Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • bobata

    Draga Dinajo...
    teško je, al treba se pomiriti sa prošlošću, ne gledati unatrag i plakati, dobro si rekla treba naučiti voljeti i sjećanja koja bole!!
    Al opet znaš onu "Blago onom ko suza ima, u toga srce umrlo nije."

    Živi! To je i jedini imperativ koji treba izgovarati u trenutku samoće jer on znači želju i ljubav, znači život.

    avatar

    17.10.2008. (09:17)    -   -   -   -  

  • sewen2

    Ja ti lipa moja samo mogu reć - da me digneš uvijek, kad god stignem do tebe. Zato si valjda i tu! Toliko svjetlosti ima kod tebe, da i ovakav tmuran dan, razbistri!

    avatar

    17.10.2008. (10:02)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Drago mi je da si osjetila sunce.

    avatar

    17.10.2008. (10:11)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Prošlost?! Davno sam pomirena s njom, nemam se u prošlosti čega sramiti (drugi možda i da; vezano za postupke prema meni - no, s time se ne opterećujem - svakome ostaje njegova savjest, s kojom mora živjeti!) i s radošću gledam u današnji i buduće dane.
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    17.10.2008. (10:22)    -   -   -   -  

  • između jave i sna

    draga Dinaja,
    stegnulo me u grlu kad sam sve shvatila... mislim da te mogu razumjeti, iako nisam to doživjela... ali, davno, davno, rodila sam dvije curice, blizanke, prvu koja se borila za život i kažu da je samo čudo kako se izborila i drugu, koja je mrtvorođena... bila sam mlada, nisam još razumjela život a srce mi se kidalo, nebo rušilo... strepnja, strah, deset dana neizvjesnosti i još poslije, uvijek panični strah dok nisam prihvatila da je ona svoj život zaista izborila... a ona druga, moj anđelčić, godinama nisam shvatila, nisam mogla prihvatiti, sve dok nije došla ova moja najmlađa mezimica... onda shvatih da nam život nekad grubo oduzme, tad nerazumljivo, ali ipak nas i blagoslovi poklonom...
    sažaljenje je ono što ti nikad neću ponuditi, mrzim sažaljenja...
    ti si izvanredna osoba, puna emocija, mudrosti, životnog iskustva... svjesna si da si doživjela ljubav, onu iskrenu, nepatvorenu, onu najčišću i najveću... samo toga budi svjesna... neka te to hrani i daje snagu bez obzira na ishod... malo je onih kojima život podari takvu ljubav, treba biti zahvalan i od toga živjeti...
    znam da ti je teško, molim te, ne budi tužna i ne gubi nadu, tvoj osmijeh sad Mu silno znači i pokaži ga, pokaži sjaj u očima zbog onog što je bilo, nek osjeti sve one trenutke koji su bili ispunjeni ljubavlju jer to će dati snagu da zauzdate vrijeme, da se izborite skupa za još bezbroj takvih trenutaka...

    nisam bila previše podarena ljubavlju, ne, kad se osvrnem za sobom, znam da sam bila zakinuta... sad, kad me život napokon nagradio, rekla sam i to mislim, dovoljan je i samo jedan trenutak istinske sreće da od toga živim cijeli život...

    znam da si jaka i da si u stanju zvijezdicama prošarati svoje nebo...

    zagrljaj veliki ti ostavljam!

    avatar

    17.10.2008. (10:44)    -   -   -   -  

  • Mendula

    Mi koji smo rođeni moramo živjeti i ne smijemo olako odbacivati život.
    Naš je prvi zadatak da živimo i sviđa mi se kada kažeš da je to naš imperativ. Život nije lagan, svatko nosi svoj križ i nekada je zaista teško.
    Ponekad pomislim da je meni teško, no isto tako nekad zaključim kako je takvo razmišljanje u biti sebično. Bilo mi je lijepo sa suprugom na onom Simpoziju. Najteže mi je bilo kada sam saznala da jedan moj poznanik (živjeli smo u istom kvartu, pacijenti smo kod iste doktorice, sa njegovom suprugom smo jednom popili kavu), sada živi u Domu za stare i nemoće, a pet ili šest godina je mlađi od mene. Kada sam to čula, nisam se mogla suzdržati, rasplakala sam se iako znam da on nema nikakve koristi od moga plača. Nadam se da će naći snage za dalje i da se ni on neće osvrtati za prošlošću.
    Želim ti lijepi vikend+puno snage za sve što voliš!:-))

    avatar

    17.10.2008. (11:20)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Ti si draga moja za sve nas odmor za umorna srca, tebi se utječemo, tu se tješimo tvojim divnim mislima. Ne daj da malodušnost prevlada sada u odsudnom trenutku. Svi smo uz tebe i nadam se da ćemo i mi , tvoji virtualni prijatelji biti tebi odmor za tvoje umorno srce. Pusa !

