Komentari

danielaland.blog.hr

Dodaj komentar (59)

Marketing

  • lobotomya

    Ni ti ne spavaš vještice ? A baš si me razveselila, htjela sam ići pogledati što ima novoga kod tebe !
    Sjećam se toga srpnja dobro i tebe, razdragane , sumnjičave , analitične... privremeni ili oni rastanci " zauvjek " da to nas potrese, boli , podsjeti nas da smo tako obični a nebismo to trebali biti. Ali sve je to samo kratkotrajan osječaj. Ono što nam ti trenutci ostave živi u nama vječno nekim našim unutarnjim odabirom. Na peronu nekoga drugog grada započinje naš novi život i nova borba za neovisnst ,traganje za izgubljenim ja....sjećanja pomalo blijede do trenutka dok nas sasvim slućajno netko ili nešto u djeliću sekunde ne podsjeti da smo bili...ali bol je svaki put blijeđa ....sreća naša !
    Ja na sreću nemam grada koji me k sebi vuče, nema toga mjesta, pa čak niti ljudi... mene vuku samo daljine, samo da odem što dalje odavde, od sebe !
    Volim te i šaljem pusu za laku noć !

    avatar

    22.10.2008. (03:31)    -   -   -   -  

  • umorni klavijaturist

    U potpunosti se slažem sa LobyM, osobito sa ovim dijelom "sjećanja pomalo blijede do trenutka dok nas sasvim slučajno netko ili nešto u djeliću sekunde ne podsjeti da smo bili...ali bol je svaki put blijeđa ....sreća naša".
    Ali, tvoj opis je savršen, tako da se čovjek točno može uživjeti kao da se to njemu događa.Uh!

    avatar

    22.10.2008. (03:51)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Pročitala u jednom dahu :))) Vrlo snažno napisano, rekla bih. Pozdrav veliki, lavice :)

    avatar

    22.10.2008. (08:13)    -   -   -   -  

  • rU

    born to be free?

    'ali' ne mora biti bad companion, daniela ... samo ga ne smijemo pretvoriti u izliku ...
    no, ta opasnost tebi ne prijeti ...

    avatar

    22.10.2008. (08:14)    -   -   -   -  

  • 1977 godina

    Iiiiiiiiii ke lijepoooo....baš sam guštala u ovom tvom postu. Mvicu je drugačiji....hehehehehe.
    Čupy......ak buš meni kasnila na kofi došla bum po tebe sa policaj pratnjom.....hahahahah.
    Čmoka! Kaj sam užifalaaaa da znaš samo...daleko od radnog okruženja meni bio pravi raj!

    avatar

    22.10.2008. (08:15)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Prekrasno, iskreno, duboko i posebno.

    avatar

    22.10.2008. (08:36)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Ja iskreno ne znam što da ti kažem. Plakala sam čitajući tako da me i srce zaboljelo. Svaka čast, draga. Rekla bih više, doista bih i svim srcem bih ti toliko toga sada rekla, ali jednostavno si sve sama otkrila, ostavila si me u ovom tužnom jesenskom jutru zatečenu u svemiru misli bez odškrinutih vrata tuge. Hvala ti za to, pronađoh se ovdje u tom svijetu i vjerovala ti ili ne, osjećaj je toliko ugodan da me i bol srca čak toliko ne uništava. Nemam riječi više, želim ti svu sreću i čuvaj se. Pozdrav od mene sa velikim osmijehom.

    avatar

    22.10.2008. (08:36)    -   -   -   -  

  • greentea

    pilence moje (hahahahaha, ja ću se ubit! oćem.), zaista si napisala poseban tekst. sasvim poseban, prelijep, prepun emocija, svega što ljeto jeste i još malo više -jer ipak je to bilo danielino ljeto, oplemenjeno kroz srce i dušu jedne sasvim posebne pjesnikinje i viđeno velikim, radoznalim, blistavim očima kojima ništa ne promakne, a nama servirano tako da me podsjeća na krhku porculansku šalicu najdragocjenijeg čaja pripremljenog i serviranog po svim pravilima istočnjačkih gotovo svetih običaja čajevanja....i premda sam jutros potonula do jednog od mojih dnaa, ovom ljepotom i lakoćom slaganja ugodnih, prelijepih rečenica podigla si me malo u vis, kao vjetar otpali jesenji list. pa, ti hvala na tome i ovome uratku koji ću si negdje iskopi-pejstati, kao što ponekad drsko učinim sa ponekim tvojim djelcem koji si poželim sačuvati za neka kasnija čitanja. vjerujem da rečenice iz kojih se prelijeva ovoliko ljubavi treba češće pročitati.
    ponekad mi se čini da bi ti bila u stanju pisati s jednakom ljepotom rečenice i jednakom dojmljivošću i ni o čemu. hehehehehe....zaista, i kad bi zadana tema bilo "ništa", ti bi o tome napisala prelijepo svašta. to se valjda zove biti talentiran, ne? veliki cmokić....:)))))))))))

    avatar

    22.10.2008. (09:17)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Danielino ljeto...
    Ma to je samo jedno ljeto, znaš da će ih biti još i još...
    Ljeto ima svoje posebne čari. Ja za ovim nisam plakala kao ti, ali bilo ih je koje bih rado ponovila. Kratko je, ali tako bogato.
    Pusa draga, probajmo bar malo uživati u jeseni.

