čudan tekst. nije znanstveni rad (previše zaključaka koji se temelje na na ranijim zaključcima koji se temelje na zaključcima nekolicine navedenih autora - a od neposrednih izvora: Tito, Tito i Tito - dobro, pretjerujem, ima još par ). nije esejistika - više kao uopćena naklapanja tipa vidiš ti, nije ni bilo tako loše u Jugoslaviji . sam takav stav ne smatram problematičnim, ali mislim da je riječ o pojednostavljivanju (tim više što su argumenti koji se navode u prilog tvrdnji selektivni i uopćeni), jednako kao kad se kaže da je bilo loše U tekstu postoje samo narodi koji su krivi ili nisu krivi, koji nešto podržavaju ili ne podržavaju političari koji nešto kažu preko kurca i tako ima da bude i beskrajno laka misaona kombinatorika, shvaćanje povijesti kao strategijske igrice zaključak apsurdan. autonomija u komunističkom režimu uvijek je relativna (dobro, vjerojatno je donekle relativna i u demokraciji, ali u komunizmu politčka autonomija namijenjena je samo ljudima iz Partije). gospodarstvo se jest razvilo ali se na kraju i razjebalo - zapravo ne na kraju, nego još 80-ih
18.10.2008. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@zub: Čudan? Meni to izgleda kao netalentirani tekst netalentiranog aparatčika koji ne može suspregnuti nujnost jer je izgubio aparat na kojem je aparatirao. Jedino čudno je da aparatčik uopće iskazuje nujnost. Tko bi to vraga čitao, umjesto kave treba ti koja piva previše, no to bi već bilo svetogrđe. :))))))))
19.10.2008. (00:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospođice i mladići, kome se ovo ne čita - neka ne čita. No tko ne pročita neka se ne pita što je napisano. Koga zanima, najbolje da otisne na papir, podcrtava, piše opaske na marginama. Ne propustite, ima i jedan tipfeler! Lijepo je vidjeti da se netko potrudio sve ovo zapisati. Naravno da imam gomilu primjedbi - što zamjerki, što potpitanja, što nadopuna - ali u cjelini ovo je neuobičajen tekst koji zavrjeđuje da ga se zapamti.
19.10.2008. (00:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PRSF, jesi li mislio na ovaj članak o prosvjedima? Ako da, onda shvaćam da ti se svitio: kažem to vrlo samozadovoljno, jer i meni je silno drag: to je beli Zagreb grad u svom najboljem izdanju!
19.10.2008. (07:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odlična je ova pjesmica, Lečenihemik, ali molim te promijeni jedan stih i nadimak: nadimak da te ne brkaju s legendarnim Lečenim - uostalom, ružno je to dovoditi čitatelje u zabunu, a Lečenog parodirati i depersonalizirati bez ikakvog razloga - a stih da bolje zvuči:
platina je skupa stvar ne fali joj kositar bakar srebro olovo antimon pogotovo
Uostalom, zašto se ti ne bi zvao Al Kemik? Ili Al'hemik? To je baš LOL i XD! Inače, ja kao pravi ljubitelj Hemije i njene metafizičke inačice Alkemije, naročito cijenim sve mraljive istaživače otajstva flogistona. Davnih sam dana naumio napisati roman o potrazi za flogistonom. Danas je taj roman, kao i samo načelo gorenja, aktualnije nego ikada. Zašto? Pa upravo zato jer ga nema. Zato ga i tražimo. Sve užurbanije.
19.10.2008. (08:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam pročitala cijeli post. Malo mi se okice umorile čitajući ovako dugačak tekst. Prijedlog: pisati kraće, tekst odjeliti po tematici, podijeliti u više post-ova, onda je jednostavnije čitati... Pozdrav od mene... :)
19.10.2008. (09:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Babl, slazem se da je tekst neuobicajen i da zavrjedjuje da ga se zapamti. Nesumnjivo je citak, iako dug. Zapravo, vrijedi o onome sta ovaj tekst govori raspravljati hladno. Na primjer, o osnovnoj tezi da Hrvatskoj nikad nije bilo bolje nego u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. Dodat cu da su hrvatski ekonomisti izracunali da je tamo negdje sedamdesetih u odnosu na svjetski prosjek Hrvatska imala proizvod po glavi pedeset posto veći, dok je taj visak sad maksimalno trideset posto. (Imam za taj podatak i reference, potpisuju ga vodeci Tudjmanovi ekonomisti.) Iz toga naravno ne treba izvoditi zakljucke da je socijalizam uspjesniji od kapitalizma, premda su posljednji dogadjaji u svijetu mnoge potakli da razmisljaju na taj nacin. I inace, na zakljucke ne treba skakati preuranjeno. Uostalom, Jovicev popis velikih projekata u Hrvatskoj sedamdesetih zapravo pokazuje koliko je rijec o siromaskoj i zaostaloj zemlji, u odnosu na ono okruzenje kojem je tezila. Tuzno je sto neki projekti iz osamdesetih (LNG terminal na Krku) tek sad idu biti realizirani.
Gornji ekonomski podatak spomenuo sam ponajprije da pokazem kako ne pristupam tekstu s predrasudama, kao ni socijalizmu, ni kapitalizmu, ni proslosti, koja ne izgleda da se moze ponoviti sto god da su njezine pozitivne pouke.
Cijela je prica ovdje ipak politicka. Meni bi bilo drago, jer ja o tome ne znam dovoljno, da je uz broj onih koji su izisli iz Partije nakon 71. naveden i broj onih koji su zavrsili u zatvoru. Cicak govori o tisucama ljudi. Ne tvrdim da je pouzdan izvor, samo kazem sta se u javnosti valja. Ima jos puno pitanja koja bi valjalo postaviti, i kontekstualizirati.
Jednu stvar ipak ne mogu ne zamjeriti. Citiram:
"Nažalost, daljnji događaji i u Hrvatskoj i izvan nje, išli su na ruku toj radikalnoj opciji, koja je s vremenom počela diktirati državnu politiku. Radikali u okviru HDZ-a, pomognuti i financirani od najradikalnijih političkih emigranata kojima je sada omogućeno da se vrate u Hrvatsku, uskoro su prevagnuli, te učinili sve da izmijene javno mnijenje i uvjere ga u nužnost državne samostalnosti. Najprije su pod svoju punu kontrolu stavili važne medije – u prvom redu Hrvatsku televiziju, nacionalni radio i mnoge lokalne radio stanice – a potom i obrazovne institucije, državnu administraciju i aparat sile i poretka. Gdje ta promjena nije išla dobrovoljno, išla je uz upotrebu sile i zastrašivanja. Za daljnju radikalizaciju im je bio potreban ratni sukob, kojim bi pokazali da nikakav kompromis nije više moguć. Također, bilo je potrebno pretvaranje 'Drugoga' u 'Neprijatelja’, kako bi se ‘dokazalo’ da se s ‘Drugim’ ne može biti ni susjed. U stvaranju tog ratnog sukoba, lako su našli partnere i u samoj Hrvatskoj (među onim radikalnim Srbima, koji nisu okolišali da izvrše mini-udare na općinska rukovodstva u krajevima sa srpskom većinom, kako bi umjesto izabranih umjerenih političara postavili svoje favorite), i izvan Hrvatske (prije svega među ekstremnim snagama u Srbiji). Tek kad su započeli sukobi u samoj Hrvatskoj, te kad je Slovenija izglasala nezavisnost, hrvatsko javno mnijenje okreće se prema toj radikalnoj opciji i počinje favorizirati punu nezavisnost. No, to je već tema za jedan drugi tekst."
Taj citat izravno sugerira da je radikalna opcija u Hrvatskoj isprovocirala rat. Nema nikakve sumnje da je ta opcija rat jedva docekala, kao sredstvo za postizanje politickog cilja - hrvatske neovisnosti, ali sam uvjeren da je rat isprovocirala radikalna opcija u Srbiji. Moguce je, naravno, da je moje uvjerenje stvoreno na pogresnim uvidima.
Meni se ipak cini da je izazivanje rata pocelo u Srbiji vec u osamdesetima i da prikaz Hrvatske u vrijeme Jugoslavije nije cjelovit bez tog dijela preko kojeg se nekako - preskocilo. Tek je spomenuto da hrvatski politicari nisu bili dorasli izazovima.
19.10.2008. (10:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog mudro zbori. Ne može se ignorirati to da u drugoj polovici osamdesetih srpski mediji unaprijed stvaraju anti-ustašku histeriju (prije nego su faktičke ''ustaše'' u bilo kojem obliku došle i blizu vlasti u Hrvatskoj). Onodobni vic kazuje kako je Milošević zaslužio spomenik u Zg, odmah pored Tomislava - on je naime prvi koji je ujedinio Hrvate nakon Tome. Sjećam se '89. kad je 40 000 ljudi na Poljudu, utakmica Hajduk - Crvena Zvezda skandiralo ''Stipe Šuvar!'' Ne zato što bi taj imao neke karizmatične značajke, nego zato što se intenzivno traga za nekim kontra-Slobom. Tuđman je tek onaj koji je imao najviše volje (hrabrosti?) preuzeti tu ulogu. Tako da je jednostavno neistina da oštra i masovna nacionalna podjela u Hrvatskoj započinje s HDZ-om. Započinje nešto prije, sa Slobom.
