"NAJBOLJI PROPOVJEDNIK JE SRCE, NAJBOLJI UCITELJ JE VRIJEME, NAJBOLJA KNJIGA JE SVIJET, NAJBOLJI PRIJATELJ JE – BOG".
Iz "Talmuda"
Dragi prijatelji,CUVAJTE DUSU OD UJEDA ZMIJE MRZNJE. Imam poseban folder u koji sakupljam misli, ulomke, sentence, aforizme i druge kratke tekstove i nosi naslov SAVJETNIK. "Bijela kula" danas prilaze SAVJETNIKU bitnu misao, jer, sposobnost da se covjek drzi onkraj mrznje, pokazuje uzoritu razinu njegove duhovne izgradjenosti. Jos jedan znakovit uvid koje nam nudi danasnje tihovanje je spoznaja o SLJEPOCI zla:
21. DRAGOCJENE CINI NEBA Dragocjene cini neba Moji svijetli andjeli zakljucase u sumracje zapustenih tavana, u prasne skrinje, koje ne pripadaju nikomu. Ali pod tim mjestima u dubini zemlje nesvijetla zeljezna Zvijer progriza svoj put do povrsine. Ona ne moze taknuti nebeske cini ni ocima, ali moze slijepo potkopati tlo ispod svih riznica, spaliti sve tavane i skrinje, ne bi li tako naudila jednoj medju njima. Cuvajte dusu od ujeda zmije mrznje. Tako stoji pocasna straza oko neugledne skrinje s cinima neba: zlu nevidljiva, jer zlo ne vidi.
"Bijela kula", knjiga 46. Zapisala Vesna Krmpotic Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
24.10.2008. (05:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
From: Eli Jaska Subject: Eli Re: o milanu zalokaru To: borivojbukva@yahoo.com Date: Thursday, October 23, 2008, 10:16 PM
Dragi Boro onako kako si oslikao Milana Zakokara baš mi se dopada. I moj tata je nosio francusku kapicu. A i ja sam napustila uvaženu profesiju. Evo upalit ću svjećicu s Blagoslovovom njegovoj duši i postojanju. Hag Eli --------------------------------------
pusa i pozdrav dragoj eli od jadrana i bore
24.10.2008. (05:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
From: Prijatelji zivotinja Subject: U susret prosvjedu protiv transporta zivotinja To: "Prijatelji zivotinja" Date: Friday, October 24, 2008, 1:34 AM
Dragi prijatelji,
zelimo vam se jos jednom javiti prije ovog vaznog prosvjeda za zivotinje koje pate na cestama Europe i svijeta.
Zauzimanje svakog od nas je dragocjeno za bica koja nemaju drugi izbor vec cekati u patnji da netko umjesto njih digne svoj glas. U subotu nam se pruza prilika da zajedno dignemo glas za potlacene i zlostavljane. Zahvalni smo svima koji ce odvojiti svoje vrijeme za njih, za nemocene.
Na prosvjedu ne smijemo koristiti kolnik vec samo pjesacke staze, no smijemo biti glasni pa ukoliko imate zvizdaljke ili trubice slobodno ih ponesite. Na prosvjedu ne bi trebali pusiti ili jesti, ali mozemo nositi tranparente koje smo pripremili.
Kada dodjemo do kamiona, oni koji odluce uci (cilj je da nas se nagura sto vise), neka budu ozbiljni, a oni pored prozora neka svoje ruke izvuku van kamiona kako bismo simbolicno prikazali vapaj zivotinja u transportu.
Ako jos niste, razglasite poziv na prosvjed, povedite nekog. Pokazimo da smo dovoljno jaki i da nas susjecanje i osjecaj za pravednost ujedinjuje kako bi dali poruku da zelimo promjenu u stavu i odnosu prema zivotinjama kako u nasoj zemlji tako i van nje.
Molimo vas da ne kasnite na prosvjed jer krecemo cim podijelimo tranparente. Vidimo se u 11 sati kod Glavnog kolodvora.
Nakon prosvjeda pozivamo vas sve na zajednicko druzenje u uredu Udruge, Gajeva 47.
Ocekujemo vas s veseljem i nestrpljenjem i lijepo vas pozdravljamo,
Mnogi ljudi znaju kako se izgledom i cinjenjem razlikuju od drugih bica, no ne znaju sto uistinu znaci pripadati Rasi Ljudi. Mnogi draze grle druga bica, nego svoj Rod. A nekima je i to strano. O covjece trazis srecu, a ne znas tko si. Udaljen u Dusi od Roda svog. Vrijeme sve brze tece i sve manje "oprasta" inerciju i letargiju. O Ratnici Svjetla, da bi Culi i Vidjeli, bili Budniji... Svi se i onako vracamo u Ljepotu. Ovo je nastavak proslog druzenja. Pitanja i odgovori o zivotnim i duhovnim Istinama. Sjedenje u Tišini.
Dobro dosli. Nenad -------------------------------
pozdrav nenadu, boro
24.10.2008. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Promjene koje je u posljednjih petnaestak godina prezivjela prijestolnica tesko bi podnijeli i gradovi koji su imali jacu urbanu supstancu od ovdasnje. Sarajevo, nekada ni metropola ni provincija, zadnju je deceniju proslog vijeka kasapljeno granatama, osiromaseno odlascima i uvezano organiziranim kriminalom. Zato danas svojim preostalim ili pristiglim gradjanima i ne nudi carsijski zivot, vec provincijsko prezivljavanje izmedju krajnosti. Hoce li se u ovaj grad ikada vratiti Miljenko Jergovic, Goran Bregovic, Slobodan Blagojevic, Emir Kusturica...
Pisu: Ahmed Buric i Emir Imamovic
MANEKENI ZIVOTA (Pise: Muhamed Filipovic)
OSTAO JE JOS SAMO “ZELJO”
BILO BI DOBRO DA SU TU?
TOPONIMI BLAGOG PIJANSTVA
NE POSTOJI MOGUCNOST IZBORA
-------------------------------------------------------------------------- ------ OKUS TRESNJE, OD FUDBALA DO KNJIZEVNOSTI: Sve je, negdje sredinom osamdesetih, ma koliko to u usporedbi s danasnjim Sarajevom zvucalo nevjerovatno, izgledalo nekako ovako: obavezna dnevna sjedjeljka obavljala se u dva objekta u danasnjoj ulici Kulovica, za zimskih dana "druga kuca" je bio snack bar tadasnjeg Hotela "Beograd", popularno nazvan "Zemun", gdje je legendarna konobarica (za koju niko nikada nije saznao da li se zaista zove Gina ili je to umjetnicko ime) usluzivala sve one koji su se udobno osjecali po cijeli Boziji dan citajuci i komentirajuci sve moguce vrste novina.
Krajem marta, kad bi sunce konacno potjeralo snijeg i bljuzgavicu, "ceremonija" bi se premjestala u "Postu", gdje se ispod tresnjevog stabla, koje se u cijelom tom staklu i betonu sjajno ocuvalo, moralo piti neko drugo pice, jer kafa nikada nije valjala u tzv. drzavnim preduzecima. Svi oni koji su bosanskoj prijestolnici davali okus, tacnije, iluziju da bi ona jednom zauvijek mogla postati svjetskom cinjenicom, pojavili bi se tu negdje, ili jednostavno, ne zadrzavajuci se, prosli, iduci za nekim svojim poslom. Skupini tada mladih suradnika Omladinskog programa Radio Sarajeva, (Sasa Savic, Zoran Stevanovic, Aleksandar Hemon, Pedja Kojovic, Davor Wagner, Nebojsa Gusic, Mladen Sancanin) obicno bi trebalo vise od dva stola, pa je svadja s konobarima oko mjesta bila neizbjezna. Obicaj pridruzivanja stolu bio je najnormalnija stvar, tako da bi se ocas stvorila kriticna masa za debatu o bilo cemu - od nastanka svijeta do fudbala i knjizevnosti.
Tu bi se negdje nasli suradnici i urednici listova Valter i Nasi dani (Miljenko Jergovic, Srdjan Kisic, Zlatko Hadzidedic, Nedim Sarac) uvijek pomalo uzurban, Nerzuk Curak isao je ili na fakultet ili prema knjizari u foajeu Doma mladih na Skenderiji, Semezdin Mehmedinovic bi sjeo, uglavnom sutio i polako (bit ce da je zamisljao kako je Beckett bas tako radio) otpuhivao dimove, i izgledao uglavnom zadovoljan onim sto cuje. U kadar bi, s pregrstom novina ispod pazuha, u crnom koznom mantilu u kakvim smo na filmovima vidjali obucene agente jugoslavenske Udbe, crn u licu i uvijek zadihan, upao i Senad Avdic.
