citala sam kako su u australiji napravili eksperiment u skolama prestali su dici davat konzerviranu hranu,pica,sve ono sta u sebi ima onih #$^%^&^ kako li se zovu,ko ce se sitit najranije ujutro kazu da je jedan od uzroka u tome isto tako slatkisi i sl. ne znam koliko to ima veze i koliko je vijest istinita kazu da se nakon toga drasticno smanjio taj ADHD u skolama
24.10.2008. (08:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@zuza: To područje još je nedovoljno istraženo i moguća su razna iznenađenja. Vrlo je moguće ovo šta spominješ, jer sigurno da od tih silnih aditiva u hrani, negdi mora nešto "puknit"
24.10.2008. (08:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nećemo:-). Hrana svakako utječe na sve nas, pa kako ne bi i na ljude takvog ustroja. No, moguće je i to da takva djeca, odnosno ljudi, hranom kompenziraju upravo taj manjak samopouzdanja koji proizlazi iz osjećaja da su drukčiji od drugih. Ali nije stvar aditiva. Takvi se rode.
24.10.2008. (09:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
danijela
ovdje (na sjeveru evrope) ADHD klince sopaju rilatinom... tctctc.... ovdje svatko tko nije poslusan i ne radi ono sta mu se kaze ili se usudi sanjati za vrijeme sata dobije naljepnicu ADHD... to nije bolest. to je stanje. tome niste ni ti ni Damir krivi. iako vjerujem da je pravi ADHD vrlo rijedak te da vecina djece ima problem kako se nositi sa obiteljskom situacijom (imamo slicne obiteljske price) i zato ih se vrlo lako tagira kao nemarne, lijene i na kraju hiperaktivne.
24.10.2008. (09:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Doista. Jako je teško sa predrasudama. Pogotovo kod nas. Dobar post. Čitao sam o tom predavanju. Uskoro dolazi i u moj grad i namjeravam ići. Jako me zanima. Tebi želim puno sreće i strpljenja.
24.10.2008. (09:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
admin
Pridruži se fresh ekipi na novom forumu www.tipkalica.com!!! Vidimo se, pozz.
24.10.2008. (09:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uh,pogodio si "u sridu"....ja imam sličan problem, ali nznam da li se radi o ADHD-u. Moj Marin ima 12, a imamo problema od prvog osnovne. Učiteljicu u prvom osnovne nije mogao smisliti i tvrdio je da "ona ima usta za dolje" (to će reći da je namrgođena) i da je on ne voli. On joj se zamjerio pa mu je u prvom osnovne upisala u knjižicu pismenu opomenu razrednika. Ja sam poludila, žalila se u školi i zaprijetila da ću obavijestiti ministarstvo školstva. Tražila sam promjenu razreda i da se ta gadost izbriše iz učeničke knjižice. Kad su vidjeli da samnom nema šale učinili su sve što sam tražila. Nova učiteljica je bila dobra prema njemu, znala ga je pohvaliti za pažnju i nmije ga kažnjavala ocjenama nego ga je stalno animirala pa je prolazio sa vrlodobrim i odličnim. No u petom razredu dobio je razne profesore koji ga nisu razumjeli, pa je prošao sa dobrim. Sada je u šestom osnovne i nije ništa bolje.Testovi su pokazali da je izrazito inteligentan, barata podacima i činjenicama koje iznenađuju i odrasle. Obožava gledati crtane, discoveri channel, national geographic i voli enciklopedije itd.itd. Ima preko dvjesto Alan fordova koje je već dvaput pročitao. Ali kad je škola u pitanju....strava. Često zaboravlja što ima za zadaću, u stvari prije bih rekla da to ne želi pamtiti. Ne uči i nitko ga ne može natjerati da uči. Ali kad ga počnem ispitivati pokaže znanje o gradivu. Na moj upit kako to zna a nije učio, kaže da je to učiteljica pričala u školi. Ne prepisuje sa ploče..... i često se moram u bilježnici potpisivati ispod opaski profesora. Totalno je nezainteresiran u školi, ne radi, ali ni ne ometa nastavu. Ponekad se desi da se potuče, ali samo zato jer ga netko zove da to uradi nekome (da se lako nagovoriti) ili ako ga netko ometa dok je "u svom svijetu". Nije problem, ne radi štetu, ne ponaša se delikventno, ali na drugu stranu ima hrpa primjedbi profesora na njegov rad u školi. Sve što je obaveza odbija, ne želi se baviti sportom ..."jer su tamo druga djeca koju ne pozna". Teško sklapa prijateljstva i ko pijan plota se drži svojih zacrtanih dnevnih rituala, i kad ga se pokuša otrgnuti od toga i navesti na obaveze.....onda se duri ljuti, odradi to na brzinu i pobjegne u sobu. Bila sam u Puli u Obiteljskom centru na razgovoru s psihologinjom, a ona mi je rekla da ga pustim jer neću ništa postići....kao "mama možete samo polučiti kontraefekt". Da bi dobili neku dijagnozu kako bi dobili papir da profesori moraju prema njemu imati "poseban pristup" morali bi proći čitav niz kliničkih pretraga, pa onda psihologa itd.itd. Neznam što učiniti jer su ga profesori uzeli na zub...... Po meni nije hiperaktivan.....nego nešto između.....a neznam definirati.