19.10.2008. (13:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog, znao sam da će netko načeti upravo taj pasus... Ja bih, budući da sam ipak bio tamo gdje su se stvari odvijale, kazao ovo: 1. Preliminarno, pomalo me čudi način na koji započinje tekst pasusa: "Nažalost, ....". Zašto nažalost? Ne razumijem. Pa zar znanstveni uvidi ovise o privatnom raspoloženju, i, štoviše, zar se ovakav afinitet treba licitirati?! Što bi se tu onda uopće trebalo odgovoriti - da iz hrvatske perspektive možemo samo kazati: Na sreću, ....!? Dakle, već ovaj početak perspektivizira cijeli smisao teksta: Nažalost, Jugoslavija je propala. 2. U takvoj perspektivi nudi se stereotipno objašnjenje: nisu krivi bivši komunisti, nego ekstremna proustaška emigracija. Dakle, objašnjenje je čudesno na tragu aktualnih hrvatskih ideoloških podjela na ustaše i partizane: svemu su krivi ti radikalni politički emigranti, ognjištari, Hercegovci, ustaše, etc...Čudno, iz hrvatske se perspektive te zasluge Hercegovcima nerado priznaju: ako su krivi za raspad Jugoslavije, trebalo bi ih slaviti kao tvorce Hrvatske, nije li tako? No, pustimo sad to - objašnjenje je, naravno, netočno, i ne samo zato jer je stereotipno: naprosto ne odgovara činjenicama. Najprije, Dejan Jović zasigurno ne misli da su građani na koncertu Prljavoga kazališta imali ikakvih iluzija o nastavku života u Jugoslaviji. Već je opća klima, atmosfera u Hrvatskoj, išla u prilog osamostaljenju Hrvatske. Kazati da je Tuđman tada govorio o konfederaciji, znači dekontekstualizirati njegove riječi: ta, to je kao da Račanu pripišemo nastojanje da zadrži Savez komunista Hrvatske, jer, eto, u to se vrijeme SKH nazivao SKH - SDP: dakle, ako se Račan nije usuđivao partiju nazvati otvoreno socijaldemokratskom, kako bi se Tuđman, pobogu, usuđivao kazati da traži osamostaljenje Hrvatske? I, kako bi se to usudili građani kazati anketarima Danasa, kad smo u tom trenutku još uvijek u zemlji koja hapsi zbog takvih političkih stavova. Doduše, Dejan žali zbog raspada, pa ne samo da nerado priznaje tu neugodnu okolnost da Jugoslavija sve do samog svog kraja proganja političke protivnike, nego je jednostavno nema uopće u svijesti: on je jednostavno, kao niti jednu jedinu činjenicu koja bi objasnila razlog te volje za osamostaljenjem, ne percipira! Potom, savršeno je netočno da se ova volja za osamostaljenjem javlja tek kao reakcija na ratnu opasnost, koju su - to je zaista neugodno čitati - isprovocirali hrvatski radikali! Pa Tripalo je u tv-emisiji s Mažarom, Račanom i Tuđmanom jasno kazao: Za njih u Beogradu svi smo mi ustaše!, i tu dakle nema zbora o tome da je tadašnji chorus-line državotvornog pokreta bio za državnu samostalnost Hrvatske od samoga početka. Konačno, zato je i formiran upravo u takvom sastavu, i zato je to se ta ekipa i pripremala: Što bi radio Tuđman u Norvalu par godina prije nego dogovarao scenario razlaza? Zar bi u Kanadi govorio o konfederaciji? S druge strane, Jović kao ozbiljan znanstvenik zaista ne smije ignorirati razloge upravo ovakvog castinga: Tuđman, Manolić, Mesić, Boljkovac, Degoricija...Ta, ignorira svjedočanstva onih koje navodi: Manolić mu je sam objasnio da su upravo ti nabrojani činili "intelektualni kružok Steve Krajačića", dakle, da su se godinama prije toga družili, viđali, sastajali pod visokim Krajačićevim pokroviteljstvom, i tu je sasvim jasno o čemu je bilo riječi unutar tog kružoka. Stvari u HDZ-u pucaju po sasvim drugoj liniji od ove koju navodi Jović: sukob Manolića i suprotne strane počinje već 1991., dakle gotovo odamah, ali nikako ne na temi osamostaljenje ili konfederacija. To je naprosto neistina. Sukob se javlja s pitanjem ingerencija: Perković se nikada zapravo nije stavio na raspolaganje Manoliću, i ti odnosi moći uvjetuju zaoštravanje na političkim pitanjima kao što je kasnije pitanje BiH, a ne obratno: HND nije nastao zbog neslaganja s Franjinom politikom u Bosni, nego je jaz postojao već tri godine, a s Bosnom je tek objašnjen, tek je postao vidljiv. Uostalom, imam priličan broj snimljenih emisija iz toga doba koje sve ovo mogu izvrsno ilustrirati. Konačno, što je s Proglasom građanima i Saboru SR Hrvatske i cijelom hrvatskome narodu o pravu hrvatskog naroda na samoodređenje u svojim povijesnim i prirodnim granicama? Ta, on je plasiran na Dan Republike 1989.godine!? Tko ga je nepisao? Emigracija? Ljubo Krasić? Ćiro Grubišić? Ja ne kužim zašto se prenaglađšava uloga par desetina tišljara i mesara, a da se jednom jedinom rječju ne spomene uloga onih koji su itekako bili vični ovim poslovima klandestinog organiziranja (raskol i Tuđmanova grupa na Borcu), i koji su od 1989. pa do izbora Sanadera uvijek jedni te isti: čak je i isti prosede, baš kao i Glavaševa zaštitarska uloga! Je li se Tuđman okretao na TVZ i govorio o prirodnim granicama "hrvatskoga pereca", implicirajući da i BiH pripada Hrvatskoj unutar tih prirodnih i povijesnih granica, nahuškan od Šuška, ili su tada oko njega Mesić, Manolić i Boljkovac? Evo, Mesić je predsjednik zemlje, Joža je još živ, pa zašto njih ne pitati?
19.10.2008. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zato jer bi stvar bila nepotrebno zamućena? Ne samo da bi bila osložnjena, nego bi objašnjenje jednostavno otpalo: Hrvatska ne bi ostala u Jugoslaviji da nije bilo "emigracije", kao što nitko u Hrvatskoj zapravo ne razumije što bi to trebalo značiti: radikalna emigracija? Znači li to da su svi oni koji su bili za samostalnu Hrvatsku radikali? Onda se nemamo o čemu razgovarati, jer to je transeutna kritika, kritika s pozicija jugoslavenskog integralizma: Hrvati čak nemaju pravo ni na izricanje svoje volje za osamostaljenjem, jer, čim je izreknu, istom su radikali i gotovo ustaše! Ako se tako postave stvari, ne da je teško, nego je zaista nemoguće razgovarati. Čudi me to od Jovića. 3. Dobrica Ćosić, Duga, Vožd, jogurt, Šolević, Gazimestan, Milošević, nošenje Lazarevih mošti po Jugoslaviji...sve to skupa Joviću nije dovoljno da osjeti naglo udaljavanje Hrvata od onoga što je bila Jugoslavija! Znam u čemu je problem: Dejan pred očima ima idealnu Jugoslaviju. Stvarna Jugoslavija, to je Miloševićeva Jugoslavija. Od te se Jugoslavije Hrvatska udaljava već koncem devedesetih. Tu nikakva politička emigracija nije katalizator. Konačno, što to zauzima ta emigracija s početka devedesetih? I tijekom devedesetih? Pa na televiziji je glavni urednik Miroslav Lilić! Prve izbore još potisuje Radman, ako me pamćenje ne vara. Vrdoljak nije nikakav emigrant, a on dolazi na čelo HRT-a. Vodeći je tjednik Globus, a tu je suludo pričati o nekakvom huškačkom novinarstvu. Nisam čuo ni da je itko ikada optužio Večernji list za takvo što. Radio 101 to sigurno nije činio. OTV u svojoj prvoj značajnijoj emisiji, Čičkovim nastupom, napada Tuđmana kako ga prije toga nitko nije napao! Ne znam zapravo gdje su ti emigranti u hrvatskim medijima? Koje su to Šuškove snage? Aparat i sile poretka? Naprosto netočno. Tko su tada premijeri? Tko ministri? Ovo su nevjerojatni stereotipi koji se Hrvatskom povlače godinama, kao recimo onaj o hercegovačkim tajkunima, a kad čovjek pita da mu se naboroji 10 tajkuna koji su devedesetih došavši iz Hercegovine narasli do razine Kutle ili Todorića, onda nastaje muk. To je gotovo sumanuto objašnjenje: to da bi emigranti ili Hercegovci vladali medijima, državnim aparatom ili obrazovnim institucijama! Prije bi se konzultirajući Jurdanin tekst moglo tvrditi da je čak i u Hercegovini mreža uspostavljena i opet na osnovu provjerenih kadrova bivših službi. Zašto se libimo tih spoznaja? Pa to nisu nikave spekulacije, nikave teorije urote. Kaj bi Gojko Šušak bio određen nekakvom navodnom ekstremenošću svog emigrantskog djelovanja, kad je kronologija toga djelovanja nepostojeća? S druge strane, ono što jasno postoji, kao što su to naglašeni iskazi američkog prijateljstva, to se ne uzima u obzir - čudno, zar je zabranjeno u znanosti kazati: Gojko Šušak je bio američki čovjek? Na koncu konca, treba pitati Manolića što misli o tome, pri čemu valja početi od trenutka Manolićeve smjene. 4. Dejanu Joviću ni dan danas nije jasno zašto bi itko u Hrvatskoj poželio samostalnu Hrvatsku uz onakvu Jugoslaviju. Stoga poriče da je većina građana Hrvatske uopće htjela tu samostalnost, ne bi li današnju Hrvatsku interpretirao kao plod neke emigrantske političke volje koja je isprovocirala rat, e da bi i ostatak građana, homogeniziran pred srpskom opasnošću, pristao na secesiju! U konačnici, kad shvatimo da je politička emigracija samo perifrastični eufemizam za ustaštvo, onda je jasno da je to pozicija koju ima i Slavenka Drakulić: ta, Hrvatska je u povijesti bila samostalna još samo kao NDH! Eto. To je kazao i Tripalo odmah na početku: Za njih u Beogradu svi smo mi ustaše. Doduše, Dejana Jovića doživljavam kao Zagrepčana. Ne razumijem otkud onda ovakva perspektiva. Ali, velim, početak to objašnjava: Nažalost, ...itd.itd. Upravo zato jer Srbija nikako nije htjela shvatiti zašto bi netko iz Miloševićeve Jugoslavije - prva faza: iscjeljenje Srbije iz tri dela; druga: Srbi svi i svuda - poželio otići u smjeru državne samostalnosti (BTW, da nije hrvatska emigracija isprovocirala i rat u Sloveniji? Ne znam, možda su Hrvati i za taj rat krivi, kao i za osamostaljenje Slovenije.), Hrvatska je imala itekakav razlog za taj izbor, pri čemu je zapravo i to tumačenje suvišno: sve da je umjesto Miloševića na čelu Srbije bio Mahatma Gandhi, pa kakve to veze ima? Kakva je to naime argumetnacija: pa u Jugoslaviji su gradili škole, a Hrvati su htijeli van iz takve zemlje? Da, jesu, i sve da ne znamo ama baš ništa o povijesnim okolnostima posljenjih 60 godina tu mogućnost ne možemo niti im smijemo odreći! Hrvati su u svakom trenutku, baš kao i Makedonci ili Slovenci ili bilo tko drugi, morali moći kazati: pokušat ćemo sami. Bez te mogućnosti, nije ni potrebno interpretirati razloge za razlaz. Ta mogućnost je postojala, i ona je konzumirana. Post festum konceptualizirati razloge za to, znači jednostavno ne uvažiti volju jednog naroda. Rat se ionako može drukčije osporiti: recimo, bio je potreban onima koji su tražili moralno opravdanje za pretvorbu.
