Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • PMP Reloaded

    Ne znam u čemu leži razlog, ali potpuno shvaćam o čemu se radi, jer i sam se tako ponašam. Ili barem jesam prije. U zadnje vrijeme se pokušavam suzdržati, jer vidim da to nikamo ne vodi. No zato u novim kolegama/icama prepoznajem onog mladog razočaranog sebe koji poslije svakog sata dolazi zbunjen u zbornicu i počne trabunjati o (ne)odgoju djece s prvim na kojeg naiđe. OK, još uvijek sam razočaran, ali kao što rekoh, pokušavam malo smanjiti taj kukavičji žar.
    I ja sam naučio šutjeti i trpjeti. O tome mi ovisi posao, kažu. Nemoj se žaliti, jer ništa nećeš time postići, kažu. Nemoj se suprotstavljati autoritetu, jer ćeš tek onda vidjeti što su neprilike, kažu. Da, puno toga kažu, ali ne i kako riješiti taj konflikt sa samim sobom, to unutarnje nezadovoljstvo, ali i aktualnu situaciju oko koje bismo se svi trebali potruditi. Ništa, samo šuti i trpi. Recept za (ne)uspjeh. Pa, dosad je djelovalo, zar ne?

    avatar

    22.10.2008. (00:23)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    peempe: kao što rekoh, razloge treba tražiti Prije i Drugdje, i razlozi su brojni. Meni uvijek pomaže krilatica, look at the global picture! Znanje donosi izvjesno olakšanje, razumijevanje pomaže da se zadrži odmak; napokon, istina oslobađa ;)

    Za početak, dobro je dosljedno NE sudjelovati u mlaćenju prazne slame i besplodnim kuknjavama, čak i po cijenu da te proglase čudakom. U tom smislu, korisno je izbjegavati uopće biti u zbornici. Dobro je i pronaći barem nekoga s kim možeš suvislo komunicirati, ako već ne u svojoj zbornici, a ono barem ovdje (ima nas dovoljno za jednu virtualnu zbornicu:).

    Ja sam ipak došao u fazu kad me se više ne može uplašiti prijetnjama da ću ostati bez posla. C'mon, otpusti me, do me a favour. Strah je neprijatelj broj jedan.

    avatar

    22.10.2008. (00:37)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    ja zaista nisam od onih koji samo kukaju, već djelujem na nepravdu. Na poslu npr. otvoren sam se sukobila sa šeficom koja je vršila pravi mobing, teror najgore vrste ne samo nada mnom već i nad ostalim djelatnicima. Nakon toga otišla sam do direktora i --- ugovor mi nije bio produžen ! To je bilo za očekivati, no ja sam i dalje ostajala pri svome, uvjerena da sam u pravu, pa je diša napokon shvatio da je bolje popustiti i zaposlio me opet, na određeno ali dobro, cilj sam postigla.Ostale moje kolegice i dalje hodaju po firmi poput zombija, šapuću, plaču ali ne poduzimaju ništa !