24.10.2008. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da postoji mogućnost da i ja imam isti problem... Vodila ga na testiranje kod defektologa, nema li možda disgrafiju, nema, def. kaže da je inteligentno, ali zaigrano dite. .... Drži se Brode, hrabro naprid, bori se za svoje dite. Jer on to zaslužuje
24.10.2008. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hiperaktivnost nije novost, takve je djece uvijek bilo, no niko ih nije prepoznavao. Danas je ipak malo bolje, a vjerujem da će biti još bolje. Treba glasno govoriti o tomu, razmijeniti iskustva, naći načina da se pomogne djeci i da ih se shvati. Bravo za udrugu "Buđenje" !
24.10.2008. (09:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@samohrana majka: Znanost mora odgovoriti na ta pitanja, je li urođeno ili stečeno, jako je važno da i "obični" ljudi razmjenjuju svoja iskustva jer je očito da problem postoji i da je mnogu djecu potrebno "spasiti" @Danijela: Čuo sam za to da im "prepisuju" rilatin, ali na žalost o tome ne znam dovoljno, samo se nadam da postoje puno bolja rješenja @smiling cricket: Obavezno pođi, zaslužuju našu podršku! @jasna budišin: Po mnogim stvarima koje si iznijela, vrlo je vjerojatno da se radi o jednom od oblika ADHD-a. Na žalost onaj "papir" kojeg traže u školama, u najvećem broju slučajeva samo služi kao alibi za "individualizirani pristup", ni u kom slučaju ne donosi rješenja @filipinka: Hvala lipa na podršci, evo uzvraćam ti na isti način :-) @Koraljka: Znaš, ovaj post mi se dugo "lomio" i po glavi i po kompjuteru, ali eto - konačno ;-))) I naravno, pridružujem se sa "Bravo za Buđenje"
24.10.2008. (09:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim zavirit na ove stranice,uvijek ima nešto lipo ili oku ili duši....Istina, u našim vrtićima,školama-ovdje mislim na lokalni dio, za šire ne mogu govoriti-takva djeca budu odmah obilježena kao problem. Tako da i sama djeca o sebi počimaju tako razmišljati. Vrlo je malo pedagoškog rada, stručne pomoći....Ja imam življe dijete, pa je teško...
24.10.2008. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da nećeš stajati prekriženih ruku! ;-) Sigurna sam da će nakon ovoga biti još onih koji danas mogu prepoznati da djeca sa ADHD-om zaista mogu, ali samo uz mnogo razumijevanja, brige i ljubavi, svoju nepažnju pretvarati u kreativnost, nemir i hiperaktivnost u pozitivnu energiju, a impulzivnost u odlučnost... I da to neće ostati samo rijetki. Jer, ima načina. :-) Bravo, Brode! ;-)
24.10.2008. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A brode moj, nemam blage veze šta bi ti rekla, a ipak imam potrebu ostavit ti nekakv suvisao komentar. Već sama činjenica da is izvuka glavu iz pijeska i da si odlučan u zaštiti svoga diteta je veliki korak za tebe i njega. Moram priznat da mi je ovo najnježniji post koji si napisao, jer se u njemu osjeti baš sva roditeljska patnja i briga... Samo naprid i pozdravi mi čovika jogurta.:-))
24.10.2008. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nije izmišljotina brode, znam jer sam čuvala upravo takvo dijete i davala mu instrukcije za školu. odmah sam prepoznala o čemu se radi, jer obitelj ima još djece pa je razlika vrlo uočljiva, i rekla roditeljima što je na stvari. problem je što u malim sredinama za takvu djecu nema razumijevanja (čitaj: znanja) niti stručne pomoći. u školama još ponajmanje. muka mi je dok gledam to izuzetno inteligentno, bistro, dobroćudno i emotivno dijete koje svoje potencijale nažalost ne može iznjedriti u potpunosti jer ga upravo taj sindrom sapliće, koči. a ´samo´ je potrebno puno puno strpljenja, posvećenosti, razumijevanja, nježnosti i (ključnog) vremena koje nažalost moderni i zaposleni roditelji za svoju djecu nemaju. ali da se razumimo - ne kažem da roditelji ne žele pomoći, gledam majku tog djeteta koja se upravo lomi jer vidi da njenom djetetu treba pomoć, ali ona naprosto ne zna što napraviti, a otkaz na poslu si ne može priuštiti.