19.10.2008. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam siguran da bi se onda krivci mogli naći na strani emigranata, Hercegovaca pa čak ni nacionalista: kad se pogledaju biografije heroja pretvorbe i privatizacije, od cijele ove teorije ništa ne preostaje. A što se tiče toga da su Srbi stvaranje Hrvatske shvatili kao ustašluk, to više govori o Srbima nego o Hrvatima: ako su stvaranje Hrvatske shvatili kao ustaška posla unatoč Mesiću, Manoliću, Boljkovcu i inima, onda je zaista nepotrebno argumentirati da je drukčije ne bi doživjeli sve da su HDZ osnovali klasici marksizma ili pak uskrsnuli apostoli. Sad treba uvesti nekakvu tezu A1, po kojoj upravo ovo što smeta takvoj percepciji neovisne Hrvatske kao nužno ustaške, ta grupacija Mesić, Manolić i ini ni nije bila za Hrvatsku, ali, ta teza je savršeno netočna: ne govorim to stoga jer ja to znam iz prve ruke, budući da sam upravo s tom dvojicom usko povezan upravo od tih dana, nego to može provjeriti svatko pismen: Ta, Dejane, pa je li Stipino prvo izdanje knjige nosilo naslov: Kako sam rušio Jugoslaviju? Tek drugo korigira signularne zasluge u skromniji plural. Konačno, Stipe je u Beogradu 1991., mislim od lipnja do prosinca; po povratku izjavljuje da je izvršio zadatak jer Jugoslavije više nema. Ha, možda su ga emigranti hiptnotizirali? Ili je pod dojmom raspoloženja u Hrvatskoj? Nije, jer ono nije separatističko? A što je onda na djelu? Zašto to i Stipe Mesić govori? Kako to pak da Boljkovac kasnije izjavljuje da se Jugoslavija mogla raspasti i bez rata? Ispada da je i on bio za razlaz, samo, jedini tvrdi da je to moglo i bez krvi! (Joža se s time, da se zna, ne slaže.) Može se pronaći nebrojeno ovakvih primjera: teza o tome da bivši komunisti pa onda disidenti, a nesumnjivi antifašisti Manolić, Mesić, Boljkovac, Degoricija, Špegelj...a kad bismo išli dalje gdje bi bio kraj, nisu bili za samostalnu nego za konfederalnu Hrvatsku naprosto je neistina. Povijesna neistina. Taj neistina služi očitoj svrsi interpretiranja i današnje Hrvatske kao nekakvog ustaškog projekta: svemu su krivi politički emigranti, a emigranti su ustaše, ergo... Mogao bih Dejanu priložiti pet, šest emisija samo s Josipom Manolićem kao gostom, u kojima on eksplicite odgovara na ova pitanja, u dijakroniji od 15 godina: svaki put konzistentno govori o svom državotvorstvu! Nažalost, to je tak. A da ne velim da cijela teza ne zna što bi s građanima Hrvatske koji su tu u većini, a ne nalaze se unutar ovih kategorija: partizani i ustaše, crveni i crni. Dapače, te im odredbe nimalo nisu bile važne ni kad su aklamirali za samostalnu Hrvatsku, ni kada su odlazili u rat braniti njenu slobodu. Jer, već su prije mogli biti i liberali i socijaldemokrati, recimo, a u rat su odlazili s ikonografijom koja prije priziva serijal Rambo-filmova, nego Drugi svjetski rat. No, uzalud mi trud, svirači, je li tako: percepciji uvijek prethodi koncepcija, i ako Dejanu odgovara ponuditi svijetu objašnjenje da je Hrvatska nastala preranim priznanjem tvorevine koja je plod u biti ustaški inspirirane emigrantske radikalne politike, onda tu ni dragi bog ništa ne može - on naprosto tako vidi stvari, jer ih tako hoće vidjeti. Ne vjerujem da je moguće promijeniti tu koncepciju. Uostalom, zašto bi to bilo tko pokušao učiniti?
19.10.2008. (15:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@babl: okej, ajmo sad bit realni. Pametni Zub je rekao da mu je tekst čudan, i sasvim precizno objasnio zašto: nije znanstveni rad, nije esejistika, već više kao uopćeno naklapanje... Zub se s pravom može čuditi jer možda ne zna, ti i mnogi drugi se ne možete sjetiti, ali riječ je o dobro poznatom žanru koji se naveliko upotrebljavao prije dvadeset, trideset i četrdeset godina, pa i pola stoljeća. "Nije znanstveni rad, nije esej, već više kao uopćeno naklapanje" potpuno odgovara opisu partijskog referata, i čitavo more šapirografskog mastila potrošeno je na nebrojene kilometre partijskih referata na nebrojenim partijskim konferencijama i kongresima. Jedino što ovaj razlikuje od tadašnjih žanrovskih tekstova jest to što je pročišćen ideološke frazeologije i zaklinjanja pa nedostaju popularni citati koje bi izrekao Marks ili Lenjin ili Kardelj ili tko već; nedostaju fraze o nužnosti nastavka "hoda revolucije", "tekovina", "klasne svijesti" itd, a nedostaje i uobičajeno ulizivanje recentnim drugovima na višoj poziciji ("da se nadovežem na druga...", "drug tajitaj je naglasio"). Pisan je suho, objektivno i s hinjenom distancom, što samo po sebi nije ni dobro ni loše. No suhoparnost, objektivnost i distanca su u pravim partijskim referatima imali jasnu funkciju podupiranja ideoloških zaklinjanja. Kako ovdje ta funkcija izostaje, jedino se osjeća specifični žalobni scent nostalgije za ambijentom gdje je ovakav žanr cvjetao. Da bi tekst kod nepažljivog čitatelja (tj. uspavanog slušatelja u zadimljenoj konferencijskoj sali) dobio dojam ozbiljnosti upotrebljavaju se fraze i opća mjesta poput "Ratovi devedesetih nisu replika Drugog svjetskog rata" ili "Situacija nakon pada berlinskog zida nije mimoišla ni Hrvatsku". Mogu cijeniti autorov trud i vrijeme, jednako kao i trud i vrijeme onih koji ga žele čitati, ali žanr ne cijenim niti ću ga ikad cijeniti. Ukoliko itko pročita nešto novo, tim bolje, no ipak je samo riječ o novom doprinosu na mlin impotentne crno-crvene dijalektike, o čemu je Nemanja već iks puta pisao i, vjerujem, opet će. Jedino treba imati na umu da je ta desetljetna impotentnost opasna patologija jer je koštala ljudskih života, a impotencija je zato što nismo sposobni pronaći treću opciju koja bi nas oslobodila crno-crvene spirale apsurda. I zato, paradoksalno, kad se zafrkavam da radije treba otić na pivu nego se baktati s jednim referatom davno preživjelog žanra, zapravo mislim ozbiljno. Ali začuđujući moment i novi paradoksalni obrat tek slijedi. Dok se zafrkavam misleći ozbiljno autor teksta je visokoparno ozbiljan u svojoj frazeologiji i interpretaciji, a ja ne mogu ne zapitati se: "Čekaj, jel' se on to zajebava"? Činjenica da je žanr toliko zamro da ga i blogeri od formata drže "neuobičajenim" ili "čudnim" zapravo dovoljno govori sama za sebe. "Historijska nužnost" gazi države i poretke, pa zašto ne bi pregazila i jedan mastodontski žanr.
19.10.2008. (20:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@slažem se sa ludlud, uostalom tekst sam doživjela kao potpuno pristrano stajalište jednog jugonostalgičara koji kad maknemo sve fraze zapravo govori kako je Hrvatska cvala u svakom pogledu u Jugoslaviji, em što su Hrvati bili na visokim funkcijama, em što su svakim n ovim gušenjem ikakvog spomena svoje nacionalnosti baš tim kaznama od vlasti "profitirali"(mislim na ovo "zlatno doba" nakon Hrvatskog proljeća koje autor veliča), još se Hrvatima takoreći pa oprostilo ustaštvo koje je očito po autorovom mišljenju trebalo biti spominjano ne samo po srpskim ognjištima nego i javno, trebalo je biti naglašavano? Samo ne znam kako, možda u vidu nekog javnog linča? Mislim da bi se tek tada srpska ognjišta razbuktala.
"Možda i više od drugih, Hrvatska je inzistirala na tome da je partizanski pokret bio u njoj vrlo snažan, te da ustaše nisu bili predstavnici većine, niti su ikada imali suglasnost većine Hrvata". Cijeli taj odlomak je koncipiran na način da stvori neki trn sumnje, da čitatelj zapravo zaključi kako su Hrvati preveuličavali svoj doprinos antifašizmu da sakriju još uvijek tinjajuću ustašku ideju. Nepravedno, ali s obzirom na ostatak teksta ne čudi me.
"važno je reći da je nova Jugoslavija smatrala stvaranje jugoslavenske nacije ne samo nemogućim, nego i nepoželjnim projektom." Ma da? Hm, ne znam puno o tome, ali znam kako je bilo jako nepoželjno izjasniti se kao Hrvat umjesto Jugoslaven, moja majka je u indeks upisala da je Hrvatica, za razliku od većine i zato je pobrala nesimpatije poprilične, reći da si Hrvat je značilo za paranoičnu srpsku i jugoslavensku masu isto kao držiš pušku u ruci.
Potom onaj dio o mitovima, ispada da je Hrvatska zasnovana , ma uopće želja za državom, na mitovima , šta još, da nam je povijest jedan veliki mit? Pretjerujem sad valjda, ali samo ću još dodati tome da ti mitovi su čini mi se puno bili zastupljeniji preko drine, mitovi o krvolocima koji žele pobiti sve srpsko buuuu, dok se istovremeno oživljavao ne mit! nego ideja, istinska ideja o velikoj srbiji o kojoj je suvišno i pričati , svi znaju sve.
Na kraju potpuna budalaština, Hrvati nisu htjeli državu kao, Hrvati su prevareni! Ma nemojte. Od svih iskrivljavanja činjenica ova je najgora. Uostalom što se želi postići ovim tekstom, kojoj svrsi služi osim možda nekom dodatnom raspirivanju mržnje prema Hrvatima? Oholom narodu koji je sebi izvadio zlatnu jugoslavensku žlicu iz usta i krenuo iz svojih megalomanskih ustaških apetita u boj?!! Prestrašan zaključak!