Raja sto su vec tada zivjela u Beogradu, Zagrebu ili inostranstvu, dosla bi se pozdraviti: konceptualist Jusuf Hadzifejzovic je s brcinama, ogromnim sesirom i sarenim kosuljama, s kragnom do vakcine, prolazio kroz gastarbajtersku fazu, njegov nesto stariji kolega Braco Dimitrijevic bi samo pogledao kroz prozor nekog kabrioleta "tek kupljenog u Parizu", Gorcin Stojanovic je postajao rediteljska nada grada Beograda, Goga Grozdanic postizala sjajne rezultate na germanistici Sveucilista u Zagrebu...
Dani su prolazili pred ocima skupine ljudi cije nadimke znaju svi oni kojima bi Sarajevo iz tog doba nesto moglo znaciti. Dobrovoljni marginalci iz "loze" pred kojom se odigravala "bolja proslost": Cenga (menadzer u Bosna autu WAG, Sarajevo), Kemo (zamjenik direktora Foto-optika Sarajevo), Desa (agent jedne od najznacajnijih evropskih oglasivackih firmi McCann - Ericsson, Prag), Bure (stariji potpisnik ovog stiva), Mario (inzenjer, negdje u Kanadi), Dzandzo (nakon glumackog debija u engleskom filmu Beautiful People, angaziran kao reklamni agent Coca-Cole), Combe (sef veterinarske stanice)...
Uvecer, nakon dnevne pauze, zavrsavalo se u nekom od desetina mjesta za izlazak. U "Zvonu", kafani u kojoj je generacija sarajevskih pjesnika rodjenih u sezdesetim dozivljavala prva seksualna i lakonarkoticka iskustva, mogli su se sresti slikar Sasa Bukvic, pisac i kriticar Enver Kazaz ili Goran Samardzic, mladi pisac koji je majstorski mitomanizirao svoju biografiju. U Dom pisaca se navracalo kako bi se u relativnom miru pojela vecera, a kafici na potezu od Nemanjine ulice do benzinske pumpe pored Druge gimnazije su, uglavnom, bili zakrceni ljudima razlicitih profila, ma sta ko pod tim podrazumijevao. Bio je to grad sa svojim zivotom, ni metropola ni provincija.
24.10.2008. (17:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SIMBOLI ILUZIJE: Bilo je to prije nego ce Ante Markovic zaustaviti galopirajucu inflaciju i oduciti naciju od trosenja milijardi nekih para, te joj otkriti kako je zastava 101 "ipak samo pretfaza BMW-a", a ne nesto najbolje sto automobilska industrija moze proizvesti i prodati na kredit, istina, u samo jednoj drzavi, dok ostale u mraku svojih kapitalistickih zabluda nece da shvate dubinu carolije kragujevacke konzerve.
Sredinom tih, cca. olimpijskih godina, na svakom se koraku moglo naci bezbroj dokaza nase odsjecenosti od bogate Evrope, ali cvrstina ponudjenih iluzija niti jednog trenutka nije dozvoljavala istini da nadjaca osjecanja. Tako se iskreno vjerovalo kako je Jugoslavija najslobodnija zemlja na svijetu, jer se, zaboga, moze spavati u parku - koji je, naravno, bio predvidjen za sve drugo sem za zamjenu za hotel - pa kako je bas sarajevski Marlboro najbolji na svijetu, a za petama mu je bila jedino plava Morava (znana kao Marlboro u radnickom odijelu), navodno nastala od ostataka duhana iskoristenog za najpoznatiji proizvod kompanije Philip Morris Inc.
Proljeca 1985, vlasnici zivota upakovanih u nepatvoreni kic raznih socijalistickih industrija nisu ni pomisljali osporiti teoriju o nasoj superiornosti pred kojom se, u svakoj oblasti, mogao isprijeciti samo zavidni, bogati zapadni faktor. A onda je jedan tim zastao na korak od sna, zbog upornosti tada vecih kokuza od nas - Madjara.
Tih, dakle, osamdesetih Emir Kusturica osvaja prvu veliku filmsku nagradu, Nele Karajlic pjeva o sve ozbiljnijim problemima, Dario Dzamonja pise sve bolje price, Goran Bregovic se i dalje bogati, a Plavi orkestar sa Soldatskim balom zaposjeda top-liste "od Vardara pa do Triglava". Top-lista Nadrealista od nas pravi sinonime duhovitosti, pa ce od Sarajlija na moru kupacice iz drugih republickih centara traziti da malo pricaju kao oni iz Nadrealista, u cemu su tek rijetki prepoznavali naslage sovinizma prema cijim su normama "Bosanci glupi, Crnogorci lijeni, a Slovenci austrijski konjusari".
Dok su, dakle, nacije gledale u svijetlu buducnost, osamdesete su se priblizile kraju i polako se probudila mracna proslost.
AKO SU TO SAMO BILE LAZI...: Nije ta davna proslost bila bas tako sjajna kako je danas pokusavaju predstaviti pjesnici sovjetske poetske vertikale spremni utvrditi kako se nekada "nije moglo proci Vilsonovim a de se ne cuje kako neko recitira Lorcu". Bila je, medjutim, puno bolja, bezbriznija, bogatija ljudima i osjecajem sigurnosti. A sloboda... to je odavno relativan pojam. Kao da je na nevidljivom kalendaru pisalo "upotrebljivo do aprila 1992".
I nista u tome ne bi bilo lose da je to isto Sarajevo ostalo neiskasapljeno granatama, neosiromaseno odlascima, neuprljano poremecenim sistemom vrijednosti iliti igrom grabeza bez pravila. Nije nemoguce da bi taj davni grad, u svojoj funkcionalnosti imao dovoljno zivotnog prostora za bilo koga i jednako toliko mogucnosti za socijalno funkcioniranje razlicitosti. No, nije, i zato, izmedju ostalog, danas zivi zivot iz americkih predgradja, postavsi, kako bi to rekao novinar magazina Rolling Stone i jedan od najcuvenijih analiticara urbanih kretanja u SAD-u James Howard Kunstler, "mjesto bez osjecaja za proslost, bez nade za buducnost i sa degradiranom sadasnjoscu".
SARAJEVO 2000: Tezak grad. Do koske, rekli bi u jednom od komsijskih centara. Svako jutro u Sarajevu, toj nekadasnjoj kulturnoj prijestolnici Evrope, olimpijskom gradu i sta sve ne, pogotovo nakon kratkog izbivanja, jasno potvrdjuje koliko smo, ne samo geografski, daleko od gradova simbola novog doba. U New Yorku ili Londonu se, istina, teze probuditi, jer megapolisi zive i nocu, istim tempom kao i danju, pa se samo onaj kome nije cudno to sto ulice vrve ljudima i u tri ujutru moze "kad i posten svijet" prepustiti snu. No, kad se vec oci otvore, ispred ulaznih vrata uzme primjerak dnevnog lista u kojem se mozda ne moze procitati naslov U novi milenij s profesorom Azabagicem, ali se moze saznati sve o zbivanjima u Ceceniji i na Timoru, pa i u BiH i u NBA, pa, onda, krene ka metrou, jasno je da taj milionski grad cini sve kako svojim gradjanima ne bi "skocio na nos".
Ulazak u ovdasnji gradski prijevoz, cija se cijena jos uvijek formira po sistemu najgore socijalisticke uravnilovke ("daj marku pa se vozaj od Higijenskog do Marijin Dvora, il' do Ilidze, zta me briga") podsjeca na to da su licne higijenske navike ovog naroda veoma niske, a izlazak na ulicu u periodu od oktobra do aprila predstavlja dvostruki rizik: prvi je padanje svih vrsta gradjevinskog materijala na glavu prolaznika, a drugi se tice sigurnosti tiskovina koje sa sobom nosite. Ako vam bilo kakav papir, dokument ili sveska nezasticen, nepropusnim materijalom slucajno ispadne na sarajevski plocnik, mozete ga, sto bi rekao isti ovaj narod, "halaliti".
Sarajevo, istina, nikada nije bilo "svijet", u onom smislu u kojem velike metropole zive svoje zivote, ali je u vrijeme raspada komunizma nadolazeca anarhija nudila iluz
24.10.2008. (18:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
BUDDHA IZ PREDGRADJA: Osnova sarajevskog problema danas, osim tesko nadoknadivog nedostataka ljudi karakteristicnih "mahalskih" manira, jeste da bosanski glavni grad ne nudi nista, postajuci istovremeno prostor za razvoj rigidnih religijskih pokreta koji zabrinjavajuce brzo mijenjaju sliku sredine u kojoj su se rock and roll & muslimanske tekovine ne samo trpjeli vec na zanimljiv nacin i nadopunjavali.