24.10.2008. (10:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baluncana
Ne treba se čuditi predrasudama. 'Hiperaktivnost' mnogi roditelji kolokvijalno koriste kao ispriku za loš odgoj, a djeca na koju upiru prstom nikad nisu prošla temeljit, a često i nikakav, dijagnostički postupak. ADHD nije nešto što može dijagnosticirati ni mama, ni tata, ni teta, ni učiteljica...Moj kolega ima dječaka s tim poremećajem, ali puno mlađeg od tvog sina pa ponešto znam o tome. Pitanje 'krivnje' je zbilja trivijalno, kao da se pitamo tko je kriv jer dijete ima jednu nogu kraću...Tvoj sin je, Brode, u jako 'teškim' godinama pa mu treba dvostruka podrška, i ona koja se odnosi na ADHD - vjerujem da je dijagnozu postavio kompetentan liječnički tim - ali i ona koja se odnosi na ulazak u adolescenciju. Stisnite zube kao obitelj i tražite pomoć i za njega i za sebe.
24.10.2008. (11:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brnistra
Nije to samo problem malih sredina, ja ne znam da li je moj sin imao to, ali svi simptomi su bili takvi. Išli kod psihologa, škola uniformirana kao što ti kažeš i ima isti pristup svoj djeci. Kad je ušao u pubertet, otpor protiv svega. Treba imati jako puno strpljenja i treba prihvatiti da takvo dijete jedva čeka da završi školu. Moj sin sada radi, jako je dobar na poslu i svi ga hvale, ali trebalo je preživjeti srednju školu i sve strahove vezane uz drogu, alkohol i ostalo - mislim da je to čak teže u većem gradu jer ga ne možeš imati pod kontrolom. Nemoj odustati od toga da mu budeš oslonac i da mu daješ podršku, treba puno razgovarti, objašnjavati i na kraju će sve biti dobro.
24.10.2008. (11:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uputila ma Koraljka na post... moj unuk će uskoro imati 3 godine i ne priča, odnosno, kaže tek poneku riječ... prvo su mu dijagnosticirali sumnju na gluhoću, pa na autizam, onda na centralni slušni sustav (pa je izvadio sva tri krajnika od kojih su dolazile stalne upale), pa sad na blagi oblik autizma... logoped koji radi s njim već govori da je jako nadaren i da pomalo sumnja kako se ipak ne radi o autizmu... no, sve u svemu je jako rano da bi se mogla postaviti konačna dijagnoza i sreća je samo što su počeli na vrijeme raditi s njim... zašto ovo pišem? zato što te potpuno razumijem... nerazumjevanje je svuda oko nas, tako je lako ljudima na nekoga zalijepiti etiketu "čudan", "drugačiji", da ne spominjem neke ružnije izraze... najgore je što se djeca u najosjetljivijim godinama, kao što je tvoj sin sada, moraju s tim nositi u okolini... jedino što možeš je stalno i stalno ga uvjeravati da nije manje vrijedan od bilo kojeg djeteta i da ni za što nije "kriv"... puno snage ti želim i bezbroj osmijeha koje ćeš podijeliti sa svojim sinom... topli pozdrav!
24.10.2008. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@prteljko: Teško, baš teško, ali nema nam druge @Blue: A šta ću ti reć? :-* @čiovka. nada umire zadnja, navodno... @suncokreta: Ha ha, čovjek-jogurt, baš ;-))) @Mod: Roditelji se lome između neznanja i osjećaja, tu nema drugog načina nego da "uskoče" stručnjaci. Samo di su? kako doći do njih? @baluncana: I te kako sam svjestan toga, stiskam zube, dok ih još imam ;-) @brnistra: Znam sve, hvala ti na podršci @maslackica; Dobrodošla, također i tebi žellm puno snage, bit će vam i te kako potrebna
24.10.2008. (12:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od početka čitanja posta u sebi sam mantrala: samo da nije , samo da nije, a ono na kraju ipak je. U svemu tome tvoj Damir ima sreću, ima tebe za oca i ako ta bitka ima iti male šanse da se dobije vas dvojica ćete je izvojevati zajedno kao i sve ostale do sad. Ako ti ikako mogu pomoći znaš gdje sam!
24.10.2008. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od početka čitanja posta u sebi sam mantrala: samo da nije , samo da nije, a ono na kraju ipak je. U svemu tome tvoj Damir ima sreću, ima tebe za oca i ako ta bitka ima iti male šanse da se dobije vas dvojica ćete je izvojevati zajedno kao i sve ostale do sad. Ako ti ikako mogu pomoći znaš gdje sam!