    avatar

    17.10.2008. (11:36)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Ako napišem kao i mnogi drugi-da si zaista odmor za naša umorna srca,onda time mislim reči-da neovisno o sadržaju tvojih postova-ja uvijek sunce pronađem..i ponovo mu se ovdje rado vraćam da ti osmjeh ostavim :-)))

    avatar

    17.10.2008. (12:01)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Odlučiti se za život, da; jedina ispravna, ili točnije, jedina prirodna odluka.
    Prošlost, i lepršavu i bolnu, sabrati u škrinjicu sjećanja i nesebično dozvoliti Ljubavi sveprisutnoj da vlada našim porivima, poticajima, čuvstvima i treperenjem.
    Prepustiti joj se s povjerenjem jer ona je najmudriji kormilar. Tu nema zablude.

    Prijesjetih se trenutka, onog presudnog treptaja oka, kada u tvom poljubcu osjetih život sa svim njegovim opasnostima, a danas znam da je to moj i tvoj život, da je to ljubav koja u ovim trenutcima straha i samoće hrani umorno srce.

    Veličanstveno krijepiš svojim izričajem, draga moja, i ja znam da u sebi imaš neslućeno mnogo snage!

    Grlim Te:))))))))

    avatar

    17.10.2008. (13:00)    -   -   -   -  

  • zvijezda nova

    Draga Dinajo, želim ti da budeš sretna, pa ma šta to u tvom životu značilo.
    Veliki poljubac ti ostavljam.

    avatar

    17.10.2008. (14:12)    -   -   -   -  

  • misko

    Nisi uzalud živjela!!!
    I ne živiš uzalud.

    Veliki pozdrav šaljem..:):):)

    avatar

    17.10.2008. (15:07)    -   -   -   -  

  • triesduja

    Jako lijepo izražavanje!
    Tako je - samo slijedi Put Života...

    avatar

    17.10.2008. (15:22)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Sretna sam zbog tvoje sreće, radujem se što si osjetila dodir ljubavi, koja ti je ponovo vratila osmijeh na lice i osmjehujem se s tobom svjetlosti vedrog neba nad tobom...)))))))))))

    avatar

    17.10.2008. (15:46)    -   -   -   -  

  • necutako

    ... sto bismo bili da nemamo proslost...sjecanja, emocije koje se u nama bude svaki puta kada se prisjetimo.......naucila sam da se sjecam samo lijepih trenutaka......ruzni su poput upale sinusa prosle zime.....nisu vazni.....ne sjecam se vise kako je bilo.....magla...
    .....sjecam se samo srece, samo ljepote koja tu srecu izazva......a zivim danas.....i samo to je vazno.....svaki tren nasih zivota je izboren, poklonjen, zasluzen.....nekoliko vrtoglavih trenutaka i dana je bilo kada sam mogla spoznati kraj.....i onda za nagradu jos malo udisaja....jos koja godina.....ali nemarim.....sada zelim zivjeti.....zivim.....i zvijezde padaju....a ja idem u slijedeci dan....
    nitko ne zivi zalud.....nema te travke koja je zalud.....ni kamena.....kako da ti zivis zalud.....ako nista drugo.....dala si mi toliko toga.....dijelila si svoje misli samnom....sa svima koji te citaju.....