Sarajevo ima tu nesrecu da bas u godinama kada mu fali svjeze krvi zivi samo uz svoje medjunarodne festivale. Doba je to cirkulacije ljudi, desavanja sto okupljaju generacijski razlicite, ali duhovno identicne slojeve zeljne susreta s novim idejama i ljudima - sa kojim se niko ne mora sloziti, no to ne suspenduje mogucnost dijaloga. E, Sarajevo ima samo tri festivala, a izmedju njih je svakodnevnica: teska jutra, sumorna poslijepodneva i kratke noci. Ustvari, noci su duge kao i prije, ali im gradski prijevoz koji, valjda, jos samo u Sarajevu i Srpskom Sarajevu prestaje raditi prije pola noci, skracuje "upotrebnu vrijednost" drzeci polumilionski grad u nesto fleksibilnijoj formi policijskog sata.
U tom i takvom gradu nema rock bandova, nema garaza u kojima neki djecaci upadaju u "kontre" pokusavajuci odsvirati nesto slozenije od troakordnih tuzbalica. U tom i takvom Sarajevu nastaju grafiti tek uz dozvolu nadleznih opcinskih organa! U tom i takvom Sarajevu dijalog izumire. Suvise cesto ulicni razgovori zvuce besmisleno, kao monolozi pojedinih taksista ("Ja sam, jarane, prije rata im'o gril, ja sam razvalivo, ka' dodje neko na pljeskavicu da zna sta je poj'o. Nego, jesi vidio Harisa sinoc na 99? Nisam ja glas'o za SDA, to svi vicu taksisti, ma, ima ono Zlatko sve pravo sto kaze, a opet..."), pretvarajuci komunikaciju u sve glasniju i prazniju buku. Praznu kao grad u ponoc.
Grad je ovo u kojem je sve manje djecaka cudnih frizura i sve manje kafana u centru grada u kojima se toci alkohol, a sve vise momaka dugih brada i nesto kracih pantalona, protiv cijeg organiziranja ne bi trebalo imati nista kada bi ono rezultiralo djelovanjem koje ce kvalitetno uticati na zivot zajednice, umjesto da joj suzava mogucnost izbora i pretvara je u svijet podijeljenih ljudi, "na vlahe i ostale" i "sekularne" i "pravovjerne" muslimane. Potonje spremne da istovremeno velicaju Bin Ladenove ideje i americke vojne akcije. A sve u pratnji zena: bez identiteta i lica dostupnog ljudskom oku.
BITI SAMO SVOJ: Fali li danasnjem Sarajevu i njegovim stanovnicima samopostovanja? To bi, sasvim sigurno, mogao biti jedan od puteva deprovincijalizacije. Jer u nas je sasvim cesta slika u kojoj nekolicina dokonih mladica provocira nekoga za koga se zna da im ne moze pruziti bilo kakav otpor, dok prolaznici ili eventualni akteri cijele situacije sasvim mirno promatraju taj, najcesce, seksisticki performance.
Je li u tom smislu zapravo tacna cijela prica o tome da se neumjereno volimo klanjati svima koji pokazu da su barem malo zainteresirani za nas, ne skrivajuci niti jednog trenutka to da nas smatraju samo podrasom idolopoklonika s kojima se lako manipulise. O jednoj Bregovicevoj setnji Bascarsijom ili posjeti vikendici na Jahorini isplelo se toliko medijskog napuhivanja i traca da je na kraju sve - i njegov eventualni koncert i povratak u Grad - postalo poprilicno degutantno i opasno.
Istina je da grad ne cine kuce, nego ljudi, ali se njegovo funkcioniranje i njegov duhovni supstrat ne smije vezivati za tri ili cetiri imena, makar ona izazivala medijsku pozornost sirom svijeta: Goran Bregovic, Emir Kusturica, Nenad Jankovic, Zdravko Colic. Ta je, ne tipicno sarajevska, ali u Sarajevu najizrazenija zabluda, lako rjesiva i nekako se cini kako se mit moze razbiti na samo jedan, jednostavan nacin. Sarajevski status sve cetvorice uklopiv je jedino u okvire modernog kapitalizma i funkcioniranja pravne drzave: dakle, neprikosnovenog prava na privatno vlasnistvo i zakona o amnestiji. Tek ako osjete postojanje obje kategorije, oni ce u Sarajevu dobiti prostor, a Sarajevo, vrlo vjerovatno, jasnu spoznaju da nikada nije zavisilo ni od koga ponaosob, niti moze zavisiti od kvarteta cija su polovina istroseni ljudi nespremni da bilo kojoj sredini pruze ista vise od vlastitog beznacajnog prisustva.
YOUNG GUNS: Raspad srednje klase koju je teskom mukom stvarao socijalizam je, zapravo, donio osipanje osnovne gradske supstance. Visu klasu cine oni "sretnici" koje placa medjunarodna zajednica, nizu oni zaposleni u siromasnim bosanskim poduzecima ili oni kojima se zivot pretvorio u famozno cekanje.
Umjesto klinaca koji po cijeli dan lupaju kosarkaskom loptom o beton ili u podrumu struzu zice jeftinih ceskih imitacija Fender i Gibson gitara i ne daju spavati "radnom narodu", stasala je uglavnom u ratnom uzasu odrasla generacija bez iluzija i identiteta. Oni nemaju svoje knjige, omiljene novinske autore, ploce na svom jeziku koje govore o njihovim problemima. Njihovi "heroji" pored njih prolaze u skupim automobilima s matiranim staklima, v
24.10.2008. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Osamdesete su za moju generaciju bile sretnije godine, jer ih prije svega nije obiljezavala borba za egzistenciju i nasa je perspektivnost u tom trenutku bila evidentna. Ista ta moja generacija je sada vecinom negdje drugo, dok se ostatak zbog uslova zivota ovdje jednostavno slabo krece, pa imam osjecaj kao da zivimo u Americi: izmedju pidzame i radnog odijela. Tome, naravno, doprinosi i opca klima drustva: u vazduhu se osjeti da nesto ne valja.
Mi smo, izgleda, bili posljednja generacija apsolutne slobode kretanja i druzenja neovisnog od bilo cije nacionalne pripadnosti, jer su uostalom i postavke drustva bile takve. Ja sam, u tim osamdesetim, dnevno mogao okrenuti 100 telefona ako sam zelio drustvo, a danas mogu okrenuti dva. Bila su to takodjer vremena intenzivnog zivljenja i nade, dok se ljudi danas nalaze iskljucivo da bi pricali o proslosti. Vremenom se izgubila i bezbriznost koja je, u nasem slucaju, mozda bila i pretjerana. Gubitak, medjutim, nije primjetan samo kod moje generacije, vec i kod djece od 20 godina koja vec pragmaticno razmisljaju. Tako da se sve cesce pozivam na jednu filmsku recenicu: "Budimo bezbrizni, dobro biti nece." Nedavno sam s nekim prijateljima razgovarao o tome kako danas i da imas pare, nemas ih s kim potrositi. U Sarajevu vise ni 10.000 maraka ne obezbjedjuje druzenje, jer nema supstance za takav proces.
Moja jedina spona sadasnjosti, proslosti i buducnosti je "Zeljo", pa su utakmice jedina, rijetka prilika da se opustim i ne razmisljam o stvarima koje opterecavaju. Fudbal je, izgleda, posljednja bezbrizna tema. I inace, kada bih trebao ispraviti nesto iz proslosti, izabrao bih povratak u april 1985. i ucinio da "Zeljo" udje u finale Kupa UEFA.
Bilo bi dobro da su tu?
Vjerovatno nikada necemo saznati koliko je duse grada otislo s njegovim predratnim ziteljima, danas rasutim od Cetinja do Atlante, ali bi jedan "eksperimentalni neboder", u kojem bi neko vrijeme proveli zajedno i u Sarajevu, mozda odgovorio na pitanje da li bi nam bilo bolje da su tu
A- klub: Jedno od rijetkih okupljalista na Bascarsiji gdje ste mogli biti sigurni da necete biti predmet napada jalijasa.
AG: Improvizirana diskoteka u okviru Arhitektonsko-gradjevinskog fakulteta, poznata po tome da se prodavalo iskljucivo banjalucko Nektar pivo.
SUR Cenga: Jedan od prvih sarajevskih kafica, smjesten u podrumu danasnje ulice Skenderija. Svojevremeno se znalo cekati i po sat vremena da se udje u prostor koji nije nudio bogzna sta, ali je bio "in".
Crvena galerija: Mjesto izraslo iz Centra za drustvenu aktivnost Univerziteta u Sarajevu u kojem su, kako studenti tako i oni drugi kvalitetno gubili vrijeme.
CDA Mladost: Danas pod jurisdikcijom Sarajevske zime, nekad je bilo mjesto na kojem su se organizirali koncerti i izlozbe pod upravom Miroslava Arapovica i Borislava Curica - Kokana.
Dom pisaca: Institucija koja je u prvoj godini postojanja izgubila prvobitnu namjenu okupljanja pisaca i postala kafana u kojoj su se okupljali svi gradski lezihljebovici.