24.10.2008. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
no angel
Na čas si me vratio u vrijeme kada sam i sama dolazila sa istim paketom mučnine iz škole (ometao nastavu, izbačen iz razreda, nema zadaaću, nema lektiru, nema opremu...), tako da točno razumijem o čemu pričaš. Sredstva za smirenje preporučili su mi još na liječničkom pregledu za školu, s tim da je liječnik, vidjevši užas kojim sam dočekala prijedlog, napomenuo da bi to bilo dobro ZBOG NASTAVNIKA koji neće imati ni vremena ni razumijevanja za tako "zaigrano" dijete. Bila sam balavica (majka u dvadesetoj), ali sam u dubini svog balavog bića znala da želim imati svoje DIJETE a ne njihov .ebeni FILADENDRON (kemijski umrtvljen). Na koncu je ipak ispalo dobro, u pubertetu je to bio rafting po nemirnim vodama, misao vodilja bila mi je da će on osnažen mojom ljubavlju, prihvaćanjem i stalnim vraćanjem fokusa na ono što je za njega važno - ipak naći svoj put i otkriti svoje SNAGE, iako svi upiru prstom u njegove SLABOSTI! Danas je on predivno ljudsko biće sa kojim se razumijem sa malo riječi i čije mišljenje uvijek rado želim čuti, završio je fakultet, našao je svoje mjesto pod kapom nebeskom.... Želim ti sav optimizam, strpljenje, praštanje i ljubav ovog svijeta, ne zaboravi: takvo dijete je dar, a ne pokora!
24.10.2008. (14:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A new incredible free online strategy game on http://war4fun.net ! Players pilot a squad of up to 15 units and bring them to the victory. Build strategy with other players and rush to the enemy HQ. Already 500 daily players on the french version of this game. Will you show us how well you fight in the english WAR4FUN version ? Some of the main features : - Tutorial for new players and live instructors that are willing to help you at any time - More than 28 different units models - More than 15 different types of actions - map of different land types, with relief, road, rivers, structures and fortifications - Players grouped in companies - max 15 active units by player - events notification for each units - units evolution with experience - players ranking - units ranking (hall of fame) and personalising (text and image) - medals attribution - upgrade packs - player Prestige management - game stats - internal mailing - rules online - 2 map rendering templates - 5 skin templates - online map editor
Amazing feature of this game unlike all other online games is that you don't have to spend all day sitting around Your computer to be the best in this game, just use your brain few times (or one time) per day.
24.10.2008. (14:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara brokva
Konačno neko ko me razumije!Ja sam majka jedanaestogodišnjaka kome pažnju ne drži ništa osim onoga što ga zanima duže od jednog minuta.A to što ga zanima nije ništa od školskog gradiva,naravno!Ili skoro ništa.Naime,na informatici je najbolji u razredu,web prezentaciju napravi za deset minuta,a druga djeca ne mogu ni za dva časa!Zato povjest ja čitam,a on me kao sluša,danima,da bi izvukli neku mršavu dvojku,jer zaboga,to je "smoreno"!A na "Discovery"-ju je baš nešto jako interesantno,ma šta to bilo!Ili je baš onog momenta kad mu objašnjavam razlomke neka ptičica sletjela na parapet balkona,a to ga je podsjetilo da mi kaže da je Igor juče na času biologije rekao ovo ili ono!Roditeljski su posebna priča!Već sam bilion puta čula kako je "Mato bistro dijete i vidi se da se s njim puno radi,i mogao bi puno više,ali...on se vrpoli,priča,ometa drugu djecu..."Kad kažem da sam dijete vodila psihologu,da je hiperaktivan,ali to na znači da nije normalan,nego samo drukčiji,gledaju me "ko tele u šarena vrata,i sve se završi sa onim njihovim "mudrim":"Morate s njim kući razgovarati,on mora da se smiri..."Kao da on to ne zna!Kao da njemu ne bi bio život puno lakši bez njihovih stalnih prebacivanja!Ja sam ove godine uzela godišnji odmor i bila s njim po cijele dane.Svaki dan sam bila u školi,pričala sa svakim nastavnikom ponaosob,sa školskim pedagogom,sa direktorom,i na kraju svima zaprijetila tužbom,ne budu li počeli da rade ono što im je posao!I,vjeruj mi,ima rezultata!Kad loše uradi kontrolni,ne upišu mu ocjenu,nego gapitaju drugi čas:Često ga pohvale kad nešto dobro odgovori ili napiše,i već vidim da je malo sigurniji u sebe!Ja se nadam uspijehu,pa to od srca želim i tebi i tvom sinu!!!
24.10.2008. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuzayok
citala sam kako su u australiji napravili eksperiment u skolama
prestali su dici davat konzerviranu hranu,pica,sve ono sta u sebi ima onih #$^%^&^
kako li se zovu,ko ce se sitit najranije ujutro
kazu da je jedan od uzroka u tome
isto tako slatkisi i sl.
ne znam koliko to ima veze i koliko je vijest istinita
kazu da se nakon toga drasticno smanjio taj ADHD u skolama
24.10.2008. (08:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brod u boci
@zuza: To područje još je nedovoljno istraženo i moguća su razna iznenađenja.