    avatar

    22.10.2008. (06:17)    -   -   -   -  

  • Dnevnik nas 2 2

    Ja mislim da je sve u ljudskoj glavi. Kako si čovjek posloži stvari u životu, tako se i ponaša, a to je najčešće linijom manjeg otpora.
    Dijete sam roditelja koji mi nisu mogli ponuditi ništa osim školovanja u vlastitom gradu. To sam iskoristila, a sve ostalo sam učinila sama i nisam čekala da mi bude poklonjeno ili da padne sa neba. U isto vrijeme svi usponi i padovi izgradili su me kao osobu koja ne može otrpiti nepravdu, koja će reagirati prema negativnosti bez obzira od koga dolazi i pokušati je ispraviti.
    Ostavili ste komentar na mom blogu po pitanju smrtne kazne pa bi Vam malo pojasnila svoje stajalište koje nikad neću promijeniti i koje ću braniti do kraja svog života.Naučila sam cijeniti život. Život je najveća dragocjenost pored zdravlja, i taj život sam po sebi se mora poštovati. Poštujući život stvaramo drugačija mjerila u svijetu. Ako se postavimo tako da se smatramo kompetentnim suditi o nečijem životu, i ako razmišljamo da su neke smrti opravdane a neke ne, onda smo po meni teško promašili i svrstali se u red ljudi kojima ništa nije sveto. Život je iznad svega, a nakon toga možemo raspravljati o kaznama manje ili više teškim.
    Ja nisam akademski obrazovanau smislu diplome sa fakulteta,ali mi nije ni potrebna kad vidim što ekonomisti danas studiraju, smatram to gubljenjem svog vremena. Imam diplomu ekonimiste s višom stručnom spremom. Imam svoj knjigovodstveni obrt i dvadeset godina staža, od čega će uskoro biti
    petnaest u vlastitom obrtu. Smatram da sam na svom poslu, ne diplomirala, nego magistrirala jer se u njemu gotovo svakodnevno uči, a onaj papir je tako sporedna stvar u životu kad vidim kakve sve neznalice završavaju fakultete. Nabubati, ne znači naučiti, znati primjeniti i dalje napredovati u svom širenju znanja.
    Ne znam kako je kod Vas, ali studenti koji završavaju Studij Ekonomije smjera financijei računovodstvo u Puli, završavaju iste a da se kasnije ne mogu uklopiti u posao jer im je edukacija falična. I onda takvi nikada ne sjednu na radno mjesto računovođe ili knjigovođe, putem neke veze dobiju posao koji nema veze sa ekonomijom, pa napreduju po nekim linijama i na kraju se nađu na mjestu gdje kroje zakone a da pojma nemaju što rade. Ako sjednu na radno mjesto knjigovođe, znaju osnovnu podjelu računovodstvenih konta od 1 do 9 i to im je sve, nemaju pojma o PDV-u, porezima, doprinosima i sl. a morali bi poznavati zakone (Opći porezni zakon, Zakon o porezu na dobit i dohodak, Zakon o PDV-u, Zakon o obveznim odnosima....itd.itd.) bez tih osnovnih znanja ne mogu sjesti i proknjižiti običnu fakturu, a da ne pričam o tome da im je informatičko znanje vezano uz internet isključivo, a sve ostalo im je nepoznanica. Nisu oni krivi, nego očito zastarjeli i loši programi edukacije.
    Praksa, u odnosu na toriju koju oni usvajaju daleko su jedna od druge kao nebo i zemlja.
    Nebrojeno puta sam raspravljala o tome da naša ekonomija može stati na svoje noge, da promjenom porezne politike možemo polučiti bolje stanje u privredi, pogotovo u malom pouzetništvu obzirom na masovnost istih. Važno je zavrtiti novac i potaknuti potrošnju, promijeniti politiku plaća i doprinosa, povećati stopu PDV-a i uvesti porezne olakšice. Ovime krećemo od najmanje građevne jedinice ekonomskog društva a to je čovjek, ne poduzeće, ne branša, već čovjek kao pojedinac.Ovo je samo dio mojih prijedloga koje sam i elaborirala.Slala sam mailove Sanaderu i Kosorici, pisala na svom blogu, na politici.com, no nitko nije našao za potrebno da me pozove da razložim svoje stavove i da to netko iskoristi za boljitak ove zemlje.
    I onda shvatih!!!!!
    Oni su svega toga svjesni, oni to znaju......ali im ova situacija odgovara da bi mogli činiti to što čine, i rekla sam da će im se to obiti o glavu. Siva ekonomija će ih požderati, kriminal će rasti i udavit će se u vlastitoj gluposti. Kažem to javno, jasno i glasno.
    Da svi oni akademski obrazovani ekonomisti koji kroje zakone, nisu sposobni uskladiti zakone i praksu, potaknuti građane na svijest o svome mjestu u svemu tome, proširiti im znanje i vidike......ne vjerujem. Prije bih rekla da nema volje, jer su im interesi sasvim drugi.
    To je danas već toliko jasno.
    I onda se vi pitate zašto je stanje u prosvjeti ovakvo. Ma loše je stanje u svim segmentima ljudskog društva ove države, zbog činjenice da imamo ljude koji nas neznaju voditi, budući da njih vode interesi koji su u sukobu sa onim što trebaju raditi.
    Ako počnemo uvoditi promjene, počevši od ekonomije, oko koje se sve vrti i sa kojom je sve usko isprepleteno, promijenit će se i sve ostalo, budući da se trenutno nalazimo u jednom začaranom krugu.
    Mogla bih knjigu napisati o tome.

    avatar

    22.10.2008. (08:59)    -   -   -   -  

  • marinianis

    poštovani g.profesor, našla sam post na tvom blogu na koji si me uputio, pročitala sam ga. nadovezujem se na glavnu misao s pamćenjem jednog znanstvenog priloga sa trećeg programa radija o suvremenoj psihijatriji koja čovječanstvo vodi u propast opravdavajući stupnjeve krimena. vrijednosni sustav postavljen na religijskoj osnovi crno-bijelo, dobro-zlo je zapravo vrijednost koja se izgubila, a koja je neusporediva u progresivnom smislu sa "suvremenom"(??)(suvremeno se ne treeba poistovjećivati sa dobrim) slučaj glavaš je spesifičan i poruka koja se šalje njome je opasno zbunjujuća

    avatar

    22.10.2008. (09:22)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    LobyM: hvala na posjeti! Svaka čast na odlučnosti i hrabrosti. Da je samo deset posto takvih po poduzećima i školama, gdje bi nam bio kraj.