Dedan: Kafic na Bascarsiji, jedan od rijetkih koji je uvijek u osamdesetim imao svog DJ-a i pristojnu muziku.
Kafana Park: Sarajevska gradska kafana u kojoj su plisana sjedista uglavnom sluzila raznoraznim lauferima za perverznu akciju ispisivanja vlastitih imena pomocu zara cigarete. Prema usmenom predanju, tu je osnovana grupa "Bijelo Dugme".
Kaktus: Diskoteka u Domu mladih, Skenderija, prvo "organizirano" okupljaliste omladine sklone rock and rollu i lakim narkoticima.
KUK: Klub studenata Medicinskog fakulteta, mjesto radjanja sarajevske underground scene.
Oloman: Slasticarna u Titovoj ulici, znacajna uglavnom po tome sto su mjesto u izlogu uglavnom drzali "najveci" gradski sminkeri toga doba. Najduze se u njemu zadrzao John Cleese sarajevskih ulica, glumac Mirza Tanovic.
Posta: Mjesto u danasnjoj ulici Kulovica, dio platoa ispred
24.10.2008. (18:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oloman: Slasticarna u Titovoj ulici, znacajna uglavnom po tome sto su mjesto u izlogu uglavnom drzali "najveci" gradski sminkeri toga doba. Najduze se u njemu zadrzao John Cleese sarajevskih ulica, glumac Mirza Tanovic.
Posta: Mjesto u danasnjoj ulici Kulovica, dio platoa ispred Pozorista mladih. Kultno mjesto urbane povijesti Sarajeva. To sto je danas tamo parking, kod razumnog svijeta moze izazvati samo bijes.
Stelex: Srce tame, klub studenata Elektrotehnickog fakulteta, mjesto s najnizom maloprodajnom cijenom slovenacke pive u historiji SFRJ.
Zemun: Snack bar nekadasnjeg Hotela "Beograd" (danas "Bosnia"), mjesto s najvise procitanih novina po kvadratnom metru na podrucju bivse Jugoslavije.
Zvono: Kafana cija je prvobitna destinacija bila neposredno pored mosta Cumurija, sredinom osamdesetih bila je premjestena u danasnju ulicu Hamdije Kresevljakovica. Jedno od mjesta koja ce sasvim sigurno naci svoju poziciju u nekoj buducoj povijesti knjizevnosti ove zemlje.
DAMIR NEVESINJAC (25), URBANI ALTER MUZICAR Ne postoji mogucnost izbora
Sarajevo je dosadan grad i ne pruza mogucnost zadovoljavanja icega do osnovnih potreba svojih gradjana. Istovremeno, nikakav vid supkulture ne postoji. Izgleda da smo suvise dugo bili u bijedi, pa sada svako vuce sam i samo za sebe. U gradu ne postoji, recimo, niti jedna organizirana kulturna skupina koja ima uticaja a da nije ispolitizirana. Takodjer, Sarajevo nema niti jednog underground kluba i jos barem milion stvari koje imaju svjetski gradovi.
Pripadam posljednjoj generaciji koja je imala prilike osjetiti zivot prije rata i cini mi se da smo tada imali sve sanse da postanemo "dobar grad". Ne znam zasto je to nestalo, kao sto ne znam sta bi se u ovom trenutku promijenilo i da se vrate svi ti ljudi karakteristicni za to vrijeme. Sarajevo vapi za avangardom, a, recimo, nema studija za takve muzicke izraze, niti kod nas u tom segmentu postoje podjele po zapadnim principima. Mi smo u jednom trenutku dobili partije i drogu da je zvacemo i da skacemo i sve smo prihvatili kao Indijanci.
Sarajevu treba ogromna grupa ujedinjenih ljudi da bi nesto pokrenuli i stvorili mogucnost izbora. Prije rata sam, recimo, mogao odluciti da ne idem na koncert Laibacha, jer me zanimalo nesto drugo, a u ratu su stariji bracni parovi, kao nekada na vasar, isli da vide sta se to napokon dogadja u gradu. Ako se nastavi ovako, ne znam kako ce izgledati kraj price: vec je zavladao "sindrom golfa i mobitela", zbog kojeg se ljudi iz ovog sto ja radim suvise lako predaju. Atmosfera je odvratna, i moj zivot se svodi na tri stvari: sjedim u kuci, sviram s bandom ili idem u tri dosadne kafane, ali kako sam socijalno bice, jednostavno, moram se druziti.
------------------------------------- hvala dragoj alenki. pozdrav od bore
24.10.2008. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dodju Mujo i Haso na benzinsku pumpu u Njemackoj i pita ih radnik: "Diesel? Super?" Kaze Mujo: "Wasser!" Gleda Nijemac u cudu, ali svejedno natoči vode do vrha. Mujo izvadi neku tabletu i ubaci u rezervoar, sjedne u auto, upali i ode. Nijemcu pala vilica. Sutra, ista situacija, opet Mujo traži vodu, Nijemac natoči, Mujo ubaci tabletu i ode. Treći dan, Mujo dolazi na pumpu, traži vode, ali dolazi mu neki gospodin u odijelu i kaže: "Čuo sam da imate neke posebne tablete. Ja sam direktor ESSO-a i spremni smo vam dati milijun eura za njih!" Kaže Mujo: " Ili tri milijuna ili ništa od posla." Nijemac izbroji tri milijuna, Mujo mu da bočicu tableta i ode. Voze se oni tako, kad ga pita Haso: "Je li Mujo, kako ćemo se mi sad vozit'?" "Pa na plin, k'o i do sada..."
24.10.2008. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Prihvati bol,
uzivaj u radostima,
raskrsti sa zaljenjem,
najljepsi blagoslov -
"Da moram ponovno
prozivjeti zivot,
sve bih prozivjela
na isti nacin."
Joan Mcintosh
24.10.2008. (05:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
"NAJBOLJI PROPOVJEDNIK JE SRCE, NAJBOLJI UCITELJ JE VRIJEME, NAJBOLJA KNJIGA JE SVIJET, NAJBOLJI PRIJATELJ JE – BOG".
Iz "Talmuda"
Dragi prijatelji,CUVAJTE DUSU OD UJEDA ZMIJE MRZNJE. Imam poseban folder u koji sakupljam misli, ulomke, sentence, aforizme i druge kratke tekstove i nosi naslov SAVJETNIK. "Bijela kula" danas prilaze SAVJETNIKU bitnu misao, jer, sposobnost da se covjek drzi onkraj mrznje, pokazuje uzoritu razinu njegove duhovne izgradjenosti. Jos jedan znakovit uvid koje nam nudi danasnje tihovanje je spoznaja o SLJEPOCI zla:
21. DRAGOCJENE CINI NEBA Dragocjene cini neba Moji svijetli andjeli zakljucase u sumracje zapustenih tavana, u prasne skrinje, koje ne pripadaju nikomu. Ali pod tim mjestima u dubini zemlje nesvijetla zeljezna Zvijer progriza svoj put do povrsine. Ona ne moze taknuti nebeske cini ni ocima, ali moze slijepo potkopati tlo ispod svih riznica, spaliti sve tavane i skrinje, ne bi li tako naudila jednoj medju njima. Cuvajte dusu od ujeda zmije mrznje. Tako stoji pocasna straza oko neugledne skrinje s cinima neba: zlu nevidljiva, jer zlo ne vidi.
"Bijela kula", knjiga 46. Zapisala Vesna Krmpotic Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
24.10.2008. (05:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
--- On Thu, 10/23/08, Eli Jaska wrote:
From: Eli Jaska
Subject: Eli Re: o milanu zalokaru
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Thursday, October 23, 2008, 10:16 PM
Dragi Boro
onako kako si oslikao Milana Zakokara baš mi se dopada. I moj tata je nosio francusku kapicu. A i ja sam napustila uvaženu profesiju.
Evo upalit ću svjećicu s Blagoslovovom njegovoj duši i postojanju.
Hag
Eli
--------------------------------------
pusa i pozdrav dragoj eli od jadrana i bore
24.10.2008. (05:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
--- On Fri, 10/24/08, Prijatelji zivotinja wrote:
From: Prijatelji zivotinja
Subject: U susret prosvjedu protiv transporta zivotinja
To: "Prijatelji zivotinja"
Date: Friday, October 24, 2008, 1:34 AM
Dragi prijatelji,
zelimo vam se jos jednom javiti prije ovog vaznog prosvjeda za zivotinje koje pate na cestama Europe i svijeta.
Zauzimanje svakog od nas je dragocjeno za bica koja nemaju drugi izbor vec cekati u patnji da netko umjesto njih digne svoj glas. U subotu nam se pruza prilika da zajedno dignemo glas za potlacene i zlostavljane. Zahvalni smo svima koji ce odvojiti svoje vrijeme za njih, za nemocene.