Vrlo je moguće ovo šta spominješ, jer sigurno da od tih silnih aditiva u hrani, negdi mora nešto "puknit"
24.10.2008. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
Nećemo:-). Hrana svakako utječe na sve nas, pa kako ne bi i na ljude takvog ustroja. No, moguće je i to da takva djeca, odnosno ljudi, hranom kompenziraju upravo taj manjak samopouzdanja koji proizlazi iz osjećaja da su drukčiji od drugih. Ali nije stvar aditiva. Takvi se rode.
24.10.2008. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
danijela
ovdje (na sjeveru evrope) ADHD klince sopaju rilatinom... tctctc.... ovdje svatko tko nije poslusan i ne radi ono sta mu se kaze ili se usudi sanjati za vrijeme sata dobije naljepnicu ADHD... to nije bolest. to je stanje. tome niste ni ti ni Damir krivi. iako vjerujem da je pravi ADHD vrlo rijedak te da vecina djece ima problem kako se nositi sa obiteljskom situacijom (imamo slicne obiteljske price) i zato ih se vrlo lako tagira kao nemarne, lijene i na kraju hiperaktivne.
24.10.2008. (09:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cricket
Doista. Jako je teško sa predrasudama. Pogotovo kod nas. Dobar post. Čitao sam o tom predavanju. Uskoro dolazi i u moj grad i namjeravam ići. Jako me zanima. Tebi želim puno sreće i strpljenja.
24.10.2008. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
admin
Pridruži se fresh ekipi na novom forumu www.tipkalica.com!!! Vidimo se, pozz.
24.10.2008. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik nas 2 2
Uh,pogodio si "u sridu"....ja imam sličan problem, ali nznam da li se radi o ADHD-u. Moj Marin ima 12, a imamo problema od prvog osnovne. Učiteljicu u prvom osnovne nije mogao smisliti i tvrdio je da "ona ima usta za dolje" (to će reći da je namrgođena) i da je on ne voli. On joj se zamjerio pa mu je u prvom osnovne upisala u knjižicu pismenu opomenu razrednika. Ja sam poludila, žalila se u školi i zaprijetila da ću obavijestiti ministarstvo školstva. Tražila sam promjenu razreda i da se ta gadost izbriše iz učeničke knjižice. Kad su vidjeli da samnom nema šale učinili su sve što sam tražila. Nova učiteljica je bila dobra prema njemu, znala ga je pohvaliti za pažnju i nmije ga kažnjavala ocjenama nego ga je stalno animirala pa je prolazio sa vrlodobrim i odličnim. No u petom razredu dobio je razne profesore koji ga nisu razumjeli, pa je prošao sa dobrim. Sada je u šestom osnovne i nije ništa bolje.Testovi su pokazali da je izrazito inteligentan, barata podacima i činjenicama koje iznenađuju i odrasle. Obožava gledati crtane, discoveri channel, national geographic i voli enciklopedije itd.itd. Ima preko dvjesto Alan fordova koje je već dvaput pročitao. Ali kad je škola u pitanju....strava. Često zaboravlja što ima za zadaću, u stvari prije bih rekla da to ne želi pamtiti. Ne uči i nitko ga ne može natjerati da uči. Ali kad ga počnem ispitivati pokaže znanje o gradivu. Na moj upit kako to zna a nije učio, kaže da je to učiteljica pričala u školi. Ne prepisuje sa ploče..... i često se moram u bilježnici potpisivati ispod opaski profesora.
Totalno je nezainteresiran u školi, ne radi, ali ni ne ometa nastavu. Ponekad se desi da se potuče, ali samo zato jer ga netko zove da to uradi nekome (da se lako nagovoriti) ili ako ga netko ometa dok je "u svom svijetu".
Nije problem, ne radi štetu, ne ponaša se delikventno, ali na drugu stranu ima hrpa primjedbi profesora na njegov rad u školi.
Sve što je obaveza odbija, ne želi se baviti sportom ..."jer su tamo druga djeca koju ne pozna". Teško sklapa prijateljstva i ko pijan plota se drži svojih zacrtanih dnevnih rituala, i kad ga se pokuša otrgnuti od toga i navesti na obaveze.....onda se duri ljuti, odradi to na brzinu i pobjegne u sobu.
Bila sam u Puli u Obiteljskom centru na razgovoru s psihologinjom, a ona mi je rekla da ga pustim jer neću ništa postići....kao "mama možete samo polučiti kontraefekt".
Da bi dobili neku dijagnozu kako bi dobili papir da profesori moraju prema njemu imati "poseban pristup" morali bi proći čitav niz kliničkih pretraga, pa onda psihologa itd.itd.