    avatar

    22.10.2008. (09:33)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    roud muvi. samo velim - roud muvi. A vozača busa... nisi prepoznala...? ;-)

    avatar

    22.10.2008. (09:46)    -   -   -   -  

  • Zauzeti

    Znam kako ti je bilo teško u autobusu
    što reći život ide dalje

    avatar

    22.10.2008. (09:56)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Prestao sam pisati-ali,srećom-ti pišeš i uživam čitajući tebe :-)))

    avatar

    22.10.2008. (10:38)    -   -   -   -  

  • NF

    uh, kako sam polako čitao i razmišljao, ja inače većinu postova preletim, a novine prodjem za maksimum deset minuta ;)*

    avatar

    22.10.2008. (10:58)    -   -   -   -  

  • starosjedilac

    lijepo si to napisala .... posebno mi se sviđaju posljednje dvije rečenice :-))

    avatar

    22.10.2008. (12:02)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Predivno! Post pun emocija i ljubavi. Drugo ni nije potrebno....Jako mi se sviđaju
    Tvoja razmišljanja; i još jednom naglašavam - proza, proza, proza - u tome si
    majstorica! :))))
    Hvala na predivnim čestitkama - mail je stigao i jako me obradovao! :)))
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie :)))

    avatar

    22.10.2008. (13:56)    -   -   -   -  

  • playera

    Tako nekako se grade i ruše mostovi od sna...
    I meni je jako drago što je ovo pismo stiglo na stvarne adrese : )

    Voli te tvoja Playera

    avatar

    22.10.2008. (13:58)    -   -   -   -  

  • mirisdunje

    predobro poznat osjecaj...citajuci, kao da sam vidjela i jednim dijelom sebe....kad skupljam mrvice sekundi samo za sebe i ono sto zelism, da u potajici, dam odusak....a nekad bih da kriknem, no onad obicno shvatim da od krika nema nista, osim sto bi me drugi cudno promatrali, ....i tad obicno jedna suzica klizne i pogled se zamagli...tek na trenutak...i sve onda opet bude isto...ja, razapeta izmedju dva grada....

    avatar

    22.10.2008. (14:06)    -   -   -   -  

  • teuta

    Draga Danielice, vjerojatno si ljuta na mene i mogu to razumijeti, ali molim te vjeruj mi da moje često ne javljanje tebi nema nikakve veze s ljutnjom ili nečim sličnim već jednostavno nemam vremena za blog. A tada kad mali imam iskoristim ga da se svima javim.
    Eto, da budem iskrena nemam vremena ni čitati tvoj post pa ću te samo pozdraviti i poželjeti puno sreće i ljubavi.
    Pozdravček i cmokkkk.

    avatar

    22.10.2008. (14:44)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    već samjutros bila tu i pokušavala napisati komentar pa nije išlo i ljutila se i ljutila ;)
    jer, znaš koliko volim ovakve tvoje postove... snažno je ovo, Danči, silno snažno, nalazila sam sebe u mnogim tvojim riječima, steglo me u grlu... dva grada, u jednom život u drugom ostvarenje sna, tako blizu a tako daleko... uf, neću se sad raspekmeziti, obećajem ;)
    pusa ti i veliki zagrljaj, draga moja vodenčice ;)

    avatar

    22.10.2008. (14:48)    -   -   -   -  

  • ruski galeb

    Evo priznajen...javno....:

    Ti mene tako oduševiš da poželin bit konobar....:-)))
    I jedan stari stih na tu temu:

    ...Konobar prilazi u crvenom sakou,
    zašto baš u crvenom?
    ne volim crvenu boju…
    Daruje mi trenutak: da se smirim,
    da uzmem zraka;
    kako me samo izluđuje miris chanella,
    prisjećanje na poraz:
    prokleti deja vu…
    Miris kave,
    začepljene nosnice i stisnuto grlo;
    nemam zraka, želim viknuti:
    otvorite te proklete prozore!
    Možda da predložim šetnju uz more?
    veljača je i kiša nemilosrdno pada…
    Konobar! još vrećicu šećera-molim…
    Razbijena nelagoda, ukradena minuta,
    i znojni dlanovi…
    Sad me već prezire?
    nije niti važno, proći će,
    još samo sat il dva: paćenja…

    A usput....nisan osta ravnodušan na onu tvoju opasku o šarmantnom tipu..:-))

    Lipo te pozdravljan....ludice zagonetna...;-))

    avatar

    22.10.2008. (15:01)    -   -   -   -  

  • teuta

    Nije u pitanju samo rad, nažalost. Budem možda o tome napisala post kad uzmognem. Hvala ti na razumjevanju, draga. Cmoka.

    avatar

    22.10.2008. (15:16)    -   -   -   -  

  • PHOENIX II

    Davno sam ja već skontao da je ovo ljeto na tebi ostavilo neke ožiljke o kojima te ništa nisam htio pitati jer znam da ćeš se otvoriti kad tad.
    sreća da ja nisam u životu imao nikakve nesretne ljubavi.

    avatar

    22.10.2008. (17:38)    -   -   -   -  

  • Smijeh je tražila...

    uh..potpuno sam zaronila u ovaj tvoj tekst...osjetila sve...pa se sklupčala kraj prozora zanesena tvojim riječima koje su tako dobro prepoznale stazu i do mojih snova...davnih...
    lipi pozdrav

    avatar

    22.10.2008. (17:46)    -   -   -   -  

  • Ispod mjeseca

    posebna si ti zena Danci...
    najposebnija koju znam.

    avatar

    22.10.2008. (18:10)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Trebalo mi je to, da se previše ne zanesem, da ne izgorim, da ne ostanem bez pola sebe, ...

    Samo ću tiho ostavit pozdrav, lijep, listopadski.

    avatar

    22.10.2008. (18:43)    -   -   -   -  

učitavam...