Na prosvjedu ne smijemo koristiti kolnik vec samo pjesacke staze, no smijemo biti glasni pa ukoliko imate zvizdaljke ili trubice slobodno ih ponesite. Na prosvjedu ne bi trebali pusiti ili jesti, ali mozemo nositi tranparente koje smo pripremili.
Kada dodjemo do kamiona, oni koji odluce uci (cilj je da nas se nagura sto vise), neka budu ozbiljni, a oni pored prozora neka svoje ruke izvuku van kamiona kako bismo simbolicno prikazali vapaj zivotinja u transportu.
Ako jos niste, razglasite poziv na prosvjed, povedite nekog. Pokazimo da smo dovoljno jaki i da nas susjecanje i osjecaj za pravednost ujedinjuje kako bi dali poruku da zelimo promjenu u stavu i odnosu prema zivotinjama kako u nasoj zemlji tako i van nje.
Molimo vas da ne kasnite na prosvjed jer krecemo cim podijelimo tranparente. Vidimo se u 11 sati kod Glavnog kolodvora.
Nakon prosvjeda pozivamo vas sve na zajednicko druzenje u uredu Udruge, Gajeva 47.
Ocekujemo vas s veseljem i nestrpljenjem i lijepo vas pozdravljamo,
Vasi Prijatelji zivotinja
------------------------------------------------------
bezobrazno do krajnjih granica zvjerstva
nad životinjama, a tako sigurno bi činili i
nad ljudima... to nije moguče gledati.
boro
24.10.2008. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
--- On Fri, 10/24/08, Nenad Mrvos wrote:
From: Nenad Mrvos
Subject: Zagreb - Hodanje stazom - ponedjeljak 27/10/08
To: Undisclosed-Recipient@yahoo.com
Date: Friday, October 24, 2008, 1:34 PM
"Hodanje stazom Istine, Ljepote i Mira"
Knjiznica "Bogdan Ogrizovic", Preradoviceva 5, Zagreb
Ponedjeljak, 27. listopad 2008., 1930h
Mnogi ljudi znaju kako se izgledom i cinjenjem razlikuju od drugih bica, no ne znaju sto uistinu znaci pripadati Rasi Ljudi. Mnogi draze grle druga bica, nego svoj Rod. A nekima je i to strano. O covjece trazis srecu, a ne znas tko si. Udaljen u Dusi od Roda svog. Vrijeme sve brze tece i sve manje "oprasta" inerciju i letargiju. O Ratnici Svjetla, da bi Culi i Vidjeli, bili Budniji... Svi se i onako vracamo u Ljepotu. Ovo je nastavak proslog druzenja.
Pitanja i odgovori o zivotnim i duhovnim Istinama.
Sjedenje u Tišini.
Dobro dosli.
Nenad
-------------------------------
pozdrav nenadu, boro
24.10.2008. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Home · Novi broj · Arhiva
Arhiva DANI 144
NASMINKANO
BRATSTVO I JEDINSTVO
Promjene koje je u posljednjih petnaestak godina prezivjela prijestolnica tesko bi podnijeli i gradovi koji su imali jacu urbanu supstancu od ovdasnje. Sarajevo, nekada ni metropola ni provincija, zadnju je deceniju proslog vijeka kasapljeno granatama, osiromaseno odlascima i uvezano organiziranim kriminalom. Zato danas svojim preostalim ili pristiglim gradjanima i ne nudi carsijski zivot, vec provincijsko prezivljavanje izmedju krajnosti. Hoce li se u ovaj grad ikada vratiti Miljenko Jergovic, Goran Bregovic, Slobodan Blagojevic, Emir Kusturica...
Pisu: Ahmed Buric i Emir Imamovic
MANEKENI ZIVOTA
(Pise: Muhamed Filipovic)
OSTAO JE JOS SAMO “ZELJO”
BILO BI DOBRO DA SU TU?
TOPONIMI BLAGOG PIJANSTVA
NE POSTOJI MOGUCNOST IZBORA
-------------------------------------------------------------------------- ------
OKUS TRESNJE, OD FUDBALA DO KNJIZEVNOSTI: Sve je, negdje sredinom osamdesetih, ma koliko to u usporedbi s danasnjim Sarajevom zvucalo nevjerovatno, izgledalo nekako ovako: obavezna dnevna sjedjeljka obavljala se u dva objekta u danasnjoj ulici Kulovica, za zimskih dana "druga kuca" je bio snack bar tadasnjeg Hotela "Beograd", popularno nazvan "Zemun", gdje je legendarna konobarica (za koju niko nikada nije saznao da li se zaista zove Gina ili je to umjetnicko ime) usluzivala sve one koji su se udobno osjecali po cijeli Boziji dan citajuci i komentirajuci sve moguce vrste novina.
Krajem marta, kad bi sunce konacno potjeralo snijeg i bljuzgavicu, "ceremonija" bi se premjestala u "Postu", gdje se ispod tresnjevog stabla, koje se u cijelom tom staklu i betonu sjajno ocuvalo, moralo piti neko drugo pice, jer kafa nikada nije valjala u tzv. drzavnim preduzecima. Svi oni koji su bosanskoj prijestolnici davali okus, tacnije, iluziju da bi ona jednom zauvijek mogla postati svjetskom cinjenicom, pojavili bi se tu negdje, ili jednostavno, ne zadrzavajuci se, prosli, iduci za nekim svojim poslom. Skupini tada mladih suradnika Omladinskog programa Radio Sarajeva, (Sasa Savic, Zoran Stevanovic, Aleksandar Hemon, Pedja Kojovic, Davor Wagner, Nebojsa Gusic, Mladen Sancanin) obicno bi trebalo vise od dva stola, pa je svadja s konobarima oko mjesta bila neizbjezna. Obicaj pridruzivanja stolu bio je najnormalnija stvar, tako da bi se ocas stvorila kriticna masa za debatu o bilo cemu - od nastanka svijeta do fudbala i knjizevnosti.
Tu bi se negdje nasli suradnici i urednici listova Valter i Nasi dani (Miljenko Jergovic, Srdjan Kisic, Zlatko Hadzidedic, Nedim Sarac) uvijek pomalo uzurban, Nerzuk Curak isao je ili na fakultet ili prema knjizari u foajeu Doma mladih na Skenderiji, Semezdin Mehmedinovic bi sjeo, uglavnom sutio i polako (bit ce da je zamisljao kako je Beckett bas tako radio) otpuhivao dimove, i izgledao uglavnom zadovoljan onim sto cuje. U kadar bi, s pregrstom novina ispod pazuha, u crnom koznom mantilu u kakvim smo na filmovima vidjali obucene agente jugoslavenske Udbe, crn u licu i uvijek zadihan, upao i Senad Avdic.
Raja sto su vec tada zivjela u Beogradu, Zagrebu ili inostranstvu, dosla bi se pozdraviti: konceptualist Jusuf Hadzifejzovic je s brcinama, ogromnim sesirom i sarenim kosuljama, s kragnom do vakcine, prolazio kroz gastarbajtersku fazu, njegov nesto stariji kolega Braco Dimitrijevic bi samo pogledao kroz prozor nekog kabrioleta "tek kupljenog u Parizu", Gorcin Stojanovic je postajao rediteljska nada grada Beograda, Goga Grozdanic postizala sjajne rezultate na germanistici Sveucilista u Zagrebu...
Dani su prolazili pred ocima skupine ljudi cije nadimke znaju svi oni kojima bi Sarajevo iz tog doba nesto moglo znaciti. Dobrovoljni marginalci iz "loze" pred kojom se odigravala "bolja proslost": Cenga (menadzer u Bosna autu WAG, Sarajevo), Kemo (zamjenik direktora Foto-optika Sarajevo), Desa (agent jedne od najznacajnijih evropskih oglasivackih firmi McCann - Ericsson, Prag), Bure (stariji potpisnik ovog stiva), Mario (inzenjer, negdje u Kanadi), Dzandzo (nakon glumackog debija u engleskom filmu Beautiful People, angaziran kao reklamni agent Coca-Cole), Combe (sef veterinarske stanice)...
Uvecer, nakon dnevne pauze, zavrsavalo se u nekom od desetina mjesta za izlazak. U "Zvonu", kafani u kojoj je generacija sarajevskih pjesnika rodjenih u sezdesetim dozivljavala prva seksualna i lakonarkoticka iskustva, mogli su se sresti slikar Sasa Bukvic, pisac i kriticar Enver Kazaz ili Goran Samardzic, mladi pisac koji je majstorski mitomanizirao svoju biografiju. U Dom pisaca se navracalo kako bi se u relativnom miru pojela vecera, a kafici na potezu od Nemanjine ulice do benzinske pumpe pored Druge gimnazije su, uglavnom, bili zakrceni ljudima razlicitih profila, ma sta ko pod tim podrazumijevao. Bio je to grad sa svojim zivotom, ni metropola ni provincija.