Neznam što učiniti jer su ga profesori uzeli na zub......
Po meni nije hiperaktivan.....nego nešto između.....a neznam definirati.
24.10.2008. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
file
Mislim da postoji mogućnost da i ja imam isti problem... Vodila ga na testiranje kod defektologa, nema li možda disgrafiju, nema, def. kaže da je inteligentno, ali zaigrano dite.
....
Drži se Brode, hrabro naprid, bori se za svoje dite. Jer on to zaslužuje
24.10.2008. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Hiperaktivnost nije novost, takve je djece uvijek bilo, no niko ih nije prepoznavao. Danas je ipak malo bolje, a vjerujem da će biti još bolje. Treba glasno govoriti o tomu, razmijeniti iskustva, naći načina da se pomogne djeci i da ih se shvati.
Bravo za udrugu "Buđenje" !
24.10.2008. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
file
@Dnevnik - uf... toliko sličnosti i s tobom, moj ima 8 godina, i ko da ga vidim u tvome... isto tako mislim... nešto između.
24.10.2008. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brod u boci
@samohrana majka: Znanost mora odgovoriti na ta pitanja, je li urođeno ili stečeno, jako je važno da i "obični" ljudi razmjenjuju svoja iskustva jer je očito da problem postoji i da je mnogu djecu potrebno "spasiti"
@Danijela: Čuo sam za to da im "prepisuju" rilatin, ali na žalost o tome ne znam dovoljno, samo se nadam da postoje puno bolja rješenja
@smiling cricket: Obavezno pođi, zaslužuju našu podršku!
@jasna budišin: Po mnogim stvarima koje si iznijela, vrlo je vjerojatno da se radi o jednom od oblika ADHD-a. Na žalost onaj "papir" kojeg traže u školama, u najvećem broju slučajeva samo služi kao alibi za "individualizirani pristup", ni u kom slučaju ne donosi rješenja
@filipinka: Hvala lipa na podršci, evo uzvraćam ti na isti način :-)
@Koraljka: Znaš, ovaj post mi se dugo "lomio" i po glavi i po kompjuteru, ali eto - konačno ;-)))
I naravno, pridružujem se sa "Bravo za Buđenje"
24.10.2008. (09:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prteljko
Volim zavirit na ove stranice,uvijek ima nešto lipo ili oku ili duši....Istina, u našim vrtićima,školama-ovdje mislim na lokalni dio, za šire ne mogu govoriti-takva djeca budu odmah obilježena kao problem. Tako da i sama djeca o sebi počimaju tako razmišljati. Vrlo je malo pedagoškog rada, stručne pomoći....Ja imam življe dijete, pa je teško...
24.10.2008. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Naravno da nećeš stajati prekriženih ruku! ;-) Sigurna sam da će nakon ovoga biti još onih koji danas mogu prepoznati da djeca sa ADHD-om zaista mogu, ali samo uz mnogo razumijevanja, brige i ljubavi, svoju nepažnju pretvarati u kreativnost, nemir i hiperaktivnost u pozitivnu energiju, a impulzivnost u odlučnost... I da to neće ostati samo rijetki. Jer, ima načina. :-) Bravo, Brode! ;-)
24.10.2008. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
Nadam se da će ovo pročitat netko u školi!
Bravo, Brode!
24.10.2008. (10:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokreta2
A brode moj, nemam blage veze šta bi ti rekla, a ipak imam potrebu ostavit ti nekakv suvisao komentar. Već sama činjenica da is izvuka glavu iz pijeska i da si odlučan u zaštiti svoga diteta je veliki korak za tebe i njega. Moram priznat da mi je ovo najnježniji post koji si napisao, jer se u njemu osjeti baš sva roditeljska patnja i briga... Samo naprid i pozdravi mi čovika jogurta.:-))
24.10.2008. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
nije izmišljotina brode, znam jer sam čuvala upravo takvo dijete i davala mu instrukcije za školu. odmah sam prepoznala o čemu se radi, jer obitelj ima još djece pa je razlika vrlo uočljiva, i rekla roditeljima što je na stvari. problem je što u malim sredinama za takvu djecu nema razumijevanja (čitaj: znanja) niti stručne pomoći. u školama još ponajmanje.
muka mi je dok gledam to izuzetno inteligentno, bistro, dobroćudno i emotivno dijete koje svoje potencijale nažalost ne može iznjedriti u potpunosti jer ga upravo taj sindrom sapliće, koči. a ´samo´ je potrebno puno puno strpljenja, posvećenosti, razumijevanja, nježnosti i (ključnog) vremena koje nažalost moderni i zaposleni roditelji za svoju djecu nemaju. ali da se razumimo - ne kažem da roditelji ne žele pomoći, gledam majku tog djeteta koja se upravo lomi jer vidi da njenom djetetu treba pomoć, ali ona naprosto ne zna što napraviti, a otkaz na poslu si ne može priuštiti.