    saljem ti suncane zrake i topli zagrljaj..:)

    avatar

    17.10.2008. (15:47)    -   -   -   -  

  • vedjak

    Ako mene pitate za mišljenje, možda bih mogao reći da je sva sreća ovoga svijeta u tome što postoje ljudi koji bi željeli da on bude drugačiji, pravedniji, ljepši... ljudi koji na bilo koji način svojim aktivnim stavom, zauzimanjem ili djelovanjem prinose žrtvu na oltar ljepote, dobrote, ljubavi i istine. Dijana, draga i poštovana, Vi ste jedna od tih ljudi. Na jedan poseban način prinosite žrtvu, dajući uvijek i iskreno sebe. Sreli smo se u ovom, nazovimo ga virtualnom svijetu, a zahvaljujući posebnoj sreći i u "stvarnosti". Uvijek ste imali lijepu riječ i smiješak za prijatelje...Uvijek dobre namjere...Ljudi su to osjetili. Sada, kad Vam je teško, ostajete i dalje svećenica sreće i ljubavi. Sunce neka Vam sja! Zvijezde padalice neka vam svijetle! Obzorja neka vam uvijek budu vedra, čak i ako se nebom Vašim zakotrljaju tamni oblaci!

    avatar

    17.10.2008. (17:09)    -   -   -   -  

  • Dream_Maker

    "Danas prihvaćam u svoje i tvoje ime i bonacu i ovaj imaginarni horizont duše i
    čitam LJUBAV zapisanu na stranicama u knjizi našeg života.
    Ljubav je snaga, ona je tu, ona je uvijek tu ponekad skrivena u tvojim mladalačkim
    snovima, ponekad u mojim strahovima, a ponekad u tuzi zbog izgubljenog vremena."

    Zar treba što reći nakon ovih tvojih riječi, mila?!
    Zar nam njima nisi otvorila vrata svojega srca, dopustila nam da uđemo u
    svijet ljubavlju istkan, dopustila nam da učimo o snazi i potrebitosti ljubavi,
    o tome kako ona nije prolazan hir, nešto samo za danas, samo za trenutak,
    nego je ono što nosi epitet snage kada kažemo - uvijek, zauvijek.

    Divna si, znaš li to, draga Dinajo.
    Svaki puta iznova čitajući te shvatim koliko je dragocijeno i prekrasno biti
    dijelom blogozemlje kojoj ti udahneš svoj dah, koju ti činiš neprocijenjivo
    vrijednom.

    Grlim te srcem

    R.

    avatar

    17.10.2008. (18:14)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    može li se uzalud živjeti? može li to, želi li to i umije netko kao ti? iz tebe uvijek i svagda ljubav progovara, a to nikada zaludno nije. ne daj se, mila. tko će nas hrabriti ako ti od straha zanijemiš? tko će nam osmijeh izmamiti na lice ako se u tvoje dvore tuga uvuče kao uljez? kome ćemo na odmorište dolaziti krijepiti umorna srca ako u njemu sunca nestane? ne znam baš tješiti, barem ne riječima... ali imam sigurno rame i ruke uvijek spremne za prijateljski zagrljaj. i grlim, jako, jako... ne daj se...

    avatar

    17.10.2008. (18:20)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Moje misli dotaknute meduzinim dahom strahovima izgradiše tamnicu. ...

    I nek ostanu TAMO, zaključane !
    Osmjeh na zraci duginih boja ti šaljem.

    avatar

    17.10.2008. (20:01)    -   -   -   -  

  • e zagora vrilo zivota

    lipo..! ne živi se uzalud ..jednom sunce obasja i tvoj pa i moj život..
    to je put s kojeg nema povratka...

    topli pozdrav

    avatar

    17.10.2008. (20:24)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, dinaja, srce je tvoje neumorno ... i znat će kucati za oboje ...

    avatar

    17.10.2008. (21:27)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Ako toliko ljubavi znači da je tvoj život bio uzaludan, a što je onda život?
    Sjećaš se one Terezine pjesme?
    Pjevaj je dok gledaš sunce na zalazu,
    pjevaj je Mjesecu i zvijezdama,
    pjevaj je dok nova zora se rađa,
    pjevaj je, jer život zauzdan s toliko ljubavi ne može i neće nikuda otići.
    Grlim te i pjevam zajedno s tobom. :-))

    avatar

    17.10.2008. (22:57)    -   -   -   -  

  • jedna dusa a nas dvoje

    Prijesjetih se trenutka, onog presudnog treptaja oka, kada u tvom poljubcu osjetih život sa svim njegovim opasnostima, a danas znam da je to moj i tvoj život, da je to ljubav koja u ovim trenutcima straha i samoće hrani umorno srce.

    predivno receno,ljubav je uvijek ljubav u svim oblicima postojanja...
    ostavljam ti topli pozz...

    avatar

    17.10.2008. (23:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...