19.10.2008. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedino treba imati na umu da je ta desetljetna impotentnost opasna patologija jer je koštala ljudskih života, a impotencija je zato što nismo sposobni pronaći treću opciju koja bi nas oslobodila crno-crvene spirale apsurda.
Ludlud, kako nismo sposobni pronaći spasovnu opciju? Pa ja sam je odavno već formulirao: "Crveni i crni izraz su totalitarnih ideologija XX.stoljeća, a te su s onu stranu liberalne demokracije. Da objasnimo odmah što liberalna demokracija ovdje znači: tu se ne implicira, dakle, da vlada u takvoj demokraciji nužno sljedi političku ideologiju liberalizma, nego je liberalizam u toj sintagmi puka referenca na činjenicu da liberalna demokracija jamči ustavnu zaštitu individualnih, pojedinčanih prava spram moći države, samovolje vlasti. On pak što građane štiti od narušavanja njihovih ljudskih i građanskih prava, vladavina je zakona! Liberalna demokracija dakle počiva na onome što se naziva rule of law, i, da se vratimo na početak, nije nimalo čudno stoga da u Hrvatskoj - u kojoj takav oblik političke vlasti nikako ne uzima maha ni korijena, bivajući sabotiran dinamikom odnosa crvenih i crnih, tj. farsom demokracije - država nikako ne postaje pravnom državom, vladavina prava nikako da zaživi, a načelo se zakonitosti ne restituira! Režim ustanovljen na parodiji demokracije, režim oslonjen na recidive totalitarne svijesti i ideologija, u očajničkoj volji da perpetuira svoju vlast, ne može dopustiti uspostavu onoga za što i sam aklamiraš u prošlom tekstu, liberalnu parlamentarnu demokraciju svojstvenu zemljama zapadnog uljudbenog kruga, jer bi u takvom režimu i crveni i crni podjednako morali odgarati pred Zakonom: htjeli-ne htjeli, prva je posljedica uvođenja liberalnodemokratskih uzusa u ove krajeve - lustracija! Jer, u građanskom svijetu (koji nije građanski tek pukom pripadnošću građanina socijalnom sloju, nego se građanin postaje osviještenom socijalnom pozicijom koja na temelju jasnih građanskih vrijednosti aktivno suoblikuje društveni život u njegovu moralu, pravu i politici) presudna je upravo ta beskonačna vrijednost Zakona. Nitko nije iznad Zakona, to je temeljna premisa toga svijeta. U svijetu u kojem živimo, mikro-svijetu Hratske, sve je upravo obratno: ovdje je bezakonje konstitutivno, jer uvažavanje Zakona znači delegitimiranje cijele jedne političke oligarhije: one koja je devedesetih preuzela vodstvo zemlje i povijesih procesa u njoj, shvativši neminovnost tranzicijskih promijena na istoku Europe i svu opasnost koju po njih te promijene nose, shvativiš, in ultima linea, Hrvatsku kao Noinu arku općeg potopa socijalsitičkog projekta! Da bi preživjeli te promijene, razni klandestini doušnici, konspirateri, kriminalci, marginalni špiclovi, policajci svih vrsta i stupnja javnosti svoje službe, ugurali su se u povijesni vlak Tranzicije, i do dana današnjega vladaju situacijom: konačno, izbori za predsjednika bit će posve u znaku očajničke borbe da se taj posljednji mandat provede u interpasivnosti, u borbi da se sve učini kako se ništa ne bi promijenilo, jer tih je pet godina vjerojatno dovoljno da njihova generacija dobrano biološki siđe sa scene izbjegavši bilo kakvu povijesnu i sudsku odgovornost! Zato ovdje načelno nema govora o Zakonu...
iz neba pa u rebra ... Rat se ionako može drukčije osporiti: recimo, bio je potreban onima koji su tražili moralno opravdanje za pretvorbu kaj je to na tragu stranke opasnih namjera ? ok. to su kefenjanja koja nemaju veze sa nekada konstitutivnim ,a sada manjinskim građaninom zagrepčaninom koji namjerno zaboravlja na tečaj deviza narodne banke beograda, nacionalističku ZG-ST autocestu i ostale ponižavajuće praktične razloge zbog kojih se i najmiroljubivijim komunističkim hrvatima dizala kosa na glavi .O čemu on trabunja , o nesretnom nepostojanju autonomnih pokrajina na prostoru rh. sorry ovo je čisto srbovanje za račun naroda koji konstantno pomiče granice svega i svačega izjednačavajući četnike i partizane. Uhh baš je šteta što nezahvalni separatisti Hrvati imaju turizam more i devizne doznake crnih hrvata koji su pobjegli crnčiti u svijet iz tako lijepe Jugoslavije u kojoj su napokon republički ostvareni zahvaljujući srpskim partizanima. Pitanje je ; bi li opstali da nismo bankrotirali? Ne . Jednostavno smo ih prerasli. Šteta što se to ne iskorištava pametnije .umjesto toga slušamo političare čija je mafija ...fašistička ili antifašistička ...hrvatovanje ;)))
19.10.2008. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glavno da Babl tvrdi da se mi, bekini hrvatski nacionalisti, iskljucivo bavimo prosloscu. Ovako pristran tekst, s ciljem borbe za bolju proslost, ja dugo citao nisam.
Samo recenica Malo je tko u Hrvatskoj žalio za političkim strankama predratnog perioda, je urnebesna, jerbo Stjepan Radic je po istrazivanjima novinama vjecno br. 1. u ljestvici najvecih Hrvata (ne racunajuci Nacionalove zbrljotine) ...
Doduse, s jedne strane, nazire se cinjenica da barem 1/3 etnickih Hrvata (kakvi Srbi, svi moji susjedi Srbi su veci Hrvati od te 1/3) u ovakvoj Hrvatskoj i dalje drka i masta o SFRJ, jerbo barem 1/3 stanovnistva je dobivala placu, a nije radila nista, pa im je bilo jako lijepo, jeb'ga, money for nothing i ja bi vikao "uh, sto je samoupravljanje bilo lijepo".
Plus toga ispaliti Titova intervencija u hrvatsku politiku bila je ograničena, ali snažna i ostat ziv, takodjer fascinira, jerbo izgleda da autor je stvarno uvjeren da one gluparije iz jugo-ustava o funkcioniranju i grananju vlasti su stvarno funkcionirale, pa je valjda Tito setao pudle i drpao glumice, dok je radni narod Jugoslavije kroz razlicite oblike samoudruzenog rada, na celu s partijcima, kao avangardom, stvarno donosio sve odluke. Mislim nije Tito odlucivao sto koja tvornica raditi, ali da je drmao visokim polozajima, to je valjda bistro i malo djetetu. Bas bi Svileni napravio ista bez Tita.
Bolje da smo 1918. s Madjarima ostali, nego da smo stoljece potratili u dvije velikosrpske drzave i dvije velike kradje ('45. je osiromaseno hrvatsko gradjanstvo i unisten hrvatski kapitalizam, a '92. je unisten hrvatska ekonomija, pa su opet svi osiromaseni, makar osobno, smatram pretvorbu Bozjom kaznom za prvu pljacku '45., sto bi rekla Nina Badric, nek ti bude kao meni ...)
Doduse, lijepo je vidjeti da je Zagreb (po Danasu), ipak bio najtrezveniji grad.
S druge strane, RKC bi trebala beatificirati Josipa Broza, jer je izbrisao iz povijesnog sjecanja jugoslavensko djelovanje RKC-a, s pocetka stoljeca i npr. katolicku politicku epizodu zvanu "Hrvatska pucka stranka" i likove profila Viktor Novak, koje je stvorila majcica Rimska crkva ...
19.10.2008. (21:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@nemanja: sjećam se da si ti imao odgovor, ali nisam ga se mogao sjetiti, niti stigao tražiti, niti bih ga mogao pronaći, pa sam se zadovoljio usputnom opaskom o impotentnosti i onom kako jesi i budeš još o tome pisao. Lustracija bi bila logična opcija, koliko logika uopće igra ulogu na našem terenu (igralištu), jer da nije rečene impotencije valjda bi bilo i lustracije. Dopusti da se izrazim alegorijski. U našem crno-crvenom špilu sve karte su markirane, pa tako možemo reći i da lustracija odgovara određenoj karti kao njezin specifičan marker. To otežava čitavu priču. Mislim da nama treba promjena špila, svojevrsno nulovanje. Recimo, prelazak s belota na tarot (ljepše mi sjeda rima nego za tarok), gdje bi umjesto opcionalnog jockera imali zadanu kartu nulte boje, ludu. Pri tom ne mislim na bilo koju konkretnu, sadašnju ili buduću političku figuru. No to je samo moja intuicija, tek bi je trebalo pretresti.
No, kako si rekao, da vidimo što to kaže o psu drugi jedan neozbiljan čovjek koji misli ozbiljno, za razliku od nas ozbiljnih ljudi koji mislimo neozbiljno... :)))))))
19.10.2008. (22:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
yep, na upravo taj članak, čak sam link na nj svojedobno forvardirala bližnjima. nisam imala vremena pročitat cijeli tekst, nego samo djelomično komente, pa možda misujem point, al mislim da nikad nigdje nije bilo neke koristi od lustranja, dok se ne dogodi lustracija u glavama - postoji masa ljudi koji se (tad ili sad) nisu kompromitirali samo zato jer simply nisu imali pushing-prilike..
20.10.2008. (04:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
recite svi kaj oćete ali ja bih da moje dijete ovakvu povijest uči u školi..poprilično realnu...jer je po meni, poprilično objektivna...onovrijeme ono okruženje ono uređenje..prosječnost je gadna..je, ali možda garantira više tolerancije...
20.10.2008. (13:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrvati su jednostavni kao euglene: daš im besplatne škole i zdravstvo, fali im nacionalno; daš im Hrvatsku, hoće uravnilovku. Imaš socijalno, daj naconalno; imaš nacionalnu državu, hoćemo socijalnu jednakost. Dosadna država.