24.10.2008. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baluncana
Ne treba se čuditi predrasudama. 'Hiperaktivnost' mnogi roditelji kolokvijalno koriste kao ispriku za loš odgoj, a djeca na koju upiru prstom nikad nisu prošla temeljit, a često i nikakav, dijagnostički postupak. ADHD nije nešto što može dijagnosticirati ni mama, ni tata, ni teta, ni učiteljica...Moj kolega ima dječaka s tim poremećajem, ali puno mlađeg od tvog sina pa ponešto znam o tome. Pitanje 'krivnje' je zbilja trivijalno, kao da se pitamo tko je kriv jer dijete ima jednu nogu kraću...Tvoj sin je, Brode, u jako 'teškim' godinama pa mu treba dvostruka podrška, i ona koja se odnosi na ADHD - vjerujem da je dijagnozu postavio kompetentan liječnički tim - ali i ona koja se odnosi na ulazak u adolescenciju. Stisnite zube kao obitelj i tražite pomoć i za njega i za sebe.
24.10.2008. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brnistra
Nije to samo problem malih sredina, ja ne znam da li je moj sin imao to,
ali svi simptomi su bili takvi. Išli kod psihologa, škola uniformirana kao što ti kažeš i ima isti pristup svoj djeci. Kad je ušao u pubertet, otpor protiv svega. Treba imati jako puno strpljenja i treba prihvatiti da takvo dijete
jedva čeka da završi školu. Moj sin sada radi, jako je dobar na poslu i
svi ga hvale, ali trebalo je preživjeti srednju školu i sve strahove vezane
uz drogu, alkohol i ostalo - mislim da je to čak teže u većem gradu jer ga
ne možeš imati pod kontrolom. Nemoj odustati od toga da mu budeš
oslonac i da mu daješ podršku, treba puno razgovarti, objašnjavati i na kraju će sve biti dobro.
24.10.2008. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
uputila ma Koraljka na post... moj unuk će uskoro imati 3 godine i ne priča, odnosno, kaže tek poneku riječ... prvo su mu dijagnosticirali sumnju na gluhoću, pa na autizam, onda na centralni slušni sustav (pa je izvadio sva tri krajnika od kojih su dolazile stalne upale), pa sad na blagi oblik autizma... logoped koji radi s njim već govori da je jako nadaren i da pomalo sumnja kako se ipak ne radi o autizmu... no, sve u svemu je jako rano da bi se mogla postaviti konačna dijagnoza i sreća je samo što su počeli na vrijeme raditi s njim...
zašto ovo pišem? zato što te potpuno razumijem... nerazumjevanje je svuda oko nas, tako je lako ljudima na nekoga zalijepiti etiketu "čudan", "drugačiji", da ne spominjem neke ružnije izraze... najgore je što se djeca u najosjetljivijim godinama, kao što je tvoj sin sada, moraju s tim nositi u okolini... jedino što možeš je stalno i stalno ga uvjeravati da nije manje vrijedan od bilo kojeg djeteta i da ni za što nije "kriv"...
puno snage ti želim i bezbroj osmijeha koje ćeš podijeliti sa svojim sinom...
topli pozdrav!
24.10.2008. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brod u boci
@prteljko: Teško, baš teško, ali nema nam druge
@Blue: A šta ću ti reć? :-*
@čiovka. nada umire zadnja, navodno...
@suncokreta: Ha ha, čovjek-jogurt, baš ;-)))
@Mod: Roditelji se lome između neznanja i osjećaja, tu nema drugog načina nego da "uskoče" stručnjaci. Samo di su? kako doći do njih?
@baluncana: I te kako sam svjestan toga, stiskam zube, dok ih još imam ;-)
@brnistra: Znam sve, hvala ti na podršci
@maslackica; Dobrodošla, također i tebi žellm puno snage, bit će vam i te kako potrebna
24.10.2008. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
Od početka čitanja posta u sebi sam mantrala: samo da nije , samo da nije, a ono na kraju ipak je. U svemu tome tvoj Damir ima sreću, ima tebe za oca i ako ta bitka ima iti male šanse da se dobije vas dvojica ćete je izvojevati zajedno kao i sve ostale do sad.
Ako ti ikako mogu pomoći znaš gdje sam!
24.10.2008. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
Od početka čitanja posta u sebi sam mantrala: samo da nije , samo da nije, a ono na kraju ipak je. U svemu tome tvoj Damir ima sreću, ima tebe za oca i ako ta bitka ima iti male šanse da se dobije vas dvojica ćete je izvojevati zajedno kao i sve ostale do sad.
Ako ti ikako mogu pomoći znaš gdje sam!
