Često zaista tek padom u ponor vraćamo se k Ocu. Kad su svi putevi isprobani i potvrđeni kao pogrešni, pogubni, kad se sudarimo sa svojim besmislom i zalutalošću, počinjemo vidjeti onu spasonosnu pruženu ruku...koja je oduvijek tu, ali tek sada vidljiva, tek sada jedina koja može i zna izvući sa dna. Nema pravednika, svi smo griješnici, ali ta činjenica niti opravdava niti dopušta grijeh, on je zlo. Iz tog zla Otac nas zna izvući svojim milosrđem, svojom ljubavlju, On jedini pravedan, koji podiže raskajana griješnika na novi život. Raskajana griješnika, onoga koji odabire prihvatiti tu pruženu ruku spasa. Ljubav je jača od svake pravde i vjerujem, a i Isus je to potvrdio svojim životom, a posebno žrtvom tog života iz ljubavi za spas griješnika, vjerujem da On svakome dolazi prvo s milosrdnom ljubavlju, a tek ako duša odbija, i tvrdokorno se svojom voljom odjeljuje od Oca, tada nastupa Njegova pravda. Isus je mnogo patio radi svih koji će ga odbaciti...tu vječno trpeću Ljubav.... Molim ga uvijek jedno....ljubiti Ga više, iznad svake ljubavi...nikad se ne vratiti u ponor....jer tamo nema Njega....tamo je očaj i beznađe....
25.10.2008. (00:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, ljubav... Tko nije doživio da mu se kaže kako među vlastitom djecom ima mezimca i kako to nije pravedno prema ostalima? I bilo bi da za tu nejednakost nema razloga, da je proizvoljna, bez temelja. Ali, eto, u tom svakodnevnom življenju ljubavi moguće je vidjeti kako različito reagiramo u odnosu na svako dijete ponaosob : one "idealne" hvališ, poljubiš, ponosiš se njima, a one "zločeste" - o njima razmišljaš dan i noć, moliš za njih nekako angažiranije nego za one prve, što su u većem problemu u većoj su potrebi za ljubavlju. Ranjenom treba više njege. Tako je to. Kad te netko pita :"Kako djeca?" Onda o onom "dobrom" kažeš kako je uspješan, vrijedan, kažeš nekoliko njegovih uspjeha i planova - i to je to. A kad načmeš onog drugog, pričaš zapravo i o stanju svoje ranjene duše, iz te priče, svjesno ili nesvjesno izađe na svjetlo dana sva tvoja patnja, jad, bespomoćnost i želja i nada da će jednom biti bolje. A nema ni patnje, ni boli, ni brige, ni ljutnje - bez ljubavi! I što onda drugo možeš nego okrenuti se - Ljubavi?
27.10.2008. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Često zaista tek padom u ponor vraćamo se k Ocu. Kad su svi putevi isprobani i potvrđeni kao pogrešni, pogubni, kad se sudarimo sa svojim besmislom i zalutalošću, počinjemo vidjeti onu spasonosnu pruženu ruku...koja je oduvijek tu, ali tek sada vidljiva, tek sada jedina koja može i zna izvući sa dna.
Nema pravednika, svi smo griješnici, ali ta činjenica niti opravdava niti dopušta grijeh, on je zlo. Iz tog zla Otac nas zna izvući svojim milosrđem, svojom ljubavlju, On jedini pravedan, koji podiže raskajana griješnika na novi život. Raskajana griješnika, onoga koji odabire prihvatiti tu pruženu ruku spasa.
Ljubav je jača od svake pravde i vjerujem, a i Isus je to potvrdio svojim životom, a posebno žrtvom tog života iz ljubavi za spas griješnika, vjerujem da On svakome dolazi prvo s milosrdnom ljubavlju, a tek ako duša odbija, i tvrdokorno se svojom voljom odjeljuje od Oca, tada nastupa Njegova pravda. Isus je mnogo patio radi svih koji će ga odbaciti...tu vječno trpeću Ljubav....
Molim ga uvijek jedno....ljubiti Ga više, iznad svake ljubavi...nikad se ne vratiti u ponor....jer tamo nema Njega....tamo je očaj i beznađe....
25.10.2008. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PAPA
predivan post
25.10.2008. (07:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Četiri Gospe sibol Hrvatstva
mir tebi dragi prijatelju
25.10.2008. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovnamisao
pozdrav dragi prijatelju
26.10.2008. (07:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ossimpleljubica
Eh, ljubav... Tko nije doživio da mu se kaže kako među vlastitom djecom ima mezimca i kako to nije pravedno prema ostalima? I bilo bi da za tu nejednakost nema razloga, da je proizvoljna, bez temelja. Ali, eto, u tom svakodnevnom življenju ljubavi moguće je vidjeti kako različito reagiramo u odnosu na svako dijete ponaosob : one "idealne" hvališ, poljubiš, ponosiš se njima, a one "zločeste" - o njima razmišljaš dan i noć, moliš za njih nekako angažiranije nego za one prve, što su u većem problemu u većoj su potrebi za ljubavlju. Ranjenom treba više njege. Tako je to. Kad te netko pita :"Kako djeca?" Onda o onom "dobrom" kažeš kako je uspješan, vrijedan, kažeš nekoliko njegovih uspjeha i planova - i to je to. A kad načmeš onog drugog, pričaš zapravo i o stanju svoje ranjene duše, iz te priče, svjesno ili nesvjesno izađe na svjetlo dana sva tvoja patnja, jad, bespomoćnost i želja i nada da će jednom biti bolje. A nema ni patnje, ni boli, ni brige, ni ljutnje - bez ljubavi! I što onda drugo možeš nego okrenuti se - Ljubavi?
27.10.2008. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
ema & ossimpleljubica - jako lijepo rečeno ! ali znam da nije od vas, :)
nego od Dobrog Duha ;)
29.10.2008. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...