    Dnevnik: hvala na opširnom komentaru i kratkom uvodu u ekonomiju. To nije moja struka, ali, dakako, osjećam loše posljedice pogrešnog pristupa. Je li važnija prosvjeta ili ekonomija? Međusobno je to povezano, stanje u jednom "sektoru" utječe na stanje u drugom.

    Što se tiče vrijednosti života, to je, dakako, neupitno. No, upravo tekst objavljen pod naslovom Fetišiziranje humanosti (objavljen na ovom blogu 6. 10.), a koji, čini mi se, niste pročitali, govori o tome da je smisao presude nekom ubojici/silovatelju zaštita novih potencijalnih žrtava. Humanizam da, svakako, ali i tu se, izgleda, može otići u krajnost: od humanizma napraviti idol, fetiš.

    Vi napišite knjigu o ekonomiji u Hrvata, a ja ću o prosvjeti ;).

    marinianis: nisam pobornik binarnog mišljenja, kao što vidiš u postu, svaki fenomen je višeslojan i višedimenzionalan. U tom smislu, ne bih odbacivao suvremenu psihijatriju/psihologiju. Svjestan raznih primjedbi i zloporaba, ipak držim da nije sve za odbaciti. Nekako mi se čini da rješenje ne leži ni u uvođenju neke varijante šerijata, ili starozavjetnog pristupa. I fetišiziranje humanosti i oko za oko pristup su dvije krajnosti. Treba tražiti novi model, od slučaja do slučaja.

    avatar

    22.10.2008. (10:44)    -   -   -   -  

  • Gospelman

    Jako dobar članak! I ja sam primjetio sve ovo o čemu govoriš. Osim što se teško suprotstavljamo na razborit način, još teže se laćamo odgovornosti. Kada treba organizirati i povesti prema ostvarenju nekog projekta ili cilja, "od sto glasa glasa čuti nije", neka to učine drugi umjesto nas. A jamrati i tračati znamo, to je sigurno:)

    U pogledu tvoga pitanja... Iskreno, ne znam ti ovako odmah dati kvalitetan odgovor. Pročeprkat ću i razmislit malo, javim ti ako nešto saznam.

    avatar

    22.10.2008. (10:51)    -   -   -   -  

  • NF

    ja sam se oduvijek suprotstavljao nepravdama, sad sam u poziciji člana glavnog vijeća najjačeg manjinskog prosvjetnog sindikata, potpuno razumijem tvoj način razmišljanja, inerciju većinskog načina razmišljanja je teško pobijediti

    avatar

    22.10.2008. (11:41)    -   -   -   -  

  • Gospelman

    Evo ipak sam nešto odgovorio:)

    avatar

    22.10.2008. (11:45)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    nas je formirala rakovička buna: skupina fantazmagorista popila koju rakiju previše (jedan od vođa bune čak se i zvao Rakijaš)., proglasili hrvatsku slobodu i onda čekali da sve krene svojim tokom. nije krenulo

    avatar

    22.10.2008. (12:46)    -   -   -   -  

  • Dnevnik nas 2 2

    Gospon profesor, da, moram priznati da onaj post od 06.10. nisam pročitala (no sada sam ispravila propust) Prethodno sam pročitala samo najsvježiji post , napisala komentar i vezala sam se na svoje viđenje smrtne kazne i vrijednosti života samog po sebi vezano za Vaš komentar na mojoj stranici. Uz, dužno poštovanje vašeg mišljenja ja i dalje imam svoje, da smrtnim kaznama nećemo štiti eventualne potencijalne žrtve. Samo ćemo umanjiti bit i vrijednost života uopće, budući da će postati relativan pojam primjenom pravila....oko za oko, zub za zub. Ja sam katolik i vodim se onim postulatom da nitko nema pravo oduzeti život drugoj osobi bez obzira na opravdanje, do samoga Boga. No čak i da se ne vodim Božjom rječju, nikada mi nebi palo na pamet da odobrim čin lišavanja života ma kako dobro neko pokušao opravdati ga.
    Život bi trebao sam po sebi trebao biti neprocjenjiv i toliko vrijedan, da ga se poštuje kao neprikosnoveno pravo svakog pojedinca ma tko on bio i što god radio. Ali kazne za one koji počine ubojstvo bile bi stroge, neumoljive i vrlo teške kako za fizičko tijelo čovjeka, tako i za njegovo duhovno stanje. One bi trebale svojim primjenjivanjem potaknuti promjene i izazvati strah o kojem pišete u svom najnovijem postu. Čovjek je došao u fazu da se ne boji smrti, nego se boji života. I zato ubojice treba osuditi na život, a li život nedostojan čovjeka. Ujedno njihovo postojanje treba preokrenuti na način da nisu na teret društvu, nego da njihovo izdržavanje doživotne kazne proizvede financijske sredstva kojima će se pokriti njihov boravak u zatvoru, ali i financirati humanitarne udruge koje rade na podizanju kvalitete života čovjeka.
    Možda jednom i napišem knjigu kad odem u mirovinu, no za sada nemam toliko vremena ni strpljenja. Trenutno imam važniji poziv, a to je rad i odgajanje dvije osobe da postanu poštovanja vrijedni članovi društva i steknu moralne i druge vrijednosti. Jer, smatram i to je jedno veliko životno djelo ako se poluči uspjeh.
    Lijep Vam pozdrav.