24.10.2008. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
no angel
Na čas si me vratio u vrijeme kada sam i sama dolazila sa istim paketom mučnine iz škole (ometao nastavu, izbačen iz razreda, nema zadaaću, nema lektiru, nema opremu...), tako da točno razumijem o čemu pričaš. Sredstva za smirenje preporučili su mi još na liječničkom pregledu za školu, s tim da je liječnik, vidjevši užas kojim sam dočekala prijedlog, napomenuo da bi to bilo dobro ZBOG NASTAVNIKA koji neće imati ni vremena ni razumijevanja za tako "zaigrano" dijete. Bila sam balavica (majka u dvadesetoj), ali sam u dubini svog balavog bića znala da želim imati svoje DIJETE a ne njihov .ebeni FILADENDRON (kemijski umrtvljen).
Na koncu je ipak ispalo dobro, u pubertetu je to bio rafting po nemirnim vodama, misao vodilja bila mi je da će on osnažen mojom ljubavlju, prihvaćanjem i stalnim vraćanjem fokusa na ono što je za njega važno - ipak naći svoj put i otkriti svoje SNAGE, iako svi upiru prstom u njegove SLABOSTI! Danas je on predivno ljudsko biće sa kojim se razumijem sa malo riječi i čije mišljenje uvijek rado želim čuti, završio je fakultet, našao je svoje mjesto pod kapom nebeskom....
Želim ti sav optimizam, strpljenje, praštanje i ljubav ovog svijeta, ne zaboravi: takvo dijete je dar, a ne pokora!
24.10.2008. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
W4F
url : http://war4fun.net
screenshot : http://war4fun.net/presentation/en/War_Game_1.php
[img]http://usera.ImageCa ve.com/Oscillator/presentation.JPG[/img]
banner : http://war4fun.net/template/standard/wg.en.jpg
A new incredible free online strategy game on http://war4fun.net ! Players pilot a squad of up to 15 units and bring them to the victory. Build strategy with other players and rush to the enemy HQ. Already 500 daily players on the french version of this game. Will you show us how well you fight in the english WAR4FUN version ?
Some of the main features :
- Tutorial for new players and live instructors that are willing to help you at any time
- More than 28 different units models
- More than 15 different types of actions
- map of different land types, with relief, road, rivers, structures and fortifications
- Players grouped in companies
- max 15 active units by player
- events notification for each units
- units evolution with experience
- players ranking
- units ranking (hall of fame) and personalising (text and image)
- medals attribution
- upgrade packs
- player Prestige management
- game stats
- internal mailing
- rules online
- 2 map rendering templates
- 5 skin templates
- online map editor
Amazing feature of this game unlike all other online games is that you don't have to spend all day sitting around Your computer to be the best in this game, just use your brain few times (or one time) per day.
24.10.2008. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara brokva
Konačno neko ko me razumije!Ja sam majka jedanaestogodišnjaka kome pažnju ne drži ništa osim onoga što ga zanima duže od jednog minuta.A to što ga zanima nije ništa od školskog gradiva,naravno!Ili skoro ništa.Naime,na informatici je najbolji u razredu,web prezentaciju napravi za deset minuta,a druga djeca ne mogu ni za dva časa!Zato povjest ja čitam,a on me kao sluša,danima,da bi izvukli neku mršavu dvojku,jer zaboga,to je "smoreno"!A na "Discovery"-ju je baš nešto jako interesantno,ma šta to bilo!Ili je baš onog momenta kad mu objašnjavam razlomke neka ptičica sletjela na parapet balkona,a to ga je podsjetilo da mi kaže da je Igor juče na času biologije rekao ovo ili ono!Roditeljski su posebna priča!Već sam bilion puta čula kako je "Mato bistro dijete i vidi se da se s njim puno radi,i mogao bi puno više,ali...on se vrpoli,priča,ometa drugu djecu..."Kad kažem da sam dijete vodila psihologu,da je hiperaktivan,ali to na znači da nije normalan,nego samo drukčiji,gledaju me "ko tele u šarena vrata,i sve se završi sa onim njihovim "mudrim":"Morate s njim kući razgovarati,on mora da se smiri..."Kao da on to ne zna!Kao da njemu ne bi bio život puno lakši bez njihovih stalnih prebacivanja!Ja sam ove godine uzela godišnji odmor i bila s njim po cijele dane.Svaki dan sam bila u školi,pričala sa svakim nastavnikom ponaosob,sa školskim pedagogom,sa direktorom,i na kraju svima zaprijetila tužbom,ne budu li počeli da rade ono što im je posao!I,vjeruj mi,ima rezultata!Kad loše uradi kontrolni,ne upišu mu ocjenu,nego gapitaju drugi čas:Često ga pohvale kad nešto dobro odgovori ili napiše,i već vidim da je malo sigurniji u sebe!Ja se nadam uspijehu,pa to od srca želim i tebi i tvom sinu!!!
24.10.2008. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...