Jesi li ga već izdrkao? U što si se obrisao, u Kwondilinčićin venčani veo ili u moje tirkizne gaćice što sam ih sinoć zaboravila? Luce 29.10.2006. 09:28
18.10.2008. (17:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Problem stvarnosne proze – srpska je spisateljica Mirjana Miočinović nedavno rekla kako je "(...) stvarnosna proza prvi plod na stablu narodnjačke književnosti i cjelokupne buduće turbofolk kulture"; na sličan je način stvarnosnu prozu komentirao i Dragutin Dumančić iz Ceresa, jedini hrvatski izdavač friškog književnog nobelovca Le Clezioa. Kroz cijeli se Šalkovićev roman, što kroz inzistiranje na zagrebačkim toponimima (koji nakon nekog vremena postanu iritantni čak i onima koji te ulice znaju napamet), što kroz generacijsko moraliziranje provlači pokušaj ispisivanja (kvazibiografske) stvarnosne proze kakvu su kanonizirali Fakovci, a do savršenstva doveo i zadnji čavao u njen lijes zakucao Robert Perišić. Stvarnosna proza je jednostavno dosadna – tlapnje 'sjebane generacije' čuli smo bezbroj puta, bombardirani smo brendovima (čak i u obličju pisaca samih), pročitali smo već negdje rečenicu "Zašto čovjek s godinama mora prihvatiti sve te kretenske regule konvencionalnog ponašanja?" i da, mladi urbani ljudi druže se utorkom po konobama ili zalaze u Limb, Gjuru i Maraschino, i samim su tim činom svrstani u sociološki obrazac – nakon što to saznamo (a tome nas je naučila stvarnosna proza), točno nam je jasno kako razmišljaju, s kim se druže i kako se oblače. Ali zaboga, dajte nam priču, priču nam dajte!
19.10.2008. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bara
ti bog mater, ne smje čoek viš ni empatićan biti.
21.10.2008. (15:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plagiars
garamt sam ovo sjebao... al evo....
ODLUKE Izdići se iz čuvstva mizerije, čak ako to moraš učiniti snagom volje, trebalo bi biti lako. Natjeram se ustati iz svoje stolice, prošetam oko stola, protegnem glavu i vrat, zaiskrim očima, pritegnem mišiće koji ih okružuju. Oduprem se vlastitim osjećajima, pozdravljam A, s entuzijazmom pretpostavljam da je došao vidjeti mene, prijazno toleriram B u svojoj sobi, probavljam sve što C govori, kolikogod bola i muke me to koštalo, ogromnim gutljajima. Ipak, čak i ako to uspijem, jedan jedini propust, a propust se ne može izbjeći, će zaustaviti cijeli proces, ujedno lako i bolno, i ja ću se morati nanovo skupiti u svoj vlastiti krug. Stoga, možda je najbolji način dočekivati sve pasivno, načiniti od sebe inertnu masu, i, ako osjetiš da te nešto povlači, ne dopustiti biti namamljen na ijedan jedini nepotrebni korak, gledati druge očima životinje, ne osjećati pokajanje, ukratko, vlastitom rukom rigušiti ono malo sablasne životnosti koja je preostala u tebi, to jest osnažiti konačnost grobnog mira i ne dopustiti da išta preživi osim toga. Kretnja koja je karakteristična za ovakvo stanje je prolazak malim prstom uzduž obrva.
22.10.2008. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jare radak
pićka
17.10.2008. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Herostrat
eh luce, luce...
17.10.2008. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Pjesma ti je super,
pjesma ti je LOL,
dok je čitam ćutim
bjelosvjetsku bol.
18.10.2008. (06:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
he he, u moru boli, boli te ćošak
18.10.2008. (08:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
margačar
kako bol možeš mijenjati za nešto drugo ako je još nisi kupio/la? zvuči simpatično ali je glupavo
18.10.2008. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grga
Jesi li ga već izdrkao?
U što si se obrisao, u Kwondilinčićin venčani veo ili u moje tirkizne gaćice što sam ih sinoć zaboravila? Luce 29.10.2006. 09:28
18.10.2008. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
U tvoj sonetni vijenac.
19.10.2008. (16:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Problem stvarnosne proze – srpska je spisateljica Mirjana Miočinović nedavno rekla kako je "(...) stvarnosna proza prvi plod na stablu narodnjačke književnosti i cjelokupne buduće turbofolk kulture"; na sličan je način stvarnosnu prozu komentirao i Dragutin Dumančić iz Ceresa, jedini hrvatski izdavač friškog književnog nobelovca Le Clezioa. Kroz cijeli se Šalkovićev roman, što kroz inzistiranje na zagrebačkim toponimima (koji nakon nekog vremena postanu iritantni čak i onima koji te ulice znaju napamet), što kroz generacijsko moraliziranje provlači pokušaj ispisivanja (kvazibiografske) stvarnosne proze kakvu su kanonizirali Fakovci, a do savršenstva doveo i zadnji čavao u njen lijes zakucao Robert Perišić. Stvarnosna proza je jednostavno dosadna – tlapnje 'sjebane generacije' čuli smo bezbroj puta, bombardirani smo brendovima (čak i u obličju pisaca samih), pročitali smo već negdje rečenicu "Zašto čovjek s godinama mora prihvatiti sve te kretenske regule konvencionalnog ponašanja?" i da, mladi urbani ljudi druže se utorkom po konobama ili zalaze u Limb, Gjuru i Maraschino, i samim su tim činom svrstani u sociološki obrazac – nakon što to saznamo (a tome nas je naučila stvarnosna proza), točno nam je jasno kako razmišljaju, s kim se druže i kako se oblače. Ali zaboga, dajte nam priču, priču nam dajte!
19.10.2008. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bara
ti bog mater, ne smje čoek viš ni empatićan biti.
21.10.2008. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plagiars
garamt sam ovo sjebao... al evo....
ODLUKE
Izdići se iz čuvstva mizerije, čak ako to moraš učiniti snagom volje, trebalo bi biti lako. Natjeram se ustati iz svoje stolice, prošetam oko stola, protegnem glavu i vrat, zaiskrim očima, pritegnem mišiće koji ih okružuju. Oduprem se vlastitim osjećajima, pozdravljam A, s entuzijazmom pretpostavljam da je došao vidjeti mene, prijazno toleriram B u svojoj sobi, probavljam sve što C govori, kolikogod bola i muke me to koštalo, ogromnim gutljajima.
Ipak, čak i ako to uspijem, jedan jedini propust, a propust se ne može izbjeći, će zaustaviti cijeli proces, ujedno lako i bolno, i ja ću se morati nanovo skupiti u svoj vlastiti krug.
Stoga, možda je najbolji način dočekivati sve pasivno, načiniti od sebe inertnu masu, i, ako osjetiš da te nešto povlači, ne dopustiti biti namamljen na ijedan jedini nepotrebni korak, gledati druge očima životinje, ne osjećati pokajanje, ukratko, vlastitom rukom rigušiti ono malo sablasne životnosti koja je preostala u tebi, to jest osnažiti konačnost grobnog mira i ne dopustiti da išta preživi osim toga.
Kretnja koja je karakteristična za ovakvo stanje je prolazak malim prstom uzduž obrva.
22.10.2008. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Radije život.
22.10.2008. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samsara
Nešto je bolno u državi patološkoj danas.
23.10.2008. (09:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
markiz
Pripala mi je čast trinaestog komentara.
Da, nešto je bolno.
Boli me racku.
23.10.2008. (09:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Klipunida
Sigurno ti je opet netko stao na njega dok si jahao žirafu.
23.10.2008. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...