20.10.2008. (15:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
čudan tekst. nije znanstveni rad (previše zaključaka koji se temelje na na ranijim zaključcima koji se temelje na zaključcima nekolicine navedenih autora - a od neposrednih izvora: Tito, Tito i Tito - dobro, pretjerujem, ima još par ).
nije esejistika - više kao uopćena naklapanja tipa vidiš ti, nije ni bilo tako loše u Jugoslaviji . sam takav stav ne smatram problematičnim, ali mislim da je riječ o pojednostavljivanju (tim više što su argumenti koji se navode u prilog tvrdnji selektivni i uopćeni), jednako kao kad se kaže da je bilo loše
U tekstu postoje samo narodi koji su krivi ili nisu krivi, koji nešto podržavaju ili ne podržavaju političari koji nešto kažu preko kurca i tako ima da bude i beskrajno laka misaona kombinatorika, shvaćanje povijesti kao strategijske igrice
zaključak apsurdan. autonomija u komunističkom režimu uvijek je relativna (dobro, vjerojatno je donekle relativna i u demokraciji, ali u komunizmu politčka autonomija namijenjena je samo ljudima iz Partije). gospodarstvo se jest razvilo ali se na kraju i razjebalo - zapravo ne na kraju, nego još 80-ih
18.10.2008. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
ne znam točno, pretpostavljam oko 45 minuta, možda i manje (popio sam kavu previše). priznajem, neke sam odlomke čitao dijagonalno
18.10.2008. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Webstilus
www.Webstilus.net je portal za pisce, novinare, umjetnike i znanstvenike. Čitajte što su drugi napisali, pišite, objavljujte i osvajajte nagrade!
18.10.2008. (23:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
@zub: Čudan? Meni to izgleda kao netalentirani tekst netalentiranog aparatčika koji ne može suspregnuti nujnost jer je izgubio aparat na kojem je aparatirao. Jedino čudno je da aparatčik uopće iskazuje nujnost. Tko bi to vraga čitao, umjesto kave treba ti koja piva previše, no to bi već bilo svetogrđe. :))))))))
19.10.2008. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Gospođice i mladići, kome se ovo ne čita - neka ne čita. No tko ne pročita neka se ne pita što je napisano. Koga zanima, najbolje da otisne na papir, podcrtava, piše opaske na marginama. Ne propustite, ima i jedan tipfeler! Lijepo je vidjeti da se netko potrudio sve ovo zapisati. Naravno da imam gomilu primjedbi - što zamjerki, što potpitanja, što nadopuna - ali u cjelini ovo je neuobičajen tekst koji zavrjeđuje da ga se zapamti.
19.10.2008. (00:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Tipfeler je u "dok". Namjerno sam ga ostavio kao lakmus.
19.10.2008. (01:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hemicar
molim druga nemanju da ne zloupotrebljava kemijsko nazivlje!
19.10.2008. (07:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
PRSF, jesi li mislio na ovaj članak o prosvjedima? Ako da, onda shvaćam da ti se svitio: kažem to vrlo samozadovoljno, jer i meni je silno drag: to je beli Zagreb grad u svom najboljem izdanju!
19.10.2008. (07:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Odlična je ova pjesmica, Lečenihemik, ali molim te promijeni jedan stih i nadimak: nadimak da te ne brkaju s legendarnim Lečenim - uostalom, ružno je to dovoditi čitatelje u zabunu, a Lečenog parodirati i depersonalizirati bez ikakvog razloga - a stih da bolje zvuči:
platina je skupa stvar
ne fali joj kositar
bakar srebro olovo
antimon pogotovo
Uostalom, zašto se ti ne bi zvao Al Kemik? Ili Al'hemik? To je baš LOL i XD!
Inače, ja kao pravi ljubitelj Hemije i njene metafizičke inačice Alkemije, naročito cijenim sve mraljive istaživače otajstva flogistona. Davnih sam dana naumio napisati roman o potrazi za flogistonom. Danas je taj roman, kao i samo načelo gorenja, aktualnije nego ikada. Zašto? Pa upravo zato jer ga nema. Zato ga i tražimo. Sve užurbanije.
19.10.2008. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Palomina
Nisam pročitala cijeli post. Malo mi se okice umorile čitajući ovako dugačak tekst.
Prijedlog: pisati kraće, tekst odjeliti po tematici, podijeliti u više post-ova, onda je
jednostavnije čitati...
Pozdrav od mene... :)
19.10.2008. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herzog
@Babl, slazem se da je tekst neuobicajen i da zavrjedjuje da ga se zapamti. Nesumnjivo je citak, iako dug. Zapravo, vrijedi o onome sta ovaj tekst govori raspravljati hladno. Na primjer, o osnovnoj tezi da Hrvatskoj nikad nije bilo bolje nego u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. Dodat cu da su hrvatski ekonomisti izracunali da je tamo negdje sedamdesetih u odnosu na svjetski prosjek Hrvatska imala proizvod po glavi pedeset posto veći, dok je taj visak sad maksimalno trideset posto. (Imam za taj podatak i reference, potpisuju ga vodeci Tudjmanovi ekonomisti.) Iz toga naravno ne treba izvoditi zakljucke da je socijalizam uspjesniji od kapitalizma, premda su posljednji dogadjaji u svijetu mnoge potakli da razmisljaju na taj nacin. I inace, na zakljucke ne treba skakati preuranjeno. Uostalom, Jovicev popis velikih projekata u Hrvatskoj sedamdesetih zapravo pokazuje koliko je rijec o siromaskoj i zaostaloj zemlji, u odnosu na ono okruzenje kojem je tezila. Tuzno je sto neki projekti iz osamdesetih (LNG terminal na Krku) tek sad idu biti realizirani.
Gornji ekonomski podatak spomenuo sam ponajprije da pokazem kako ne pristupam tekstu s predrasudama, kao ni socijalizmu, ni kapitalizmu, ni proslosti, koja ne izgleda da se moze ponoviti sto god da su njezine pozitivne pouke.
Cijela je prica ovdje ipak politicka. Meni bi bilo drago, jer ja o tome ne znam dovoljno, da je uz broj onih koji su izisli iz Partije nakon 71. naveden i broj onih koji su zavrsili u zatvoru. Cicak govori o tisucama ljudi. Ne tvrdim da je pouzdan izvor, samo kazem sta se u javnosti valja. Ima jos puno pitanja koja bi valjalo postaviti, i kontekstualizirati.
Jednu stvar ipak ne mogu ne zamjeriti. Citiram:
"Nažalost, daljnji događaji i u Hrvatskoj i izvan nje, išli su na ruku toj radikalnoj opciji, koja je s vremenom počela diktirati državnu politiku. Radikali u okviru HDZ-a, pomognuti i financirani od najradikalnijih političkih emigranata kojima je sada omogućeno da se vrate u Hrvatsku, uskoro su prevagnuli, te učinili sve da izmijene javno mnijenje i uvjere ga u nužnost državne samostalnosti. Najprije su pod svoju punu kontrolu stavili važne medije – u prvom redu Hrvatsku televiziju, nacionalni radio i mnoge lokalne radio stanice – a potom i obrazovne institucije, državnu administraciju i aparat sile i poretka. Gdje ta promjena nije išla dobrovoljno, išla je uz upotrebu sile i zastrašivanja. Za daljnju radikalizaciju im je bio potreban ratni sukob, kojim bi pokazali da nikakav kompromis nije više moguć. Također, bilo je potrebno pretvaranje 'Drugoga' u 'Neprijatelja’, kako bi se ‘dokazalo’ da se s ‘Drugim’ ne može biti ni susjed. U stvaranju tog ratnog sukoba, lako su našli partnere i u samoj Hrvatskoj (među onim radikalnim Srbima, koji nisu okolišali da izvrše mini-udare na općinska rukovodstva u krajevima sa srpskom većinom, kako bi umjesto izabranih umjerenih političara postavili svoje favorite), i izvan Hrvatske (prije svega među ekstremnim snagama u Srbiji). Tek kad su započeli sukobi u samoj Hrvatskoj, te kad je Slovenija izglasala nezavisnost, hrvatsko javno mnijenje okreće se prema toj radikalnoj opciji i počinje favorizirati punu nezavisnost. No, to je već tema za jedan drugi tekst."
Taj citat izravno sugerira da je radikalna opcija u Hrvatskoj isprovocirala rat. Nema nikakve sumnje da je ta opcija rat jedva docekala, kao sredstvo za postizanje politickog cilja - hrvatske neovisnosti, ali sam uvjeren da je rat isprovocirala radikalna opcija u Srbiji. Moguce je, naravno, da je moje uvjerenje stvoreno na pogresnim uvidima.
Meni se ipak cini da je izazivanje rata pocelo u Srbiji vec u osamdesetima i da prikaz Hrvatske u vrijeme Jugoslavije nije cjelovit bez tog dijela preko kojeg se nekako - preskocilo. Tek je spomenuto da hrvatski politicari nisu bili dorasli izazovima.
19.10.2008. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Herzog mudro zbori. Ne može se ignorirati to da u drugoj polovici osamdesetih srpski mediji unaprijed stvaraju anti-ustašku histeriju (prije nego su faktičke ''ustaše'' u bilo kojem obliku došle i blizu vlasti u Hrvatskoj). Onodobni vic kazuje kako je Milošević zaslužio spomenik u Zg, odmah pored Tomislava - on je naime prvi koji je ujedinio Hrvate nakon Tome. Sjećam se '89. kad je 40 000 ljudi na Poljudu, utakmica Hajduk - Crvena Zvezda skandiralo ''Stipe Šuvar!'' Ne zato što bi taj imao neke karizmatične značajke, nego zato što se intenzivno traga za nekim kontra-Slobom. Tuđman je tek onaj koji je imao najviše volje (hrabrosti?) preuzeti tu ulogu.
Tako da je jednostavno neistina da oštra i masovna nacionalna podjela u Hrvatskoj započinje s HDZ-om. Započinje nešto prije, sa Slobom.
19.10.2008. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Herzog, znao sam da će netko načeti upravo taj pasus...
Ja bih, budući da sam ipak bio tamo gdje su se stvari odvijale, kazao ovo:
1. Preliminarno, pomalo me čudi način na koji započinje tekst pasusa: "Nažalost, ....". Zašto nažalost? Ne razumijem. Pa zar znanstveni uvidi ovise o privatnom raspoloženju, i, štoviše, zar se ovakav afinitet treba licitirati?! Što bi se tu onda uopće trebalo odgovoriti - da iz hrvatske perspektive možemo samo kazati: Na sreću, ....!? Dakle, već ovaj početak perspektivizira cijeli smisao teksta: Nažalost, Jugoslavija je propala.
