju i prošlost i budućnost, u toj jednoj točci koja upravo traje.
    Sretna sam što ti je moj post o gnjurcu pomogao u tvom sadašnjem trenutku, te da te oslobodio tvojih strahova.
    Iako ja ne doživljavam da se gnjurac čija je glava u vodi, sakriva od stvarnog svijeta. On traži, traži svoju hranu i kad je nađe zaroni, uhvati, nahrani se i izlazi vani na površinu, slaveći svoj uspjeh. Gnjurac bi čak mogao biti simbol za kontemplaciju. Ova riječ mi se tako često nameće da nisam mogla odoliti, a da je ne upotrijebim u ovom kontekstu.
    Oslobođena od strahova, kreni dalje svojom rijekom trajanja. :-)))

    avatar

    25.10.2008. (17:51)    -   -   -   -  

  • safiris

    Zanimljivo kako nam se misli pretaču, i ja sam napisala pjesmu o kapljici,svaka kapljica priča priču na svoj način...ostavljam ti svjetlosni zagrljaj:)

    avatar

    25.10.2008. (18:15)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Hrabra si ti draga Dinajo, kad u svojoj želji da shvatiš neshvatljivo plivaš uzvodno vjerujući da su tu odgovori na tvoja pitanja...Plivati i boriti se sa rječnom strujom je tvoj izbor...Svatko od nas nalazi svoj način svladavanja životne rijeke i njenog tijeka...Vjerujem, da je svaki način jednako ispravan i dobar, jer je primjeren svakom ponaosob...)))

    avatar

    25.10.2008. (19:58)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Misao mi se smiješi i ja u njenom osmjehu prepoznajem dušu rijeke vremena koja odlazi ...

    Osmjeh ti poklanjam, listopadski, subotnji ...

    avatar

    25.10.2008. (20:01)    -   -   -   -  

  • turimti

    noćas, vrijeme vraćam unazad, s tri na dva...sve se može kad se hoće...

    avatar

    25.10.2008. (20:26)    -   -   -   -  

  • pipi duga

    Ništa ne bi mijenjala...moralo je biti tako kako je :) pozdrav ti ostavljam imenjakinjo

    avatar

    25.10.2008. (21:05)    -   -   -   -  

  • Zrakoplov

    Nima stra! Nima stra!:))) Svi su ti putevi otvoreni! Naravno i za malo odmora! Skokni do Bodensee mora!:)))

    avatar

    25.10.2008. (21:27)    -   -   -   -  

  • luki 2

    I da mogu, draga Dijana, ne bih ništa mijenjala! BAŠA NIŠTA! Jer, sve se trebalo događati
    upravo onako, kako se događalo i služilo je mojoj životnoj školi...:))) A ja se učenju
    uvijek veselim!
    Hvala na lijepim riječima; pusa, pozdrav, i uživaj u vikendu!
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie :)))

    avatar

    25.10.2008. (21:58)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Teško se ne okrenuti , draga Dinajo... izgubiti sve one male svjetlosti sabrane u kristalnim kapljicama trenutaka ma kako bili neproduktivni...oni su moji ..i ja ih ne mogu pustiti otploviti bez da ih bar pogledom ne ispratim :-))

    avatar

    25.10.2008. (23:41)    -   -   -   -  

  • rU

    ponekad poželim i ja vratiti se izvoru, dinajo, skoniti se u podzemlje, poput ponornice ... :-)

    a ti se ne obaziri na mustre, koje ne griješe ... a i kako bi, kad nemaju niti jednog posta ...

    avatar

    25.10.2008. (23:47)    -   -   -   -  

učitavam...