24.10.2008. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
SIMBOLI ILUZIJE: Bilo je to prije nego ce Ante Markovic zaustaviti galopirajucu inflaciju i oduciti naciju od trosenja milijardi nekih para, te joj otkriti kako je zastava 101 "ipak samo pretfaza BMW-a", a ne nesto najbolje sto automobilska industrija moze proizvesti i prodati na kredit, istina, u samo jednoj drzavi, dok ostale u mraku svojih kapitalistickih zabluda nece da shvate dubinu carolije kragujevacke konzerve.
Sredinom tih, cca. olimpijskih godina, na svakom se koraku moglo naci bezbroj dokaza nase odsjecenosti od bogate Evrope, ali cvrstina ponudjenih iluzija niti jednog trenutka nije dozvoljavala istini da nadjaca osjecanja. Tako se iskreno vjerovalo kako je Jugoslavija najslobodnija zemlja na svijetu, jer se, zaboga, moze spavati u parku - koji je, naravno, bio predvidjen za sve drugo sem za zamjenu za hotel - pa kako je bas sarajevski Marlboro najbolji na svijetu, a za petama mu je bila jedino plava Morava (znana kao Marlboro u radnickom odijelu), navodno nastala od ostataka duhana iskoristenog za najpoznatiji proizvod kompanije Philip Morris Inc.
Proljeca 1985, vlasnici zivota upakovanih u nepatvoreni kic raznih socijalistickih industrija nisu ni pomisljali osporiti teoriju o nasoj superiornosti pred kojom se, u svakoj oblasti, mogao isprijeciti samo zavidni, bogati zapadni faktor. A onda je jedan tim zastao na korak od sna, zbog upornosti tada vecih kokuza od nas - Madjara.
Tih, dakle, osamdesetih Emir Kusturica osvaja prvu veliku filmsku nagradu, Nele Karajlic pjeva o sve ozbiljnijim problemima, Dario Dzamonja pise sve bolje price, Goran Bregovic se i dalje bogati, a Plavi orkestar sa Soldatskim balom zaposjeda top-liste "od Vardara pa do Triglava". Top-lista Nadrealista od nas pravi sinonime duhovitosti, pa ce od Sarajlija na moru kupacice iz drugih republickih centara traziti da malo pricaju kao oni iz Nadrealista, u cemu su tek rijetki prepoznavali naslage sovinizma prema cijim su normama "Bosanci glupi, Crnogorci lijeni, a Slovenci austrijski konjusari".
Dok su, dakle, nacije gledale u svijetlu buducnost, osamdesete su se priblizile kraju i polako se probudila mracna proslost.
AKO SU TO SAMO BILE LAZI...: Nije ta davna proslost bila bas tako sjajna kako je danas pokusavaju predstaviti pjesnici sovjetske poetske vertikale spremni utvrditi kako se nekada "nije moglo proci Vilsonovim a de se ne cuje kako neko recitira Lorcu". Bila je, medjutim, puno bolja, bezbriznija, bogatija ljudima i osjecajem sigurnosti. A sloboda... to je odavno relativan pojam. Kao da je na nevidljivom kalendaru pisalo "upotrebljivo do aprila 1992".
I nista u tome ne bi bilo lose da je to isto Sarajevo ostalo neiskasapljeno granatama, neosiromaseno odlascima, neuprljano poremecenim sistemom vrijednosti iliti igrom grabeza bez pravila. Nije nemoguce da bi taj davni grad, u svojoj funkcionalnosti imao dovoljno zivotnog prostora za bilo koga i jednako toliko mogucnosti za socijalno funkcioniranje razlicitosti. No, nije, i zato, izmedju ostalog, danas zivi zivot iz americkih predgradja, postavsi, kako bi to rekao novinar magazina Rolling Stone i jedan od najcuvenijih analiticara urbanih kretanja u SAD-u James Howard Kunstler, "mjesto bez osjecaja za proslost, bez nade za buducnost i sa degradiranom sadasnjoscu".
SARAJEVO 2000: Tezak grad. Do koske, rekli bi u jednom od komsijskih centara. Svako jutro u Sarajevu, toj nekadasnjoj kulturnoj prijestolnici Evrope, olimpijskom gradu i sta sve ne, pogotovo nakon kratkog izbivanja, jasno potvrdjuje koliko smo, ne samo geografski, daleko od gradova simbola novog doba. U New Yorku ili Londonu se, istina, teze probuditi, jer megapolisi zive i nocu, istim tempom kao i danju, pa se samo onaj kome nije cudno to sto ulice vrve ljudima i u tri ujutru moze "kad i posten svijet" prepustiti snu. No, kad se vec oci otvore, ispred ulaznih vrata uzme primjerak dnevnog lista u kojem se mozda ne moze procitati naslov U novi milenij s profesorom Azabagicem, ali se moze saznati sve o zbivanjima u Ceceniji i na Timoru, pa i u BiH i u NBA, pa, onda, krene ka metrou, jasno je da taj milionski grad cini sve kako svojim gradjanima ne bi "skocio na nos".
Ulazak u ovdasnji gradski prijevoz, cija se cijena jos uvijek formira po sistemu najgore socijalisticke uravnilovke ("daj marku pa se vozaj od Higijenskog do Marijin Dvora, il' do Ilidze, zta me briga") podsjeca na to da su licne higijenske navike ovog naroda veoma niske, a izlazak na ulicu u periodu od oktobra do aprila predstavlja dvostruki rizik: prvi je padanje svih vrsta gradjevinskog materijala na glavu prolaznika, a drugi se tice sigurnosti tiskovina koje sa sobom nosite. Ako vam bilo kakav papir, dokument ili sveska nezasticen, nepropusnim materijalom slucajno ispadne na sarajevski plocnik, mozete ga, sto bi rekao isti ovaj narod, "halaliti".
Sarajevo, istina, nikada nije bilo "svijet", u onom smislu u kojem velike metropole zive svoje zivote, ali je u vrijeme raspada komunizma nadolazeca anarhija nudila iluz
24.10.2008. (18:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
BUDDHA IZ PREDGRADJA: Osnova sarajevskog problema danas, osim tesko nadoknadivog nedostataka ljudi karakteristicnih "mahalskih" manira, jeste da bosanski glavni grad ne nudi nista, postajuci istovremeno prostor za razvoj rigidnih religijskih pokreta koji zabrinjavajuce brzo mijenjaju sliku sredine u kojoj su se rock and roll & muslimanske tekovine ne samo trpjeli vec na zanimljiv nacin i nadopunjavali.
Sarajevo ima tu nesrecu da bas u godinama kada mu fali svjeze krvi zivi samo uz svoje medjunarodne festivale. Doba je to cirkulacije ljudi, desavanja sto okupljaju generacijski razlicite, ali duhovno identicne slojeve zeljne susreta s novim idejama i ljudima - sa kojim se niko ne mora sloziti, no to ne suspenduje mogucnost dijaloga. E, Sarajevo ima samo tri festivala, a izmedju njih je svakodnevnica: teska jutra, sumorna poslijepodneva i kratke noci. Ustvari, noci su duge kao i prije, ali im gradski prijevoz koji, valjda, jos samo u Sarajevu i Srpskom Sarajevu prestaje raditi prije pola noci, skracuje "upotrebnu vrijednost" drzeci polumilionski grad u nesto fleksibilnijoj formi policijskog sata.
U tom i takvom gradu nema rock bandova, nema garaza u kojima neki djecaci upadaju u "kontre" pokusavajuci odsvirati nesto slozenije od troakordnih tuzbalica. U tom i takvom Sarajevu nastaju grafiti tek uz dozvolu nadleznih opcinskih organa! U tom i takvom Sarajevu dijalog izumire. Suvise cesto ulicni razgovori zvuce besmisleno, kao monolozi pojedinih taksista ("Ja sam, jarane, prije rata im'o gril, ja sam razvalivo, ka' dodje neko na pljeskavicu da zna sta je poj'o. Nego, jesi vidio Harisa sinoc na 99? Nisam ja glas'o za SDA, to svi vicu taksisti, ma, ima ono Zlatko sve pravo sto kaze, a opet..."), pretvarajuci komunikaciju u sve glasniju i prazniju buku. Praznu kao grad u ponoc.
Grad je ovo u kojem je sve manje djecaka cudnih frizura i sve manje kafana u centru grada u kojima se toci alkohol, a sve vise momaka dugih brada i nesto kracih pantalona, protiv cijeg organiziranja ne bi trebalo imati nista kada bi ono rezultiralo djelovanjem koje ce kvalitetno uticati na zivot zajednice, umjesto da joj suzava mogucnost izbora i pretvara je u svijet podijeljenih ljudi, "na vlahe i ostale" i "sekularne" i "pravovjerne" muslimane. Potonje spremne da istovremeno velicaju Bin Ladenove ideje i americke vojne akcije. A sve u pratnji zena: bez identiteta i lica dostupnog ljudskom oku.