2. U takvoj perspektivi nudi se stereotipno objašnjenje: nisu krivi bivši komunisti, nego ekstremna proustaška emigracija. Dakle, objašnjenje je čudesno na tragu aktualnih hrvatskih ideoloških podjela na ustaše i partizane: svemu su krivi ti radikalni politički emigranti, ognjištari, Hercegovci, ustaše, etc...Čudno, iz hrvatske se perspektive te zasluge Hercegovcima nerado priznaju: ako su krivi za raspad Jugoslavije, trebalo bi ih slaviti kao tvorce Hrvatske, nije li tako? No, pustimo sad to - objašnjenje je, naravno, netočno, i ne samo zato jer je stereotipno: naprosto ne odgovara činjenicama. Najprije, Dejan Jović zasigurno ne misli da su građani na koncertu Prljavoga kazališta imali ikakvih iluzija o nastavku života u Jugoslaviji. Već je opća klima, atmosfera u Hrvatskoj, išla u prilog osamostaljenju Hrvatske. Kazati da je Tuđman tada govorio o konfederaciji, znači dekontekstualizirati njegove riječi: ta, to je kao da Račanu pripišemo nastojanje da zadrži Savez komunista Hrvatske, jer, eto, u to se vrijeme SKH nazivao SKH - SDP: dakle, ako se Račan nije usuđivao partiju nazvati otvoreno socijaldemokratskom, kako bi se Tuđman, pobogu, usuđivao kazati da traži osamostaljenje Hrvatske? I, kako bi se to usudili građani kazati anketarima Danasa, kad smo u tom trenutku još uvijek u zemlji koja hapsi zbog takvih političkih stavova. Doduše, Dejan žali zbog raspada, pa ne samo da nerado priznaje tu neugodnu okolnost da Jugoslavija sve do samog svog kraja proganja političke protivnike, nego je jednostavno nema uopće u svijesti: on je jednostavno, kao niti jednu jedinu činjenicu koja bi objasnila razlog te volje za osamostaljenjem, ne percipira! Potom, savršeno je netočno da se ova volja za osamostaljenjem javlja tek kao reakcija na ratnu opasnost, koju su - to je zaista neugodno čitati - isprovocirali hrvatski radikali! Pa Tripalo je u tv-emisiji s Mažarom, Račanom i Tuđmanom jasno kazao: Za njih u Beogradu svi smo mi ustaše!, i tu dakle nema zbora o tome da je tadašnji chorus-line državotvornog pokreta bio za državnu samostalnost Hrvatske od samoga početka. Konačno, zato je i formiran upravo u takvom sastavu, i zato je to se ta ekipa i pripremala: Što bi radio Tuđman u Norvalu par godina prije nego dogovarao scenario razlaza? Zar bi u Kanadi govorio o konfederaciji? S druge strane, Jović kao ozbiljan znanstvenik zaista ne smije ignorirati razloge upravo ovakvog castinga: Tuđman, Manolić, Mesić, Boljkovac, Degoricija...Ta, ignorira svjedočanstva onih koje navodi: Manolić mu je sam objasnio da su upravo ti nabrojani činili "intelektualni kružok Steve Krajačića", dakle, da su se godinama prije toga družili, viđali, sastajali pod visokim Krajačićevim pokroviteljstvom, i tu je sasvim jasno o čemu je bilo riječi unutar tog kružoka. Stvari u HDZ-u pucaju po sasvim drugoj liniji od ove koju navodi Jović: sukob Manolića i suprotne strane počinje već 1991., dakle gotovo odamah, ali nikako ne na temi osamostaljenje ili konfederacija. To je naprosto neistina. Sukob se javlja s pitanjem ingerencija: Perković se nikada zapravo nije stavio na raspolaganje Manoliću, i ti odnosi moći uvjetuju zaoštravanje na političkim pitanjima kao što je kasnije pitanje BiH, a ne obratno: HND nije nastao zbog neslaganja s Franjinom politikom u Bosni, nego je jaz postojao već tri godine, a s Bosnom je tek objašnjen, tek je postao vidljiv. Uostalom, imam priličan broj snimljenih emisija iz toga doba koje sve ovo mogu izvrsno ilustrirati. Konačno, što je s Proglasom građanima i Saboru SR Hrvatske i cijelom hrvatskome narodu o pravu hrvatskog naroda na samoodređenje u svojim povijesnim i prirodnim granicama? Ta, on je plasiran na Dan Republike 1989.godine!? Tko ga je nepisao? Emigracija? Ljubo Krasić? Ćiro Grubišić? Ja ne kužim zašto se prenaglađšava uloga par desetina tišljara i mesara, a da se jednom jedinom rječju ne spomene uloga onih koji su itekako bili vični ovim poslovima klandestinog organiziranja (raskol i Tuđmanova grupa na Borcu), i koji su od 1989. pa do izbora Sanadera uvijek jedni te isti: čak je i isti prosede, baš kao i Glavaševa zaštitarska uloga! Je li se Tuđman okretao na TVZ i govorio o prirodnim granicama "hrvatskoga pereca", implicirajući da i BiH pripada Hrvatskoj unutar tih prirodnih i povijesnih granica, nahuškan od Šuška, ili su tada oko njega Mesić, Manolić i Boljkovac? Evo, Mesić je predsjednik zemlje, Joža je još živ, pa zašto njih ne pitati?
19.10.2008. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Zato jer bi stvar bila nepotrebno zamućena? Ne samo da bi bila osložnjena, nego bi objašnjenje jednostavno otpalo: Hrvatska ne bi ostala u Jugoslaviji da nije bilo "emigracije", kao što nitko u Hrvatskoj zapravo ne razumije što bi to trebalo značiti: radikalna emigracija? Znači li to da su svi oni koji su bili za samostalnu Hrvatsku radikali? Onda se nemamo o čemu razgovarati, jer to je transeutna kritika, kritika s pozicija jugoslavenskog integralizma: Hrvati čak nemaju pravo ni na izricanje svoje volje za osamostaljenjem, jer, čim je izreknu, istom su radikali i gotovo ustaše! Ako se tako postave stvari, ne da je teško, nego je zaista nemoguće razgovarati. Čudi me to od Jovića.
3. Dobrica Ćosić, Duga, Vožd, jogurt, Šolević, Gazimestan, Milošević, nošenje Lazarevih mošti po Jugoslaviji...sve to skupa Joviću nije dovoljno da osjeti naglo udaljavanje Hrvata od onoga što je bila Jugoslavija! Znam u čemu je problem: Dejan pred očima ima idealnu Jugoslaviju. Stvarna Jugoslavija, to je Miloševićeva Jugoslavija. Od te se Jugoslavije Hrvatska udaljava već koncem devedesetih. Tu nikakva politička emigracija nije katalizator. Konačno, što to zauzima ta emigracija s početka devedesetih? I tijekom devedesetih? Pa na televiziji je glavni urednik Miroslav Lilić! Prve izbore još potisuje Radman, ako me pamćenje ne vara. Vrdoljak nije nikakav emigrant, a on dolazi na čelo HRT-a. Vodeći je tjednik Globus, a tu je suludo pričati o nekakvom huškačkom novinarstvu. Nisam čuo ni da je itko ikada optužio Večernji list za takvo što. Radio 101 to sigurno nije činio. OTV u svojoj prvoj značajnijoj emisiji, Čičkovim nastupom, napada Tuđmana kako ga prije toga nitko nije napao! Ne znam zapravo gdje su ti emigranti u hrvatskim medijima? Koje su to Šuškove snage? Aparat i sile poretka? Naprosto netočno. Tko su tada premijeri? Tko ministri? Ovo su nevjerojatni stereotipi koji se Hrvatskom povlače godinama, kao recimo onaj o hercegovačkim tajkunima, a kad čovjek pita da mu se naboroji 10 tajkuna koji su devedesetih došavši iz Hercegovine narasli do razine Kutle ili Todorića, onda nastaje muk. To je gotovo sumanuto objašnjenje: to da bi emigranti ili Hercegovci vladali medijima, državnim aparatom ili obrazovnim institucijama! Prije bi se konzultirajući Jurdanin tekst moglo tvrditi da je čak i u Hercegovini mreža uspostavljena i opet na osnovu provjerenih kadrova bivših službi. Zašto se libimo tih spoznaja? Pa to nisu nikave spekulacije, nikave teorije urote. Kaj bi Gojko Šušak bio određen nekakvom navodnom ekstremenošću svog emigrantskog djelovanja, kad je kronologija toga djelovanja nepostojeća? S druge strane, ono što jasno postoji, kao što su to naglašeni iskazi američkog prijateljstva, to se ne uzima u obzir - čudno, zar je zabranjeno u znanosti kazati: Gojko Šušak je bio američki čovjek? Na koncu konca, treba pitati Manolića što misli o tome, pri čemu valja početi od trenutka Manolićeve smjene.
4. Dejanu Joviću ni dan danas nije jasno zašto bi itko u Hrvatskoj poželio samostalnu Hrvatsku uz onakvu Jugoslaviju. Stoga poriče da je većina građana Hrvatske uopće htjela tu samostalnost, ne bi li današnju Hrvatsku interpretirao kao plod neke emigrantske političke volje koja je isprovocirala rat, e da bi i ostatak građana, homogeniziran pred srpskom opasnošću, pristao na secesiju! U konačnici, kad shvatimo da je politička emigracija samo perifrastični eufemizam za ustaštvo, onda je jasno da je to pozicija koju ima i Slavenka Drakulić: ta, Hrvatska je u povijesti bila samostalna još samo kao NDH! Eto. To je kazao i Tripalo odmah na početku: Za njih u Beogradu svi smo mi ustaše. Doduše, Dejana Jovića doživljavam kao Zagrepčana. Ne razumijem otkud onda ovakva perspektiva. Ali, velim, početak to objašnjava: Nažalost, ...itd.itd. Upravo zato jer Srbija nikako nije htjela shvatiti zašto bi netko iz Miloševićeve Jugoslavije - prva faza: iscjeljenje Srbije iz tri dela; druga: Srbi svi i svuda - poželio otići u smjeru državne samostalnosti (BTW, da nije hrvatska emigracija isprovocirala i rat u Sloveniji? Ne znam, možda su Hrvati i za taj rat krivi, kao i za osamostaljenje Slovenije.), Hrvatska je imala itekakav razlog za taj izbor, pri čemu je zapravo i to tumačenje suvišno: sve da je umjesto Miloševića na čelu Srbije bio Mahatma Gandhi, pa kakve to veze ima? Kakva je to naime argumetnacija: pa u Jugoslaviji su gradili škole, a Hrvati su htijeli van iz takve zemlje? Da, jesu, i sve da ne znamo ama baš ništa o povijesnim okolnostima posljenjih 60 godina tu mogućnost ne možemo niti im smijemo odreći! Hrvati su u svakom trenutku, baš kao i Makedonci ili Slovenci ili bilo tko drugi, morali moći kazati: pokušat ćemo sami. Bez te mogućnosti, nije ni potrebno interpretirati razloge za razlaz. Ta mogućnost je postojala, i ona je konzumirana. Post festum konceptualizirati razloge za to, znači jednostavno ne uvažiti volju jednog naroda. Rat se ionako može drukčije osporiti: recimo, bio je potreban onima koji su tražili moralno opravdanje za pretvorbu.