    avatar

    22.10.2008. (13:11)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Najgore je ići linijom manjeg otpora, ali ljudi to čine, nezainteresirani su i za sami sebe, a kamoli tek za druge ljude, brijem da su danas ljudi više no ikad otuđeni, i da im doista nije stalno, ne, šute jer ne žele izgubiti svoje poslove, svoju malu sigurnost koju svakog dana grade i to je to, što ja ne podržavam, jer to je prividna sigurnost, oni koji šute i ne čine ništa, na kraju nadrapaju.

    avatar

    22.10.2008. (13:41)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    nećemo valjda računati seljačke bune? seljaci su se bunili i protiv kolektivizacije, protiv cijene otkupa i provi protugradne obrane (koaj je, kažu, mit). seljaci se moraju buniti da bi uopće preživjeli

    avatar

    22.10.2008. (13:44)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Zub: ostavio sam ti komentar na blogu ;) ; Je, bune se seljaci sve u šesnaest. Zadnje su bune bile 30-ih godina prošlog stoljeća: pobuna seljaka u Sibinju kod Slavonskog Broda 1935. i pobune u Andrijevcima, Bošnjacima i Perkovcima, te Gornjoj Vrbi i Ruščici.

    Pikula: kad ljudi prodaju slobodu za malo sigurnosti, na kraju više nisi ni slobodni niti sigurni.

    avatar

    22.10.2008. (14:13)    -   -   -   -  

  • Akademska stranputica

    Gospon profesor, a zašto mi nismo u istoj zbornici?? Dobro bi došlo malo promjene od kolektivne kuknjave i apatije. Kad ih vidim bezvoljne tamo oko mene, dođe mi da izađem brže nego što sam ušao! I naravno da me čudom gledaju što izletim čim počne sat. hihi. =)

    avatar

    22.10.2008. (18:45)    -   -   -   -  

  • onaj koji nema vremena

    pa da ti si sedamdesetprve stajao pred pleksiglasom
    ja dobio pendrekom, dakle negdje smo tu
    nasmije me mudrost nadobudnih ptičica
    što dane provode uz postove dajući hrabre izjave
    ti si sve to lijepo zamislio (lijepo štivo za neke)
    i ja sam jedan od mobing trpjelaca, treba mi ova crkavica
    ovako mogu posložiti neke stvari
    sve je otišlo nizbrdo početkom devedesetih
    u prvoj turi ravnatelji sa dvije do pet godina staža
    u drugoj rundi masa pedagoga, psihologa, defektologa,
    muzikologa - sve po izbor ravnatelji
    s moje škole njih petero
    eto javim se opet

    pozdrav tebi i ugodan nastavak

    avatar

    22.10.2008. (21:02)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Akademska stranputica: Prvi odlazim u razred, zadnji dolazim u zbornicu. Ako uopće dođem. Potpuno te razumijem, ali, moraš naći dobre strategije čuvanja živaca za sljedeća desetljeća.

    onaj koji nema vremena: nije baš bila '71., ali pleksiglas je pleksiglas. Ravnatelji su, čast izuzecima, odigrali veliku i značajnu ulogu u srozavanju škola i međuljudskih odnosa, od devedesetih naovamo. Drago mi je da si svratio!

    avatar

    22.10.2008. (22:29)    -   -   -   -  

  • Bernardov riff

    Mnogo štošta ne valja. Je li itko spomenuo prosvjetne sindikate? Što rade ti ljudi?
    Previše je u našem menttalitetu prisutan hrvatski oportunizam. "Samo nemoj mene gnjaviti, a drugi neka se snađu". Zato je to u zbornicama tako. Ja sam na svoju sreću dospio u vrlo mlad kolektiv gdje su svi puni poleta. Međutim, u prethodnoj školi nitko se nije htio zamjeriti ravnatelju, pa su mene izabrali za predsjednika školskoga odbora, nadajući se kako će mu spuštati kajle preko mojih leđa. A kad smo raspetljavali ozbiljan problem, nitko se nije htio postaviti kao svjedok, sve sam morao sam pokrenuti i podnijeti posljedice.

    avatar

    23.10.2008. (08:08)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Bernardov riff: Dobrodošao u klub ;)

    avatar

    23.10.2008. (18:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...