BITI SAMO SVOJ: Fali li danasnjem Sarajevu i njegovim stanovnicima samopostovanja? To bi, sasvim sigurno, mogao biti jedan od puteva deprovincijalizacije. Jer u nas je sasvim cesta slika u kojoj nekolicina dokonih mladica provocira nekoga za koga se zna da im ne moze pruziti bilo kakav otpor, dok prolaznici ili eventualni akteri cijele situacije sasvim mirno promatraju taj, najcesce, seksisticki performance.
Je li u tom smislu zapravo tacna cijela prica o tome da se neumjereno volimo klanjati svima koji pokazu da su barem malo zainteresirani za nas, ne skrivajuci niti jednog trenutka to da nas smatraju samo podrasom idolopoklonika s kojima se lako manipulise. O jednoj Bregovicevoj setnji Bascarsijom ili posjeti vikendici na Jahorini isplelo se toliko medijskog napuhivanja i traca da je na kraju sve - i njegov eventualni koncert i povratak u Grad - postalo poprilicno degutantno i opasno.
Istina je da grad ne cine kuce, nego ljudi, ali se njegovo funkcioniranje i njegov duhovni supstrat ne smije vezivati za tri ili cetiri imena, makar ona izazivala medijsku pozornost sirom svijeta: Goran Bregovic, Emir Kusturica, Nenad Jankovic, Zdravko Colic. Ta je, ne tipicno sarajevska, ali u Sarajevu najizrazenija zabluda, lako rjesiva i nekako se cini kako se mit moze razbiti na samo jedan, jednostavan nacin. Sarajevski status sve cetvorice uklopiv je jedino u okvire modernog kapitalizma i funkcioniranja pravne drzave: dakle, neprikosnovenog prava na privatno vlasnistvo i zakona o amnestiji. Tek ako osjete postojanje obje kategorije, oni ce u Sarajevu dobiti prostor, a Sarajevo, vrlo vjerovatno, jasnu spoznaju da nikada nije zavisilo ni od koga ponaosob, niti moze zavisiti od kvarteta cija su polovina istroseni ljudi nespremni da bilo kojoj sredini pruze ista vise od vlastitog beznacajnog prisustva.
YOUNG GUNS: Raspad srednje klase koju je teskom mukom stvarao socijalizam je, zapravo, donio osipanje osnovne gradske supstance. Visu klasu cine oni "sretnici" koje placa medjunarodna zajednica, nizu oni zaposleni u siromasnim bosanskim poduzecima ili oni kojima se zivot pretvorio u famozno cekanje.
Umjesto klinaca koji po cijeli dan lupaju kosarkaskom loptom o beton ili u podrumu struzu zice jeftinih ceskih imitacija Fender i Gibson gitara i ne daju spavati "radnom narodu", stasala je uglavnom u ratnom uzasu odrasla generacija bez iluzija i identiteta. Oni nemaju svoje knjige, omiljene novinske autore, ploce na svom jeziku koje govore o njihovim problemima. Njihovi "heroji" pored njih prolaze u skupim automobilima s matiranim staklima, v
24.10.2008. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Ostao je jos samo “Zeljo”
Osamdesete su za moju generaciju bile sretnije godine, jer ih prije svega nije obiljezavala borba za egzistenciju i nasa je perspektivnost u tom trenutku bila evidentna. Ista ta moja generacija je sada vecinom negdje drugo, dok se ostatak zbog uslova zivota ovdje jednostavno slabo krece, pa imam osjecaj kao da zivimo u Americi: izmedju pidzame i radnog odijela. Tome, naravno, doprinosi i opca klima drustva: u vazduhu se osjeti da nesto ne valja.
Mi smo, izgleda, bili posljednja generacija apsolutne slobode kretanja i druzenja neovisnog od bilo cije nacionalne pripadnosti, jer su uostalom i postavke drustva bile takve. Ja sam, u tim osamdesetim, dnevno mogao okrenuti 100 telefona ako sam zelio drustvo, a danas mogu okrenuti dva. Bila su to takodjer vremena intenzivnog zivljenja i nade, dok se ljudi danas nalaze iskljucivo da bi pricali o proslosti. Vremenom se izgubila i bezbriznost koja je, u nasem slucaju, mozda bila i pretjerana. Gubitak, medjutim, nije primjetan samo kod moje generacije, vec i kod djece od 20 godina koja vec pragmaticno razmisljaju. Tako da se sve cesce pozivam na jednu filmsku recenicu: "Budimo bezbrizni, dobro biti nece." Nedavno sam s nekim prijateljima razgovarao o tome kako danas i da imas pare, nemas ih s kim potrositi. U Sarajevu vise ni 10.000 maraka ne obezbjedjuje druzenje, jer nema supstance za takav proces.
Moja jedina spona sadasnjosti, proslosti i buducnosti je "Zeljo", pa su utakmice jedina, rijetka prilika da se opustim i ne razmisljam o stvarima koje opterecavaju. Fudbal je, izgleda, posljednja bezbrizna tema. I inace, kada bih trebao ispraviti nesto iz proslosti, izabrao bih povratak u april 1985. i ucinio da "Zeljo" udje u finale Kupa UEFA.
Bilo bi dobro da su tu?
Vjerovatno nikada necemo saznati koliko je duse grada otislo s njegovim predratnim ziteljima, danas rasutim od Cetinja do Atlante, ali bi jedan "eksperimentalni neboder", u kojem bi neko vrijeme proveli zajedno i u Sarajevu, mozda odgovorio na pitanje da li bi nam bilo bolje da su tu
Austrija: Dzevad Karahasan, Ivica Osim, Miroslav Prstojevic
Ceska: Vlado Azinovic, Senad Hadzimusic Teno, Dejan Ducic
Engleska: Lida Hujic, Neven Andjelic, Nebojsa Gusic, Tihomir Loza
Francuska: Haris Dzinovic, Haris Burina, Milomir Kovacevic Strasni
Holandija: Slobodan Blagojevic, Mladen Sancanin, Hamdija Demirovic,
Ademir Arapovic
Hrvatska: Miljenko Jergovic, Mersad Berber
Jugoslavija: Goran Bregovic, Emir Kusturica, Nenad Jankovic (dr. Karajlic), Boro Stjepanovic, Gorcin Stojanovic, Dusko Trifunovic, Zeljko Cvijanovic, Mile Kitic
Kanada: Manojlo Tomic, Goran Simic, Zlatko Arslanagic
Luksemburg: Armin Beslija
Njemacka: Stevan Tontic, Suad Jakirlic, Ranko Sladojevic
Slovenija: Branko Djuric, Sasa Losic, Zijah Sokolovic, Ismar Mujezinovic, Ervin Rustemagic, Mirsad Begic
SAD: Pedja Kojovic, Aleksandar Hemon, Zoran Stevanovic, Sasa Savic, Darko Jelisic Dare, Semezdin Mehmedinovic, Ivica Puljic, Davor Wagner, Orhan Mekic, Srdjan Jevdjevic
Svicarska: Srdjan Bajic Baja
Svedska: Midhat Ajanovic Ajan
Toponimi blagog pijanstva
A- klub: Jedno od rijetkih okupljalista na Bascarsiji gdje ste mogli biti sigurni da necete biti predmet napada jalijasa.
AG: Improvizirana diskoteka u okviru Arhitektonsko-gradjevinskog fakulteta, poznata po tome da se prodavalo iskljucivo banjalucko Nektar pivo.
SUR Cenga: Jedan od prvih sarajevskih kafica, smjesten u podrumu danasnje ulice Skenderija. Svojevremeno se znalo cekati i po sat vremena da se udje u prostor koji nije nudio bogzna sta, ali je bio "in".
Crvena galerija: Mjesto izraslo iz Centra za drustvenu aktivnost Univerziteta u Sarajevu u kojem su, kako studenti tako i oni drugi kvalitetno gubili vrijeme.
CDA Mladost: Danas pod jurisdikcijom Sarajevske zime, nekad je bilo mjesto na kojem su se organizirali koncerti i izlozbe pod upravom Miroslava Arapovica i Borislava Curica - Kokana.
Dom pisaca: Institucija koja je u prvoj godini postojanja izgubila prvobitnu namjenu okupljanja pisaca i postala kafana u kojoj su se okupljali svi gradski lezihljebovici.
Dedan: Kafic na Bascarsiji, jedan od rijetkih koji je uvijek u osamdesetim imao svog DJ-a i pristojnu muziku.