19.10.2008. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Nisam siguran da bi se onda krivci mogli naći na strani emigranata, Hercegovaca pa čak ni nacionalista: kad se pogledaju biografije heroja pretvorbe i privatizacije, od cijele ove teorije ništa ne preostaje. A što se tiče toga da su Srbi stvaranje Hrvatske shvatili kao ustašluk, to više govori o Srbima nego o Hrvatima: ako su stvaranje Hrvatske shvatili kao ustaška posla unatoč Mesiću, Manoliću, Boljkovcu i inima, onda je zaista nepotrebno argumentirati da je drukčije ne bi doživjeli sve da su HDZ osnovali klasici marksizma ili pak uskrsnuli apostoli. Sad treba uvesti nekakvu tezu A1, po kojoj upravo ovo što smeta takvoj percepciji neovisne Hrvatske kao nužno ustaške, ta grupacija Mesić, Manolić i ini ni nije bila za Hrvatsku, ali, ta teza je savršeno netočna: ne govorim to stoga jer ja to znam iz prve ruke, budući da sam upravo s tom dvojicom usko povezan upravo od tih dana, nego to može provjeriti svatko pismen: Ta, Dejane, pa je li Stipino prvo izdanje knjige nosilo naslov: Kako sam rušio Jugoslaviju? Tek drugo korigira signularne zasluge u skromniji plural. Konačno, Stipe je u Beogradu 1991., mislim od lipnja do prosinca; po povratku izjavljuje da je izvršio zadatak jer Jugoslavije više nema. Ha, možda su ga emigranti hiptnotizirali? Ili je pod dojmom raspoloženja u Hrvatskoj? Nije, jer ono nije separatističko? A što je onda na djelu? Zašto to i Stipe Mesić govori? Kako to pak da Boljkovac kasnije izjavljuje da se Jugoslavija mogla raspasti i bez rata? Ispada da je i on bio za razlaz, samo, jedini tvrdi da je to moglo i bez krvi! (Joža se s time, da se zna, ne slaže.) Može se pronaći nebrojeno ovakvih primjera: teza o tome da bivši komunisti pa onda disidenti, a nesumnjivi antifašisti Manolić, Mesić, Boljkovac, Degoricija, Špegelj...a kad bismo išli dalje gdje bi bio kraj, nisu bili za samostalnu nego za konfederalnu Hrvatsku naprosto je neistina. Povijesna neistina. Taj neistina služi očitoj svrsi interpretiranja i današnje Hrvatske kao nekakvog ustaškog projekta: svemu su krivi politički emigranti, a emigranti su ustaše, ergo... Mogao bih Dejanu priložiti pet, šest emisija samo s Josipom Manolićem kao gostom, u kojima on eksplicite odgovara na ova pitanja, u dijakroniji od 15 godina: svaki put konzistentno govori o svom državotvorstvu!
Nažalost, to je tak.
A da ne velim da cijela teza ne zna što bi s građanima Hrvatske koji su tu u većini, a ne nalaze se unutar ovih kategorija: partizani i ustaše, crveni i crni. Dapače, te im odredbe nimalo nisu bile važne ni kad su aklamirali za samostalnu Hrvatsku, ni kada su odlazili u rat braniti njenu slobodu. Jer, već su prije mogli biti i liberali i socijaldemokrati, recimo, a u rat su odlazili s ikonografijom koja prije priziva serijal Rambo-filmova, nego Drugi svjetski rat. No, uzalud mi trud, svirači, je li tako: percepciji uvijek prethodi koncepcija, i ako Dejanu odgovara ponuditi svijetu objašnjenje da je Hrvatska nastala preranim priznanjem tvorevine koja je plod u biti ustaški inspirirane emigrantske radikalne politike, onda tu ni dragi bog ništa ne može - on naprosto tako vidi stvari, jer ih tako hoće vidjeti.
Ne vjerujem da je moguće promijeniti tu koncepciju. Uostalom, zašto bi to bilo tko pokušao učiniti?
19.10.2008. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
@babl: okej, ajmo sad bit realni. Pametni Zub je rekao da mu je tekst čudan, i sasvim precizno objasnio zašto: nije znanstveni rad, nije esejistika, već više kao uopćeno naklapanje... Zub se s pravom može čuditi jer možda ne zna, ti i mnogi drugi se ne možete sjetiti, ali riječ je o dobro poznatom žanru koji se naveliko upotrebljavao prije dvadeset, trideset i četrdeset godina, pa i pola stoljeća. "Nije znanstveni rad, nije esej, već više kao uopćeno naklapanje" potpuno odgovara opisu partijskog referata, i čitavo more šapirografskog mastila potrošeno je na nebrojene kilometre partijskih referata na nebrojenim partijskim konferencijama i kongresima. Jedino što ovaj razlikuje od tadašnjih žanrovskih tekstova jest to što je pročišćen ideološke frazeologije i zaklinjanja pa nedostaju popularni citati koje bi izrekao Marks ili Lenjin ili Kardelj ili tko već; nedostaju fraze o nužnosti nastavka "hoda revolucije", "tekovina", "klasne svijesti" itd, a nedostaje i uobičajeno ulizivanje recentnim drugovima na višoj poziciji ("da se nadovežem na druga...", "drug tajitaj je naglasio"). Pisan je suho, objektivno i s hinjenom distancom, što samo po sebi nije ni dobro ni loše. No suhoparnost, objektivnost i distanca su u pravim partijskim referatima imali jasnu funkciju podupiranja ideoloških zaklinjanja. Kako ovdje ta funkcija izostaje, jedino se osjeća specifični žalobni scent nostalgije za ambijentom gdje je ovakav žanr cvjetao. Da bi tekst kod nepažljivog čitatelja (tj. uspavanog slušatelja u zadimljenoj konferencijskoj sali) dobio dojam ozbiljnosti upotrebljavaju se fraze i opća mjesta poput "Ratovi devedesetih nisu replika Drugog svjetskog rata" ili "Situacija nakon pada berlinskog zida nije mimoišla ni Hrvatsku". Mogu cijeniti autorov trud i vrijeme, jednako kao i trud i vrijeme onih koji ga žele čitati, ali žanr ne cijenim niti ću ga ikad cijeniti. Ukoliko itko pročita nešto novo, tim bolje, no ipak je samo riječ o novom doprinosu na mlin impotentne crno-crvene dijalektike, o čemu je Nemanja već iks puta pisao i, vjerujem, opet će. Jedino treba imati na umu da je ta desetljetna impotentnost opasna patologija jer je koštala ljudskih života, a impotencija je zato što nismo sposobni pronaći treću opciju koja bi nas oslobodila crno-crvene spirale apsurda.
I zato, paradoksalno, kad se zafrkavam da radije treba otić na pivu nego se baktati s jednim referatom davno preživjelog žanra, zapravo mislim ozbiljno. Ali začuđujući moment i novi paradoksalni obrat tek slijedi. Dok se zafrkavam misleći ozbiljno autor teksta je visokoparno ozbiljan u svojoj frazeologiji i interpretaciji, a ja ne mogu ne zapitati se: "Čekaj, jel' se on to zajebava"?
Činjenica da je žanr toliko zamro da ga i blogeri od formata drže "neuobičajenim" ili "čudnim" zapravo dovoljno govori sama za sebe. "Historijska nužnost" gazi države i poretke, pa zašto ne bi pregazila i jedan mastodontski žanr.
19.10.2008. (20:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
@slažem se sa ludlud, uostalom tekst sam doživjela kao potpuno pristrano stajalište jednog jugonostalgičara koji kad maknemo sve fraze zapravo govori kako je Hrvatska cvala u svakom pogledu u Jugoslaviji, em što su Hrvati bili na visokim funkcijama, em što su svakim n ovim gušenjem ikakvog spomena svoje nacionalnosti baš tim kaznama od vlasti "profitirali"(mislim na ovo "zlatno doba" nakon Hrvatskog proljeća koje autor veliča), još se Hrvatima takoreći pa oprostilo ustaštvo koje je očito po autorovom mišljenju trebalo biti spominjano ne samo po srpskim ognjištima nego i javno, trebalo je biti naglašavano? Samo ne znam kako, možda u vidu nekog javnog linča? Mislim da bi se tek tada srpska ognjišta razbuktala.
"Možda i više od drugih, Hrvatska je inzistirala na tome da je partizanski pokret bio u njoj vrlo snažan, te da ustaše nisu bili predstavnici većine, niti su ikada imali suglasnost većine Hrvata". Cijeli taj odlomak je koncipiran na način da stvori neki trn sumnje, da čitatelj zapravo zaključi kako su Hrvati preveuličavali svoj doprinos antifašizmu da sakriju još uvijek tinjajuću ustašku ideju. Nepravedno, ali s obzirom na ostatak teksta ne čudi me.
"važno je reći da je nova Jugoslavija smatrala stvaranje jugoslavenske nacije ne samo nemogućim, nego i nepoželjnim projektom." Ma da? Hm, ne znam puno o tome, ali znam kako je bilo jako nepoželjno izjasniti se kao Hrvat umjesto Jugoslaven, moja majka je u indeks upisala da je Hrvatica, za razliku od većine i zato je pobrala nesimpatije poprilične, reći da si Hrvat je značilo za paranoičnu srpsku i jugoslavensku masu isto kao držiš pušku u ruci.
Potom onaj dio o mitovima, ispada da je Hrvatska zasnovana , ma uopće želja za državom, na mitovima , šta još, da nam je povijest jedan veliki mit? Pretjerujem sad valjda, ali samo ću još dodati tome da ti mitovi su čini mi se puno bili zastupljeniji preko drine, mitovi o krvolocima koji žele pobiti sve srpsko buuuu, dok se istovremeno oživljavao ne mit! nego ideja, istinska ideja o velikoj srbiji o kojoj je suvišno i pričati , svi znaju sve.
Na kraju potpuna budalaština, Hrvati nisu htjeli državu kao, Hrvati su prevareni! Ma nemojte. Od svih iskrivljavanja činjenica ova je najgora. Uostalom što se želi postići ovim tekstom, kojoj svrsi služi osim možda nekom dodatnom raspirivanju mržnje prema Hrvatima? Oholom narodu koji je sebi izvadio zlatnu jugoslavensku žlicu iz usta i krenuo iz svojih megalomanskih ustaških apetita u boj?!! Prestrašan zaključak!