Kafana Park: Sarajevska gradska kafana u kojoj su plisana sjedista uglavnom sluzila raznoraznim lauferima za perverznu akciju ispisivanja vlastitih imena pomocu zara cigarete. Prema usmenom predanju, tu je osnovana grupa "Bijelo Dugme".
Kaktus: Diskoteka u Domu mladih, Skenderija, prvo "organizirano" okupljaliste omladine sklone rock and rollu i lakim narkoticima.
KUK: Klub studenata Medicinskog fakulteta, mjesto radjanja sarajevske underground scene.
Oloman: Slasticarna u Titovoj ulici, znacajna uglavnom po tome sto su mjesto u izlogu uglavnom drzali "najveci" gradski sminkeri toga doba. Najduze se u njemu zadrzao John Cleese sarajevskih ulica, glumac Mirza Tanovic.
Posta: Mjesto u danasnjoj ulici Kulovica, dio platoa ispred
24.10.2008. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Oloman: Slasticarna u Titovoj ulici, znacajna uglavnom po tome sto su mjesto u izlogu uglavnom drzali "najveci" gradski sminkeri toga doba. Najduze se u njemu zadrzao John Cleese sarajevskih ulica, glumac Mirza Tanovic.
Posta: Mjesto u danasnjoj ulici Kulovica, dio platoa ispred Pozorista mladih. Kultno mjesto urbane povijesti Sarajeva. To sto je danas tamo parking, kod razumnog svijeta moze izazvati samo bijes.
Stelex: Srce tame, klub studenata Elektrotehnickog fakulteta, mjesto s najnizom maloprodajnom cijenom slovenacke pive u historiji SFRJ.
Zemun: Snack bar nekadasnjeg Hotela "Beograd" (danas "Bosnia"), mjesto s najvise procitanih novina po kvadratnom metru na podrucju bivse Jugoslavije.
Zvono: Kafana cija je prvobitna destinacija bila neposredno pored mosta Cumurija, sredinom osamdesetih bila je premjestena u danasnju ulicu Hamdije Kresevljakovica. Jedno od mjesta koja ce sasvim sigurno naci svoju poziciju u nekoj buducoj povijesti knjizevnosti ove zemlje.
DAMIR NEVESINJAC (25), URBANI ALTER MUZICAR
Ne postoji mogucnost izbora
Sarajevo je dosadan grad i ne pruza mogucnost zadovoljavanja icega do osnovnih potreba svojih gradjana. Istovremeno, nikakav vid supkulture ne postoji. Izgleda da smo suvise dugo bili u bijedi, pa sada svako vuce sam i samo za sebe. U gradu ne postoji, recimo, niti jedna organizirana kulturna skupina koja ima uticaja a da nije ispolitizirana. Takodjer, Sarajevo nema niti jednog underground kluba i jos barem milion stvari koje imaju svjetski gradovi.
Pripadam posljednjoj generaciji koja je imala prilike osjetiti zivot prije rata i cini mi se da smo tada imali sve sanse da postanemo "dobar grad". Ne znam zasto je to nestalo, kao sto ne znam sta bi se u ovom trenutku promijenilo i da se vrate svi ti ljudi karakteristicni za to vrijeme. Sarajevo vapi za avangardom, a, recimo, nema studija za takve muzicke izraze, niti kod nas u tom segmentu postoje podjele po zapadnim principima. Mi smo u jednom trenutku dobili partije i drogu da je zvacemo i da skacemo i sve smo prihvatili kao Indijanci.
Sarajevu treba ogromna grupa ujedinjenih ljudi da bi nesto pokrenuli i stvorili mogucnost izbora. Prije rata sam, recimo, mogao odluciti da ne idem na koncert Laibacha, jer me zanimalo nesto drugo, a u ratu su stariji bracni parovi, kao nekada na vasar, isli da vide sta se to napokon dogadja u gradu. Ako se nastavi ovako, ne znam kako ce izgledati kraj price: vec je zavladao "sindrom golfa i mobitela", zbog kojeg se ljudi iz ovog sto ja radim suvise lako predaju. Atmosfera je odvratna, i moj zivot se svodi na tri stvari: sjedim u kuci, sviram s bandom ili idem u tri dosadne kafane, ali kako sam socijalno bice, jednostavno, moram se druziti.
-------------------------------------
hvala dragoj alenki. pozdrav od bore
24.10.2008. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Dodju Mujo i Haso na benzinsku pumpu u Njemackoj i pita ih radnik:
"Diesel? Super?"
Kaze Mujo: "Wasser!"
Gleda Nijemac u cudu, ali svejedno natoči vode do vrha. Mujo izvadi neku
tabletu i ubaci u rezervoar, sjedne u auto, upali i ode.
Nijemcu pala vilica.
Sutra, ista situacija, opet Mujo traži vodu, Nijemac natoči, Mujo ubaci
tabletu i ode.
Treći dan, Mujo dolazi na pumpu, traži vode, ali dolazi mu neki gospodin
u odijelu i kaže: "Čuo sam da imate neke posebne tablete. Ja sam
direktor ESSO-a i spremni smo vam dati milijun eura za njih!"
Kaže Mujo: " Ili tri milijuna ili ništa od posla."
Nijemac izbroji tri milijuna, Mujo mu da bočicu tableta i ode.
Voze se oni tako, kad ga pita Haso:
"Je li Mujo, kako ćemo se mi sad vozit'?"
"Pa na plin, k'o i do sada..."
24.10.2008. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
--- On Sat, 10/25/08, maslackova kruna , zagreb................ wrote:
From: maslackova kruna
Subject: Re:PJESNIK
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Saturday, October 25, 2008, 4:57 PM
hvala
pusa
vesna
---------------------------
tebi hvala draga moja pjesnikinjo.
boro
25.10.2008. (17:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mu$iC
Pridrži se pravila, inače nije zanimljivo!
>
>
>
> Koliko ludo zvučalo, FUNKCIONIRA. Isprobajte!!!
>
>
>
> Tema: kineski horoskop
>
>
>
> Godina zlatnog zmaja želi Ti bogatstvo i sreću.
>
>
>
> Pridržavajte se instrukcija. Nemoj se ovome smijati, inače ne
> funkcionira i poželjet ćeš da ovo nikada nisi uradio.
>
>
>
> Odvoji 3 minute i pokušaj - zaprepastiti će Te.
>
>
>
> Osoba koja je ovo poslala, pričala je da joj se želja ispunila 10
> minuta nakon što je pročitala e-mail, ali se nije smijala ovome!
> Igra ima smiješan kraj.
>
> Nemoj unaprijed čitati, jednostavno uradi. Treba Ti samo 3 minute, vrijedi pokušati.
>
>
>
>
>
> Prvo uzmi običnu olovku i papir.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> DODATNA INFORMACIJA: kada dođeš do točke kada moraš birati
> imena, obrati pažnju da su to ljudi koje trenutno poznaješ i slijedi svoju prvu ideju.
>
>
>
>
>
>
> Čitaj samo po jedan red - nemoj čitati unaprijed, inače nije
> zanimljivo.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Kreni sada!
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Prvo piši brojeve od 1 do 11 u jednom redu na dolje.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Onda piši pored 1 i 2 dva broja (od 1-11) koje god želiš.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Pored 3 i 7 napiši imena osoba drugog spola.
>
>
>
>
>
>
>
> Nemoj gledati unaprijed, inače neće biti ispravno.
>
>
>
>
>
>
>
> Napiši bilo koje ime (od prijatelja ili iz obitelji) pored 4,
> 5, i 6.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Napiši 4 imena pjesme pored 8, 9, 10, i 11.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Sada zamisli želju.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> I sada dolazi ključ za igru:
>
>
>
>
> Treba tolikom broju ljudi (koji je na poziciji 2) ispričati
> igru.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Osobu koja se nalazi na 3. poziciji voliš.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Osobu pod brojem 7 voliš, ali nekako ne uspijevaš.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Najviše se brineš za osobu pod 4.
>
>
>
>
>
>
> Osoba pod 5 Te vrlo dobro poznaje.
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> Osoba pod 6 je Tvoja sretna zvijezda.
>
>
>
>
>
>
>
>
> Pjesma pod 8 najbolje se uklapa uz osobu pod 3.
>
>
>
>
>
>
>
> Naziv pjesme pod 9 je pjesma za osobu pod 7.
>
>
>
>
>
>
>
> Pjesma pod 10 najbolje pokazuje Tebe.
>
>
>
>
>
> 11. je ta pjesma koja pokazuje kako razmišljaš o životu.
>
>
>
>
>
>
> Pošalji ovo na 10 osoba u roku od sat vremena od kada ovo čitaš.
> Kada to uradiš, ispuniti će Ti se želja, a ako ne, ispasti će suprotno. Prilično čudno, ali izgleda da funkcionira
NE VRACAJ!
27.10.2008. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...