19.10.2008. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Jedino treba imati na umu da je ta desetljetna impotentnost opasna patologija jer je koštala ljudskih života, a impotencija je zato što nismo sposobni pronaći treću opciju koja bi nas oslobodila crno-crvene spirale apsurda.
Ludlud, kako nismo sposobni pronaći spasovnu opciju? Pa ja sam je odavno već formulirao:
"Crveni i crni izraz su totalitarnih ideologija XX.stoljeća, a te su s onu stranu liberalne demokracije. Da objasnimo odmah što liberalna demokracija ovdje znači: tu se ne implicira, dakle, da vlada u takvoj demokraciji nužno sljedi političku ideologiju liberalizma, nego je liberalizam u toj sintagmi puka referenca na činjenicu da liberalna demokracija jamči ustavnu zaštitu individualnih, pojedinčanih prava spram moći države, samovolje vlasti. On pak što građane štiti od narušavanja njihovih ljudskih i građanskih prava, vladavina je zakona! Liberalna demokracija dakle počiva na onome što se naziva rule of law, i, da se vratimo na početak, nije nimalo čudno stoga da u Hrvatskoj - u kojoj takav oblik političke vlasti nikako ne uzima maha ni korijena, bivajući sabotiran dinamikom odnosa crvenih i crnih, tj. farsom demokracije - država nikako ne postaje pravnom državom, vladavina prava nikako da zaživi, a načelo se zakonitosti ne restituira! Režim ustanovljen na parodiji demokracije, režim oslonjen na recidive totalitarne svijesti i ideologija, u očajničkoj volji da perpetuira svoju vlast, ne može dopustiti uspostavu onoga za što i sam aklamiraš u prošlom tekstu, liberalnu parlamentarnu demokraciju svojstvenu zemljama zapadnog uljudbenog kruga, jer bi u takvom režimu i crveni i crni podjednako morali odgarati pred Zakonom: htjeli-ne htjeli, prva je posljedica uvođenja liberalnodemokratskih uzusa u ove krajeve - lustracija! Jer, u građanskom svijetu (koji nije građanski tek pukom pripadnošću građanina socijalnom sloju, nego se građanin postaje osviještenom socijalnom pozicijom koja na temelju jasnih građanskih vrijednosti aktivno suoblikuje društveni život u njegovu moralu, pravu i politici) presudna je upravo ta beskonačna vrijednost Zakona. Nitko nije iznad Zakona, to je temeljna premisa toga svijeta. U svijetu u kojem živimo, mikro-svijetu Hratske, sve je upravo obratno: ovdje je bezakonje konstitutivno, jer uvažavanje Zakona znači delegitimiranje cijele jedne političke oligarhije: one koja je devedesetih preuzela vodstvo zemlje i povijesih procesa u njoj, shvativši neminovnost tranzicijskih promijena na istoku Europe i svu opasnost koju po njih te promijene nose, shvativiš, in ultima linea, Hrvatsku kao Noinu arku općeg potopa socijalsitičkog projekta! Da bi preživjeli te promijene, razni klandestini doušnici, konspirateri, kriminalci, marginalni špiclovi, policajci svih vrsta i stupnja javnosti svoje službe, ugurali su se u povijesni vlak Tranzicije, i do dana današnjega vladaju situacijom: konačno, izbori za predsjednika bit će posve u znaku očajničke borbe da se taj posljednji mandat provede u interpasivnosti, u borbi da se sve učini kako se ništa ne bi promijenilo, jer tih je pet godina vjerojatno dovoljno da njihova generacija dobrano biološki siđe sa scene izbjegavši bilo kakvu povijesnu i sudsku odgovornost! Zato ovdje načelno nema govora o Zakonu...
Toliko o tome. A sada o psu...
19.10.2008. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
iz neba pa u rebra ...
Rat se ionako može drukčije osporiti: recimo, bio je potreban onima koji su tražili moralno opravdanje za pretvorbu
kaj je to na tragu stranke opasnih namjera ? ok. to su kefenjanja koja nemaju veze sa nekada konstitutivnim ,a sada manjinskim građaninom zagrepčaninom koji namjerno zaboravlja na tečaj deviza narodne banke beograda, nacionalističku ZG-ST autocestu i ostale ponižavajuće praktične razloge zbog kojih se i najmiroljubivijim komunističkim hrvatima dizala kosa na glavi .O čemu on trabunja , o nesretnom nepostojanju autonomnih pokrajina na prostoru rh. sorry ovo je čisto srbovanje za račun naroda koji konstantno pomiče granice svega i svačega izjednačavajući četnike i partizane. Uhh baš je šteta što nezahvalni separatisti Hrvati imaju turizam more i devizne doznake crnih hrvata koji su pobjegli crnčiti u svijet iz tako lijepe Jugoslavije u kojoj su napokon republički ostvareni zahvaljujući srpskim partizanima.
Pitanje je ; bi li opstali da nismo bankrotirali? Ne .
Jednostavno smo ih prerasli. Šteta što se to ne iskorištava pametnije .umjesto toga slušamo političare čija je mafija ...fašistička ili antifašistička ...hrvatovanje ;)))
19.10.2008. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
Glavno da Babl tvrdi da se mi, bekini hrvatski nacionalisti, iskljucivo bavimo prosloscu.
Ovako pristran tekst, s ciljem borbe za bolju proslost, ja dugo citao nisam.
Samo recenica Malo je tko u Hrvatskoj žalio za političkim strankama predratnog perioda, je urnebesna, jerbo Stjepan Radic je po istrazivanjima novinama vjecno br. 1. u ljestvici najvecih Hrvata (ne racunajuci Nacionalove zbrljotine) ...
Doduse, s jedne strane, nazire se cinjenica da barem 1/3 etnickih Hrvata (kakvi Srbi, svi moji susjedi Srbi su veci Hrvati od te 1/3) u ovakvoj Hrvatskoj i dalje drka i masta o SFRJ, jerbo barem 1/3 stanovnistva je dobivala placu, a nije radila nista, pa im je bilo jako lijepo, jeb'ga, money for nothing i ja bi vikao "uh, sto je samoupravljanje bilo lijepo".
Plus toga ispaliti Titova intervencija u hrvatsku politiku bila je ograničena, ali snažna i ostat ziv, takodjer fascinira, jerbo izgleda da autor je stvarno uvjeren da one gluparije iz jugo-ustava o funkcioniranju i grananju vlasti su stvarno funkcionirale, pa je valjda Tito setao pudle i drpao glumice, dok je radni narod Jugoslavije kroz razlicite oblike samoudruzenog rada, na celu s partijcima, kao avangardom, stvarno donosio sve odluke. Mislim nije Tito odlucivao sto koja tvornica raditi, ali da je drmao visokim polozajima, to je valjda bistro i malo djetetu. Bas bi Svileni napravio ista bez Tita.
Bolje da smo 1918. s Madjarima ostali, nego da smo stoljece potratili u dvije velikosrpske drzave i dvije velike kradje ('45. je osiromaseno hrvatsko gradjanstvo i unisten hrvatski kapitalizam, a '92. je unisten hrvatska ekonomija, pa su opet svi osiromaseni, makar osobno, smatram pretvorbu Bozjom kaznom za prvu pljacku '45., sto bi rekla Nina Badric, nek ti bude kao meni ...)
Doduse, lijepo je vidjeti da je Zagreb (po Danasu), ipak bio najtrezveniji grad.
S druge strane, RKC bi trebala beatificirati Josipa Broza, jer je izbrisao iz povijesnog sjecanja jugoslavensko djelovanje RKC-a, s pocetka stoljeca i npr. katolicku politicku epizodu zvanu "Hrvatska pucka stranka" i likove profila Viktor Novak, koje je stvorila majcica Rimska crkva ...
19.10.2008. (21:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
@nemanja: sjećam se da si ti imao odgovor, ali nisam ga se mogao sjetiti, niti stigao tražiti, niti bih ga mogao pronaći, pa sam se zadovoljio usputnom opaskom o impotentnosti i onom kako jesi i budeš još o tome pisao. Lustracija bi bila logična opcija, koliko logika uopće igra ulogu na našem terenu (igralištu), jer da nije rečene impotencije valjda bi bilo i lustracije. Dopusti da se izrazim alegorijski. U našem crno-crvenom špilu sve karte su markirane, pa tako možemo reći i da lustracija odgovara određenoj karti kao njezin specifičan marker. To otežava čitavu priču. Mislim da nama treba promjena špila, svojevrsno nulovanje. Recimo, prelazak s belota na tarot (ljepše mi sjeda rima nego za tarok), gdje bi umjesto opcionalnog jockera imali zadanu kartu nulte boje, ludu. Pri tom ne mislim na bilo koju konkretnu, sadašnju ili buduću političku figuru. No to je samo moja intuicija, tek bi je trebalo pretresti.
No, kako si rekao, da vidimo što to kaže o psu drugi jedan neozbiljan čovjek koji misli ozbiljno, za razliku od nas ozbiljnih ljudi koji mislimo neozbiljno... :)))))))
19.10.2008. (22:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pravi razlog samurajskih filmova
yep, na upravo taj članak, čak sam link na nj svojedobno forvardirala bližnjima. nisam imala vremena pročitat cijeli tekst, nego samo djelomično komente, pa možda misujem point, al mislim da nikad nigdje nije bilo neke koristi od lustranja, dok se ne dogodi lustracija u glavama - postoji masa ljudi koji se (tad ili sad) nisu kompromitirali samo zato jer simply nisu imali pushing-prilike..
20.10.2008. (04:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
recite svi kaj oćete ali ja bih da moje dijete ovakvu povijest uči u školi..poprilično realnu...jer je po meni, poprilično objektivna...onovrijeme ono okruženje ono uređenje..prosječnost je gadna..je, ali možda garantira više tolerancije...
20.10.2008. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Hrvati su jednostavni kao euglene: daš im besplatne škole i zdravstvo, fali im nacionalno; daš im Hrvatsku, hoće uravnilovku. Imaš socijalno, daj naconalno; imaš nacionalnu državu, hoćemo socijalnu jednakost. Dosadna država.
20.10.2008. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
ne znaju što oće, ne znaju...;))) hrvati
sam furt zaje..bavaju... osim onog da crkne krava,,;))) susjedima. kaj ne?
;))
20.10.2008. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...